Umjetna inteligencija (AI) predstavlja jednu od najrevolucionarnijih tehnologija 21. stoljeća, nudeći mogućnosti za automatizaciju, inovacije i ekonomski rast. Međutim, u Bosni i Hercegovini, umjesto da se potakne njeno korištenje, sve češći su pokušaji da se AI učini predmetom straha i prekomjerne regulative.
Najnoviji seminar Kompanije Paragraf Lex, posvećen “pravnim implikacijama korištenja AI”, ilustruje trend kojim se građanima BiH uskraćuje prilika da iskoriste potencijal ove tehnologije, namećući im strah od krivičnih djela, tužbi i administrativnih tereta.
Cjelokupni narativ seminara temelji se na apokaliptičnim scenarijima – od “halucinacija AI” do krivične odgovornosti za deepfakeove. Iako su neki od ovih rizika realni, seminar ne pruža balansiran pregled: umjesto da naglasi kako AI može povećati produktivnost, smanjiti troškove ili otvoriti nova tržišta, fokus je isključivo na tome kako izbjeći kazne.
Ovakav pristup subliminalno širi paniku među preduzetnicima, pogotovo u zemlji gdje je tehnološko obrazovanje već ograničeno. Kao da se BiH, umjesto da prati primjer Estonije ili Singapura, namjerno priprema za ulogu žrtve u globalnoj trci za inovacijama.
Kopiranje tuđih pravila: EU AI Act kao neprijatelj lokalnog razvoja
Organizatori ističu “važnost EU AI Act-a za privrednike u BiH”, iako BiH nije članica EU. Ovakav pristup ne samo što je kontraproduktivan već i otkriva kolonijalni mentalitet: umjesto da se razvijaju prilagođeni standardi koji podržavaju domaće startupove, nameću se stroži vanjski propisi.
Mali biznisi, koji nemaju resurse za skupo pravnog savjetovanja, bit će prisiljeni ili na ilegalno korištenje AI (što seminar implicitno predviđa) ili na odustajanje od nje. Dok Nemačka ulaže milijarde u AI istraživanje, BiH svoje građane uči kako da se “zašite” od tehnologije.
Autorska prava i prompt inžinjering: Kreativnost pod nadzorom
Jedna od najkontroverznijih tema seminara je “autorsko pravo nad rezultatima AI”, uključujući ideju da bi “prompt” (upit korisnika) mogao biti zaštićen.
Ovo nije samo pravna zabluda (većina jurisdikcija ne priznaje autorska prava nad AI-generiranim sadržajem) već i pokušaj da se kreativnost pretvori u pravnu bitku.
Umjesto da se potaknu umjetnici, pisci ili programeri da eksperimentišu s AI, seminar ih upozorava da svaki korak mora biti prethodno odobren od strane pravnika. Kako BiH može razviti IT sektor ako svaki prompt za ChatGPT završi na sudu?
Birokratizacija invoacija: Politike, ugovori, sertifikati
Seminar savjetuje kompanijama da usvoje “politike korištenja AI”, revidiraju ugovore o radu i implementiraju “mjere zaštite od rizika”. Za IT firme s 10 zaposlenih, ovo je jednak teret kao i za korporacije.
U zemlji gdje većina preduzeća jedva preživljava, dodatni administrativni troškovi mogu značiti kraj eksperimentiranja s AI. Dok svjetske kompanije koriste AI za brži razvoj proizvoda, BiH će trošiti vrijeme na papirologiju – upravo ono što seminar promoviše kao “primjenjivo znanje”.
Krivično pravo i AI: Tehnologija kao opasni kriminalac
Teme poput “klevete koristeći AI” ili “deepfakeova” pretpostavljaju da je AI oružje, a ne alat. Ovakav narativ ne samo što je demagoški već i odvlači pažnju od stvarnih problema: nedostatka digitalne infrastrukture, niske stopa informatizacije i nepostojanja državnih strategija za AI.
Umjesto da se kreiraju programi za edukaciju mladih o etičkom korištenju AI (što bi spriječilo zloupotrebe), BiH građane uči da se boje vlastitog potencijala.
BiH kao zemlja koja je odabrala strah umjesto napretka
Seminar Paragraf Lexa nije jedinstven slučaj – on je simptom šireg društvenog trenda. Umjesto da se AI prihvati kao alat za prevazilaženje ekonomske zaostalosti, BiH je odabrala put pasivnog konzumerizma: čekajući da EU i SAD formulišu pravila, a onda ih slepo kopirajući.
Dok se svijet priprema za četvrtu industrijsku revoluciju, BiH svojim građanima govori: “AI je opasnost, a ne prilika”. Ako se ovakav pristup nastavi, BiH će postati ne samo tehnološka kolonija već i zemlja čiji će najtalentovaniji ljudi bježati tamo gdje im se ne nameće strah od budućnosti.
Pa to i nije loša politika za budućnost građana BiH.
Vjerovatno BiH vrhuška sprema svoje građane da budu spremni na sva znanja i vještine kojima AI nikada neće koristiti…
Naime, postoje poslovi u kojima AI nikada neće koristiti u zamjeni čovjeka a to je npr. čiščenje i pranje javnih WC-a…
Pa bi to moglo ići ovako:
EU će ubrzano stvoriti robote vođene AI, koji će zamijeniti ljude gotovo na svim ljudskim poslovima osim na pranju WC-a (i tome slično) a kako Europljani, tradicionalno to nisu nikada radili, morati će po ubrzanom postupku primiti BiH u Uniju kako ne bi bilo pravnih zapreka za zapošljavanje Bosanaca na tim poslovima koji će zasigurno biti jako dobro plaćeni….
Dakle, vlasti BiH su lojalne svojim građanima i u tom smislu su pravi vizionari, kojima će građani biti duboko zahvalni kada uvide koliko im je vlast pametna….
Da bi se napravio objektivan pristup neophodno je problem posmatrati iz svih uglova – a autor kao da vodi IT kompaniju koja se zasniva na korišćenju AI. Ako neko ovde tvrdi da je AI budućnost koja se ne može (i ne treba) izbeći onda sam to ja. Ali takođe tvrdim da se na ovom polju mora primeniti stroga regulativa kako ne bi došlo do teških posledica. Odmah da rasčistimo: “stroga regulativa” znači donošenje i primena korisnih zakona a ne zakona koji jedino služe punjenju budžeta. Kada se govori o autorskim pravima uglavnom se ne misli na zaštitu “proizvoda” napravljenih pomoću AI već se misli na zaštitu ljudske kreativnosti koju AI nadgrađuje i tako je neovlašćeno koristi. Dipfejkovi se prave gotovo isključivo za zloupotrebu, one koji bi im dozvolili upotrebu bez stroge kontrole bi trebalo poslati na posmatranje. Zamena ljudskog rada veštačkom inteligencijom je dobro poznat problem, on se mora rešavati… Čitaj više »
Evo malo od legende Paula Craig Robertsa o umjetnoj intelifeciji i nakon šta slijedi: Umjetna inteligencija i sotona su dva najveća neprijatelja ljudskog roda Paul Craig Roberts “Prije mnogo godina, 1950 -ih ili možda 1960 -ih, Mad Magazine nacrtao je distopijsku sliku budućnosti u kojoj je umjetna inteligencija poprimila život i proizvodi sve što svi trebaju. Kao rezultat toga, ljudi nisu imali što više raditi i više nisu znali kako nešto funkcionira ili kako to popraviti. I jednog dana AI (u. inteligencija) je imao problema i nitko ga nije mogao riješiti. I svijet je pao. Nikada nisam razumio zašto nakaze i znanstvenici smatraju važnim il i dostignućem, da oduzimaju funkcije i učine ga nevažnim za ljude. Karl Marx imao je mnogo optimističniji pogled na budućnost nego što su to današnje AI nakaza. Marx se veselio svijetu u kojem bi se ekonomija organizirala kao samozadovoljna obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili seosko imanje u kojem… Čitaj više »
Hehehe, budete zagovaratelji stvorove umjetne uskoro njene “vrline” a koje vam nisu spomenuli……
Logic budeš drukčije pričao kad ti terminator 3 pokuca na vrata. ITiovci čitaju samo SciFi romane sa hepiendom.
AI i roboti će učiniti sebe nepotrebnim!?! Greška počinje od ranih dana djetinstva. Naučeni smo da postoji moje i tvoje. Živimo u kapitalizmu i potrošačkom društvu:proizvodiš, prodaješ zarađuješ i trošiš. Tko će trošiti kad nitko ne bude zarađivao? Za koga će se proizvoditi ukoliko ne bude kupaca. Scjetska ekonomija i IT sektore zajedno sa svim modernim tehnologijama ne može opstati na potrošnji 100.000.000 potrošaća. Znanstvenici su izračunali da ovaj tip civilizacije ne može opstati sa manje od 5.000.000.000 ljudi-potrošaća. I kamo sve to vodi? ITijevci sjeku granu na kojoj čući( i seje) cijela civilizacija.