Zaustaviti spiralu „cijepljenja“ – 3. dio

Povjerenje „cijepljenih“ višestruko je izigrano. Obećanje da će dvije doze biti dovoljne za povratak na „normalan život“ nije se ispunilo. „Cijepljeni“ i dalje nose maske, obolijevaju i prenose virus drugima. Naknadno obećanje, koje je tako dobro zvučalo glasilo je: „Cijepi“ se i bit ćeš zaštićen od smrtnog ishoda ili težih posljedica bolesti. Trenutna situacija opovrgava i ovu laž, višestruko izgovaranu i od strane hrvatskih „stručnjaka“. Na tisuće dvostruko „cijepljenih“, nažalost, umrlo je uprkos (ili možda zbog) „cijepljenja“.  Ili da kažemo jezikom Stožera – „S cjepivom“.

„Cijepljenje“ trećom dozom u svijetu je upravo počelo. Mediji su prenijeli i teze „stručnjaka“ o pet potrebnih doza. Koja je garancija da će i toliko biti dovoljno? Najrelevantnije pitanje i dalje ostaje: Ako su se pojedinci već i „cijepili“ kako bi se zaštitili, a i dalje obolijevaju, prenose virus i umiru, zašto se „cijepiti“ i treći puta?

Osjećaju li se „cijepljeni“ prevareno?

Ukoliko je do sada i bilo prevarenih, prije nego pristane na treću dozu svaki pojedinac trebao bi, kako dana obećanja nisu ispunjena, od Vlade i Stožera zatražiti iskren odgovor o njihovim daljnjim planovima. S koliko doza, s obzirom na broj nabavljenih „cjepiva“ ga namjeravaju „cijepiti“? I zašto, što točno time žele postići?

Osjećaju li se „cijepljeni“  možda prevareno i dok od Vlade i bliskih suradnika, putem „objektivnih“ sredstava javnog informiranja neprestano slušaju o opasnom, daleko zaraznijem Delta soju, koji hara upravo u onim zemljama iz kojih u Hrvatsku dolaze mnogobrojni turisti? A sve to bez značajnog povećanja broja „novooboljelih“ i umrlih u našoj zemlji? Više od milijun turista svaki dan se u Hrvatskoj zabavlja, pleše, izlazi, prisustvuje društvenim događajima, zalazi u kafiće i barove, kontaktira s domaćim turistima i mještanima, u brojnim gradovima i mjestima „čovjek je na čovjeku“, bez maske na licu, bez distance, a broj „novozaraženih“ tjednima ostaje isti. Kome vjerovati, vijestima koje svakodnevno zastrašuju Delta sojem – pripremajući histeriju za jesen, ili vlastitim očima?

Da su namjere planera i provoditelja „cijepljenja“ cijelog čovječanstva časne, ne bi bile potrebne učestale marketinške kampanje, plaćene milijardama. Npr. kampanja „Misli na druge. Cijepi se.“ provodi se uprkos spoznaji da „cijepljeni“ i „necijepljeni“ jednako prenose virus trećoj osobi (u kojoj mjeri je ovo točno, to je druga tema).

Odgovornost pojedinca svakako se ne očituje u bjanko povjerenju prema politici koja nekritički promovira potpuno novo „cjepivo“ koje nije prošlo dosadašnju znanstvenu praksu dugogodišnjeg testiranja, i uprkos protivljenju  mnogih uglednih znanstvenih stručnjaka. Kampanja „Budimo odgovorni“ stoga bi trebala biti okrenuta upravo informiranju pojedinaca o benefitima, ali i o štetnostima primjene „cjepiva“, dok bi kampanja „Ostanimo odgovorni“ bila prihvatljiva ukoliko bi ti isti pojedinci bili objektivno informirani i slobodni postavljati pitanja i dobivati medicinske, a ne marketinške ili političke odgovore. Kampanja „Misli na druge. Cijepi se.“ trebala bi dakle glasiti: „Misli na druge. Preuzmi odgovornost za svoje zdravlje i informiraj se“.

Koraci marketinške kampanje i cenzura

Također, čemu toliko cenzuriranja, degradiranja i proganjanja vrsnih svjetskih i domaćih stručnjaka koji o cijelom narativu imaju drugačije mišljenje? Onaj koji ne vjeruju u brutalnost cenzure neka pokuša uzeti tekst ili video materijal bilo kojeg svjetski poznatog virologa, imunologa, vrsnog liječnika ili nobelovca s drugačijim mišljenjem o „cijepljenju“ i neka ga pošalje u medij po svom izboru. Neka  zamoli da ga objave s napomenom da se redakcija ograđuje od iznesenih stavova. Neće to učiniti. Svaki tekst s drugačijim mišljenjem o „cjepivu“ na društvenim mrežama obilježava se oznakom nepodobnosti te se ili potpuno ili u značajnoj mjeri onemogućuje njegovo širenje. Objektivno novinarstvo ne postoji bez iznošenja obje strane, kako bi se slobodnim ljudima dala mogućnost kritičkog pristupa i formiranja vlastitog stava ili mišljenja.

Prvi korak marketinške kampanje pri proglašenju „pandemije“ bila je, kako se kasnije pokazalo, laž zasnovana na strahu. Slike pokošenih pojedinaca na ulicama, bolnice s umirućima (iako je prosječna dob umrlih bila preko 80 godina, pokazivali su se poglavito znatno mlađi pacijenti), povorke s lijesovima te sveprisutni ljudi obučeni u zastrašujuća bijela zaštitna odijela, čak i prilikom sterilizacije pločnika. Drugi korak kampanje sastojao se od laži iz dva dijela. „Cjepivo“ nas jedino može spasiti i „cjepiva“ nema. Kada je „cjepivo“ počelo pristizati, kampanja se počela koncentrirati na osudu „nazadnjaka“ koji se ne žele „cijepiti“, prikrivajući time činjenicu da je riječ o eksperimentalnom, nedovoljno ispitanom „cjepivu“, uz lažno obećanje kako je njegova efikasnost gotovo stopostotna. Za progon su prvenstveno bili angažirani političari i novinari, koji su postali „medicinski stručnjaci“ (medicinare koji podržavaju političku agendu bez medicinske argumentacije također smatram političarima). Nakon odrađenog postotka „cijepljenja“ iz straha, na scenu stupa daljnji korak u kampanji,  a to su prijetnje „necijepljenima“, uz laž da se na taj način štite „cijepljeni“ (poslušni). Istovremeno „cijepljeni“ počinju dobivati „nagradne milje“.

U Hrvatskoj je najavljen, a u nekim drugim demokratskim društvima već i proveden, daljnji veliki korak, a to je prisilno „cijepljenje“ određenih kategorija građana. Najavljeno je da će prvi na udaru obveze „cijepljenja“ biti medicinski te radnici u socijalnim službama i obrazovanju, i pitanje je trenutka kad će se ovaj naum pokušati i nametnuti. Tiha prisila već je dulje vrijeme prisutna, mnogi su se pristali „cijepiti“ jer im je tako usmeno uvjetovao poslodavac. Kao što je već prije navedeno, za Plan je ključno: „Razdvoji na „cijepljene“ i „necijepljene“, zavadi i vladaj. Mi na taj plan ne pristajemo.

Nova kategorija – „prisilno cijepljeni“

Ukoliko u Hrvatskoj postoji više nego dovoljno „cjepiva“ zar se do sada nisu „cijepili“ svi koji su to namjeravali? Dakle, svi daljnji „cijepljeni“, kao i značajan broj dosad „cijepljenih“ (pogledaj 2. dio serijala o nemedicinskim razlozima „cijepljenja“) bit će „cijepljeni“ prisilno. Predlažem da se uz dosad postojeće kategorije „cijepljeni“ i „necijepljeni“ uvede i kategorija „prisilno cijepljeni“.

Zašto će baš navedene kategorije građana biti izložene prisilnom „cijepljenju“? Jer svoj dohodak ostvaruju posredstvom institucija države. Kako bi država pokazala mišiće na izdvojenoj grupi, jer istu stvar ne bi mogla učiniti sa svim „neposlušnicima“ istovremeno. Stoga je i jasno koje će biti sljedeće žrtve „cijepljenja“. Svi državni službenici, bez obzira na državnoj ili lokalnoj razini, a potom i svi koji za svoj rad od države ili politike traže bilo kakvu potvrdu (komore, cehovi, klubovi, udruženja…). Najstravičnija kategorija prisilno „cijepljenih“ koja se već uveliko nazire, najavljena također i u Hrvatskoj, su naša djeca.

I provoditeljima prisilnog „cijepljenja“ vidljivo je kako se efekt krda, iza kojeg su dosad skrivali svoje prave nakane, neće ostvariti. Ne postoji razlog za žurbu i za daljnje „cijepljenje“ pod svaku cijenu. Barem ne dok se ne odgovori na dosad poznate sumnje proizašle iz istupa značajnog dijela znanstvene zajednice o uočenim štetnim posljedicama „cijepljenja“. Koliko će još dugo trajati neograničena vjera u vlade, stožere i njima sklone medije? Koliko će se ljudi željeti cijepiti trećom dozom, a da prethodno sami ne preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i zatraže dostupne informacije? Pitajte ih, ovo pitanje neće im biti ugodno, upravo zato što ih i same već neko vrijeme kopka.

Imamo li se pravo kao pojedinci obratiti institucijama, na koji način i zašto, pročitajte u sljedećim nastavcima ovog serijala. Do tada, kao što je već rečeno, nije potrebno stupati u rasprave i polemike, bez obzira koliko Vas cijela situacija povremeno uspije opteretiti i utjecati na kvalitetu Vašeg života.