Ako su Rusi u njihovim bazama u Manbiju, gdje su američke specijalne snage

U vrijeme posjete turskog predsjednika Erdogana Moskvi je turska televizija Anadolu objavila video na kojem se vidi da je ruska vojska u području Manbija sklopila sporazum s Vojnim vijećem takozvanih Sirijskih demokratskih snaga u tom području i da patrolira na liniji razdvajanja kurdskih YPG snaga s proturskim islamističkim skupinama iz Jarabulusa, Al-Baba i Azaza. U videu kojeg su objavili turski mediji se navodi kako su Rusi i Kurdi postali partneri u Manbiju, što je loše primljeno u Turskoj, koja kurdske skupine smatra terorističkim ogrankom kurdskih PKK snaga iz Turske.

Rusija nastavlja s neovisnim ophodnjama u regiji Manbij, okupiranoj od strane YPG  / PKK snaga. Agencija Anadolu navodi kako su ruska vojska YPG snage osnovale su takozvano Vojno vijeće Al-Baba i provode zajedničke patrolu s vozilima na kojima su izvješene ruske zastave.

VIDEO – Snimka agencije Anadolu o suradnji Rusije i YPG snaga

Turski, alii ruski izvori navode kako je u tišini ruska vojna policija zamijenila ili “dopunila” američke rendžere sjeverno od Manbija, gdje su američke snage imale tri manje terenske “baze”.

Sa sva tri mjesta, Oushrie, Rafiaa i Dadat, objavljene su fotografija na kojima se vide pripadnici ruske vojne policije.

Osim toga, Muraselon News je objavio snimku sirijskih vojnika raspoređenih na granici između turske vojske i SDF snaga. Ranije su na tom području bili samo američki vojnici koji su štitili Kurde od Turaka sa sjevera. Ali kako Amerikanci ipak odlaze, situacija se mijenja.

Video koji dokazuje pokazuje prisutnost snaga Republikanske garde sirijske vojske je snimljen sjeverno od Manbija u blizini linije fronte s turskim militantima.

Sirijski vojnik kaže: “Mi, snage sirijske Republikanske garde, došli smo ovamo pojačati snage Vojnog vijeća Manbija u selu Um Jloud koje se nalazi na prvoj crti sa snagama Štita Eufrata”. Selo se nalazi sjeveroistočno od Manbija na granicama između Vojnog vijeća Manbija i protuskih islamista.

Sirijsko ministarstvo obrane je ranije, nakon poziva iz kurdskih snaga, najavilo ulazak jedinica sirijske vojske u regiju Manbij.

Ministarstvo je u svojoj izjavi navelo kako je ulazak sirijske vojske u Manbij posljedica predanosti oružanih snaga da osiguraju integritet sirijskog teritorija i zaštiti njezina suvereniteta nad svakim centimetrom Sirijske Arapske Republike i kao odgovor na pozive stanovnika i uprave Manbija.

Raspoređivanje sirijskih snaga na prvim crtama Manbija bez sumnje ometa Erdoganove islamističke skupine da uđu u Manbij. U međuvremenu se takozvana Nacionalna vojska, krovna skupina proturskih islamističkih milicija, nastavlja mobilizirati u pripremi za pokretanje zajedničkog napada s turskom vojskom na Kurde.

Vojno vijeće Manbija izjavljuje da neće prihvatiti tursku invaziju i grad neće predati Turcima.

Amerikanci još ne odlaze iz samog grada, kao ni Francuzi. Američke patrole se provode samo u gradu Manbiju i na njegovim rubnim dijelovima.

Turska propaganda i dalje špekulira o “sigurnosnoj zoni” i okupaciji Manbija, ali do sada ne poduzima nikakve aktivnosti u tom smislu.

Turski kolumnist Kemal İnat piše “kako Rusija provodi aktivnu politiku u Siriji, izlažući se značajnim rizicima”.

Koji su rizici? Vjerojatnost kvarenja dobrih odnosa s Turskom, iritirajući one koji u Ankari pod svaku cijenu žele provesti vojnu kampanju u sjevernoj Siriji i mogućnost izravnog sudara sa Sjedinjenim Državama i Izraelom. Ali to nisu ruski problemi, već problemi Ankare, Washingtona i Tel Aviva

Turski kolumnist piše kako intervencija u Siriji nameće Rusiji ozbiljne ekonomske troškove, koji su, uz intervenciju u Ukrajini, jedan je od razloga nedavnog pada ruske ekonomije, koji uopće nije zabilježen. Čini se da je kolumna Kemala İnata pisana bez ekonomskog pregleda situacije u Rusiji i čisto za unutarnjopolitičke svrhe, naglašavajući važnost Turske u regiji i turske vojske u susjednoj Siriji, koja je sada praktično blokirana i onemogućena da napadne područje Manbija.

“Utjecaj Rusije u Siriji s tako ograničenim gospodarskim mogućnostima proizlazi iz visokog vojnog potencijala i spremnosti Putinove administracije da preuzme rizik. Moskva, koja je, nakon ratova u Gruziji i Ukrajini, odlučila ostvariti svoje ciljeve u Siriji korištenjem vojne sile, iskoristila je činjenicu da je reakcija takvih globalnih aktera kao što su Sjedinjene Države, koje su je u stanju zadržati, dugo slaba. Osim spremnosti na rizik, još jedan čimbenik koji je učinio Rusiju utjecajnom silom u Siriji i šire jest fleksibilnost koja joj omogućava suradnju na rješavanju problema s Iranom, koji ima slične ciljeve s Rusijom, te s Turskom, koja ima mnoge druge ciljeve. I treći čimbenik koji je pridonio aktivnosti Rusije u Siriji je postojanje učinkovitog mehanizma odlučivanja, kojeg Sjedinjene Države nemaju. Dok je Putin zadužen za donošenje odluka o vanjskoj politici, Trumpova želja da okonča avanturu i američku suradnju s YPG snagama i Kurdistanskom radničkom strankom, u kojoj su američki vojni dužnosnici uvukli Obamu, izazvala je ozbiljnu borbu za vlast u Washingtonu. Za razliku od Sjedinjenih Država, Moskva je u središte svoje politike stavila suradnju sa zemljama u regiji, a ne terorističkim organizacijama, a Turska i Iran, dvije zemlje koje imaju značajan utjecaj na rješavanje problema, doživljavaju Moskvu kao ozbiljnog partnera. To je dovelo do činjenice da je proces iz Astane, umjesto “Ženeve”, postao istinski radni proces prema rješavanju sirijskog problema”, zaključuje Kemal İnat, koji je morao priznati učinkovitost ruske strategije, što se vidi i po ulasku ruske vojne policije u mjesta na kojima su američke terenske vojne baze.

Muraselon – VIDEO / Colonel Cassad – FOTO