Zaustaviti spiralu „cijepljenja“ – 4. dio

Mnogobrojni znanstvenici uporno upozoravaju na štetne posljedice „cijepljenja“ eksperimentalnim „cjepivom“. Jedino jednoumna cenzura, uz selektivno plasiranje podobnih informacija te represivne metode političara spriječavaju da se „cijepljenje“ po hitnom postupku ne stopira, a njegovi promotori ne pozovu na odgovornost.

Potreba za testiranjem cjepiva

Kako je moguće da su sva cjepiva do sada bila podložna dugogodišnjoj proceduri testiranja (5 do 30 godina)? Radi li se o dosad krivoj pretpostavci medicinske struke, koju je ovo novo „cjepivo“ najzad dokinulo? Ili je ipak riječ o forsiranju nekih drugih interesa? Iako su kratkoročne štetne posljedice „cjepiva“ i politike „cijepljenja“ cjelokupne svjetske populacije više nego vidljive, začuđuje izostanak interesa javnosti za dugoročne posljedice, o kojima se sa službenih adresa ne govori. Ima li to uopće veze s medicinom?

Pojedinci, obmanuti proizvodom koji se „prodaje“ zapakiran u „medicinsko“, olako preskaču nevjerojatno kršenje procedura, koje bi upravo njih trebale zaštititi. Time se oglušuju o dosad važeće kriterije medicinske struke, a također i u znanstveni pristup, u korist provođenja politike koju „začarano“ prihvaćaju. Kampanja farmaceutskih kompanija do krajnjih granica iskorištava medicinsku struku i etiku, ne uvažavajući pritom znanstvene metode i zdrav razum, gazeći preko desetljeća iskustva medicinske prakse.

U kojem će se smjeru spirala bjesomučnog „cijepljenja“ odmotavati dalje? Uz moto: želim samo da se sve vrati u  normalu, mnogi prevareni pristajat će na daljnja „cijepljenja“. Da bi se postotak „cijepljenih“ mogao i dalje povećavati, Vlada će, kao što je i najavila, pokušati prisilno „cijepiti“ određene kategorije građana. Ukoliko im uspije s prvom ciljanom grupom, prisila će se nastaviti. Na kojoj poziciji Vi stojite, jeste li možda uskoro na redu? Osjećate li se uznemireno?

Ukoliko ste pokušali primijeniti preporuke iz 2. dijela ovog serijala, koje se tiču komunikacije s bliskim osobama, vjerojatno se sada osjećate bolje.  Bliske osobe kojima ste se obratili saslušale su vas, kao što ste ih i zamolili, a neki su za vas (ali ujedno i za sve „necijepljene“) pronašli razumijevanje, potvrđujući da se ne mogu složiti s progonom „necijepljenih“. Uglavnom, sjeme ste posijali. Tko zna kada će proklijati.

Oni koji smatraju da bi kao pojedinci trebali učiniti još „nešto“ dok čekaju sljedeći prosvjed, neka se s pitanjima koja ih opterećuju, obrate institucijama s kojima su povezani.

Pojedinac se može obratiti sindikatima u tvrtki u kojoj je zaposlen, političarima na državnoj i lokalnoj razini, školi ako živi sa školarcima, liječnicima te novinarima koji ga svakodnevno „informiraju“.

Dok je pri obraćanju bliskim osobama fokus bio na brizi za njihovu dobrobit, pri obraćanju institucijama potrebno se pozvati na prava koja kao državljani Republike Hrvatske još uvijek imamo. Naše je pravo zahtijevati odgovore. Ukoliko ih ne dobijemo ili oni ne budu adekvatni, ne bi se trebali nervirati. Već samim sastavljanjem i upućivanjem pitanja, bez obzira da li službeni odgovor stigne ili ne, pokrenuli smo više nego što na prvi pogled izgleda. Primjerice, ravnateljica škole koja zaprimi veći broj upita izvijestit će o tome nadležne ili potražiti pomoć oko odgovora. Bit će zabilježeno da je reakcija građana veća i da ovaj put „nije sve prošlo glatko“. Svaki kvalitetan upit se u ukupnoj statistici broji, kao što se računa i povećanje broja prosvjednika na javnim skupovima. Jedino pravilo koje i dalje ostaje (za naše dobro) je da nema rasprave, a time niti nepotrebnog trošenja energije.

Svrha sindikata je zaštititi radnike

Osvijetlimo sada nekoliko situacija s kojima se pojedinac može susresti na radnom mjestu. Dok čeka odluku Vlade kojom će se omogućiti pravna podloga za uručivanje otkaza „necijepljenim“ radnicima, svaki pojedinac može nazvati svog sindikalnog predstavnika i upitati ga o stavu njegovog sindikata u svezi sa zaštitom interesa „necijepljenih“. Interesirati se mogu i oni koji nisu članovi sindikata jer će možda, na osnovu odgovora sindikalnog predstavnika odlučiti to postati.

Ukoliko je stav sindikata da se takva vrsta zaštite ne može tražiti tj. dobiti, ili je stav izražen načelno, bez jasne strategije o načinu obrane radnih prava „necijepljenih“, vjerojatno je došlo vrijeme da se iz ovog sindikata istupi. Priopćite im otvoreno svoje namjere jer nemate više što kalkulirati, možda promisle još jednom. Raspitajte se i kod drugih sindikata u tvrtki, kako bi i oni imali priliku vidjeti vaš interes.

Pronađite sindikat koji će Vam pružiti zaštitu. Ukoliko nemate drugog rješenja, s istomišljenicima s kojima radite pronađite sindikat (ili barem odvjetnika) koji će vas zastupati i ukoliko je potrebno, ukoliko ste prisiljeni, osnujte sami filijalu sindikata u svojoj tvrtki, budite Vi sindikalni povjerenik. Sindikati koji će pružiti zaštitu „necijepljenima“ sigurno će brzo povećati članstvo. Kako god poslodavac to zapakirao, „cijepiti“ se ili dobiti otkaz nije izbor već čin prisile. Konkretne pravne savjete za zaposlenike iznio je odvjetnik g. Mate Knezović pa ih svakako proučite.

Na radnom mjestu ne dozvolite mobbing. Ukoliko Vas kolege ili pretpostavljeni optuže za neodgovornost ili pred Vama izjavljuju kako su „necijepljeni“ opasni za druge, informirajte ih da i „cijepljeni“ i „necijepljeni“ jednako prenose virus te ih ljubazno zamolite da prestanu s prozivanjem. Ukoliko se prozivke nastave, postupite kao u slučaju bilo kojeg drugog mobbinga. Zapišite svaki pojedini slučaj, iz dana u dan, iz sata u sat. Metodično bilježite točno vrijeme i točne riječi koje su Vas uznemirile, a također i svjedoke ukoliko ih je bilo. Pritom s kolegama nema polemiziranja. Isto kao što oni imaju pravo na svoje mišljenje, i Vi se imate pravo od njega zaštititi.

Kako i zašto se obratiti političarima?

Zatražite od političara kojima ste skloni, koje možda poznajete ili koji „mudro šute“ da se poimenice, dakle ne kao stranka već imenom i prezimenom, jasno i glasno izjasne jesu li za ili protiv podjele Hrvatske na „cijepljene“ i „necijepljene“. Također zahtijevajte da se izjasne jesu li za ili protiv prisilnog „cijepljenja“ i bilo kakvog sankcioniranja i ograničavanja prava i sloboda „necijepljenima“.

Bez obzira je li riječ o visokopozicioniranim ili političarima na lokalnoj razini, slobodno ih pitajte za njihov stav. Zahtijevajte od njih da vam predoče što točno namjeravaju učiniti kako bi pružili zaštitu građanima iz svoje izborne jedinice, onima koji su za njih glasali, a koji se ne žele „cijepiti“. Svaki političar plaćen je da upravo nama bude odgovoran i imate im se pravo obratiti, oni predstavljaju vas. Obratite im se pogotovo ako ste član stranke, u ovom slučaju šutnjom nećete napraviti karijeru. Zašto navedena pitanja ne bi postala referendumska?

Oko pitanja politike prisilnog „cijepljenja“ ne smije biti neutralnih, nema pranja ruku niti skrivanja iza stranačke stege. Odgovornost za ovako značajnu stvar je pojedinačna, jer neizjašnjavanje je jednako podršci Vladi. Ukoliko se i sami nisu „cijepili“ neka to, kao javne osobe, istaknu na društvenim mrežama – mnogi bi im bili zahvalni. Tko zna, možda će ih narod podržati ili, ako shvate da ne drže figu u džepu, čak i slijediti. Istaknite u ime mnogobrojnih istomišljenika zahtjev da se prisilno „cijepljenje“ stopira dok se ne istraže medicinski aspekti dosad vidljivih štetnih posljedica.

Najvažnije pravilo koje vrijedi i dalje je izbjegavati polemiku. Slobodni smo iskoristiti naše pravo na odgovor i to bez ustezanja. Time ćemo pokrenuti lavinu, dobili odgovor ili ne. Ukoliko se pozovemo na svoja prava, zadržat ćemo prijeko potreban mir.

Mnogi političari, javni djelatnici i funkcioneri samo su pijuni koji su uvučeni u ovu opaku igru zbog svog trenutnog probitka, ali i dalje su ljudi sa savješću (koja je trenutno gurnuta u drugi plan). Oni nisu protiv „necijepljenih“, protiv nas su samo oni koji nas svjesno žele „podijeliti“. U sljedećem nastavku bit će riječi o zaštiti školske djece te preporukama za komunikaciju s novinarima i  liječnicima.