Zimske olimpijske igre 2018. i ciljevi operacije agencije WADA

Iako Međunarodni olimpijski odbor nije utvrdio odgovornost ruske države u aferi s dopingom, Rusija je kao zemlja izbačena sa Zimskih olimpijskih igara u Pyeongchangu. Cijeli proces je zapravo bio posebna višestruka politička i ideološka operacija.

U Međunarodnom olimpijskom odboru, za razliku od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Rusija ne može uložiti veto. Izvršni odbor međunarodne organizacije kojoj Rusija redovito uplaćuje doprinose je odlučio da se predstavnici ove zemlje mogu takmičiti  pod bijelom zastavom s pet olimpijskih prstenova. Tim se neće zvati ruskom reprezentacijom, već “olimpijskim sportašima iz Rusije”. Ovo je kolektivna kazna zbog sumnje u uporabu droga na temelju svjedočenja upitnog informatora, bolje rečeno doušnika kojem je u Sjedinjenim Državama ponuđena novčana nagrada, novi identitet i uključenje u program za zaštitu svjedoka.

Čelnik Ruskog olimpijskog odbora, Aleksandar Žukov je suspendiran, a potpredsjednik ruske vlade i bivši ministar sporta Vitalij Mutko je doživotno diskvalificiran sa sudjelovanja na Olimpijskim igrama. Ruski sportaši, oni koji prođu antidoping test, teoretski mogu nastupiti u pod imenom “Olimpijski sportaši iz Rusije”. Ruska zastava i himna su na ovim igrama zabranjeni, kao i sportska obilježja koja imaju oblik državnih simbola.

Ovo su inovacije suvremene zapadne “sportske konkurencije” i politike: “Ako vas ne možemo pobijediti, promijenit ćemo vam uvjete.” Rusija bi trebala platiti i 15 milijuna dolara za “opstruiranje istrage”. Sve se događa bez obzira na činjenicu da organizacija godišnje prima doprinose od Rusije i ostalih sudionika.

Međutim, gore navedeno je u manjoj ili većoj mjeri poznato, zbog čega je u ruskim medijima pokrenuta je kampanja  “kako se sportašima ne mogu oduzeti njihovi snovi”.

U međuvremenu je doušnik Svjetske agencije za borbu protiv dopinga (WADA), Grigorij Rodčenkov, već izjavio kako se boji za svoj život. Eliminacija Rusije utječe na njegov “nevjerojatan ponos”, tvrdi njegov odvjetnik. Grigorij Rodčenkov se sada boji za svoj život, unatoč programu zaštite svjedoka kojeg su mu pružile američke vlasti.

Bojati se za svoj život stvarno ima smisla, jer Rodčenkov više ne treba ni američkim obavještajnim službama, niti vlastima, no njegovu je smrt još uvijek moguće iskoristiti u političke svrhe.

Treba li Rusiji smrt Grigorija Rodčenkova? Naravno da ne. Međutim, ima onih kojima bi ona itekako dobrodošla i koji bi imali velike koristi da  mu se “slučajno” nešto dogodi.

Kao što kažu, sam si je iskopao raku. Dovoljno je podsjetiti na slične priče, na primjer “slučaj Litvinenko”. Grigorij Rodčenkov jednostavno nije razumio u što se upleo.

Obratimo pažnju na trenutke odluke Međunarodnog olimpijskog odbora i naknadne reakcije. Prvo, govorimo o kolektivnoj kazni jedne zemlje, a ne sportaša koji su uzimali doping ili pojedinih sportskih dužnosnika. Drugo, pravih dokaza nema i odluka je donesena bez ocjene argumenata optužene strane. Treće, primjetan je izrazit mek službeni stav Rusije. pozicija. Nema protuzahtjeva kao u drugim međunarodnim slučajevima, uključujući i činjenicu da je momčad ruskih paraolimpijskih sportaša u punoj snazi uklonjena s prethodnih Olimpijskih igara.

Dakle, ne samo aktivnosti Međunarodnog olimpijskog odbora, nego i izrazito blaga reakcija predstavnika Rusije je dovela do dramatičnog nastavka cijele priče.

Sada je san nekih ruskih sportaša da se natječu na Olimpijadi. Jesu li se pripreme za ova natjecanja plaćale osobnim ili javnim sredstvima?

U ovom slučaju se mora donijeti odluka, kao i o drugim financijskim pitanjima, kao što je plaćanje doprinosa raznim sumnjivim organizacijama kao što je WADA, koja je od Rusije dobila milijun dolara za 2016.

Sva pitanja se mogu riješiti ako postoji jasan stav i ako se pridržava načela. Trebaju li na račun poreznih obveznika “olimpijci iz Rusije” sklapati nove poslovne ugovore?

Kremlj je poručio da ne treba podleći emocijama. Međutim, sportske sankcije su upravo usmjerene na raspirivanje emocija. No, ove emocije se usmjeravaju ne protiv međunarodne organizacije sumnjive reputacije i koja kao dokaz koristi izjavu pokajnika i prebjega, već protiv onih koji i dalje traže konsenzus i pozivaju na suzdržanost. Dakle, bijes naroda treba usmjeriti protiv vlade i Kremlja, jer nisu dovoljno oštro odgovorili na očitu provokaciju.

Operacija je višestruka i uglavnom je usmjerena na mišljenje javnog mnijenja o vlastima i ruskim sportašima.

Budući da se ruska elita u osnovi boji prave izolacije Zapada, ovdje se koriste tipične političke i tehnološke sheme. Stanovništvo Rusije, unatoč ekonomskom uspjehu, “počinje živjeti teže”, a sada je lišeno “patriotskog spektakla”. Preciznije, spektakl se pretvara u opscenu predstavu u kojoj je komentatori tvrditi da je to “nužno i razumno”.

Na primjer, hokejaški tim “olimpijaca iz Rusije” će u slučaju pobjede slušati himnu Olimpijskog pokreta. Dobro, tim je rekao da će nastupati pod imenom “Crvena mašina”, što je stari nadimak za hokejašku reprezentaciju Sovjetskog Saveza. Ovo je, naravno, lijepo. Međutim, koliko će to poštovati Rusi?

U međuvremenu je čelnik Čečenske Republike, Ramzan Kadirov, nedavno izjavio da nijedan sportaš iz Čečenije neće stati pod neutralnu zastavu. Sportaši su, prema stvarnim pokazateljima, sposobni za zauzimanje visokih mjesta i bili bi u Čečeniji dočekani kao heroji.

Valerij Gazajev je nedavno izrazio sličan stav. Dakle, sudjelovanje ruskih sportaša pod bijelom zastavom s pet prstenova očito na Kavkazu ne žele ni razumjeti, ni prihvatiti, a tu već ulazimo u sferu ruske unutarnje politike.

Zbog blage reakcije na diskriminaciju Rusije u sportu među stanovništvom očito neće porasti popularnost političara. Moguće je da je utjecaj na njihovu također dio šireg plana. Podsjetimo, ovo nije obična dopinška afera, nego proračunata “Posebna olimpijska operacija”. Organizatori operacije ocjenjuju da je ruska reakcija bila predvidljiva, ali Moskva u sličnim, puno težim slučajevima, nikada nije odgovorila isti dan i vodeći se emocijama.

Vremena ima dovoljno i odluku o slanju predstavnika zemlje na Zimske olimpijske igre, nakon ekstremnog nepoštivanja Rusije kao države, treba donijeti smireno i pažljivo. Treba procijeniti vanjsku i unutarnju štetu, ali će odgovora sigurno biti. On možda neće ni doći u sportskom okruženju, ali sigurno neće izostati.

Da, što za kraj reći o Grigoriju Rodčenkovu? Ništa, jer upravo toliko vrijedi, ne samo u domovini, nego i Amerikancima, koji ni sami ne znaju što bi s nepotrebnim teretom.