Zbog borbi i priprema za nove sukobe ugroženo primirje u Siriji

Nakon pregovora između Irana, Rusije i Turske je u ponoć 30. prosinca 2016. proglašeno primirje u Siriji. Smatralo se da je uspostava primirja ključ za rješavanje sirijskog sukoba, ali se svaki dan bilježe njegova kršenja.

Nakon primirja su trebali početi mirovni pregovori u Astani, na kojima bi sudjelovali predstavnici sirijske vlade i oporbe. No, operativna i taktička situacija u Siriji nimalo ne podsjeća na primirje, a broj onih koji su spremni pridržavati se dogovora je ravan nuli.

Prekid vatre su formalno prihvatile sve islamističke skupine, a iz njega su isključeni teroristi Al-Nusra Fronta, “Islamske države”, ali i kurdske YPG snage. U načelu, isključivanje Kurda iz mirovnog procesa je tražila Turska, s kojom su se složili Rusija i Iran. Ruski i iranski mediji o tome radije šute, a Turska, naravno, naglašava svoje pravo da bombardira Kurde. Moskva vjerojatno šuti jer su se Kurdi odlučili prikloniti Obaminoj administraciji, a Iran jer su, nakon desetljeća mira, ponovno oživjele terorističke aktivnosti Kurda koji žive na sjeverozapadu Islamske Republike.

Međutim, najveći je problem nastao s Al-Nusra Frontom. Kao i ranije, došlo je do problema pri odvajanju drugih islamističkih skupina od sirijskog ogranka Al-Qaede. Možda neće proći dugo vremena da se dokaže da je velika pogreška ruskog vodstva bila prihvaćanje lažne američke teze o postojanju “umjerene oporbe”, na jednoj strani, i terorista na drugoj, te da je moguće odvojiti jedne od drugih.

Nemoguće je da ruski politički vrh to nije znao. Gledajući iz tog ugla, sve bi moglo biti dio igre da se Tursku prisili da prizna ovu nespornu činjenicu i da se pobrine samo za budući status turkomanske manjine u Siriji.

Do proljeća 2016. je Rusija zastupala realan stav da su oružane skupine u Siriji mješoviti konglomerat raznih islamističkih skupina i da ih je nemoguće dijeliti na “umjerene” i “ekstremističke”.

Nemoguće je odvojiti teroriste od formalnih “umjerenih” pobunjenika “Slobodne sirijske vojske” (FSA), ako su oni s njima u koaliciji i ne samo da koordiniraju vojne operacije, nego je FSA izravno podređena višem vodstvu Al-Nusra Fronta.

Tezu o odvojenom postojanju radikala u Siriji i umjerene oporbe je skovao Washington, samo kako bi opravdao sirijsku politiku Obamine administracije.

Rusija je pristala prihvatiti ovu tezu u proljeće prošle godine, kada su počeli uzaludni i beskrajni pregovori s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryem. Međutim, tako je prihvaćen i američki diskurs o situaciji na Bliskom istoku.

Vjerojatno je u Moskvi odlučeno da bi se insistiranjem na realnom stavu onemogućilo bilo kakvo primirje, pa i ono koje bi Assadovim snagama moglo poslužiti za predah od borbi i pregrupiranje. No, pristajanjem na odvajanje “umjerene oporbe” od terorista se dramatično smanjila mogućnost za bilo kakav politički manevar.

U najavi novog primirja opet ostaje nejasno gdje se točno nalazi Al-Nusra Front? Ako u pozadini fronta, na primjer u Idlibu, određenu skupinu možete smjestiti na određeno mjesto, kontrolni punt, skladište ili bilo koji drugi vojni objekt, to je uvijek blizu prvih linija terorista, tako blizu da je bilo kakvo primirje praktično nemoguće održati.

Odmah nakon najave primirja, prekršile su ga terorističke skupine Ahrar Al-Sham, Harakat Noureddin Al-Zenki i niz drugih skupina. Kada je u prvim danima 2017. godine postalo jasno da je primirje obična fikcija, od priprema za mirovne pregovore u Astani je odustalo oko 10 skupina.

Primirja se trenutno ukupno pridržava ne više od 20% islamističkih skupina u Siriji, vjerojatno kako bi se pregrupirale i oporavile.

Sirijski dopisnik ruske agencije FAN, Ahmad Marzouq, danas piše kako je Al-Nusra Front u pokrajini Idlib pod svojim zapovjedništvom ujedinio šest militantnih skupina – Ahrar Al-Sham, Noureddin Al-Zenki, Ajand Al-Sham, Liwa Al-Haq, Ansar Al-Din i  Islamsku stranku Turkestana. Prema “oporbenim” izvorima, Al-Nusra Front je okupio više od 50 tisuća militanata, koji bi trebali spriječiti da vladine snage preuzmu kontrolu nad pokrajinom Idlib.

Trenutno je nejasna cijela situacija oko rusko-turskog sporazuma. Turska kampanja “Štit Eufrata” je zapela kod Al-Baba, a turski predsjednik Erdogan je naredio da se u to područje pošalju velika pojačanja. Navodno će u ofenzivu sada biti uključeno ​​oko 7 000 vojnika, a Ankara je tražila i vojnu pomoć Rusije.

Erdogan je tražio vojnu pomoć Rusije, navodno zbog straha od jačanja Kurda na sjeveru Sirije. Međutim, pravi cilj zahtjeva turskog predsjednika je želja da izbjegne vojni poraz u Al-Babu i da ostane prisutan u sirijskom sukobu.

Prijetnja od sramotnog poraza turske vojske u Al-Babu je realnost, jer takozvana “Slobodna sirijska vojska” (FSA) nije sposobna dobiti bitku protiv terorista “Islamske države”.

FSA je još 9. prosinca ušla u strateški grad na sjeveru pokrajine Aleppo, ali je zbog žestokog otpora ISIL-a bila prisiljena na povlačenje. Međutim, do 20. prosinca je turska vojska ipak preuzela kontrolu nad autocestom koja povezuje Al-Bab i Aleppo.

Kampanja u Al-Babu je bila dio šireg plana za oslobađanje militanata u istočnom Aleppu. Izvorno se prema Al-Babu trebao otvoriti jedan od koridora za evakuaciju militanata u Tursku, ali on sad više nema smisla, jer je Aleppo potpuno slobodan grad i očišćen od prisutnosti terorističkih skupina.

Međutim, Turska je i dalje zainteresirana za Al-Bab zbog njegove strateške važnost u presijecanju sirijskog Kurdistana.

No, tamo su i sirijski vojnici, na tri kilometra jugoistočno od grada, a Kurdi su jednako udaljeni na sjeveroistoku. Turci i proturske islamističke milicije pokušavaju napredovati iz sjevernih i zapadnih područja. Ostaviti Al-Bab u rukama ISIL-a je veliki sigurnosni rizik za Tursku. Kurdsko iskustvo u Iraku govori da je irački Kurdistan u oslobađanju područja koje je okupirao ISIL pripojenjem dijela iračkih pokrajina povećao svoj teritorij za 40%.

To je razlog zašto je Turska tražila pomoć ruskog zrakoplovstva u borbi protiv terorista “Islamske države” u Al-Babu. Prema vojnom izvoru u zračnoj bazi Kweires, skupine zrakoplova Su-24 i Su-34 su provele zračne udare na Al-Bab, uništavajući ratnu tehniku i vozila militanata “kalifata”. Međutim, unatoč ruskoj podršci iz zraka, turska vojska nije mogla zadržati kontrolu nad bolnicama Al-Farooq i Jabal Al-Akil, na koje su teroristi, uz veliku snajpersku podršku, organizirali pješački napad.

Turski tisak raspravlja o neuspjehu “Slobodne sirijske vojske” u Al-Babu, vidjevši u njemu ujedno i poraz turskog Glavnog stožera u Siriji. Koristeći se situacijom, SAD su ponudile pomoć Turskoj, unatoč činjenici da je Pentagon u studenom odbio podržati napredak turske vojske u tom području.

Dakle, vraćamo se na početak, iako u izmijenjenim ulogama i posve drugim okolnostima. Ne treba zaboraviti da sirijska vojska sada ima na raspolaganju sve borce koji su sudjelovali u kampanji u Aleppu. Čak i ako neke postrojbe ne žele sudjelovati u ratnim aktivnostima u drugim pokrajinama, još uvijek govorimo o tisućama iskusnih boraca najboljih sirijskih postrojbi. Najbolji dokaz je strah Al-Nusra Fronta da bi uskoro mogla krenuti kampanja oslobađanja pokrajine Idlib, zbog čega je sirijski ogranak Al-Qaede okupio sve srodne skupine i pokušava organizirati obranu. Što će se na kraju dogoditi i kako će se stvari dalje odvijati, teško je prognozirati. Ono što je sigurno je da je primirje krhko, što su prvog dana naglasili i njegovi potpisnici, sirijska vlada i islamističke skupine, te jamci sporazuma – Rusija, Turska i Iran.