Zločin bez kazne – 5 godina od neonacističkog pogroma u Domu sindikata u Odesi…

Prije pet godina, 2. svibnja 2014. godine, dogodila se tragedija u Domu sindikata u ukrajinskom gradu Odesi. Službeno je u podmetnutom požaru u zgradi i likvidacijama koje su provodili ukrajinski nacionalisti i neonacisti ubijeno 48 ljudi. Nitko od navodnih sudionika masakra nije kažnjen. Usprkos brojnim snimkama i fotografijama ubojica, materijalni egzekutori i organizatori ovog strašnog zločina su i danas nepoznati.

Prema riječima stručnjaka, tragediju je dopustio službeni Kijev kako slomiti otpor “Euromaidanu” koji je rastao među stanovnicima Odese. Pod pritiskom nacionalista i neonacista, koji su dobili položaje u državnoj službi, vojsci i obavještajnim strukturama, sudovi nisu bili zainteresirani za pronalaženje počinitelja, kažu politički analitičari.

Prošlo je pet godina od tragičnih događaja u Domu sindikata u Odesi, ali ukrajinsko pravosuđe nije imenovalo počinitelje tih strašnih događaja. Te noći je ubijeno 48 ljudi. Šestoro ih je hladnokrvno likvidirano, a deset osoba je ubijeno dok su pokušavali pobjeći od požara koji je zahvatio zgradu opkoljenu ukrajinskim radikalima. 32 osobe su poginule u plamenu i dimu požara koji je podmetnut u Domu sindikata.

Podsjetimo, ukrajinski nacionalisti su unaprijed organizirali progon u Odesi.

Popodne 2. svibnja 2014. su se pristaše “Euromaidana” okupile na središnjim ulicama kako bi marširali u znak potpore “jedinstvu Ukrajine”.

Tjedan dana prije toga je na jugoistoku zemlje proglašena Luganska Narodna Republika, a početkom travnja i Narodna Republika Donjeck. Jednostrano povlačenje ruskih govornih područja iz sastava Ukrajine bilo je logičan ishod takozvane “revolucije” iz veljače koja je u Kijevu provedena pod antiruskim sloganima.

Kronika tragedije

Od prosinca 2013. je grad je bukvalno bjesnio, a lokalni sukobi između pristaša i protivnika “Euromaidana” počeli su mnogo prije 2. svibnja. Ljudi koji su sudjelovali u događajima u Kijevu dovedeni su u Odesu. Od ožujka su se usredotočili na zapreke u blizini Odese. Kao što su tada pisali ukrajinski mediji, zapreke na ključnim autocestama stvorene su na inicijativu guvernera Odese Vladimira Nemirovskog. Nakon toga, Kijev je odobrio ono što se dogodilo u Domu sindikata, nazivajući to “pravnim radnjama”.

“Ove su akcije uglavnom proveli stanovnici drugih regija koji su sudjelovali na događajima u Kijevu i nisu se htjeli vratiti u svoja mjesta prebivališta”, objavila je lokalna gradska skupština 24. travnja 2014. godine.

Ti su ljudi odigrali ključnu ulogu u tragičnim događajima 2. svibnja. O tome se kasnije raspravljalo u izvješću privremene istražne komisije Vrhovne Rade koja je trebala utvrditi istinu o masovnom ubojstvu ljudi u Odesi, ali i smrti u Mariupolju, kao i drugim gradovima Donjecke i Luganske regije u Ukrajini.

“Gradska javnost i nezavisni novinari vjeruju da su ti ljudi bili glavni sudionici u uništenju šatorskog kampa na Kulikovom polu, gdje su se skupljali potpisi protiv nasilnog prevrata provedenog u Kijevu, kao i u podmetanju požara u Domu sindikata”, navode tadašnje lokalne vlasti.

Pojašnjeno je da Vijeće za nacionalnu sigurnost Ukrajine nije odgovorilo na zahtjeve narodnih zastupnika o potrebi da se razjasni ovo pitanje.

Međutim, dijelovi o namjernom paležu i likvidacijama su bili dio preliminarnog izvješća komisije iz Kijeva, a nakon što su dokument potpisali neki zastupnici Vrhovne Rade u njega su unesene promjene. To je izjavila zastupnica Svetlana Fabrikant, koja je nakon objave njegove konačne verzije povukla svoj potpis s izvješća.

2. svibnja 2014. su ukrajinski nacionalisti, neonacisti i takozvani nogometni “ultrasi” planirali održati marš u središtu grada u znak potpore “Euromaidanu” i jedinstvu Ukrajine. Tog dana se u Odesi trebala se održati nogometna utakmica, što je poslužilo kao izgovor za dolazak u grad dodatnog broja nogometnih huligana. Prije utakmice je, bez službenog razloga, Odesu posjetio tajnik Nacionalnog vijeća za sigurnost i obranu Ukrajine Andrei Parubij, koji se susreo s nacionalistima.

Osim toga, došli su i borci dobrovoljačkih bojni Nacionalne garde, kao i predstavnici Samoobrane Maidana i Desnog sektora, koji su pridružili huliganima. Informacije o mogućim provokacijama natjerale su protivnike “Euromaidana” na mobilizaciju snaga, jer su se bojali napada na šatorski grad “Antimaidana”, koji je bio podignut na Kulikovom polju, jednom od središnjih gradskih parkova Odese.

Glavna arena sudara dviju suprotstavljenih skupina bila je Grčki trg u središtu Odese.

Pristaše “Euromaidana” su čak oteli vatrogasnu službu kako bi vatrogasne cijevi upotrijebili protiv svojih protivnika. Nakon toga je bivši čelnik Državnog odbora za izvanredne situacije, Ruslan Bodelan, izjavio kako vatrogasna služba nije odmah reagirala na požar u Domu sindikata, strahujući da će im vozila oduzeti pristaše “Euromaidana”.

Već na Grčkom trgu su pale prve žrtve. Tijekom pucnjave ubijeno je šest osoba.

Ljudi s Kulikovog polja su se sklonili u Dom sindikata, ali se ta odluka pokazala smrtonosnom. Napadači su počeli zasipati zgradu “molotovljevim koktelima” i pucali su na prozore. Dom sindikata se zapalio, a radikali koji su opkolili zgradu su sprečavali ljude da pobjegnu iz vatre. Oni koji su ipak pobjegli iz zgrade zahvaćene plamenom brutalno su pretučeni.

Na kasnije objavljenim snimkama i fotografijama se vidjelo i da pristaše “Euromaidana” nisu dopustile liječnicima da pomognu ozlijeđenima, a ranjenici su s mjesta zločina odvedeni u policijskim “maricama”.

Kratka istraga i to protiv žrtava

Istraga o tragediji povjerena je Glavnom istražnom odjelu Ministarstva unutarnjih poslova Ukrajine, Uredu glavnog tužitelja i Službi sigurnosti Ukrajine. Međutim, Kijev je odmah prozvao “krivce” i onda je vlada na čelu s Arsenijem Jacenjukom optužila policiju Odese što nije uspjela spriječiti provokacije i neutralizirati “teroriste” na vrijeme.

Teroristi su, naravno, bili lokalni stanovnici i pripadnici pokreta “Antimaidan”.

Kijev je odmah u svemu vidio i “ruski trag”. Tadašnji premijer Jacenjuk je naredio tužiteljstvu da pronađe one koji su “pod ruskim vodstvom pokrenuli smrtonosni napad na Ukrajinu i Odesu”.

Od 48 žrtava tragedije, 46 ih je bilo iz Odese, a dvije osobe su došle iz susjednih regija Nikolajev i Vinica. Među ubijenima je bilo sedam žena. Najstarija žrtva imala je 70 godina. Od početka se govori da je zapravo bilo više mrtvih, ali te smrti službeno nisu potvrđene.

Kijev i središnji mediji koje su preuzeli nacionalisti u ukrajinskom glavnom gradu su požurili za požar okriviti žrtve, ljude koji su navodno iz Doma sindikata “bacali zapaljive boce na civile izvan zgrade i pucali na njih vatrenim oružjem, što je dovelo do izbijanja požara”.

Zbog opsega tragedije, koju je vidio cijeli svijet, na kraju je uhićen samo jedan militant “Euromaidana”, Vsevolod Gončarovski, koji je ubijao ranjenike iz Doma sindikata. Međutim, brzo je pušten, a istraga protiv njega je zatvorena.

2015. godine je na Malinovskom sudu u Odesi pokrenut kazneni postupak protiv Sergeja Hodijaka, osumnjičenog za pucnjavu na Grčkom trgu. Međutim, optuženi nikada nije pritvoren, već vodi aktivan društveni život i predvodi organizaciju “Nacionalni otpor”, sudjeluje u raznim nasilnim akcijama, a čak je zaposlen u Vrhovnoj Radi, ako je vjerovati informacijama na njegovoj Facebook stranici. Rasprava o ovom kaznenom predmetu se stalno odgađa. Suci u Odesi su neprestano meta ukrajinskih nacionalista i neonacista, zbog čega ih se opoziva ili sami podnose ostavke.

Stručnjaci sumnjaju da će slučaj imati pravosudni epilog. Mihail Pogrebinski, direktor Kijevskog Centra za političke studije i konfliktologiju, objasnio je da se u Ukrajini nikada ozbiljno ne istražuju slučajevi koji uključuju ljude povezane s nacionalističkim organizacijama.

“Suci su zastrašeni, vlasti se ne žele baviti nacionalistima, jer su oni ” organizirani” momci. Dokle god vlasti nastave voditi takvu politiku, situacija se neće promijeniti”, objasnio je Pogrebinski.

Također, kazneni predmeti pokrenuti protiv bivšeg šefa Ministarstva unutarnjih poslova regije Odesa, Dmitrija Fučedžija, te bivšeg načelnika hitne službe Odese, Ruslana Bodelana, ne mogu se dovršiti, jer su obojica pobjegla u inozemstvo.

S druge strane, šest aktivista bivšeg pokreta “Antimaidan” su čekali izricanje presude u pritvoru, a nekima su oduzete putovnica i podvrgnuti su preventivnim mjerama kako ne bi pobjegli. Zatvorena šestorka je oslobođena odlukom gradskog suda u jesen 2017. godine, ali su Jevgenij Mefedov i Sergej Dolženkov odmah ponovno uhićeni zbog optužbi za “pokušaj narušavanja teritorijalne cjelovitosti Ukrajine” i još uvijek u zatvoru.
Prema Mihailu Pogrebinskom, ovo nije jedinstven slučaj i danas su takvi procesi protiv opozicije postali uobičajena praksa.

“Ne mogu im dokazati krivnju, ali ih ne žele pustiti, jer će u tom slučaju do sudaca doći radikalne skupine i zastrašiti ih. Ukrajinskim vlastima je tako lakše držati nevine ljude u zatočeništvu”, objasnio je stručnjak.
Sličan stav ima i predsjednik Centra za analizu sustava i prognoziranje Rostislav Isčenko, koji je rekao da je službena verzija Kijeva kako je tragedija u Odesi 2014. bila “ruska provokacija”.

“Ne mogu to dokazati, ali drže ljude u zatvoru kako bi imali pokriće za tu tezu. Žele pokazati da je istraga u tijeku i da postoje sumnjivci”, smatra stručnjak.
VIDEO – The Odessa Massacre 

“Demonstrativno uništenje otpora režimu”

Tema tragedije 2. svibnja 2014. je i pet godina kasnije izuzetno bolna. Čak su i pokušaji da se otvoreno govori o tim događajima zaustavljeni. Nedavno je zastupnik oporbenog bloka Igor Šurma s parlamentarne govornice podsjetio na događaje od 2. svibnja, rekavši da je tog dana došlo do “animalno planiranog antiljudskog mitinga”, ali mu nisu dopustili da završi govor. Jednostavno su mu isključili mikrofon, a zamjenica predsjednika Vrhovne Rade, Oksana Sirojed, pokušala se uplitati u njegov govor.

2. svibnja je dan pojačane uzbune za ukrajinske sigurnosne snage, a policijska kontrola u Odesi “svake se godine je sve veća, kako bi se spriječili masovni nemiri”.

Ove godine su ograničenja nametnuta na Kulikovom polju i Trgu katedrale, priopćio je ranije ured za tisak policije u regiji Odesa, objašnjavajući da su te mjere potrebne da “zaštite životi i zdravlje ljudi”.

Iako se u Ukrajini promijenio predsjednik, a novi predsjednik je postao komičar Vladimir Zelenski, stručnjaci sumnjaju da će se istraga o tragediji 2. svibnja 2014. pomaknuti s mrtve točke.

Bivši zamjenik Gradskog vijeća Odese, Aleksandar Vasiljev, vjeruje da su organizatori tragedije 2. svibnja 2014 ostvarili svoje ciljeve.

“Ruski pokret u Odesi bio je fizički slomljen, iako je bio vrlo moćan, jedan od najmoćnijih u Ukrajini, dobro strukturiran. Ljudi su ili umrli, ili otišli u zatvor, ili su prisiljeni skrivati se”, rekao je u intervjuu za RT.

Prema političaru, nakon događaja u proljeće 2014. opozicija u Odesi je došla pod snažan pritisak od strane nacionalista i neonacista, zbog čega je bila lišena mogućnosti za obavljanje bilo kakve aktivnosti.

Bogdan Bezpalko, član Vijeća za međunacionalne odnose predsjednika Rusije, slaže se s tim mišljenjem.
“2. svibnja 2014. u Odesi je uz pomoć brojnih oligarhijskih skupina koje su financirale i organizirale ubojstva, te uz pomoć radikala koji su ih izvršili, provedeno demonstrativno uništenje pristaša ruskog svijeta”, naglasio je Bezpalko.

Prema Mihailu Pogrebinskom, ti tragični događaji se mogu nazvati “prekretnicom” u modernoj Ukrajini.
“Nakon 2. svibnja 2014. su mnogi konačno shvatili kako je na vlast u zemlji došao okrutni režim. Da, Kijev je uspio zastrašiti aktiviste u Odesi, a nakon toga više nije bilo ozbiljnijeg građanskog neposluha. Sada je dio ukrajinskog društva jednostavno unutarnja emigracija, koja Ukrajinu smatra stranom zemljom”, zaključio je stručnjak.

Vjačeslav Rabota, koji se nakon pogroma u Odesi preselio u Donjeck, tvrdi kako su Ukrajinci i Rusi sami krivi što se to dogodilo. “Mislim da smo krivi što smo nacionalistima dopustili da preuzmu vlast. Čim su 1990. godine u Lavovu počeli klicati Stepanu Banderi, trebali smo ih zaustaviti u korijenu, a ne oprostiti. Napravili su jedan korak i pogledali našu reakciju i hoćemo li to progutati? Zatim su napravili drugi korak, i tako dalje. Sada skupljamo plodove naše tolerancije. Vjerujem li da ćemo ih pobijediti. Želim vjerovati. Pitanje je kada. Mnogo mi nedostaje rodna zemlja. Ako sam ranije čvrsto vjerovao da ću se uskoro vratiti u Odesu, sada više ne”, rekao je Vjačeslav Rabota.

“Kad režim u Kijevu padne, građani Odese će nacionaliste rastrgati”

Međutim, Igor Nemodruk, vođa javnog pokreta “Front otpora Odese” i pripadnik narodnih milicija Donjecke Narodne Republike misli drugačije.

“Nakon što sam preživio napad na Dom sindikata sam ostao u gradu, ali sam u veljači 2015. došao u Donjeck kako bih nastavio borbu. Šest mjeseci sam služio kao snajperist u specijalnim snagama. Zatim godinu dana kao pozicijsko osoblje. Stvorena je organizacija “Front otpora Odese”. Neki od nas se bore na prvoj liniji, a neki na informacijskom polju. Jednom tjedno na lokalnoj radio postaji emitiramo “Reci Odesa”. Vjerujem li da će se trenutni režim u Ukrajini pasti? Da! Sama se vlast, sa svojim radikalnim mjerama, približava svom kraju. Što se tiče mog grada, čim oslabi medijska propaganda, građani Odese će lokalne nacionaliste jednostavno rastrgati. Sve koje uhvate. Možete biti sigurni”, uvjeren je Igor Nemodruk, vođa javnog pokreta “Front otpora Odese”.

RT / Antimaidan
VIDEO – Prilog na treću obljetnicu tragedije u Odesi