Agresivni koraci Washingtona su uvjerili iransko vodstvo da se treba pripremiti za rat, što znači da Teheranu treba pouzdan dobavljač oružja i obrambeni partner, rekao je Alireza Nuri, izvanredni profesor Sveučilišta Shahid Beheshti u Teheranu.
U njegovom članku za Al-Monitor stručnjak ističe kako Iran prvenstveno gleda na Rusiju kao na partnera. Očito je da su obje zemlje su već počele širiti suradnju u području obrane, premda s oprezom.
Zbog sve većeg pritiska Washingtona, Iran i Rusija se kreću prema jačanju vojnih veza. Zapovjednik iranske mornarice, kontraadmiral Hussein Khanadi, prošlog tjedna je najavio da Moskva i Teheran planiraju održati zajedničke vježbe u Perzijskom zaljevu. Takve su vijesti posebno važne zbog nedavnih špekulacija o “razlikama” između Irana i Rusije u Siriji i signaliziraju da bilateralni odnosi dviju zemalja ostaju “neuništivi” i da su od posebne važnosti za obje zemlje, rekao je profesor Alireza Nuri.
Kako naglašava iranski stručnjak, unatoč činjenici da predstojeće vježbe neće biti prvi zajednički manevri Moskve i Teherana, koji su već održali pomorske manevre u Kaspijskom moru 2015. i 2017. godine, ne može ih se izdvojiti iz konteksta aktualne situacije. SAD su nedavno poduzele niz agresivnih koraka protiv Islamske Republike, uključujući i provođenje zajedničkih vježbi s Velikom Britanijom i Francuskom u Perzijskom zaljevu, uključujući Islamsku revolucionarnu gardu na popis terorističkih organizacija i pokušaje potpunog blokiranja iranskog izvoza nafte. Sve to sugerira da Washington, nakon što je iskušao sve moguće oblike političkog i ekonomskog pritiska na Iran, sada u okviru svoje “politike maksimalnog pritiska” želi sukob s Teheranom podići na novu razinu, vjeruje stručnjak.
S druge strane, Iran je očito u potpunosti izgubio vjeru u mogućnost pregovora s Washingtonom, posebno nakon jednostranog povlačenja iz “nuklearnog sporazuma” prije godinu dana. U svakom slučaju, nedavne izjave iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Hamneija, koji je objavio novu doktrinu nazvanu “Drugi korak revolucije”, ponovno jr odbacio ideju da se može postići bilo kakav dogovor sa Sjedinjenim Državama i pozvao Irance da “poduzmu odgovarajuće, simetrične mjere protiv neprijateljskih demonstrativnih vojnih koraka”.
Unatoč činjenici da je ajatolah Hamnei mislio prije svega na potrebu da se odupre ekonomskim, političkim i obavještajnim kampanjama Amerikanaca, njegove izjave “između redova” otkrivaju i poziv na spremnost na izravni vojni sukob, siguran je Nuri.
Prema mišljenju analitičara, glavno što Iran nema u trenutnim okolnostima je strani partner koji ga je spreman opskrbljivati oružjem i surađivati s njim u obrani. S obzirom na to da Teheran ima iste stavove o sigurnosti u regiji i isti “antiamerički pristup” kao Rusija, za takvog partnera je odlučio pridobiti podršku Moskve.
“Perzijski zaljev je regija u kojoj su jedina sila dugo bile Sjedinjene Države i možda je zanimljivo za Moskvu da tamo pokaže mišiće”, tvrdi autor.
“U tom smislu, zajedničke vježbe s Iranom mogu biti još jedan adut Rusije u političkom trgovanju s Washingtonom”, upozorava prof. Alireza Nuri.
S druge strane, takvi manevri neće dati Iranu nikakve strateške prednostima, ni kratkoročno ni srednjoročno, a Teheran je dobro svjestan toga. Zbog toga je glavni motiv Iranaca pokušati proširiti obrambene veze s Rusijom, smatra stručnjak.
Rusija je postala glavni dobavljač oružja za Iran još 1989. godine. Iako je sedam godina kasnije izgubila taj status zbog potpisivanja takozvanog memoranduma Gore-Černomirdin, vratila se nakon prekida rusko-američkog partnerstva. Teheran je počeo uvoziti sve više ruske tehnologije, puno više nego prije. Jedna od najpoznatijih ponuda u tom smislu bila je kupnja ruskih sustava protuzračne obrane S-300, isporučenih Iranu 2016. godine, podsjeća Nuri.
U ovom trenutku, zbog neprestanog povećanja vanjskog pritiska na Iran, Moskva za Teheran ostaje jedini pouzdani partner za kupnju oružja i obranu. Unatoč činjenici da je njihova suradnja otežana Rezolucijom 2323 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, dvije zemlje poduzimaju korake za zaobilaženje postojećih restriktivnih mjera i do 2020. godine, kada će UN u skladu s tom rezolucijom morati ukinuti embargo na oružje Iranu, rusko-iransko partnerstvo će moći napraviti pravi “proboj”, kaže se u članku.
Kako bi se mogao učinkovitije oduprijeti pritisku Washingtona, Iran će sigurno povećati uvoz ruskog oružja nakon 2020. godine, uključujući zrakoplove Su-30 i Su-35, Jak-130, helikoptere Mi-8 i Mi-17, tenkove T-90 i obalne raketne sustave “Bastion”, navodi autor.
“Ali Teheran nije zainteresiran samo za kupnju oružja, nego i za dugoročnu suradnju s Moskvom, što bi odgovaralo geopolitičkoj strategiji Rusije u regiji. Međutim, obje strane nastavljaju razvijati obrambeno partnerstvo uz puno opreza. Iran ne želi služiti Rusiji kao “ulog za pregovore” u sukobu s Washingtonom, dok Moskva uopće nije zainteresirana za ulazak u veliki vojni sukob između Islamske Republike i Sjedinjenih Država“, zaključuje Alireza Nuri za Al-Monitor, specijalizirani portal za bliskoistočna pitanja sa sjedištem u Washingtonu.
Rusija će podrzavat Iran dok ne pogodi Izrael. Stajaliste Rusa je da Iran ima pravo na obranu, cak i gađanje američki brodova i vojnih baza, ali nikako ne smiju gađati gradove u Izrael u i ubijati “civile”. Ukoliko to Iran napravi Rusija će prekinuti vojnu suradnju sa Iranom. Tako da je Iran sam protiv svih u ovom trenutku.
Krenulo je,(napadnuti Saudijski tankeri u UAE)
jučer! A kao trebali krcati naftu baš za USA kompaniju, -nema žrtava šteta-malo dima,
Krivac naravno=IRAN ,;I eto ti u roku odmah
Zaštitnika demokracije i slobodne trgovine!
Porozirno kao Plitvička jezera!
Tko to ne vidi malo je. …?????
Taj Černomirdin….
Približavanje Rusije Iranu šalje poruku sunitskim državamka. Suniti su u lošim odnosima s šiitskim Iranom i prema onoj staroj ” prijatelj mog neprijatelja je moj neprijatelj”, približavanje Rusije Iranu neće se dobro prihvatiti u arapskom svijetu. S druge strane, Iran je interesantan Rusiji iz mnogo razloga, tržište za rusko naoružanje, redistribucija iranskih energenata, uvoznik ruskih proizvoda, oponent ruskom rivalu, Americi.. Postoji i druga priča, o negativnom utjecaju stabiliziranja situacije u Perzijskom zaljevu. Ukoliko bi Iran stabilizirao odnose s US, došlo bi do povečanog prisustva Irana na energetskom tržištu. Sve zemlje izvoznice energenata, pa tako i Rusija bi osjetile to.
Oni koji vadaju Rusijom su u krvnom srodstvu sa onima koji vladaju čemerikom, jewropom i rozmarinom bebom. Svi koji misle da će Rusija ili Kina braniti Iran su u zabludi. Čuvali su Homeinija u Parizu da bi ga ustoličili poslije Šaha koji je zucnuo nešto tko vlada čemerikom i odmah je kažnjen. Homeiniji je napravio vojni cilj za uništiti, to mu je bila svrha, da li je on bio toga svjestan ili ne je nebitno, posao obavljen. Da su domoljubi u Moskvi i Pekingu rekli bi ultimativno da ulaze u otvoreni rat, ako treba i nuklearni, ako napadnu Iran, eto toliki je strateški značaj Irana za Rusiju i Kinu. Rusija ima čime da zaprijeti a Kini treba deset godina da napravi dovoljno nosaća nukleusa, no neće dobiti to vrijeme.
Iran je kroz suradnju u Siriji sa Rus postao vazan njihov partner. Sigurno bi Rus pomogla Iranu kod napada SAD ili Azraela u tolikoj mjeri koliko bi bilo potrebno. Ako bi pao Iran onda bi mogla iz drugog pokusaja i Sirija…
Direktan vojni sukob sa Iranom je teško moguć, jer tu državu od 80 milijuna stanovnika sa njezinom vojskom i naoružanjem je nemoguće okupirati. Narančasta revolucija ondje sigurno ne prolazi i cionisti jedino mogu drastičnim padom standarda Iranaca pokušati postići nešto, što i pokušavaju sa jednostranim sankcijama potpune zabrane izvoza iranske nafte prisiljavajući svoje vazale u čitavom svijetu da ih se pridržavaju.
Jesu li ti vazali Indija i Kina, brzo će se otkriti.
Vojni obrambeni savez nuklearnih sila Pakistana, Indije i Kine je najveća noćna mora Amera – omogućio bi bezbrižan transport iranske nafte i plina na ova ogromna tržišta na obostrano zadovoljstvo, kao i još veće širenje tržišta za kinesku robu u najkraćem smjeru prema Blistoku.
Zato cionisti rade sve da posvađaju navedene države, i baš ovdje možemo očekivati terorističke napade većih razmjera, kao i namjerno izazivanje kaosa na njihovim granicama.
A sve je to logika geopolitike di osim jačanja ekonomskih veza između Irana i Rusije, Iranu triba vojna, a Rusiji obaviještajna suradnja za spriječavanje “islamističkog terorizma” u državama oko Rusije, pa i u samoj Rusiji.
Iran izvozi teokraciju u Irak, Jemen, Libanon, Siriju ali kad su doveli svoje IRGC elemente u Venecuelu u pomoć Maduru to je bila kap koja je definitivno prelila čašu
Jedan obranbeni savez Rusije, Sirije I Irana bio bi prirodan savez jer taj savez ne mogu poremetiti nikakakve ideološke ili vjerske razlike.
Radi se o savezu zemalja kojima je zajednički neprijatelj ucrtao metu na čelo.
Pozdrav dragi prijatelji . evo da se i ja uključim u komentare na temu koju dosta pratim i komentiram sve o mogućnostima Iranske obrane sam već napisao da se ne ponavljam) Ja i autor ovog teksta smo na približno istoj valnoj duljini. odličan članak čestitam Rusija je uz KInu) najveći strani dobavljač oružja i tehnologije Iranu . apsolutno točno. i ova sredstva su potrebna Iranu naročito movi ruski avioni da nadomjeste )Zastarjele američke) ali mi nisu jasni ovi Mi 8 Mi17 koliko ja znam to su stari i zastarjeli ruski helikopteri Mislim da je Iranu potrebno nešto modernije tipa MI 24 Mi 28 . MI 35 ili KA 52