Žutilo The New York Timesa priprema SAD za rat protiv Rusije

”Čitati The New York Times danas je kao dobivanje dnevne doze mržnje, kao što je opisao George Orwell u svom romanu ”1984”, samo prema novom / starom neprijatelju Amerike – Rusiji. Moskvi se čak prebacuje korištenje fiktivnih imena za mogućeg protivnika u vojnim vježbama, što se opisuje kao nešto posebno opasno i neobično”, za  Consortium News piše kolumnist Robert Perry.

Novinar navodi kako se ”podrugljivim tonom piše o Rusiji i zajedničkim rusko-bjeloruskim vježbama koje se vode protiv ”neprijateljske” države ”Veišnorije”.

The New York Times piše kako je ova nepostojeća zemlja postala je “kvintesencija najmračnijih strahova Kremlja od Zapada”.

Perry piše ”kako je ova oštra vijest objavljena na naslovnici The New York Timesa, koji je plaćen da proizvodi lažnu sliku o Rusiji i priprema američko stanovništvo na sveopći rat protiv te zemlje”.

”Čini se da redakcija ovog popularnog američkog lista kaže: “Gledajte, ovi Rusi čak izmjenjuju neprijatelje za sebe, a zatim ih napadaju. Ha-ha-ha!”.

”Međutim, SAD i saveznici također provode vježbe protiv fiktivnih neprijatelja, ali The New York Times to ne želi reći svojim čitateljima. Na primjer, 2015. je američka vojska uvježbavala neprijateljstva protiv pet fiktivnih država koje su predstavljale Iran i Kavkaz. SAD su i ranije koristile fiktivna imena i boje za razne države. Tako je 1981. godine Reaganova administracija provela manevre “Ocean Adventure”, koje se fokusirale protiv skupine otoka nazvanih ”Amber i Amberdines”, što je očito značilo Grenadu i Grenadine. U svim ovim slučajevima su vježbe moćne američke vojske očito imale svrhu zastrašivanja slabijih zemalja. No, vodeći američki mediji to ne tumače kao ratne testove ili kao skrivenu agresiju. Uostalom, mi smo dobro svjesni da Sjedinjene Države nikada nisu prekršile međunarodno pravo i ne miješaju se u poslove bilo koje siromašne zemlje”, ironično primjećuje Perry.

Dodaje kako s gledišta The New York Timesa i njegovih imitacija za SAD postoje određeni standardi, ali se ne voli kada ih koriste Rusija i druge zemlje.

”U ponašanju novina u posljednjih godina vidimo nešto zloslutnije od običnog jednostranog pokrivanja događaja. Ono se uklapa u žuti tisak, kojeg su u XIX stoljeću prakticirala još dva izdanja, The New York Journal i The New York World. Njihove manipulacije tijekom kubanske krize koja je počela 1890. godine su gurnule Washington u rat sa Španjolskom, koji je, prema mnogim povjesničarima, doveo do uspostave globalnog američkog carstva. Jedina je razlika u tome što The New York Times danas priprema američki narod za ono što bi se moglo pretvoriti u Treći svjetski rat. Piše kako se mora naučiti mrziti Rusija i njen predsjednik Vladimir Putin, što će, kao prvo, podržati veliki rast potrošnje vojno-industrijskog kompleksa, a drugo, da ljudi, ako dođe do toga, budu spremni za nuklearni rat”, kaže Perry.

Prema njegovu mišljenju, danas novine i ne pokušavaju sačuvati izgled objektivnog novinarstva.

”Treba samo pogledati kako se iskrivljuju događaji oko ukrajinske krize, koju se jednostavno prikazuje kao primjer “ruske agresije” ili “ruske invazije”. Ali ono što je posebno važno u ovim beskrajnim napadima na Moskvu jest da su ih podržali mnogi američki liberali i ljevičari. Taj je proces pogoršan kad je njihov prezir prema Rusiji sjedinjen s gađenjem zbog pobjede Donalda Trumpa”, nastavlja američki novinar.

”The New York Times, The Washington Post i gotovo svi američki mediji su krenuli u borbu protiv novog predsjednika i prihvatili ideju neokonzervativaca o potrebi smjene režima u Rusiji. Vrlo malo se brinu o rizicima koje takva strategija podrazumijeva. No, istina je da se svijet ne treba bojati proračunatog Vladimira Putina, nego čovjeka koji može doći nakon njega, ako bude djelovao u okolnostima gospodarskog očaja i političkog kaosa u Rusiji. Ali neokonzervativci i liberalne pristaše intervencije u The New York Timesu izgleda da ne brinu zbog vjerojatnosti nuklearnog Armagedona”, zaključuje Robert Perry.