Ženeva, situacija u Siriji i prevrtljivi Erdogan

Po prvi put u posljednjih devet mjeseci su se u Ženevi sastali predstavnici sirijske vlade i takozvane “oporbe”, koji pod okriljem Ujedinjenih naroda pokušavaju nastaviti pregovore o političkom rješenju sukoba, piše francuski list Le Monde.

“U Ženevi, kao u Astani u siječnju, ključna je bila ideja ruske suradnje s drugim zemljama koje su uključene u sirijski proces”, piše francuski list.

Le Monde napominje kako Moskva u procesu političkog rješenja sukoba traži sudjelovanje svih zaraćenih strana u sukobu. Međutim, kamen spoticanja je sudbina sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada. Takozvana oporba, iako gubi inicijativu na bojnom polju, protivi se Rusiji koja kao uvjet za rješenje sirijske krize odbija smjenu aktualnog predsjednika i vlade. Za takozvanu “oporbu” je to neprihvatljivo.

Predstavnik sirijske vlade, dr. Bashar Al-Jaafari, danas je razgovarao sa specijalnim izaslanikom Ujedinjenih naroda za Siriju, Staffanom de Misturom. Rekao je da je u ovom krugu razgovora bilo riječi o formatu predstojećih susreta.

U izjavi za medije nakon sastanka s De Misturom, dr. Bashar Al-Jaafari je rekao:

“Na kraju sastanka nam je De Mistura dao dokument i dogovorili smo se da ćemo ga ispitati i proučiti, a onda ćemo se vratiti k njemu tijekom našeg sljedećeg sastanaka i obavijestiti ga o naše stavu o sadržaju ovog prijedloga.”

Naime, sinoć je počela sjednica četvrtog kruga unutar sirijskog dijaloga, koja je održana u sjedištu Ujedinjenih naroda u Ženevi. Na jednoj je strani bila delegacija sirijske vlade i predsjednika, a na drugoj razne oporbene frakcije, od kojih neke više nemaju oporbene borce na terenu, jer su im ostale samo frakcije koje su se pridružile Al-Nusra Frontu i “Islamskoj državi”. To je u prvom redu Vrhovni pregovarački odbor, iza kojeg stoje Saudijska Arabija, Francuska i Katar.

“Sinoć su ponovno počeli pregovori između režima Bashara Al-Assada i opozicije, ali nisu izazvali masovan interes. Nitko nije optimističan. Ne očekuje se nikakav proboj od ovog četvrtog kruga razgovora. Opozicija je i dalje podijeljena. Sjedinjene Države su nestale. Predstavnik Ujedinjenih naroda i posrednik u ovoj raspravi, Staffan de Mistura, doslovno je katapultiran iz fotelje, a Rusija, kao glavni akter u sukobu, očito se kladi na neuspjeh pregovora, za koje nitko ne zna koliko će trajati”, piše specijalni dopisnik za Le Figaro u Ženevi, Georges Malbrunot.

“Prvi je na plenarnoj sjednici riječ uzeo Staffan de Mistura. Do njega su, s jedne strane, stajali čelnik izaslanstva Damaska, iskusni Bashar Al-Jaafari, stalni predstavnik Sirije pri Ujedinjenim narodima. S druge strane je bila oporba, podijeljena na skupine čiji se interesi često ne podudaraju. To su bili Vrhovni pregovarački odbor, koji ima potporu Saudijske Arabije, Francuske i Katara. Takozvana “Skupina iz Kaira“, koja ima pomoć Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, na čelu s bivšim sirijskim diplomatom i umjerenim opozicionarom Jihadom Makdissijem. I na kraju, dio oporbe je predstavljala “Moskovska skupina”, na čelu s Qadrijem Jamilom, bivšim potpredsjednikom Assadove vlade, blizak Rusiji”, stoji u članku.

Inače, Qadri Jamil je napustio Assadovu vladu tijekom posjeta Rusiji, 21. kolovoza 2012. godine, kada je rekao da predsjednik Bashar Al-Assad mora da ti ostavku u trenutku kada oporba pristane na pregovore i mirno rješenje sirijskog sukoba.

“Mi smo pokušali ujediniti izaslanstvo oporbe, ali je to teško”, priznao je Jihad Makdissi za Le Figaro.

“Možete biti sigurni da će Bashar Al-Jaafari iskoristiti ovaj raskol među svojim protivnicima i tvrditi da on ne vidi vjerodostojne predstavnike oporbe”, strahovao je pred početak pregovora neimenovani diplomata Ujedinjenih naroda, koji je sudjelovao u pregovorima.

“Damask se oglušio na pozive svog ruskog saveznika da obustavi zračne napade za vrijeme pregovora. U četvrtak su još uvijek bombardirali pobunjeničke položaje u gradu Dara’a u južnoj Siriji i neposredno u blizini grada Hame. Oporbeni predstavnici su, na sveopće iznenađenje, željeli pregovarati s režimom. Do sada je delegacija oporbe bila više nego oprezna kada je trebala sjesti izravno pored “kriminalaca”, ovlaštenih za zaštitu Assadove politike”, kaže francuski dopisnik.

“Sada postoji suparništvo i između političkih predstavnika oporbenih stranaka i vojnih zapovjednika, jer političari ne žele da na pregovorima budu naoružanih ljudi”, rekao je diplomat Ujedinjenih naroda.

“Teoretski, program ovog kruga razgovora o Siriji je drugačiji. U Astani se raspravljalo o primirju, koje je stupilo na snagu nakon poraza pobunjenika u Aleppu krajem prosinca, a provodi se s različitim stupnjem uspjeha. U Ženevi će biti govora o politici. Ali kakvoj politici, kada ovdje imamo različita tumačenja”, piše francuski dnevni list.

“Za Ujedinjene narode na dnevnom redu pregovora postoje tri stavke – upravljanje zemljom, izbori i novi ustav koji je predviđen rezolucijom Ujedinjenih naroda 2254, usvojenom krajem 2015. godine”, piše Malbrunot

Kako se ne bi razočaralo oporbeno pregovaračko izaslanstvo, koji vjeruje da “Assad mora otići“, Staffan de Mistura je izjavio je “kako tranzicijski politički proces biti na dnevnom redu pregovora”.

“Može biti puno stvari koje treba uključiti u poglavlje o upravljanju zemljom. Međutim, nakon povlačenja pobunjenika koji se protive Assadu i poraza u Aleppu, njihovi predstavnici u Ženevi će morati naporno raditi kako bi se prihvatili njihovi stavovi”, za Le Figaro su rekli diplomati Ujedinjenih naroda.

“Rusija, uvjerena u njihov siguran poraz, mogla bi biti zainteresirana za ponudu da se vrate skraćenom obliku pregovora u Astani, koji su ipak doveli do nekih rezultata”, piše Georges Malbrunot za Le Figaro.

U svemu je zanimljiv i stav Turske, koja kao da je ostvarila primarni cilj. Naime, iako uz velike žrtve, turske snage i proturske milicije su zauzele Al-Baba, a sirijska vojska napreduje prema istoku i Deir Haferu. Ovakav razvoj situacije sprječava ujedinjenje “kurdskih kantona”.

Osim toga, nakon što se ISIL povukao iz Al-Baba,  sirijske vladine snage su se susrele licem u lice s jedinicama turske vojske, ali nije bilo nikakvih sukoba.

Erdoganov savjetnik: “Turska ne planira silom ukloniti Assada s vlasti”

Ne samo to, nego iz Ankare stiže prilično iznenađujuća izjava. Naime, Turska neće surađivati sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom, ali ga ne planira silom ukloniti s vlasti. To je u intervjuu za RT izjavio savjetnik turskog predsjednika Ilnur Çevik.

“Turska neće ulaziti u sukob i silom svrgavati Assada. To je razlog zašto je Turska, Rusija i Iran održavaju pregovore u Astani”, rekao je Çevik.

On je dodao da u ovom trenutku Turska nema namjeru surađivati ​​sa sirijskim predsjednika. Osim toga, Çevik je važnost suradnje između Rusije i Turske u Siriji. Prema njegovim riječima, Rusija je važan i ključni saveznik Turske.

Turska će po završetku operacije napustiti Siriju?

Turska ne želi kontrolu nad bilo kojim dijelom Sirije. Mi samo želimo uništiti ISIL, a kada budemo sigurni da smo to obavili, Turska neće ostati u toj zemlji“, rekao je Çevik, koji se konačno mogao pohvaliti zauzimanjem sirijskog grada Al-Baba i turski operaciju “Štit Eufrata” nazvao “velikim uspjehom”.

“Bila je to vrlo, vrlo uspješna operacija. Nitko ne bi mogao provesti ovu vrstu operacije. U 100 dana mi smo oslobodili cijelu regiju – 45 km duboko u Siriji i 90 km širine. Dakle, to je ogroman prostor od više od 5 000 četvornih kilometara. To je veliki uspjeh. Al-Bab sam po sebi veliki uspjeh”, rekao je Ilnur Çevik.

Također je zahvalio ruskom predsjedniku za osiguravanje suradnje između Moskve i Ankare i što je Turskoj da priliku da provede svoj rad bez nepotrebnih uplitanja drugih zaraćenih strana u regiji.

“Rusija i Turska su vrlo usko koordinirali sve do ovog trenutka, a Rusi su Sirijce informirali o tome što se događa i držali ih podalje od nas. Dakle, nemamo problema s Rusijom ili Sirijom. To je bio savršen rad zahvaljujući predsjedniku Putinu”, rekao je Çevik.

Također je naglasio da turske snage imaju dobre šanse za zauzimanje sirijskog grada Raqqe, kojeg u istočnom dijelu zemlje drži ISIL.

“Turska ima dovoljno snage za to. Osim toga, plemena oko Raqqa su arapska plemena bliska Turskoj. Oni bi radije vidjeli turske snage, nego Kurde, Sirijce ili Amerikance”, rekao je Çevik.

Ranije je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obećao je da će turske snage nastaviti napredovati prema Raqqi, koju drži ISIL, a prije nekoliko mjeseci je rekao da će ići na Manbij, gdje se nalaze kurdske YPG snage.

“Krajnji cilj je očistiti 5 000 kvadratnih kilometra prostora”, izjavio je u to vrijeme Erdogan na konferenciji za novinare.

Savjetnik turskog predsjednika je još jednom rekao da Turska zahtijeva da se sirijske kurdske paravojne YPG snage povuku iz sirijskog grada Manbija i prebace se istočno od Eufrata, dodajući da bi mogle biti premještene silom, ako ne poslušaju “savjet”.

Odgovarajući na pitanje o sirijskim Kurdima, Çevik je rekao “kako na zapadno od Eufrata postoji mjesto koje se zove Manbij i da Sirijci iz tog mjesta, žele da se Kurdi i svi ostali povuku odakle su i došli, dakle, istočno od Eufrata.

“Ako ne, mi ćemo ih potjerati iz Manbija”, rekao je Çevik i izrazio sumnju da su YPG snage sposobne osloboditi Raqqu od “Islamske države”.

“Vidimo da su sirijski Kurdi nisu stvarno sposobni za oslobađanje Raqqe, jednostavno zato što nemaju dovoljno snage, iako imaju američku pomoć. U području Raqqe ISIL ima 75 000 boraca. To je strašna sila”, rekao je, dodajući “da se samo snažne zemlje, poput Turske i Rusije, mogao nositi s Islamskom državom”.

Erdoganov savjetnik je vjerojatno preuveličao broj terorista “Islamske države” u području Raqqqe, ali i kurdski izbori navode kako ih ima nekoliko desetina tisuća, a u samom gradu 5 000.

Dvostruka igra Erdogana

Turski predsjednik je svjestan da oporba neće moći voditi glavnu riječ u pregovorima s predstavnicima Damaska, što se vidjelo i u Ženevi.

Iako njegov savjetnik obećava da će se turska vojska povući iz Sirije, Erdogan je u svojoj nedavnoj turneji i posjeti Bahreinu, Saudijskoj Arabiji i Kataru, suprotno duhu procesa u Astani i suradnje s Rusijom i Iranom, proširio svoje ciljeve u Siriji.

Prema turskom predsjedniku, operacija “Štit Eufrata” će se nastaviti i nakon zauzimanja Al-Baba, a novi ciljevi će biti Manbij i Raqqa. Osim toga, Erdogan želi i uspostavu zone zabrane leta.

U jeku Erdoganovih izjava, glasnogovornik vlade i zamjenik premijera Numan Kurtulmus je priopćio: “Nakon Al-Baba, ‘Štit Eufrata’ za cilj ima zauzeti Raqqu, odakle se ugrožavaju granice Turske.”

Ovo nije prvi put da Erdogan govori o “sigurnoj zoni i zabrani leta”. Međutim, Turske to može učiniti samo ako dozvoli Rusija. Čini se da mu snagu dobio nakon što je direktor CIA-e Michael Pompeo 9. veljače posjetio Ankaru.

“Godinama pozivamo na uvođenje zone zabrane leta uz naše granice i sigurnu zonu od najviše 5 000 četvornih kilometara. Također govorimo neka u toj zoni bude nacionalna vojska od umjerenih opozicionih elemenata. Režim je pritiskom na Aleppo pokušavao gurnuti ljude Aleppa prema Gaziantepu. Nećemo dopustiti ovaj plan“, rekao je Erdogan.

Međutim, postoje naznake da se izbjeglice više ne kreću iz Sirije u Tursku, nego iz Turske u Siriju. Novinar Mehmet Bedri Gultekin je napisao da nakon što je sirijska vojska ponovno zauzela Aleppa, neki ljudi iz Gaziantepa su se opet vratili u rodni grad. Prema Gultekinu, brojne obitelji svakodnevno napuštaju Tursku i vraćaju se u oslobođeni Aleppo, prenosi panarapski portal Al-Monitor.

Unatoč svim tim zbivanjima, Erdoganovi ciljevi su opet oni stari:

1.  Protjerati zapadno od Eufrata kurdske YPG snage, čime će eliminirati autonomna tijela postavljena od kurdskog kantonalnog sustava. U tu svrhu, savez između Sjedinjenih Država i Kurda mora nestati.
2. Spriječiti sirijsku vojsku da se približi turskim granicama, što Ankara misli postići političkim putem, jer bi sirijski predsjednik Bashar Al-Assad mogao “poslati natrag teroriste u Tursku odakle su došli”, kako je najavio u listopadu 2016.

Ova zadnja točka je izuzetna važna za sigurnost Turske. Erdogan nema namjeru pustiti teroriste nagomilane na turskoj granici da uđu u zemlju, koji nakon izlaska iz Aleppa moraju ostati mirni u Idlibu, jer mu u protivnom predstavljaju prijetnju. Osim toga, on na njih računa kao na potencijal za stvaranje takozvane Sirijske nacionalne vojske, koja će nadzirati očišćena područja između Azaza, Jarabulusa i Al-Baba.

Međutim, može li Turska od desetaka raznih skupina formirati vojsku? To će biti vrlo težak posao, tako da se ideja ofenzive na Raqqu i ne čini loša zamisao. Assad u tom slučaju ne bi morao činiti ništa, a konglomerat oporbenih frakcija u borbama protiv terorista “Islamske države” toliko iskrvario, da je pitanje što bi od te koalicije uopće ostalo.

Osim toga, obzirom da je od Rusije dobio toliko željeni Al-Bab, treba vidjeti što će turski predsjednik Erdogan reći Putinu, sljedeći put kada se susretnu?