Kada su 1970. godine Henry Kissinger i Richard Nixon započeli, a zatim Zbigniew Brzezinski i Jimmy Carter završili proces normalizacije odnosa s Kinom, oni su čvrsto vjerovali kako je Peking za Ameriku manja prijetnja od Moskve, piše South China Morning Post. Zbog tog uvjerenja bivših američkih vlasti Washington sada u Pekingu ima nevjerojatno jaku ekonomsku i tehnološku konkurentsku silu s kojom se mora natjecati na Pacifiku.
Američke brige zbog “ruske prijetnje” su glavni razlog koji je doveo do uspona Kine, piše u svom članku za South China Morning Post kolumnist Robert Boxwell.
Nedavno preminuli Zbigniew Brzezinski, koji je bio savjetnik za nacionalnu predsjedniku Jimmyu Carteru, 1978. godine je radio na završnoj fazi “normalizacije” diplomatskih odnosa s Kinom. Taj je proces sedam godina ranije pod predsjednikom Richardom Nixonom započeo još jedan savjetnik za nacionalnu sigurnost, Henry Kissinger, koji je u to vrijeme održao tajni sastanak s kineskim premijerom Zhou Enlaiom.
Kao što je navedeno u članku, “slučajno” su dva najutjecajnija savjetnika koja su pozivala na čvršće veze s Kinom bili imigranti iz Europe, iz koje su pobjegli zbog Drugog svjetskog rata.
Brzezinski je došao iz Poljske, a Kissinger iz Njemačke, a obojica su na svoje utjecajne položaje došli s “prtljagom gađenja” prema Sovjetskom Savezu.
“Sada, 40 godina kasnije, očito je da je Kina imala veliku korist od zapadnog uvjerenja da mu je Peking manja prijetnja od Moskve.” piše autor.
Uspon Kine kao ekonomske i tehnološke sile, s kojom se Amerika sada natječe da očuva dominaciju u Tihom oceanu, nenamjerna je posljedica posla kojeg su započeli Nixon i Kissinger, koji su htjeli riješi dva, po njihovom mišljenju, kritična pitanja. Naime, htjeli su završiti rat u Vijetnamu na jednoj strani, a na drugoj stvoriti protutežu sovjetskoj nuklearnoj prijetnji.
Međutim, kada su Jimmy Carter i Zbigniew Brzezinski 1978. dovršili normalizaciju odnosa s Kinom, rat u Vijetnamu je već bio gotov, a sovjetska nuklearna prijetnja je “bila pod kontrolom”.
O opasnosti da, zbog trgovine sa Sjedinjenim Državama i drugim razvijenim zemljama, Kina postane vodeća sila naširoko se raspravljalo i prije “normalizacije”. Oko ovog pitanja postoje dva stava. Neki su tvrdili da je prijenos tehnologija bio potreban i da će doprinijeti “stabilnosti strukture mira”.
Drugi nisu dijelili taj optimizam i vjerovali su “kako će kroz trgovinu Zapad polako biti lišen svoje najvažnije imovine u toj zemlji, a da za to uopće ne postoji valjan razlog”.
Očito je da su Carter i Brzezinski bili zagovornici prve teze i da će odnos s Kinom Washingtonu donijeti korist, da će oslabiti SSSR i Rusiju, a da Kina nikada i ni u kom smislu neće i ne može nadjačati SAD.
Danas imamo situaciju da je američki predsjednik Donald Trump izabran zbog političkog programa u kojem je obećao da će se vrlo oštro suprotstaviti Kini, između ostalog u Južnom kineskom moru, po pitanju Sjeverne Koreje i bilateralnoj trgovini.
South China Morning Post piše kako je Trump suočen s teškim izazovom i samo zbog čvrstog uvjerenja njegovih prethodnika da je za američke interese Moskva bila ozbiljnija prijetnja od Pekinga.
Možda je tako bilo samo djelomično, možda je i sve istina, ali je činjenica da je Trump naslijedio vrlo težak zadatak, posebice u okolnostima u kojim su rusko-kineski odnosi u uzlaznoj putanji 16 godina za redom, odnosno, od potpisivanja povijesnog “Ugovor o dobrosusjedskoj i prijateljskoj suradnji” 2001. godine.
Zato je Brezinski i umro od tuge jer nije više mogao gledati kako mu se globalno “carstvo” raspada, a mogao je još sto godina poživiti da je htio. Mogao je kao kompa mu Rockefeller šest puta na black market kupiti jedno mlado srce i bubrege, nekog nesretnika koji je izgubio život jureći 300 na sat za materijalnom srećom.
Svatko vidi da je Kina veca prijetnja Americi nego Rusija.
Postavlja se pitanje zasto se americka vlada drzi pogresnog kursa?
Europa i Amerika bi cak i mogli nekako Rusiju integrirati i s njomen ekonomski zavladati a s Kinom nikad.
Tek na Kini ce osjetiti oni sto znaci nekom prodati uze.
Rusi su bili previse glupi pa kad bi i kupili uze od anglo-saxona koristili bi ga na kilavi ili pogresni nacin.
Od Kineza nemojte to ocekivati.
Ukratko ako je “zapadnoj” civilizaciji stalo da ekonomski dominira, nek oni ne mjenjaju Kurs naspram Kine, sve je to OK ali moraju Rusiju integrirati.
Ne znam ni sam, zasto su toliko glupi.
Barem za vidjeti ovo ne mora covjek imati neke doktorate ili ispasti iz nato torbe.
Ovo mi je baš drago da sam pročitao. Baš sam prije nekog vremena na roštilju o ovome raspravljao sa prijateljima,to je bilo koji tjedan poslije prvog maja,sjećam se da smo odgodili jer za prvi maj nije bilo dobro vrijeme. I pričali smo o kapitalizmu,bankama,svemu i svačemu itd. Ja sam baš rekao,pa pogledajte ljudi,ameri su preselili sve tvornice,odnosno Nixon se prvo dogovorio sa Maom a onda malo pomalo iz je kapitalizam radi svoje slijepe pohlepe preselio hrpu tvornica u Kinu. Kinezi,mudri kakvi jesu,napravili isto što i Japanci prije njih-osim što su zaposlili hrpu sirotinje,olakšali ponešto socijalno tešku situaciju (ne kažem da je sad bajna,ali sigurno im je bolje nego prije 35-40 godina i pouzdano znam da ne rade za “šaku riže” već za 300-600 $, ovisno o kompaniji i poslu koji obavljaju) ,još su i zaradili kao država te postepeno naučili mnoge tehnologije. Politički gledano,SAD je oslabio komunistički blok,odnosno pocijepali su… Čitaj više »
amerika je jedina prava prijetnja cijelom svijetu njih nitko ne napada niti okruzuje a osim togavode agresivnu politiku prema svim zemljama svijeta mislim da americka opanost nije histerija vec stvarnost o kojoj nitko ne prica pa gotovo da nema zemlje u svijetu gdje amercke strukture ne upravljaju
Ekonomska moć Kine je znatna!
U isto vreme, vojna inferiornost Kine čini tu državu i dalje samo regionalnom silom!
I naravno: Kinu treba držati na kvačilu!!
svjetski kapital dosao je u kinu radi gotovo besplatne radne snage obzirom d im je tamo preskupo sada vecim djelom prelaze u indiju
Naslov bi bio točan kad bi zanemarili više decenijski rad milijardu i kusur Kineza. Ispada kao da im je status velesile netko poklonio, a npr. Francuzima i Englezima oteo. Kina je bila carstvo dok ovakva Amerika nije ni postojala. Zadnjih 100 godina u povijesti čovječanstva ne znači puno.
To cijelo vrijeme pokušava Trump iskomunicirati s političkom javnošću koja je toliko zatrovana rusofobijom da više logično promišljanje ne vrijedi. Trump je svjestan da je Kina glavni takmac te da joj dugoročno Amerika može parirati samo u suradnji s EU i Rusijom. Uz sadašnji neprijateljski stav prema Rusiji, ona se okreće prema Kini i Aziji, čime će Amerika i EU izgubiti globalnu dominaciju,
Pa nije nasa zemlja monopoli, da se na njoi dva djecaka igrata. Svaka drzava ide kroz prirodni proces svoje rasti kvalitete, koju izrazava putem tehnologije za upotrebe svih vlastitih resursa. Pri tom je nuzno izraziti i potrebni kapital, kojeg je lako privuci, ako imas povolnijje troskove.
eppur si muove…
Jedna rampa “civilizacije” slicna onoj Rusiji i Kina je na nogama.