Američka “revolucija” – Obična konobarica će narodu donijeti trilijune dolara

Ranije ovog tjedna smo pojasnili najnoviji trend u Americi, takozvanu Modernu monetarnu teoriju (MMT), zvanu i “print and share”, ili “štampaj i dijeli”. Američke dolare, naravno, uz dug zemlje koji je premašio 22 000 milijardi dolara.

Jedna od zagovornica ove politike je i demokratska zastupnica Alexandria Ocasio-Cortes, koja se sebe naziva “demokratskim socijalistom” i ističe planove za ostvarenje socijalne pravde da se iskusni američki novinari još ne mogu oporaviti od šoka.

No, zvijezda američkih društvenih mreža i nedvosmisleni dirigent medijske agende je stekla pozornost medija, što je sitnica u usporedbi s mnogo važnijim otkrićem sociologa. Naime, otvoreno populistički prijedlozi mlade zvijezde američke politike su popularni su među biračima. I to ne samo među demokratima, nego i mnogim republikancima i nezavisnima, što znači da ovakav populistički program ima sve šanse da postane dominantan u političkom životu Sjedinjenih Država.

Preciznije, dominacija je već počela. Vodeći američki mediji, počevši od agencije Bloomberg i do CNN-a, raspravljaju o njezinim prijedlozima da se uvede 70% poreza na bogate, legalizira zajamčeno zapošljavanje koje će osigurati država, da se uvedu besplatni lijekovi za sve, da SAD u potpunosti pređu na zelenu energiju, bez elektrana na naftu, plin i nuklearnih reaktora i, što je najvažnije, da se krene s monetarnom politikom “print and share”, to jest, da se svi gore navedeni programi financiraju štampanjem dolara.

Sada, kako bi se odrekli takvih lijepih obećanja Alexandrie Ocasio-Cortes, drugi demokratski političari će morati ponuditi nešto još sramotnije i, stoga, obećati štampanje još više novca.

Šanse Sjedinjenih Američkih Država da dođu do posljednje stanice hiperflacijskom gospodarskom paklu, kao Weimarska Njemačka, Zimbabve ili Rusija iz ’90-ih i Venecuela sada, već su dramatično su porasle. Ali Sjedinjene Države su pune ekonomista koji vjeruju da se na temelju američke ekskluzivnosti na Ameriku ekonomski zakoni ne primjenjuju.

Magazin The Week je već izjavio da je Aleksandria Ocasio-Cortez progresivni Trump, aludirajući na činjenicu da je ovo jedina progresivna političarka u stanju pridobiti drugu stranu biračkog tijela kojem je potreban populistički vođa, koji za složena pitanja obećava jednostavna i razumljiva rješenja.

Međutim, medijska pažnja je sitnica u usporedbi s uspjehom Ocasio-Cortes u privlačenju birača na svoju stranu, svih onih koji žele podržati razumljivog i aktivnog političara koji nudi jednostavna i razumljiva rješenja. Rezultati najnovijeg istraživanja koje je proveo Rasmussen je šokirao stručnu zajednicu. U slučaju hipotetskog izbora između Trumpa i Ocasio-Cortes, razlika između njih bila bi samo tri posto u korist Trumpa, 43% prema 40%, uz 17% neodlučnih. Istraživanje navodi kako su statističke pogreške minimalne.

To je zapanjujući rezultat s obzirom na činjenicu da su birači prije samo nekoliko mjeseci saznali za postojanje ove nove zvijezde u američkoj politici.

Indikativno je da je javnost potpuno ravnodušna prema njezinim profesionalnim kompetencijama, točnije njihovoj potpune odsutnosti istih, jer je prije ulaska u politiku Alexandria Ocasio-Cortes radio kao konobarica u Bronxu. U određenom smislu, nedostatak političke kompetencije i iskreno ponašanje je veže s Trumpom, što očito izaziva simpatije kod birača.

“Kao i kod Trumpa, privlačnost Alexandrie Okasio-Cortes stvar je retorike i osobnosti, a ne političke kompetencije ili potrebnog iskustva. Ona, poput predsjednika, nije prijateljska prema činjenicama. Nije mogla imenovati tri grane vlasti u SAD-u. Ona je, blago rečeno, ne prijateljska prema brojevima. Kada joj je pokazana pogreška, odgovorila je ponavljajući i vrijeđajući obitelj sugovornika koji je ukazao na pogrešku. Ono što ona nudi svojim online navijačima nešto je važnije – prilika da se vide mladu ženu superheroja koja poražava koaliciju zla sastavljenu od starih zlikovaca”, piše američki novinar Matthew Walther.

Nažalost, za mnoge pristaše socijalne pravde na štetu tiskarskog stroja, Alexandra Ocasio-Cortes je i dalje je premlada mogla sudjelovati na sljedećim predsjedničkim izborima, ali to nije važno. Samo ekstremna naivnost dopušta da netko doista povjeruje da je “siromašna djevojka iz bara u Bronxu” već nekoliko mjeseci sama postala politička zvijezda u zemlji u kojoj minimalna izborna kampanja košta milijune dolara, a politički pristup medijima je zaštićen i stroži od pristupa najtajnijem vojnom bunkeru, piše ruski stručnjak Ivan Danilov.

Ovo populističko čudo zasigurno ima kupce, scenariste i redatelje koji samo trebaju neku vrstu narodnog heroja koji javni diskurs kanalizira u pravom smjeru, podržava pravog kandidata i osigurava da birači sami glasaju za svoju ušteđevinu, obećane mirovine i zajamčene državne potpore, kada  jednostavno budu izgorjele u požaru buduće hiperinflacije. Zajedno s dugom američke vlade i dugovima milijardera koji sponzoriraju Demokratsku stranku, naravno.

Takav izlaz iz zamke duga nije znak snage, on će lišiti dolar statusa svjetske valute, a takav se plan očito ne promiče za jamčenje boljeg života običnih Amerikanaca.

Segment američke elite koji promovira takvu politiku je poput guštera koji odbacuje rep, samo u obliku nepotrebnog repa će biti javni i privatni dugovi. Jasno da se Wall Streetu sviđa ekonomska teorija Alexandrie Okasio-Cortes, ali ova upozorenja ništa neće promijeniti.

Ako Trump ne provede još jedno izborno čudo na sljedećim izborima, onda ćemo vidjeti vrlo poučan spektakl – biračko tijelo nekada velikog hegemona svijeta glasat će za pljačku samoga sebe.

Američki financijski “geniji” promiču monetarnu politiku “print and share”