Alžir na smrt osudio vođu ćelije Mossada – Izrael ovu zemlju podriva od 1954.

Prema izvješću kojeg je u siječnju prošle godine objavio izraelski list Haaretz, sigurnosne snage Alžira su otkrile i uhitile izraelsku špijunsku ćeliju. Uhićeno je deset ljudi pod optužbom da rade za Mossad.

Osumnjičeni su građani raznih afričkih država, uključujući Etiopiju i Nigeriju, a tijekom pretrage je u njih pronađena i zaplijenjena elektronička i komunikacijska oprema.

Alžirske snage sigurnosti su rekle da su “otkrile izraelsku špijunsku skupinu koja je djelovala na jugu zemlje i 13 siječnja uhapsile deset osoba”.

Libanonski televizijski kanal Al-Mayadeen je tada priopćio kako su osumnjičenici u pritvoru u provinciji Ghardaia i da je riječ o građanima raznih afričkih država, uključujući Libiju, Mali, Etiopiju, Nigeriju, Liberiju i Keniju.

Potvrđeno je da je prilikom upada u njihov objekt pronađena elektronička i komunikacijska oprema, a Al-Mayadeen je naveo kako osumnjičenici prebačeni u prostorije alžirske sigurnosne agencije na ispitivanje i kako bi se utvrdili što uopće rade u zemlji.

Alžirski list Annahar je izvijestio kako je deset osoba uhićeno zbog optužbi za poticanje kaosa i nesigurnosti na jugu zemlje.

Za vođu ćelije Mossada smrtna presuda, ostalima po 10 godina robije

Nakon nešto više od godinu dana i prvostupanjske presude u siječnju ove godine, 26. travnja je na sudu u gradu Ghardaia održano žalbeno ročište u procesu protiv ćelije Mossada u Alžiru.

Tijekom istrage i na prvostupanjskom ročištu su trojica od 10 uhićenih pušteni na slobodu, a vođa skupine je osuđen na smrt. Ostala šestorica su dobili svaki po deset godina teškog zatvora i novčanu kaznu od 20 milijuna alžirskih dinara.

Odvjetnici osuđenih su se na žalbenom ročištu u gradu Gherdaia žalili na presudu iz siječnja, koja je ostala nepromijenjena.

Vođa skupine, državljanin Liberije libanonskog podrijetla, odbio je priznati navode iz optužbe da je potkopavao nacionalnu sigurnost Alžira, špijunirao za Izrael i stvorilo špijunsku ćeliju u arapskoj zemlji.

U svojoj obrani su vođa i ostali članovi špijunske skupine rekli kako su nevini i da su u Alžir ušli s ciljem da se kasnije dokopaju Europe.

Tužiteljstvo Alžira je odbilo povjerovati u priču obrane da su članovi mreže, koji su putovali s libijskim, malijskim, liberijskim, nigerijskim i kenijskim putovnicama i koji su bili opremljeni suvremenom opremom za komunikaciju bili “obični migranti na putu prema Europi”, jer se takvom sofisticiranom opremom uglavnom koriste špijuni za prijenos informacija njihovim centrima.

Presuda iz siječnja je potvrđena i vođa skupine u ovom trenutku čeka izvršenje smrtne kazne, dok je ostatak skupine upućen u kaznionice. Više detalja o tijeku suđenja, imena osuđenih i obrazloženje presude mediji nisu prenijeli. Izraelski mediji su također objavili informaciju o presudi, iako u rubrici kratkih vijesti s doslovno dva retka.

Duga povijest tajnog rata Izraela protiv Alžira

U vrijeme uhićenja ćelije Mossada u Alžiru prošle godine je predsjednik Anticionističke stranke  Yahia Gouasmi objavio članak o aktivnostima izraelske tajne službe u toj zemlji, koja traje desetljećima.

U gradu Konstantinu u istočnom Alžiru je od 26. ožujka 2005. do 4. travnja 2005. održan je prvi globalni sastanak Židova koji potječu iz te alžirske regije. Na skupu su sudjelovali Enrico Macias i Nicole Guedj, državni tajnik za prava žrtava (2002. – 2005.) vlade Raffarina i građanin Konstantina u to vrijeme. Na skupu je sudjelovao i izraelski predsjednik Moshe Katsav.

Yahia Gouasmi piše kako je izraelski list Maariv objavio neke činjenice o priči koja je bila tajanstvena, bolje rečeno, skrivana od javnosti.

Maariv je prošle godine prvi objavi vijest kako je tijekom alžirskog rata Mossad naoružavao i obučavao cionističke Židove iz Konstantina kako bi se branili  od “terorističkih” akcija koje je činio Nacionalni front oslobođenja Alžira (FLN).

Predsjednik Anticionističke stranke  podsjeća da je FLN osnovan u studenom 1954. godine s ciljem stjecanja neovisnosti zemlje od Francuske, zemlje koja je podijelila teritorije Alžira, a ne za napade protiv židovske zajednice u zemlji.

FLN i njegovo oružano krilo, Nacionalna oslobodilačka vojska (ALN), počeli su borbu protiv francuskog kolonijalizma. Kasnije se pokret organizirao i FLN je 1958. godine formirao Privremenu vladu Republike Alžir, s kojom je Francuska 1962. godine morala dogovoriti Sporazum iz Éviana, podsjeća Yahia Gouasmi.

Skromni židovski “učitelji”

Avraham Barzilai i Shlomo Havilio, njegov nadređeni, ispričali su detalje o operaciji Mossada koja je vođena iz sjedišta u Parizu 1956. godine.

Dvojica časnika, koja su prethodno služila u izraelskoj vojsci u obavještajnoj jedinici 131 u Egiptu, već su stvarali slične ćelije kako bi se širenjem cionizma među egipatskim Židovima destabilizirala Nasserova vlada. Ova neuspjela operacija bila je poznata po kodnom nazivu “Prljavi posao”.

Ovi agenti, zvani “Metsada” u Mossadovom žargonu, što znači posebni operativni časnik, bili su dio “Istraživačkog odjela” koji je još uvijek aktivan. Uloga ovog odjela je interpretirati informacije.

Prema podjeli Mossada postoji 15 zemljopisnih područja, a Magreb,  kojeg čine Maroko, Alžir i Tunis, zauzima glavno mjesto, posebno s obzirom na činjenicu da Izrael želi normalizirati svoje odnose s Marokom i Tunisom, pojašnjava Yahia Gouasmi.

Stoga je Maariv objavio priču o cionističkom špijunu i epizodi koja se dogodila 12. svibnja 1956. godine.

“Avraham Barzilai je imao osjećaj da će Nacionalni front oslobođenja Alžira krenuti u napad i naređuje članovima svoje ćelije da se naoružaju i patroliraju duž glavne ulice židovske četvrti u grdu Konstantinu. U podne je vrlo snažna eksplozija potresla ulicu. Lokalni Arap je bacio granatu u jedan kafić. Članovi ćelije koju je stvorio Barzilai stižu vrlo brzo. Židovske žene su vikale. Jedna od njih je pokazala na ulicu kroz koju je pobjegao terorist. “Mladi Židovi iz moje ćelije su ga uhvatili i ubili”, rekao je bivši agent Mossada.

“Bojali smo se da će Arapi osvetiti židovskoj četvrti. Stoga smo na strateškim mjestima postavili po još četiri ćelije na ulazu u židovsku četvrt. Neki su Židovi, uz dopuštenje francuskih vlasti, nosili oružje. Odjednom su iz svih smjerova dolazili meci. Naoružani Židovi, koji su bili bijesni nakon napada, krenuli su prema muslimanskoj četvrti. Naredio sam našim ljudima da preuzmu kontrolu nad situacijom i izbjegnu bilo kakvu eskalaciju koje može dovesti do ozbiljnih posljedica”, nastavio je Barzilai.

“Za ove cionističke špijune je praćenje boraca Nacionalnog fronta oslobođenja Alžira, koje su nazivali “teroristima”, bila trajna zadaća. Danas se ista terminologija koristi za označavanje palestinskog borca”, navodi predsjednik Anticionističke stranke  Yahia Gouasmi.

Ovaj “lov” je bio savršena zamjena za francusku vojsku u židovskim četvrtima. Barzilai vjeruje da je cionističke obavještajne ćelije “usmjeravala” Francuska. Nakon ovog incidenta je u sjedište Mossada u Europi stigla šifrirana poruka u kojoj je stajalo “kako su naši ljudi upali u susjedne arapske kafiće i izazvali ozbiljne gubitke”.

“Vjerojatno je zaboravio kako su se Alžirci ponašali prema Židovima tijekom Drugog svjetskog rata pod Vichyevom vlašću. Dopustili su da José Aboulker, jedan od bivših čelnika alžirskog židovskog otpora, bude među alžirskim muslimanima. Arapi nisu sudjelovali u ratu. To nije bio njihov rat i dobro su se odnosili prema Židovima. Ne samo da su odbijali propagandu i antižidovske akcije na koje su ih nagovarali Nijemci i Vichy, nego se čak nisu dali potkupiti. Čak ni otetu židovsku imovinu nisu htjeli kupovati. U džamijama im je naređeno sljedeće: “Židovi su u nevolji, oni su naša braća”, piše Yahia Gouasmi.

“Ostaje nam da vidimo hoće li ozbiljna priznanja agenata Mossada biti prva upućena Alžircima. Anticionistička stranka cijeni ovo pojašnjenje, jer je omogućilo i još jednom dokazalo zločinačku i jadnu prirodu izraelskog cionističkog entiteta i svih službi i organizacija koje ovise o njemu. Ovo je važan trenutak za povijesti koji s jedne strane otkriva hrabrost, lojalnost i žrtvu potlačenih, a s druge tvrdoglavost i globalnu aroganciju onih koja i dalje žele širiti svoju moć u cijelom svijetu. Priča se nastavlja, ali kako će završiti?“, zaključuje predsjednik francuske Anticionističke stranke  Yahia Gouasmi.

Važan detalj u njegovom članku je činjenica da se za izraelski list Maariv špijuni Mossada Avraham Barzilai i Shlomo Havilio priznali da Magreb, odnosno Maroko, Alžir i Tunis, ima posebno mjesto na popisu područja djelovanja izraelskih obavještajaca i da je Mossad u Alžiru aktivan ne od uhićenja njegove ćelije početkom prošle godine, nego od utemeljenja Nacionalnog fronta oslobođenja Alžira i početka ’50-ih godina prošlog stoljeća.

Ako je Mossad kroz priznanje svojih aktivnosti i intervjuom svjedoka vremena  za Maariv imao cilj priznati neka od nedjela u Alžiru, uhićenje njegove ćelije u gradu Ghardaia je vjerojatno otrijeznilo Alžirce i alžirske vlasti.