Zbog čega Zapad smanjuje sankcije Rusiji?

Ako nasumično upitate dužnosnika EU-a treba li blok nastaviti pokušavati kazniti Rusiju za njezinu invaziju na Ukrajinu, uvijek ćete dobiti pozitivan odgovor. Potencijal sankcioniranja je pri kraju, ali to nije razlog da EU popusti pritisak, reći će taj dužnosnik, kao i mnogi u razgovorima s medijima. Pa ipak, EU je tiho počela popuštati svoje sankcije protiv Moskve.

Britanski Express nazvao je to popuštanjem Putinu. Bloomberg je to nazvao “ispravcima prethodnih sankcija”. Kako god se to zvalo, svodi se na isto: EU popušta omču. I nije samo EU u pitanju. Za početak, Europska unija je odlučila dodati izuzeća ruskim sankcijama, što bi omogućilo zemljama izvan bloka da se bave sankcioniranim ruskim subjektima, uključujući banke i državne tvrtke kao što je Rosneft. Prema izvješću Bloomberga, ova su izuzeća za subjekte koji se “smatraju ključnima za isporuke hrane, poljoprivrednih proizvoda i nafte u treće zemlje izvan EU-a”.

Čini se da EU ulaže mnogo truda u uvjeravanje svih koji slušaju da njihove sankcije protiv Rusije nemaju apsolutno nikakve veze s poremećajima u opskrbi hranom ili energijom ili im, u najmanju ruku, nije bio cilj da do njih dođe.

Rečeno je to izravno u priopćenju za vijest Vijeća Europe koje je najavilo najnoviji krug sankcija usmjerenih na rusko zlato.

“U širem smislu, EU se zalaže za izbjegavanje svih mjera koje bi mogle dovesti do nesigurnosti hrane diljem svijeta. Niti jedna od mjera usvojenih danas ili ranije s obzirom na akcije Rusije koje destabiliziraju situaciju u Ukrajini, ni na koji način nije usmjerena na trgovinu poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, uključujući pšenicu i gnojiva, između trećih zemalja i Rusije”, navodi se u priopćenju.

Sve ovo zapravo znači priznanje da sankcije protiv Rusije ne funkcioniraju previše dobro na predviđeni način i da umjesto toga štete ili prijete da će povrijediti treće strane koje nisu uključene u ukrajinski sukob.

Ima još toga. Dok EU prilagođava svoje sankcije kako bi omogućila trgovinu s više ruske nafte kako bi se izbjegao novi skok cijena nafte, Velika Britanija oklijeva pridružiti se bloku u svojoj zabrani naftnog osiguranja za ruske brodove. Sudjelovanje Ujedinjenog Kraljevstva u sankcijama vezanima uz osiguranje ključno je zbog tržišnog udjela osiguravatelja sa sjedištem u Britaniji u osiguranju prijevoza, a ipak odugovlače.

Nedavno izvješće Financial Timesa o toj temi sugerira da bi to moglo imati veze s velikim geopolitičkim bratom Ujedinjenog Kraljevstva i njegovom zabrinutošću oko cijena nafte. SAD se, za razliku od EU-a i njezina embarga, odlučio za alternativni način pokušaja smanjenja prihoda Rusije od nafte: ograničavanje cijena. Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Njemačka, Japan, Francuska i Italija pristale su nastaviti s ovim ograničenjem.

Međutim, sudeći prema posljednjim vijestima iz tabora G7, ograničenje se ne pomiče prema planu. Mnogi ljudi, među ostalima analitičari, ljudi iz pomorske industrije i čelnik ruske središnje banke, rekli su da ograničenje cijene ruske sirove nafte ne bi funkcioniralo. Čini se da ih G7 nije čuo.

Prema izvješću Reutersa od ranije ovog tjedna, G7 razmatra “sveobuhvatnu zabranu svih usluga koje omogućuju globalni transport ruske sirove nafte i naftnih proizvoda morem, osim ako se nafta ne kupuje po ili nižoj cijeni dogovorenoj u dogovoru s međunarodnim partnerima.”

Priča je, međutim, jeftina, dok djelovanje nije. Ipak, razgovor je važan kada vas svijet gleda, pa su G7 planeri također rekli da “Razmatrajući ovu i druge opcije, također ćemo razmotriti mehanizme ublažavanja uz naše restriktivne mjere kako bismo osigurali da najugroženije i najviše pogođene zemlje zadrže pristup energetskim tržištima, uključujući onima iz Rusije.”

Drugim riječima, baš kao i EU, G7 bi bio oprezan u nanošenju nenamjerne štete zemljama koje nisu uključene u ukrajinsku zbrku osiguravajući da ruska nafta slobodno dopire do njih. A onda će se rafinirani proizvodi od ruske nafte vratiti u EU. Indija kupuje rusku naftu, vodi je kroz svoje rafinerije i gdje prodaje ”indijske rafinirane proizvode”? U EU. Isto i za ostale terete. Isto i za Saudijsku Arabiju. Teretnice tih brodova neće spominjati Rusiju dok stignu na odredište u EU.

“Ukratko, EU tiho olakšava zaobilaženje vlastitog proklamiranog režima sankcija,” prema Alastairu Crookeu, direktoru neprofitne organizacije Conflicts Forum sa sjedištem u Libanonu, kako citira Express.

Kreatorima politike EU-a, UK-a i SAD-a sigurno je sinulo da sankcioniranje Rusije neće biti tako lako kao sankcioniranje manjeg izvoznika nafte, pogotovo ako taj izvoznik nafte također izvozi puno drugih vitalnih stvari, poput hrane i gnojiva.

SAD je čak izdao informativni list kako bi pojasnio da njegove sankcije nisu usmjerene na ruski izvoz gnojiva ili, zapravo, izvoz poljoprivrednih proizvoda. I to dok je Amos Hochstein rekao da “Njihova ekonomija nema ništa drugo. Oni proizvode oružje, proizvode i buše naftu i plin.”

Čini se da ”njihova ekonomija” ima u najmanju ruku dosta gnojiva i poljoprivrednih proizvoda koji služe za prehranu ljudi i izvan Rusije, a da ne spominjemo i metale. Što se tiče nafte, i ona se čini prilično kritičnom: ništa osim kritične ne bi natjeralo EU, Veliku Britaniju i SAD da olabave omču sankcija.