“Žuti prsluci” VIII čin – Ljutnja se pretvara u mržnju

Francuska je s Novu godinu ušla s prosvjedima i pokret “Žutih prsluka” provodi svoj VIII čin, osmi vikend zaredom kako Parizu, ali i cijeloj Francuskoj, ne jenjava bunt protiv vlade Emmanuela Macrona.

Počnimo od represivne nepopustljivosti izvršne vlasti, koja ne žali odustati od sukoba i nasilnog suzbijanja prosvjednog pokreta, što je bilo apsolutno vidljivo i prije sadržaja novogodišnjeg govora Emmanuela Macrona. Jedanaest milijuna ljudi je pratilo predsjednikov govor od sedamnaest minuta u kojem niti jednom nije izravno spomenuo “Žute prsluke”, slijedeći preciznu komunikacijsku strategiju usmjerenu na uklanjanje “problema”, a ne uzroka koji su doveli do buđenja pokreta.

Macron je vjerojatno mislio da ako “žuta plima” nestane iz mainstream naracije, onda također može nestati u stvarnosti. Govorio je samo o “glasnogovornicima gomile pune mržnje”, predstavljenoj u sveopćoj negativnoj stigmi koju su francuski mediji uskladili s izvršnom vlasti.

Potom su se u represivnoj atmosferi počele provoditi priprema za diskreditiranje najistaknutijih eksponenta mobilizacije, različitih razina i odgovornosti. S jedne strane su vođa sindikata CFDT Laurent  Berger i “Zeleni” Yannick Jodot oštro kritizirali i pokret i njegove pristaše, a takozvani socijalist Benoît Hamon je hladno oklevetao za Erica Droueta, iako bez ikakvih dokaza, da je u dva kruga predsjedničkih izbora glasovao za Nacionalni front. Ovu je izjavu Hamon dao samo nekoliko sati prije najnovijeg uhićenja neformalnog vođe “Žutih prsluka”, da bi potom napao čelnika francuske ljevice Jean-Luca Mélenchona, koji je kriv zato što je javnom pohvalom Droueta “napustio tabor ljevice”.

Međutim, ovaj divovski i nezapamćeni proces buđenja naroda, koje je počelo s  pokretom “Žutih prsluka”, više od bilo čega je rasvijetlio tko među postojećim političkim snagama može biti lider promjene i tko će se boriti, a tko je “korisni idiot” Macrona i njegove pratnje, samo da bi dobio malo medijske pozornosti.

Ali je elita napravila katastrofalno lošu procjenu, jer najnovija anketa instituta Odoxa-Dentsu, koju je objavio Le Figaro, pokazuje da je sada čak 75% Francuza “nezadovoljno djelovanjem vlade”, a taj se postotak povećava na 87% među najugroženijima, 82% među radnicima i 54% među javnim službenicima više srednje klase. Macrona više ne voli nitko, osim uskog kruga francuske elite.

Govoreći o represiji, dovoljno je uzeti podatke koje je ministar unutarnjih poslova Francuske čelnicima prefektura poslao 29. prosinca, a objavljeni su nekoliko dana kasnije od Europe1.

Represija bez presedana

Od 17. studenog do 17. prosinca, prema službenim podacima, bilo je pritvoreno 4570 osoba, od čega 1567 u Parizu, a ostatak na drugim mjestima. Osuđeno je 3747 osoba, od čega 697 po “ubrzanom postupku”. Od tih ljudi je njih 261 zatvoreno, dok drugi služe alternativne kazne, imaju “elektronsku narukvicu” ili im je zabranjeno da idu u gradove u kojima su uhićeni zbog demonstracija u kojima su sudjelovali.

Na žalost, svemu treba dodati 10 mrtvih i brojne ranjene, neki vrlo ozbiljno. U pismu prefekturama se izričito kaže da ministar unutarnjih poslova zahtijeva da se prosvjednici procesuiraju, prije svega oni koji provode “operacije blokade javnih prijevoznih pravaca i postavljaju barikade u prometu, blizu kružnih tokova i područja gospodarskih aktivnosti”.

Potrebno je oštrije djelovati kako bi se spriječio nastavak ciljanih akcija koje se provode tjednima i suzbiti prosvjed. Jedan od načina je kažnjavati “okupaciju javne ceste bez odobrenja”, za što sud može izreći novčanu kaznu od 1500 eura, a više ako je osoba više puta ponovila djelo.

Dio toga su razni represivni postupci ovih dana, od drugog uhićenja Erica Droueta do zabrane za dva studenta Sveučilišne studentske unije koji na mjesec ili dva ne mogu pristupiti sveučilišnim prostorijama Nanterrea, jer su, kao i mnogi drugi studenti, sudjelovali u mobilizaciji posljednjih tjedana na prepunim općim skupštinama fakulteta.

Logično je da i poduzetnička elita pokazuje sve veće znake nervoze, iako je sada glavni zahtjev prosvjednika omogućavanje održavanja nacionalnog  referenduma o važnim pitanjima na narodnu inicijativu, čime se jasno pokazuje želja za produbljivanjem narodnog suvereniteta. U tom smislu je značajan članak Pascala Perrija za Les Echos, naslova “O ekonomskoj istini se ne odlučuje na  referendumu”.

Recimo da je riječ o “legitimnom” strahu koji se, između ostalog, vidi u trenutnoj upravi sindikata CGT i ulaska u učitelja u prosvjedni pokret s grupom “Stylos Rouges“.

Philippe Martinez, tajnik CGT-a, izričito kaže kako se nada se da će se crveni i žuti prsluci bolje zbližiti, kao i da “mobilizacije na kružnim tokovima dobre, ali su mobilizacije u tvornicama bolje”. Ovom lukavom retoričkom zamkom Martinez nastoji pomaknuti težište protesta, iako je svima jasno da su tvornice i poduzeća bez slobodnog prometa paralizirane.

CGT neće sudjelovati u “velikoj debati” koji je predložio Macron, čime se odlučio na izlazak iz “socijalnog dijaloga” i predao ga drugim sindikatima.

Neovisno o sindikatima, skupina “Crvenih prsluka” je stvorena nakon govora francuskog predsjednika 10. prosinca, kada Macron ni jednom riječju nije spomenuo situaciju nastavnika, kao što je bio slučaj s ostalim zaposlenicima u javnoj službi. Tako je 12. prosinca skupina prvo nastala na Facebooku, gdje  sada ima oko 45 000 članova. Učitelji i simpatizeri ovog pokreta iskorištavaju mogućnost povezivanja kroz društvene mreže i iznošenje zahtjeva, uključujući i povećanja plaće, manji broj učenika u razredima, veće razmatranje uloge koju su odigrali u društvu i odbacivanje školskih reformi koje je želio Macron.

U svakom slučaju, društveno tijelo nastavnika je općenito aktivno i skupina će sljedećeg tjedna odlučiti kakve će borbene inicijative poduzeti.

Ljutnja Francuza se pretvara u mržnju

Danas više nitko ne sumnja u sposobnost preživljavanja pokreta, što se vidi u pismu “Žutih prsluka” na grupi “France en Colere“, kojoj od osnutka pripadaju dvije najistaknutije osobe u pokreta, Eric Drouet i Priscilla Ludovsky, upućenom Emmanuelu Macronu. Ovu javnu optužbu  mediji nikada u citirati.

“Odbacujemo vaše lažne i klevetničke optužbe”, stoji u pismu, koje osuđuje razinu represije, medijski prevrat i traži da se vratiti smisao riječima “pravo”, “solidarnost” i “pravda”, čiji su oni nositelji, zajedno s Francuskom koja se mobilizira.

“Gospodine predsjedniče, ovaj pokret, kojeg vi ne priznajete, širi se i jača. (…) Vaši sugrađani trpe batine, trovanje suzavcem, zatvara ih se na otvorenom i drži satima, i sve to uz nevjerojatno “poštovanje prava građana”, stoji u otvorenom pismu, koje prosvjednike poziva da privremeno odbace žute prsluke u demonstracijama, jer će snage sigurnosti imati manje mogućnosti ih identificiraju.  Izričito kažu da se “na ulicama i trgovima pojave kao obični građani, što i jesu”.

“Žuti prsluci” retorički pitaju Macrona: “Kada ćete shvatiti da vi i vaši više niste vjerodostojni i da ste izgubili povjerenje onih koji su vam mogli vjerovati prije 19 mjeseci?”

“Reformske” mjere potvrđene u Macronovom govoru, a to su smanjenje naknada za nezaposlene, plaća u javnim službama i mirovinska reforma, “istinski su apel na građansku pobunu, da ne kažemo na građanski rat za one koji nemaju ništa”.

“Nepravda i vaš prezir pretvorit će ljutnju u mržnju na cijelom nacionalnom teritoriju”, poručuju “Žuti prsluci”.

Sigurno je da će se nakon ovog novog apela, ako ga ne budu čule gluhe elite u Parizu, koje postupno gube moć i utjecaj, teško smiriti želja za osvetom.

U Bruxellesu i Frankfurtu, kada je Macron na Staru godinu ponovno potvrdio svoj paneurpsku predanost  i najavio nove ideje za novi zamah Europske unije, vjerojatno su mnogi  vidjeli da su europske elite same izradile omču kojom će biti obješene.