Ovdje smo u više navrata pisali o migracijama i Sredozemnoj ruti koja vod do obala južne Italije, bolje rečeno Sicilije, gdje neupitnu vlast na cijelom teritoriju ove autonomne provincije imaju Cosa Nostra i manje poznata „odmetnička“ Stidda, koja kontrolira obale Agrigenta i Gele, te središnji dio otoka sa sjedištem u Caltanissetti. Na sjevernim obalama Libije na migracijama zarađuju trgovci ljudima i islamističke skupine iz Misrate i Libije, a između ove dvije bande su posrednici nevladine udruge, koje svoj dio posla obavljaju u međunarodnim vodama.
Pitanje koje smo se barem jednom zapitali je tko financira skupa putovanja smrti kojima se prevoze tisuće očajnih ljudi na improviziranim brodicama, uz tisuće avantura i nepoznavanje teritorija pristajanja? Mnogi su novinari sudjelovali u praćenju kalvarije imigranata. Posjetili su polazne luke, gdje žive u uvjetima ropstva i prepušteni na milost i nemilost lokalnim zločincima. Ali početni dio ovih tragičnih dijaspora ostaje neriješen, naime, odakle im dostupnost znatnim iznosima novca, pretjeranim u usporedbi sa standardom lokalnog života onih koji su se odlučili na ovaj pothvat.
Pitanja u vezi s tim uglavnom nailaze na zid šutnje. U pokušaju razumijevanja ovog zagonetnog fenomena, pomaže nam istraživanje koje je provela sociologinja Maryann Bylander u Kambodži od 2008. do 2010. godine.
Analizirajući učestalost i način iseljavanja stanovništva, otkriva se izravna povezanost između širenja mikrokredita i povećanja migracijskih tokova u inozemstvo. Ista veza postoji u još jednoj državi Trećeg svijeta, Bangladešu, zemlji podrijetla oko jedne desetine imigranata koji u Italiju dolaze svake godine, više od 10 000 samo u 2017. godini.
Zbog toga je, zahvaljujući podršci slavnih pristaša poput Clintona i Billa Gatesa, te uz potporu same Svjetske banke, početkom ’80-ih stvorena Grameen banka, financijska institucija koja je davala novac većini očajnih ljudi, koji nisu mogli dobiti pristup “filantropskom” kreditu da im se ponudi bolja budućnost. Krediti su se pretvorili u poticaj za iseljavanje lokalnog stanovništva, bez mogućnosti da se dobiveni iznosi ulože na profitabilan način i da ih se vrati uz dospjele kamate. Dakle, davani su samo i isključivo za put na „bogati Zapad“.
Ubrzo su nastali takozvani poslovi sa “zajmovima za migracije”, zlatni posao za nevladine organizacije poput „Bangladesh Rural Advancement Commitee“ (BRAC), lidera u tom sektoru. Prema internetskoj stranici ove organizacije, trenutno najveće na svijetu i prve na ljestvici sto najboljih nevladinih udruga, kako piše „Global Journal”, posebni dio zauzimaju „migracijski krediti”.
„U Bangladešu rijetke mogućnosti za rad stanovništvo, posebno mlade, tjera da se zbog posla sele u inozemstvo“, piše BRAC.
„Iako je to često vrijedna investicija, unaprijed plaćeni troškovi za odlazak u inozemstvo su znatni. BRAC nudi ljudima koji traže posao u inozemstvu kredite da emigriraju, a dizajniran su kako bi se zadovoljile potrebe za financiranjem radnika migranata na upravljiv i prikladan način. Program mikrofinanciranja provjerava i valjanost ugovora, te putnih isprava kako bi se osiguralo da kupci ne budu žrtve prevare neovlaštenih agenata“, piše na internetskoj stranici ove nevladine organizacije.
U lipnju 2016. je BRAC financirao 194 000 radnika migranata koji su tražili posao u inozemstvu.
Ali ne samo. Osim što osigurava financiranje i „pomoć u iseljavanju“, najveća svjetska nevladina organizacija bavi se i načinom vraćanja i otplate zajma.
U istom dijelu pod naslovom „Zajmovi za doznake“ čitamo: „BRAC pruža daljnju podršku obiteljima migranata u obliku zajma doznaka. Ovi zajmovi dizajnirani su tako da omoguće veću fleksibilnost obiteljima koje se oslanjaju na mjesečne doznake koje im šalje član obitelji koji zarađuje u inozemstvu.“
Ti zajmovi, objašnjava nevladina organizacija, omogućavaju obiteljima pristup paušalnim iznosima za ulaganja ili troškove dok čekaju primanje doznaka poslanih iz inozemstva.
Ovo su “sigurne oklade za obitelj i za BRAC, jer kupci kredita imaju osigurani protok prihoda s kojim svakodnevno plaćaju rate”.
Između lipnja 2014. i lipnja 2016. godine je BRAC tu uslugu ponudio za preko 40 000 obitelji. Posao u poslu za BRAC koji posluje ne samo u Aziji, već i u Latinskoj Americi i mnogim afričkim zemljama.
Međutim, krediti se ne odobravaju za razvoj lokalne ekonomije, već isključivo za poticanje iseljavanja, prema neutemeljenom modelu ekonomskog razvoja koji u doznakama migranata vidi više nego dovoljan „izvor rasta“ za zemlju podrijetla.
U stvarnosti je dokazano da su te doznake, s kojima se mogu otplaćivati dug za putovanje u inozemstvo, uglavnom namijenjene potrebama obitelji u primarnoj potrošnji, a ne za lokalna ulaganja i proizvodne aktivnosti.
Nisu rijetki ni dramatični slučajevi nemoralnog života za otplatu zajma, a zabilježen je i porast samoubojstava koji u nekim dijelovima Indije i to zbog prodaje organa od strane građana savezne države Zapadne Bengalije.
Zlatna afera, ona s doznakama, na marginama koje se širi sektor agencija za povrat kredita, koja je u samo 10 godina povećala globalni porast od preko 50%, za ukupni iznos od 445 milijardi dolara doznaka samo u 2016. godini, od čega je 13% poslano u Afriku, što su podaci koje je objavio IFAD.
Afrika je posebna po pitanju slanja novca u obliku doznaka, poslati u obliku doznaka, jer su provizije financijske „elite“ na ove usluge od 10 do 15%. Govorimo o izopačenom i dobro podmazanom sustavu s financiranjem, kamatnim stopama i provizijama, koji je očaj pretvorio u unosan izvor profita.
Ovo financiranje siromaštva i kockanje s ljudskim životima je jedna od najtužnijih i najgnusnijih faza antisocijalnog i regresivnog globalnog ekonomskog modela u kojem svaka karika ima izuzetno važnu ulogu, uključujući „heroine današnjice“ poput kapetanica Carole Rackete i Pie Klemp. Njih prate neimenovani kumovi sicilijanske mafije i islamističkih milicija u Libiji,a na vrhu piramide su, a tko drugi, poznati „filantropi“ i bankarski sustav posebno stvoren za mikrokreditiranje migracija i vraćanje tih kredita s kamatama i nevjerojatno velikim provizijama.
Zato i nema govora o “bloco navale”. Ionako i nama pripremaju iste sisteme za iseljavanje na Mjesec.
Krvi ti krvave, godišnje provizije samo na doznake 445 mlrd dolara, plus vraćanje kredita i kamata. Pa se ti misli pajdo, koliko je to “nuvaca”
Cuj, mafija…
Kad drzava ne funkcionise, a postoji potreba, ulazi organizovani kriminal i zadovoljava te potrebe.
Mafija funkcionise na isti nacin kao drzava: nudi zastitu za novac. Drzave su nastale iz bandi ratnika. Pobednici su proglasili sebe drzavom, a gubitnike kriminalce. Kad pada drzva se aktivira rezerva; mafija.
Oli nismo hteli ovo? Smanjiti uticaj mrske drzave?
Ne, drugovi i drugarice, ja vam tvrdim to nisu kriminalci – mafija kako se tvrdi. To su heroji privatnog preduzetnistva 🙂
Bez podrške korumpirane talijanske politike i pravosuđa, “heroine” bi možda jednom uplovile u talijanske luke i nikad više. Ne bi ni isplovile nakon ulaska.