Zločin kovidizma maskiran u humanizam

U svakom društvu i vremenu, postoje skupine ljudi koje je zadesilo nekakvo zlo ili nevolja. To mogu biti gladni, nezaposleni, bankrotirani. Oni pogođeni potresom, sušom, poplavom ili ratom. Bolesni od raznih bolesti. Itd. No, mogu li pojedinci zbog nevolje koja ih je snašla činiti zlo drugima? Npr. mogu li gladni koristiti svoju nevolju kao opravdanje za krađu od sitih? Ili siromašni za krađu od bogatih? Izbjeglice za nasilan ulazak u tuđe domove? Naravno da ne. Načela i zakoni civiliziranih društva to ne dopuštaju. Koliko god nečija nevolja bila teška nije mu dopušteno da zbog toga nasrće na druge, čini im zlo i tako ih i same dovodi u stanje nevolje. Legitimna državna represija, kao i zakoni koji je usmjeruju, razvili se se upravo zato da zaštitite prava i slobode nedužnih ljudi od nasilne agresije drugih. Drugi pak će uvijek imati nekakav motiv, poticaj ili razlog zašto su za agresijom posegnuli.

Nažalost, s vremena na vrijeme, oni koji upravljaju državnom represijom i trebali bi pravedno, razumno i odgovorno provoditi zakone, iste suspendiraju. Bilo stoga što su i sami u nevolji. Bilo zbog gramzivosti za moći, utjecajem, počasti ili novcem. Ili jednostavno zbog sociopatije i psihopatije kad im godi teror i kontrola nad tuđim životima. Tad se rađa totalitarizam i nastaje plodno tlo za činjenje masovnih zločina. U totalitarizmu, upravljači državnom represijom u potpunosti izvrću njenu svrhu i zlorabe je za gaženje skupina potpuno nedužnih ljudi. Kako bi racionalizirali svoje zločine, upravljači imaju jedan prepoznatljiv i univerzalan modus operandi. Naime, pozivaju se upravo na društvene skupine u stanju nevolje, i prikazuju se kao njihovi spasitelji. Tako dolazi do nevjerojatne inverzije stvarnosti – zločinci se prikazuju kao heroji i dobročinitelji. Maskiraju se u humaniste – koji, deklarativno, provode legitimne ciljeve skupina u nevolji.

Pošto upravljaju represijom i javnim sredstvima, upravljači pod kontrolom imaju i glavnostrujaške medije i podobne stručnjake, kao i zakonodavnu i sudbenu vlast. Naime, u totalitarnim sustavima dolazi do ujedinjenja zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, dok glavnostrujaški mediji i stručnjaci ovisni o javnim dotacijama staju na stranu tog sustava. Sjetimo se npr. da je u vrijeme robovlasništva u Americi, njihov Vrhovni sud u predmetu Dred Scott v. Sandford presudio da crnci nisu građani nego imovina robovlasnika. Robovlasnici bi se naime našli u nevolji da nisu imali besplatnu radnu snagu. Zato su heroji i dobročinitelji, tj. ondašnji upravljači represijim, spašavali robovlasnike od nevolje, nasrtajem na prava i slobode cijele skupine potpuno nedužnih ljudi – crnaca. Stručnjaci u Vrhovnom sudu samo su se pridružili tom spašavaju. Slično, kad su komunisti putem nacionalizacija, konfiskacija, cenzura i gulaga spašavali klasno obespravljene iz njihovih nevolja, sudstvo je u montiranim procesima ili zatvaranjem očiju to uvijek blagoslovilo. Mediji pak su sve pratili, hraneći javnost dobročinstvima i herojstvom spasitelja.

S obzirom da se povijest ponavlja, samo uz druga sredstva i aktere, danas svjedočimo potpuno istom scenariju. Ponovo imamo jednu društvenu skupinu u nevolji. Ovaj put to su bolesni od imunodeficijencije, tj. oni kojima imunosustav teško zaustavlja koronavirus. Ponovo imamo upravljače represijom – dobročinitelje i heroje koji ove spašavaju nasrtajem na prava i slobode cijelih skupina potpuno nedužnih ljudi – necijepljenih, netestiranih, nemaskiranih ili općenito onih koji samo ostvaruju svoja prava i slobode. I ponovo imamo jedinstvo svih vlasti, kao i podršku glavnostrujaških medija i podobnih stručnjaka koji daju blagoslov svakom potezu spasitelja. Svi oni upali su u istu zabludu kao i njihovi prethodnici – da im provođenje legitimnih ciljeva društvene skupine u nevolji, daje pravo nasrtaja na nedužne ljude, koje tako, paradoksalno, dovode upravo u stanje – nevolje. A to je čisti zločin. Temeljna načela pravne države i vladavine prava ne dopuštaju da se jedni izbavljuju iz nevolje tako da se drugima čini zlo. Pravna država postoji upravo zato da to spriječi. Zato je današnjim upravljačima državnom represijom bilo nužno suspendirati pravnu državu. U biti, izvršiti državni udar, i predati državnu represiju u ruke kovidista. To je šačica podobnih birokrata (stožeraša) i stručnjaka, koji su stavljeni iznad svih do tada važećih zakona i propisa, te im je omogućeno da samovoljno, putem tzv. korona mjera tj. ideologije kovidizma, spašavaju imunodeficijentne počinjem ekonomskih, društvenih i zdravstvenih šteta velikih razmjera. Faktički, omogućeno im je da naređuju masovne zločine prema potpuno nedužnim ljudima, te ih svjesno i namjerno dovode u stanje nevolje.

Tako je npr. u RH u 2020. g., kovidizam spriječio izvršenje preko sto tisuća zdravstvenih usluga, što je mnoge odvelo u stanje najgore nevolje – trajnu ozljedu ili smrt. Ista sudbina snašla je one koji su zbog kovidističke ucjene otkazom ili isključenjem iz društvenog života pristali na vakcinaciju, koja pak je rezultirala štetnim nuspojavama. Mnoge druge žrtve odvedene su u stanje materijalne, moralne i društvene nevolje. No, ono što je najtragičnije u cijeloj priči jest to da kovidisti nisu spasili nikoga. Naime, svi relevantni empirijski podaci pokazuju da kovidizam nama nikakav utjecaj na spas imunodeficijentnih. Njih, kao i sve druge bolesnike, spašava jedino lijek ili terapija. Uostalom, tako je to oduvijek bilo. Zato se na medicini ne uči o tome kako ideološkim dekretima dovoditi zdrave ljude u nevolju, nego kako liječiti bolesne.

Tako su današnji zločinci-spasitelji putem kovidizma polučili iste rezultate kao i oni u bivšim totalitarnim režimima koji su spašavali putem robovlasništva, nacizma ili komunizma. A to je da su u nevolju odveli mnogo nedužnih ljudi, dok istodobno iz nevolje nisu izbavili nikoga. Kako god bilo, masovni zločini su počinjeni. Sljedeći nužni korak je ponovna uspostava pravne države i kažnjavanje kovidističkih zločinaca. Nadajmo se da do te uspostave neće doći narodnom revolucijom.

Izvor: Kovidizam