Zločinima vojske „izuzetne britanske nacije“ prijeti sudski epilog, možda i pred Haagom

Vojno zapovjedništvo misije je skrivalo dokaze o ratnim zločinima koje je britanska vojska počinila u Iraku i Afganistanu, piše The Sunday Times pozivajući se na podatke iz tajnih dokumenata. Vijest je kasnije prenio i BBC. Osim toga, sudionici istrage ratnih zločina žalili su se na uplitanje u postupak, kao i na pritisak ministarstva obrane, a britanski list primjećuje da bi se slučaj ratnih zločina britanskih vojnika mogao završiti na Međunarodnom kaznenom sudu.

The Sunday Times, pozivajući se na podatke dobivene curenjem tajnih dokumenata, piše kako su pronađeni dokazi o ubojstvima koje je počinio jedan od boraca specijalnih snaga, kao i o mučenju i seksualnom nasilju nad zatvorenicima od strane boraca bataljuna Black Watch. Osim toga, vojni istražitelji su otkrili istinitost navoda o krivotvorenju službenih dokumenata, što je dovoljno za dovođenje visokih časnika pred lice pravde. Britanski list napominje da sud već razmatra slučaj jednog od starijih zapovjednika zrakoplovnih snaga osumnjičenog za lažno svjedočenje i iskrivljivanje činjenica.

Prema britanskom listu, sve se saznalo tijekom dvije istrage ratnih zločina u Iraku i Afganistanu. Istražitelji su se žalili kako je zbog političkih razloga sakriveno niz činjenica, a također su naveli kako je bilo pritiska iz ministarstva obrane.

“Apsolutno je neprihvatljivo da političari interveniraju u istragama takvih teških zločina i zaustave ih prije vremena”, rekao je bivši direktor britanskog tužiteljstva.

The Sunday Times piše da bi slučaj mogao završiti tako da će istraga zločina koje su počinile britanske trupe biti predmet upućen Međunarodnom kaznenom sudu. Prema britanskom listu, ovaj će slučaj u suprotnom dovesti do skandala i Velika Britanija će postati država koja nije u stanju osuditi svoju vojsku zbog kršenja Ženevske konvencije.

Zločini su pravilo, a ne izuzetak

Kao što piše britanski list, ovdje govorimo o konkretnim ratnim zločinima koje su počinili ljudi s imenom i prezimenom, dakle pojedinci. Čak i ako London odluči kazniti nekoliko časnika i vojnika, neće promijeniti ništa. Isto vrijedi za američku vojsku, koja je u nekoliko navrata nečasnim otpustom ili blagim zatvorskim kaznama kaznila vojnike za koje se nedvojbeno utvrdilo da su činili ratne zločine. Na primjer, poznat je slučaj zatvora Abu Ghraib, kao i neki drugi pojedinačni slučajevi, ali je američka vojska, baš kao i britanska, sila koja svijetom širi slobodu i demokraciju, a pojedinci u njenim redovima mogu nekad odstupiti od pravila i „iz njima znanih razloga“ činiti ratne zločine. Međutim, ovo je pogrešna retorika i vojska „izuzetne nacije“ je zločinačka sila koja po svojoj prirodi sustavno čini ratne zločine bilo gdje da je prisutna u svijetu. Stoga je apsolutno nevažno hoće li London osuditi ili neće nekoliko vojnika i časnika odgovornih za zločine u Iraku i Afganistanu. Bilo gdje da se pojave u društvu svog „starijeg brata“ iz Sjedinjenih Država, ove će se oružane snage opet ponašati kako su se ponašale ranije.

“Kultura okupatora” vojnike NATO pakta tjera na zločin

Ubojstva, seksualno zlostavljanje i mučenja daleko su od cjelovitog popisa zločina britanske vojske u Iraku i Afganistanu, a svi ovi zločini su počinjeni protiv civila. Tako je, prema dokumentima, 2012. vojnik specijalnih snaga pucao i ubio četiri civila u Afganistanu dok su pili čaj pored kuće. Nisu počeli kažnjavati ubojice, jer je čak i premijer zemlje koju su okupirali bio na strani okupatora i ratnih zločinaca.

The Sunday Times i BBC objavili su rezultate istrage ratnih zločina koje su Britanci počinili u Afganistanu i Iraku. Vlada i zapovjedništvo oružanih snaga znali su za te činjenice, ali su ih sakrili. Među zločinima su ubijanja civila, mučenje i seksualno zlostavljanje zatvorenika. Istraga se temelji na svjedočenju 11 britanskih detektiva.

Među činjenicama koje su spomenute u istrazi je i ubojstvo u Afganistanu od strane vojnika britanskih SAS snaga, koje su ubile troje djece i mladića koji su pili čaj kod kuće. Slučaj je poslan vojnom tužiteljstvu, ali ga ono nikada nije dobilo.

Drugi se slučaj odnosi na navodne zločine škotske pješadije iz bataljuna Black Watch 2003. godine protiv zatvorenika u iračkom zatvoru u Basri. Tada su od mučenja umrla dva civila. U trećem slučaju se govori o ubojstvu iračkog policajca 2003. godine.

Prema novinarima, britansko vojno zapovjedništvo je krivotvorilo dokumente o ubojstvima, premlaćivanju i zlostavljanju zarobljenika, samo kako bi se prikrili ovi zločini.

U članku se navodi izjava ministarstva obrane u kojoj stoji da je “policija provela opsežne istrage navoda o ponašanju Britanaca u Iraku i Afganistanu”. Istovremeno, vojno tužiteljstvo odlučilo je ne pokretati kazneni progon ni u jednom od slučajeva koje je dobilo na razmatranje, priopćilo je ministarstvo obrane.

Engleski sigurnosni stručnjak Charles Shoebridge napomenuo je da je za njega kao bivšeg časnika vrlo uznemirujuće što vojska, zajedno s vladom, prikriva ubojstva.

„To, naravno, baca sjenu na ostatak vojske koji su služili i služe časno“, rekao je Charles Shoebridge.

Usput, prošlog tjedna je na sastanku s veteranima britanski premijer Boris Johnson obećao da će vojsku zaštititi od kaznenog progona za zločine počinjene prije više od 10 godina. Johnson, podsjetimo, trenutno vodi aktivnu izbornu kampanju, a njegovo je obećanje osmišljeno da poveća njegovu popularnost u časničkom korpusu.

Skandal je odmah poprimio političke konotacije. Predstavnik Škotske nacionalne stranke, jedne od najvećih u engleskom parlamentu, Stuart McDonald pozvao vođu konzervativaca da odustane od ovog predizbornog obećanja, budući da takve izmjene zakona “istražne organe mogu lišiti mogućnosti da istraže nesavjesno postupanje aktivnog vojnog osoblja, bez obzira na vremenski odmak od počinjenih zločina“.

“Te su radnje grubo kršenje Ženevske konvencije. Treba voditi beskompromisni križarski rat za istinu koji mora biti oslobođena političkog uplitanja. Javnost je očito zainteresirana za istragu”, rekao je McDonald.

Kao što je poznato, britanski kontingent tijekom rata u Iraku od 2003. do 2011.  bio je drugi po veličini nakon Sjedinjenih Država i imao je 45 000 ljudi. U Afganistanu su od 2001. do 2015.  britanske oružane snage držale oko 10 000 ljudi.

Do sada je službeno priznat samo jedan slučaj zločina kojeg je počinila britanska vojska. U rujnu 2003. godine u Iraku je priveden zaposlenik hotela u gradu Basra, Baha Musa (26). Kod njega je pronađeno oružje i lažne osobne iskaznice. Iračanin je smješten u britanski vojni zatvor, gdje je umro dva dana kasnije. Istraga je pokazala da su uzrok smrti bile brojne ozljede od posljedica prebijanja.

Ali 2008. godine je od sedam vojnih osoba osumnjičenih za umiješanost u ubojstvo Baha Muse vojni sud oslobodio šestero. Jedan se optuženik izjasnio krivim i osuđen je na samo godinu dana zatvora. 2011. godine je neovisna komisija zaključila da je smrt Iračana bila “zastrašujuća epizoda neopravdanog nasilja koja je na vojsci ostavila mrlju srama”.

U isto vrijeme, članovi povjerenstva smatrali su da slučajevi mučenja, iako su se dogodili, nisu bili sustavni.

“Kod neprestanog stresa, zbog krvi, rata i smrti, ljudi se nađu u kritičnoj situaciji. Podložni su mentalnim promjenama. Studije pokazuju da su u borbenim situacijama ljudi sa psihopatskom tendencijom osobito skloni takvim promjenama”, objasnio je Vadim Kozjulin, profesor ruske Akademije vojnih znanosti.

Prema stručnjaku, taj trend utječe ne samo na Britance, nego i na gotovo svaku vojsku tijekom aktivnih borbi.

“Muško okruženje u kojem je uspostavljena stroga hijerarhija stvara povoljne uvjete za manifestacije okrutnosti, kako u odnosu na civilno stanovništvo, tako i u odnosu na vlastite kolege”, rekao je Kozjulin.

Izvanredna profesorica na Odjelu za političke znanosti i sociologiju Ruskog ekonomskog sveučilišta Plehanov, članica stručnog vijeća “Oficira Rusije”, Aleksandra Perendžijeva, skrenula je pozornost na činjenicu da su se ovi zločini dogodili prije mnogo godina i vjeruje da je netko tko je nedavno napustio oružane snage izvor “curenja” informacija u tisak.

“Uostalom, oni nisu ratnici. Navikli su na ugodan život. Za njih je vojska više kao dobro provesti vrijeme. U britanskoj vojsci ne postoji kultura branitelja domovine. To je nedostatak kulture okupatora. Ali upravo u ovom nedostatku kulture korijene imaju psihologija i vrijednosti za kojima se oni vode. Nikada nisu branili svoju domovinu. Tijekom rata su ih bombardirali Hitlerovi piloti, ali ni tada nisu ratovali na svom teritoriju, kao, na primjer, sovjetski vojnici“, rekla je profesorica Aleksandra Perendžijeva.

Ova teza je primjenjiva i na američku vojsku, još poznatiju po sustavnim zločinima, od kojih su neki dobili zeleno svjetlo Bijele kuće, kao što je dozvola za sustavno mučenje zatvorenika „neubojitim metodama“, jer su takve metode potrebne kako bi se dobile vrijedne informacije.

„Britanci su se uvijek borili u stranoj zemlji. Otuda i apsolutna nebriga za stanovništva drugih zemalja. Malo je vjerojatno da će sudionici događaja izaći pred sud. Ako to shvatite ozbiljno, možete doseći vrlo visoke razine zapovjedne kontrole, a tada će se osramotiti cijela britanska vojska“, pretpostavlja profesorica Perendžijeva.

Ravnatelj Centra za europske informacije, izvanredni profesor Moskovskog državnog sveučilišta, Nikolaj Topornin, ne slaže se s njom.

“Sigurno će visoki vojni zapovjednici vođe koji su izravno uključeni u ove zločine pokušati sakriti dokaze, objašnjavajući činjenicom da se to dogodilo u uvjetima aktivnih neprijateljstava. Ali takvi zločini kvare imidž cijelog kraljevstva i misiju Velike Britanije u inozemstvu. Ugled britanske vojske u cjelini je visok, barem u okviru NATO pakta. Očigledno je da će to biti negativno ocijenjeno i počinitelji će biti odgovorni. Postoji takva praksa i čak je američka vojska neke izvela pred lice pravde, a sada Britanci“, rekao je profesor Topornin za ruski list Pogled.

Profesorica Aleksandra Perendžijeva također podsjeća da se agresivnost u dijelovima britanske vojske može usmjeriti i prema vlastitim suborcima, iako u tom slučaju govorimo o maltretiranju.

“Tu više nije u pitanju nacionalnost, već stvar bratstva i kada jedna skupina drži da ima prednost nad drugom”, rekla je Perendžijeva.

Naime, nasilje, premlaćivanje, pa čak i silovanja vojnika gotovo su uobičajene pojave u oružanim snagama najrazvijenijih zapadnih zemalja. Štoviše, zapadni mediji pažljivo ignoriraju ovu temu i vojno nasilje je obavijeno velom tajne. Oko te teme vlada zavjerenička šutnja, poput sicilijanske „omerte“, što žrtve čini još ranjivijima.

“Slični zločini se događaju i u garnizonima u Velikoj Britaniji, ali problem tamo nije toliko akutan kao u vrućim točkama gdje se vojnici osjećaju nekažnjeno zato što imaju oružje, imaju pravo na ubijanje, podsmjehuju se civilima i postupaju s njima kako žele, jer znaju da će proći nekažnjeno”, zaključuje profesorica Aleksandra Perendžijeva.

Prema pisanju The Sunday Timesa, zbog činjenice da su britanske vlasti prikrile ove zločine, Međunarodni kazneni sud sada može zahtijevati da se on pobrine za ove slučajeve. To bi bilo prvi put u povijesti da Haag sudi vojnike njenog Veličanstva Elizabete II. Naravno, ovo je za sada samo pretpostavka iako netko bude morao platiti cijenu, to će biti pred britanskim sudovima, što će završiti kao  farsa, slična onoj njihovih kolega u Sjedinjenim Državama u kojima teže kazne dobivaju „recidivisti“ koji kradu u supermarketu nego ratni zločinci.

The Times