Transkript ekskluzivnog intervjua Bashara Al-Assada za kanal Rusija 24

Bashar Al-Assad je dao intervju za kanal Rusija 24 uoči pregovora turskog predsjednika Erdogana s Putinom 5. ožujka u Moskvi. U izjavama Assad  prilično opsežno prikazuje svoje stavove o trenutnom toku sirijskog rata i izgledima za njegov dovršetak. Intervju prenosimo u cijelosti.

Transkript intervjua kanala Rusija 24 sa sirijskim predsjednikom Assadom

Rusija 24: Puno hvala, gospodine predsjedniče. Jasno je da je sada, osim rata protiv terorizma, u koji je uključena i vaša zemlja, najvažnije pitanje što se događa u provinciji Idlib i opasnost od sukoba između Sirijske Arapske Republike i Turske. Turske snage izravno podržavaju militante takozvane “opozicije”, iako u njihovim redovima vidimo elemente koji pripadaju terorističkim organizacijama koje predstavljaju podružnicu Al-Qaede. Turska vojska je i izravno uključena u napade na sirijske snage. Što se promijenilo u odnosu između vas i Erdogana, između Sirije i Turske? Do 2011. Erdogan vas je zvao bratom, a između vas je vladalo obiteljsko prijateljstvo. Što se dogodilo da je situacija dosegla takvu razinu?

Bashar Al-Assad: Pravi problem je u trenutnoj politici Sjedinjenih Država. Sjedinjene Države odlučile su da sekularne vlade u regiji više ne mogu ispunjavati svoje zadatke. Ovdje govorim i o zemljama koje su saveznici Sjedinjenih Država, a ne o zemlji poput Sirije, koja nije bila saveznik Sjedinjenih Država. Oni su odlučili zamijeniti sekularne vlade regije islamskim režimima Muslimanskog bratstva, koji vjeru koriste kao glavni alat za upravljanje ljudima, tako da bi, općenito, bilo lakše provoditi planove SAD-a i Zapada. Proces promjene režima počeo je kroz takozvano “Arapsko proljeće”. Naravno, jedina islamska država s Muslimanskim bratstvom na čelu, koja trenutno postoji, je Turska, koju zastupa sam Erdogan, a koji pripada braći Muslimanskoj braći. Prije toga imali smo dobre odnose s njim, na gospodarskom i političkom polju. Imali smo čak i vojnu i sigurnosnu suradnju. Nismo imali problema s Turskom. Nismo poduzeli ništa protiv njih. I nismo podržavali nikakve snage usmjerene protiv njih. Bili smo uvjereni da su nam to susjedi i braća. Međutim, Erdoganova povezanost s Muslimanskim bratstvom bila je jača od svih ovih riječi. I okrenuo se svojoj fundamentalističkoj suštini i počeo graditi svoju politiku prema Siriji na temelju svoje pripadnosti Muslimanskom bratstvu. Poznato je da je to prva skupina koja se temeljila na nasilju i koristi religiju kako bi došla na vlast. Ako postavite pitanje, zašto turski vojnici umiru u Siriji, u čemu je problem. Nema problema, jer čak ni Erdogan sada Turcima ne može reći zašto šalje svoju vojsku da se bori u Siriji, jer su jedini problem Muslimanska braća. To nema nikakve veze s najvišim interesima Turske. Ovaj je problem povezan s Erdoganovom ideologijom i narod Turske bi trebao umrijeti samo radi te ideologije. Stoga Erdogan turskom narodu ne može objasniti zašto u Siriji ubijaju njegove vojnike.

Rusija 24: Postoji li nada za postupnu obnovu vezu između Turske i Sirije?  Barem za sada, između oružanih snaga i obavještajnih službi, a u budućnosti, možda, i diplomatskih veza?

Bashar Al-Assad: Jednako tako imamo brojne i intenzivne kontakte ruskih i turskih dužnosnika ili ograničene sastanke snaga sigurnosti između Sirijaca i Turaka u posljednje dvije godine. Unatoč turskoj agresiji, naš zajednički cilj s Rusijom bio je i ostaje skrenuti Tursku s puta kojim sada ide, s puta podrške teroristima i vraćanja odnosa u normalu. Jer za nas Sirijce, i za vas, Turska je susjedna zemlja. I bilo bi sasvim prirodno imati mirne odnose sa susjednom državom. Neprirodno je imati loše odnose sa susjedom pod bilo kojim izgovorom i pod bilo kojim okolnostima. A ako je vaše pitanje je li to moguće, naravno, moguće je, ali takav rezultat nećemo moći postići ako Erdogan podržava teroriste. Treba se odreći podrške terorizmu. Tada će se sve vratiti u normalu, jer između naroda Sirije i Turske nema neprijateljstava. Razlog neprijateljstva su politički događaji, politika povezana s posebnim interesima. Što se tiče razine nacionalnih interesa Sirije i razine nacionalnih interesa Turske, tu nema neslaganja. I nema kontradikcije. Stoga je odgovor da! Potrebno je odnos vratiti u njegov prirodni tok.

Rusija 24: Ovo je vaša poruka turskom narodu, zar nema neprijateljstva s njim? Jesam li te Vas dobro razumio?

Bashar Al-Assad: Naravno, razgovarali smo o Turcima kao o bratskom narodu. Sad pitam turski narod – koji je vaš problem sa Sirijom? Koji je problem zbog kojeg bi turski državljani trebali umrijeti? Kakve je neprijateljske akcije, velike ili male, Sirija počinila protiv Turske tijekom rata ili prije rata? Nije ih nikada bilo. Postoje sirijsko-turski brakovi, obitelji. Sirija i Turska imaju svakodnevne zajedničke interese. U Turskoj ima mnogo etničkih Sirijaca. A u Siriji ima mnogo etničkih Turaka. Taj je međukulturni prodor povijesno određen. Stoga je nelogično da bi trebalo postojati ozbiljnih neslaganja između njih i nas.

Rusija 24: Gospodine predsjedniče, razumijem da razgovaram sa šefom države. Ipak, pokušavam vas nešto pitati o ljudskoj prirodi, Erdogan je čovjek s kojim ste rukovali, bio je kod Vas i primili ste ga. Nazvali ste ga bratom, prijateljem. A što sad. Kako Vam zvuče  ove riječi? Kako je pauza utjecala na vas i tjeskoba ljudskih osjećaja?

Bashar Al-Assad: Upoznao sam pristaše Muslimanskog bratstva iz mnogih zemalja. Jedan je od njih je iz Turske, drugi su bili iz Egipta, treći iz Palestine, četvrti iz drugih zemalja. Svi su radili isto. Svi su govorili vrlo lijepe riječi o Siriji ili o osobnim odnosima sa mnom. Ali kada se situacija promijenila, promijenili su se, kao da su se obratili. Muslimanska braća nemaju politički moral, nemaju javni moral i nemaju vjerski moral. Za njih religija nije dobro, već nasilje i okrutnost. To je njihovo načelo. Stoga je to jedino prirodno da Erdogana, člana oportunističke skupine Muslimansko bratstvo, koju karakterizira nedostatak jasnoće i stalna laž. To je dio njihove suštine.

Rusija 24: Vaš rat traje već 9 godina. To je dvostruko duže od Drugog svjetskog rata. Uskoro ćemo proslaviti 75. godišnjicu pobjede u njemu. Ovo je vrlo važan datum u povijesti Rusije. Odakle sirijski narod crpi snagu koja mu omogućuje da živi, pobjeđuje i ne očajava? U čemu je tajna? Je li to unutarnja snaga ili vanjska? Ili jednostavno imate bolje oružje?

Bashar Al-Assad: Postoji nekoliko čimbenika. Mi smo mala država, ali postoje faktori koji nas čine jakom državom. Prvo, to je prije svega nacionalna samosvijest. Identitet ljudi. Da sirijski narod nije imao svoj identitet, ne bi mogao odoljeti zavjeri Zapada protiv naše zemlje. Sirija bi vjerojatno jednostavno otišla u zaborav ili vrlo brzo bi bila potpuno uništena. Samosvijest naroda dovela je do nacionalnog jedinstva koje je prevladavalo nad različitim političkim pogledima. Prikazi mogu biti različiti. Skupili su se ljudi iz različitih kulturnih, etničkih i vjerskih grupa, različite društvene skupine. Samosvijest ih je spojila, objedinila ih u jedinstvenu cjelinu s državom u sukobu s teroristima. Ovo je vrlo važan faktor. Drugi faktor je predanost i legendarna sposobnost ljudi da se žrtvuju. Ta se sposobnost u potpunosti vidi u sirijskoj vojsci na bojnom polju, a ne samo u filmovima ili knjigama. Ta se posvećenost zaista očitovala u svakoj bitci. I to je spasilo zemlju. Osim predanosti vojske, čuda herojstva pokazali su i sami ljudi. Ljudi žive u vrlo teškim uvjetima. Stalno bombardiranje, blokada, teška ekonomska situacija. Ali narod je odan svojoj domovini. Treći čimbenik je javni sektor koji igra važnu ulogu u održavanju integriteta zemlje. Unatoč najtežim uvjetima, država i dalje isplaćuje plaće, osigurava škole, komunalije, iako na najnižoj razini. Život ide dalje. Tim faktorima dodaje se podrška naših prijatelja, prije svega Rusije i Irana. Pružaju nam političku, ekonomsku i vojnu pomoć. Kombinacija ovih faktora pomogla je Siriji da preživi do danas.

Rusija 24: Ako nemate prigovora, ja bih se na ovim faktorima zaustavio za detaljnije informacije, a započet ćemo s jedinstvenošću sirijskog društva. Ono što ste sada spomenuli o raznolikosti njegove kulture… Govorim o toleranciji između različitih kulturnih i vjerskih etničkih skupina, gdje su ekstremistički teroristi zadali vrlo jak udarac ovom sirijskom identitetu, iznoseći zahtjeve i ekstremističku ideologiju. Jučer smo posjetili Stari Damask i nismo mogli zamisliti kakva bi bila situacija da se pojavila crna zastava kalifata. Nemoguće je zamisliti to užasno stanje. U kojoj je mjeri Sirija spremna obnoviti se kao multikulturalna, tolerantna i sekularna država?

Bashar Al-Assad: Možda se ponekad, kada govorim, čini da pretjerujem. Ali, ipak, govorim istinu i ne volim pretjerivati. Istina je da je sirijsko društvo danas u pogledu predanosti svojoj zemlji i društvene kohezije različitih slojeva skladnije od onoga kakvo je bilo prije rata. Iz jednog jednostavnog razloga. Jer rat je pouka za svako društvo. To je lekcija, jer ekstremizam uništava. Zbog toga su različiti sektori društva počeli privlačiti jedni druge. Ako odete u Stari grad ili bilo gdje u Siriji, na bilo koje područje pod državnom kontrolom, uopće nećete vidjeti ovaj problem. Sada je situacija tamo puno bolja nego prije. A potpuno je drugačija situacija na područjima koja već duže vrijeme nisu pod državnom kontrolom. Taj problem me najmanje muči, unatoč verziji Zapada da je sirijski rat sukob među zajednicama. To nije istina, jer rat između zajednica znači da ako dođete jednog dana u jedan krug da ćete tamo vidjeti jednu boju, u drugom drugi, u trećem treću i tako dalje. To nije slučaj. Vidjet ćete sve boje Sirije bez iznimke u svim područjima zemlje koja kontrolira država. Samo u područjima koja kontroliraju teroristi kažu da postoji jedna boja ili dio jedne boje. To je boja ekstremizma. Na ovim prostorima se može živjeti vrlo malo. Mnogi su odatle pobjegli u područja koja kontrolira vlada. Stoga sam apsolutno miran po tom pitanju. Izazov je bačen na ona područja koja su okupirani teroristi.

Rusija 24: To postavlja pitanje mogućnosti amnestije. Mnogo je ljudi koje su teroristi i ekstremisti prevarili, prevarili su ih propagandom, a neki su počinili i zločine, dok su drugi bili članovi oružanih skupina koje su počinile strašna djela, ali ima i onih koji nisu držali oružje i nisu ubijali ljude. Što je osnova za komunikaciju vlade s njima? Je li moguće pronaći kompromise pomoću kojih će im biti oprošteno ili ne? Ovo je vrlo važno etičko pitanje. Osim moralne strane, postoje li pravni aspekti koji se odnose na to kako regulirati njihov status i integrirati ih u društvo, a po mogućnosti i u vojsku?

Bashar Al-Assad: U ovakvim ratovima amnestija bi trebala biti jedan od glavnih elemenata unutarnje politike. Nemoguće je vratiti stabilnost bez proglašenja amnestije za one koji su pogriješili. To smo radili od prvih godina rata. Kad smo s vremena na vrijeme počeli izdavati uredbe o amnestiji, počeli smo oslobađati one koji su činili djela štetna za nacionalne interese zemlje na područjima koja kontroliraju militanti. Te amnestije smo nazvali pomirenjima. Tada smo učinili ono što se na jeziku naziva “rješenje situacije”. Svi koji su držali oružje morali su ga predati. Država im je odobrila amnestiju pod uvjetom da se vrate u normalan život pod vlašću države i vladavinom prava. Ovaj je postupak bio vrlo uspješan. Vratila se stabilnost na mnoga područja. I dalje nastavljamo istu politiku. Ali, postoje i rijetki slučajevi kada se ne možemo proglasiti amnestija. To se odnosi na ljude koji su počinili kriminalna djela i namjerno su ubili velik broj ljudi. Većina njih su zapovjednici terorističkih skupina. Što se tiče općeg stava, većina njih želi se vratiti normalnom životu. Ono što danas vidimo, veliki broj onih koji su uzeli oružje su to učinili pod prisilom. Nisu imali izbora. Ili će uzeti oružje ili bi ga ubili. On nije nužno ekstremist, a nije nužno ni terorist, već obična osoba koja je bila prisiljena uzeti oružje. Postoje ljudi koji su ih prisiljavali da zauzmu položaje u rovovima, oni koji su bili pod pritiskom terorista pod utjecajem propagande ili političkim pritiskom. Mi to znamo, stoga sam uvjeren da je većina onih koji su se odlučili vratiti na stranu vlade spremna raditi za dobro države. Stoga se u potpunosti slažem s vama da je potrebna amnestija. Taj proces treba nastaviti jer oslobađamo nove teritorije i želimo vratiti svojim domovima većinu Sirijaca, unutar i izvan domovine.

Rusija 24: Sada ćemo razgovarati o obnovi države, ali država su uvijek ljudi , a kad govorimo o teroristima, kako ih prisiliti da polože oružje i vrate se na pravi put. S druge strane, postoje ljudi koji imaju ideju o pravdi i, naravno, susrećete se s državnim dužnosnicima, bilo od sigurnosnih snaga ili policije, koji moraju provesti komunikacijski proces i regulirati status onih koji s druge strane teroristi. Oni mogu negodovati i teško im je to prihvatiti. Na primjer, kad bih vidio ovog čovjeka koji je držao upereno oružje u mene da sada živio sa mnom u istoj ulici i kupuje kruh u istoj trgovini gdje sam ga ja kupio, kako ću se ponašati? Što kažete državnim činovnicima koji nisu uvijek spremni prihvatiti amnestiju ili oprost?

Bashar Al-Assad: Na početku rata to smo vidjeli. Sjećam se da su, kada smo izdali prvu uredbu o amnestiji, mnogi Sirijci to negativno primili. Ne samo unutar zemlje, nego i u inozemstvu. Netko je možda izgubila jednog od članova svoje obitelji. Nekome je netko ubijen od terorista. U početku je bilo vrlo teško reći ljudima da proglašavamo amnestiju radi vraćanja stabilnosti. Ali to je bilo tek prvih mjeseci. Ako danas pitate za amnestiju bilo koga, među pristalicama države, onima koji rade za nju, i ne samo to, vidjet ćete da se amnestija doživljava kao apsolutno prirodna stvar, jer su vidjeli rezultate. Naprotiv, vrlo često zahtijevaju objavu nove amnestije i druge sporazume, a to pomaže. U ovom pogledu nema neslaganja, jer činjenice dokazuju da smo na pravom putu.

Rusija 24: Što se tiče situacije na terenu, neću govoriti o tome tko kontrolira ovo ili ono mjesto. Terenski uvjeti se stalno mijenjaju, a ovo je vojno pitanje. Ali sada je jasno da je država vratila pod svoju kontrolu velika područjima na jugu Idliba. Postupno će se tamo vratiti mir, kao što je to bio slučaj u drugim regijama, u Istočnoj Gouti, Deir Ez-Zoru i drugim područjima koja su prije oslobođena. Što država čini kad uđe u oslobođena područja? Gdje započinju radovi? Koji je najvažniji aspekt obnove mirnog života?

Bashar Al-Assad: Mnoga su područja u kojima se vratila državna vlast uništena. Civili su ih napustili kad su stigli teroristi. Prvo što radimo je obnoviti infrastrukturu, kako bismo stanovnicima ovih područja omogućili povratak kući. Trebaju im struja, voda, kućanske usluge, ceste, povratak policijskog i komunalnog osoblja. Svi koji pružaju usluge. To je glavni izazov. Drugi izazov, ne manje važan, je obnova škola kako bi bile spremne prihvatiti učenike. Ako postoji infrastruktura, ali ne mogu poslati svoju djecu u školu, što onda da radim? Neću se moći vratiti u ovo područje. Škole i zdravstvene službe dvije su glavne zadaće nakon odlaska terorista i uspostave sigurnosti. Naravno, nakon toga ćemo se susresti i s ljudima kako bismo saznali tko je bio s teroristima i radio za njih. Ali kao što sam rekao malo prije, krećemo putem pomirenja i rješavanja situacije tako da se grad prvo vrati u normalu.

Rusija 24: Koje poteškoće nastaju u ovom procesu? Postoje li „ćelije spavača“ koje narušavaju proces oporavka? S kojim problemima se suočavate?

Bashar Al-Assad: Kad kažem da su sporazum i pomirenje bili uspješni, to ne znači da je to stopostotni uspjeh. Nema ništa potpuno dovršeno. Postoje oni koji su još uvijek skloni teroru i ekstremističkoj ideologiji. Ima i onih koji surađuju s ekstremističkim skupinama na drugim mjestima i onih koji izvode terorističke napade. Eksplozije su se dogodile prije nekoliko tjedana. Eksplozivi su postavljeni na raznim mjestima. Automobili su razneseni. Napadi su ubili ljude. Ali to ne znači da moramo odustati od procesa pomirenja. Moramo identificirati i pronaći „uspavane ćelije“ terorista. Uspjeli smo uhapsiti mnoge od njih. Međutim, oni i dalje postoje. Jedna ćelija može izvršiti niz terorističkih napada, što daje dojam da djeluje cijela organizacija. Ali ovo je jedna ćelija koja se sastoji od skupine ljudi. A kad ih privedemo, sigurnost će se vratiti. Ali taj će izazov biti stalan, sve dok terorizam i dalje bude u Siriji i sve dok teroristi iz inozemstva dobivaju značajnu podršku u oružju i novcu. Znamo da nećemo u dogledno vrijeme moći iskorijeniti sve „uspavane ćelije“ terora. Eliminirat ćemo neke od njih, ali druge će se pojavljivati sve dok se situacija u Siriji ne normalizira.

Rusija 24: Gospodine predsjedniče, za dva mjeseca, ako se ne varam, u teškim uvjetima zemlja će održati parlamentarne izbore. Koliko će to biti teško? Ili će se to izvesti kako je planirano, a da ništa neće zaustaviti ili ometati ovaj proces?

Bashar Al-Assad: Postoji ustav, a mi smo država koja živi po ustavu. Ne pokoravamo se prijetnjama Zapada i ne ispunjavamo želje Zapada. I ne poštujemo se ništa osim ustava. Nekoliko puta su tražili da odgodimo primjenu ustavnih izbora za predsjednika ili parlament. A mi smo ih odbacili tijekom rata. Izbor zastupnika će se održati za nekoliko mjeseci. Izbori će se održati na vrijeme, bez obzira na sve.

Rusija 24: Razgovarali smo o unutarnjoj situaciji, a sada razgovarajmo o vanjskoj. Od 2011. godine, Sirija je bila u strogoj izolaciji, ne samo od Amerikanaca i Europljana, kao što se očekivalo, već i od Arapske lige i njenih država članica, uključujući zemlje Perzijskog zaljeva. Znamo da je veleposlanstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata ponovo otvoreno, a Oman nije ni zatvorio svoju ambasadu, koja je nastavila s radom. Mislite li da su se u arapskom svijetu dogodile pozitivne promjene ili je situacija još uvijek ista i izolacija još uvijek traje? Kakve su vam šanse u vezi s kontaktima s Europskom unijom? Neću pitati za Amerikance. Što se njih tiče, nažalost, sve je jasno.

Bashar Al-Assad: Većina arapskih zemalja održavala je odnose sa Sirijom. Ali iza kulisa, bojeći se pritiska. Te su zemlje objasnile svoj stav i da su na strani Sirije sa željom da se poraze teroristi. No, pritisak Zapada, posebno iz Sjedinjenih Država, na te zemlje je bio vrlo jak. Posebno na zemlje Perzijskog zaljeva. Trebali su se držati podalje od Sirije i ne otvarati veleposlanstva u Siriji. Što se tiče Europe, to je potpuno drugačija situacija. Zapravo, prema nama već više od deset godina, čak i prije izbijanja ovog rata, Europa je bila odsutna iz svjetske vanjske politike. Od 2003. nema Europe. Nakon američke invazije na Irak. Europa se u potpunosti predala Sjedinjenim Državama. Postala je samo izvršiteljica volje Sjedinjenih Država. I zbog toga SAD sada s njima komuniciraju baš kao što su Europljani komunicirali s nama. Hoće li otvoriti veleposlanstva ili ne, ovaj razgovor nema smisla. Jer susreli smo se sa službenim predstavnicima tajnih službi iz većine europskih zemalja i imali smo konstruktivne razgovore s njima. Ali oni nisu u stanju ništa promijeniti. Neki od njih su iskreno rekli: “Ne možemo ništa promijeniti. Naši političari ne mogu promijeniti svoju politiku zbog veza europske s američkom politikom.” Popeli su se na stablo i jednostavno ne mogu s njega sići. Zbog ove istine ne gubimo vrijeme u razgovorima o ulozi Europe i europskoj politici. Tu su gospodari Amerikanci. Možemo razgovarati o Amerikancima, a to će automatski značiti da govorimo o Europljanima. Međutim, odgovor na vaše pitanje je: Da! Postoje promjene. Jasno je uvjerenje da ovaj rat nije postigao ono što su htjele ove ili neke druge kolonijalne zemlje. Jer je sirijski narod platio cijenu, a ta cijena je stabilnost. Ali sada Europa plaća cijenu, a ta cijena su izbjeglice koje idu u Europu. Ovo je veliki problem. I neće ništa promijeniti u doglednoj budućnosti. Uvjeren sam u to.

Rusija 24: Sada Turska ucjenjuje Europu s prognanicima, što sada radi Erdogan.

Bashar Al-Assad: Sada je Turska počela slati treći val izbjeglica u Europu. Da, ovo je oblik ucjene. Erdogan je ranije prijetio da će poslati izbjeglice. I jučer je prikazan videozapis raznih medija o početku kretanja izbjeglica prema  Europi.

Rusija 24: U jednom od svojih odgovora spomenuli ste odnose s Rusijom i smatrate ih partnerstvom. Ali ti su odnosi preživjeli teške godine kada je Rusija ograničila svoju prisutnost na Bliskom istoku i drugim dijelovima svijeta. Mnogi su to smatrali izdajom i činjenicom da je Rusija okrenula leđa svojim starim saveznicima i partnerima. Kako biste okarakterizirali te odnose, koji su, naravno, ojačali tijekom devet godina rata? S obzirom na to da naši protivnici, koje smo ranije spomenuli, uključujući Europljane i Amerikance, “zli jezici”, kako kažu na ruskom, tvrde da Siriju kontrolira Rusija. Je li to istina? Sa svoje strane, mi te odnose smatramo partnerstvom.

Bashar Al-Assad: Odnosi između naših zemalja sežu više od 60 godina. To nije kratko razdoblje. Govorim o nekoliko generacija. Znači da se dobro poznajemo. Ti su odnosi prošli ozbiljne testove. Mi znamo uvjete u kojima su se razvijali. Uključujući razdoblje ’90-ih, nakon raspada SSSR-a. Odnosi Rusije i Sirije bili su odnosi obostranog poštovanja. Ni tijekom ovog rata nismo osjećali da Rusija pokušava nametnuti svoje mišljenje. Uvijek smo bili tretirani s poštovanjem. Čak i kad se naši stavovi nisu poklopili, stajališta sirijske vlade su se poštivala. Mnogo desetljeća ti se temelji odnosa nisi mijenjali. To je zbog ruske tradicije i običaja, s ruskim idejama o dobru i zlu. Na razini bilateralnih odnosa odnosi Rusije i Sirije su partnerski odnosi s punom transparentnošću. Posebno sada, nakon rata. To je partnerstvo postajalo sve jače i jače. Ako s druge strane želimo pogledati odnose s Rusijom, to je uloga Rusije u međunarodnom prostoru, onda je to druga tema. Danas mnoge male države, kao i srednje velike države svijeta, očekuju potporu ruske države i uvelike se oslanjaju na ulogu Rusije. Jer danas je zadatak Rusije povratak međunarodne ravnoteže snaga u međunarodnoj areni. Cilj ruske vojne baze u Siriji nije samo borba protiv terorista, već i prisutnost međunarodne političke ravnoteže u Vijeću sigurnosti UN-a i vojne ravnoteža u raznim dijelovima svijeta, kako bi se vratila uloga Rusije. Povratak ove uloge služi interesima cijelog svijeta. Sirije, ali i ostalih malih i srednjih zemalja, kao što rekoh. Obje strane razmatramo ovu vezu kao odnos bilateralnog partnerstva, kao podršku međunarodnoj ulozi Rusije koja će, nadamo se, rasti, kao što vidimo danas. Nakon što je Putin 2000. godine postao predsjednik Rusije, Rusija je počela ponovno dobivati svoje mjesto u svijetu.

Rusija 24: Kao što znate, postoji veliki problem povezan sa zamrzavanjem sredstava Sirijske Arapske Republike u stranim bankama i je li teško financirati neke ugovore zbog toga?

Bashar Al-Assad: To je istina. Ovo je krađa u punom smislu te riječi. Ali čak i ako su ukrali novac, to ne znači da bismo mi trebali prestati razvijati svoju proizvodnju i prestati se razvijati, kao država i kao društvo. Imamo potencijal i snagu da živimo nakon devet godina rata. I oni to dobro znaju. Ako se rat potpuno okonča, sirijsko će društvo moći oživjeti i njegova ekonomija biti će jača od one kakva je bila prije rata. Zato su pribjegli prijetnjama stranim i domaćim tvrtkama. To znači da ako ja kao građanin Sirije želim ulagati u Siriju, tada ću biti izvrgnut sankcijama. Žele spriječiti priliv prihoda od nafte u zemlju. Važnije od ovoga je nastavak rata. Ovaj faktor plaši tvrtke i sprečava ih da dođu u Siriju. Ako uklonite ove tri prepreke, neće biti problema s obnavljanjem Sirije.

Rusija 24: Gospodine predsjedniče, općenito smo razgovarali o Idlibu i pokrenuli smo pitanje naftnih ležišta izvan Eufrata, koje kontroliraju Amerikanci, a znamo da se u Damasku svaka 4 sata isključuje struja, jer elektrane uglavnom rade na naftu. To znači da je kontrola nafte i njenih derivata presudan faktor za sirijsko gospodarstvo. Imate li plan kako povratiti kontrolu nad područjima istočno od Eufrata? Što radite u tom smjeru?

Bashar Al-Assad: S vojnog stajališta, sada je ključni prioritet Idlib. Očigledno je da se Erdogan svim silama trudi zadržati ga, naravno, po volji Amerikanaca. Nema sumnje u to. Jer će nakon oslobađanja Idliba naš će cilj biti oslobađanje istočnih regija. Više sam puta rekao da je Idlib s vojnog stajališta istureni mostobran. Učinili su sve napore da spriječe njegovo oslobađanje, kako ne bismo mogli prijeći na istok. Ali paralelno, kako ne bi ratovali u istočnim krajevima, mi smo u kontaktu s ljudima koji tamo žive. Američka okupacija izaziva im nevolje, budi ljutnju i ogorčenost. I to je prirodno. To je tako i prema onim skupinama koje na istoku rade u interesu Amerikanaca. Siguran sam da će se ovaj bijes postepeno povećavati i započet će operacije otpora protiv osvajača. Nacionalna i ustavna dužnost države je podržati bilo kakav otpor osvajačima. A uvjeren sam da će doći vrijeme kada na strani osvajača neće biti nikoga. Narod će se ustati protiv američke okupacije. I neće imati šanse da ostanu, ni zbog nafte, ni zbog podrške terorista kao što su ISIL i Al-Nusra ili zbog bilo čega drugog. Isto se, naravno, odnosi i na Turke. Ne zaboravimo na Turke koji zauzimaju sjeverni dio sirijskog teritorija. Ako ne napuste to područje kao rezultat političkih pregovora, morat ćemo ih protjerati silom. I to ćemo učiniti. To je i naša nacionalna dužnost, kao Sirijaca.

Rusija 24: Dobro je što smo došli do ove teške teme, jer govorimo o Kurdima koji žive na istoku i sjeveroistoku zemlje i koji su vjerojatno nezadovoljni Amerikancima i Turcima, posebno Turcima, jer među njima postoji stara svađa. Odnos Damaska s njima težak je zbog njihovog separatizma kada su stali na stranu Sjedinjenih Država i postali njihovi saveznici. Ovdje je pitanje povezano s ponovnim ujedinjenjem Sirijske Arapske Republike i reintegracijom njezinih teritorija unutar njenih legitimnih granica. Kako ćete graditi svoju kurdsku politiku? Znamo da ih je Damask gotovo optužio za izdaju kada su potpisali sporazum s Amerikancima. Imate li plan za to? Kolika je cijena njihove integracije? Što možete ponuditi Kurdima, a što im se ne može pružiti?

Bashar Al-Assad: U kontaktu smo s kurdskim političkim skupinama koje se nalaze na sjeveru Sirije. Ali problem je što neke od tih skupina, ne sve, rade u interesu američkih vlasti. O Kurdima ne govorimo općenito, jer su većina Kurda plemena sa sirijskim korijenima koja su na strani sirijske vlade. Ali oni nemaju pravo glasa. Njihove četvrti kontroliraju male grupe koje djeluju u interesu Amerikanaca. Što se tiče ponekad takozvanog „kurdskog problema“, on u Siriji ne postoji. Iz jednog jednostavnog razloga što Kurdi stoljećima žive u Siriji, a ona plemena koja su u prošlom stoljeću otišla na sjever vratila su se natrag, bježeći od turske represije. Došli su nam Kurdi, Armenci i druge etničke skupine. Primili smo ih u Siriji. I nije bilo problema. Na primjer, nema ni sirijsko-armenskog problema. Sirija ima veliku etničku raznolikost. S njima nemamo problema. Zašto postoji problem s Kurdima? Problem je nastao sa skupinama koje su počele govoriti o separatizmu i odvajanju od Sirije. To je započelo prije nekoliko desetljeća, početkom ’80-ih. Ali kad je turska država u raznim fazama počela potiskivati i ubijati Kurde u Turskoj, počeli smo ih braniti. I ne suprotstavljamo se njihovoj borbi, njihovim problemima, ako to nazivamo problemom. Oni su dobili sirijsko državljanstvo, a da nisu bili etnički Sirijci. Stoga smo uvijek bili pozitivni prema Kurdima, a takozvani „kurdski problem“ nije ništa drugo do netočan izraz. Izmišljene laži. Sada je problem interakcija s Amerikancima. S američkim okupatorima. Oni su okupirali su našu zemlju. Amerikanci su lopovi. Kradu nam naftu. Ne možete istovremeno biti s onima koji brane zakon i koji ga krše. Nemojte biti istovremeno s policajcem i lopovom. To nije moguće. Stoga je nemoguće postići bilo kakav rezultat u dijalogu s njima, unatoč činjenici da smo se susreli tisuće puta. Ali mi moramo zauzeti jasan stav. Turci su osvajači i Amerikanci su osvajači. Mi smo protiv američke okupacije i protiv turske okupacije. Ovo je naš jednostavni pristup. Ovo je naš nacionalni stav. Ne zahtijevamo ništa posebno. Mi smo vlada odgovorna za poštivanje ustava i naših nacionalnih interesa. Svi Sirijci su protiv okupacije. Što još? Sirijski narod ima različite zahtjeve. Ali kako doći do rezultata? Pregovaranjem. Kad pregovaramo, odlučujemo hoćemo li mijenjati ustav. Da li izmijeniti temeljni zakon ili poduzimati druge mjere? Moguće je. Ovo je unutarsirijski dijalog. Sirijci sa Sirijcima  Ali sirijska vlada ne može vladati izvan ustava, a samo stanovnici Sirije imaju pravo izmijeniti taj ustav.

Rusija 24: S obzirom na ono što se događa u Idlibu, o kojem smo govorili na početku sastanka, i da je Turska jedan od glavnih protivnika Kurda, da li vas to tjera na iskušenje na pomirenje s Kurdima? Na ovo pitanje možda nećete odgovoriti, ako ne želite.

Bashar Al-Assad: Naprotiv, ovo je logično pitanje. Ali to su kurdske skupine za koje kažu da su protiv turske okupacije i tvrde da su u ratu s Turcima. Ali kad su Turci izvršili invaziju, ove skupine nisu ispalile niti jedan metak na njih. Zašto? Jer Amerikanci određuju kamo će turski okupatori otići, gdje su granice okruga, gdje će doći i kamo su te kurdske skupine morale otići. Trebamo li se složiti s političkim izjavama ili ćemo se složiti s akcijama? Želimo ići zajedno s akcijom. U svojim su izjavama rekli da su protiv Turaka, ali da protiv njih ništa ne čine. Neutralni su. Oni su jedno s Turcima i Amerikancima. Mi, samo sirijska vlada i ostali slojevi sirijskog društva, smo oni koji su u ratu s Turcima. Svakog dana snosimo gubitke. Pored toga, slažem se s vama. Da su rekli: „Da, bit ćemo s vama zajedno protiv Turaka.“  rekao bih im: „Spremni smo. Pošaljite nam borce da se zajedno borimo.“ i zajedno bi branili našu zemlju.

SANA