Američki LNG u Europi – Netko iz “čudnog razloga” manipulira podacima

Sredinom ožujka je objavljeno da se od zajedničke izjave predsjednika Europske komisije Jeana-Caludea Junckera i američkog predsjednika Trumpa od 25. srpnja 2018. godine o energetici uvoz EU ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država povećao se za 181 posto. U usporedbi s razdobljem prije te izjave ukupni uvoza američkog LNG-a u EU je do početka ožujka 2019. godine povećan na 7,9 milijardi kubnih metara.

Što se tiče ukupnog uvoza LNG-a u EU, američki udio u posljednjih šest mjeseci iznosio je 12%, u usporedbi s 2,3% prije zajedničke izjave i od prvog američkog LNG tereta u Europi u travnju 2016. godine.

U siječnju ove godine uvoz plina u EU iz Sjedinjenih Država je iznosio 1,3 milijarde kubnih metara, što je povećanje u odnosu na 102 milijuna kubnih metara u usporedbi s istim mjesecom 2018. U veljači je ukupni uvoz američkog plina iznosio je 0,6 milijardi kubnih metara, javlja EMP.

Ovako prikazani podaci, koji za referencu uzimaju datum navodnog sporazuma Junckera i Trumpa u srpnju prošle godine su u brojkama vjerojatno točni, ali se prešućuju razine uvoza ostalih dobavljača na godišnjoj razini. Prema izvješću Međunarodne grupe uvoznika LNG-a (GIIGNL), Rusija je u opskrbi ukapljenim prirodnim plinom na tržištima Europe i Azije 2018. pretekla Sjedinjene Države.

Izvoz ruskog LNG-a u Europu je 2018. godine iznosio 4,43 milijuna tona, dok su Sjedinjene Države na europsko tržište isporučile 2,7 milijuna tona LNG-a.

Najveći dobavljači LNG-a u Europi prošle godine bili su Katar sa 16,42 milijuna tona, potom Alžir s 9,29 milijuna tona i Nigerija s 9,07 milijuna tona.

U 2018. godini je Europa uvezla ukupno 48,91 milijuna tona LNG-a, što je porast od 6,4% godišnje. Najveći porast uvoza je zabilježen u Belgiji, Nizozemskoj, Poljskoj, Finskoj, Malti i Turskoj. S druge strane, Litva, Grčka, Švedska i Španjolska su smanjile svoje kupnje LNG-a.

Rusija je također ispred Sjedinjenih Država na najatraktivnijem LNG tržištu u Aziji. 2018. je Rusija isporučila 12,86 milijuna tona LNG-a zemljama azijsko-pacifičke regije, SAD 10,73 milijuna tona.

Australija je sa 66,54 milijuna tona zauzela prvo mjesto na ovom tržištu, Katar je s isporukama od 56,78 milijuna tona zauzeo drugo mjesto, a Malezija je s 24,66 milijuna tona zauzela treće mjesto.

Općenito se izvoz LNG-a u svijetu 2018. godine povećao za 8,3% i dosegao je  313,8 milijuna tona.

Prošle godine je bilo 20 zemalja koje su sudjelovale u izvozu LNG-a, a 42 zemlje su ga uvozile. Proizvodnja LNG-a se povećala se u Australiji, Sjedinjenim Državama i Rusiji.

Nijemci i dalje ostaju vjerni plinovodnom plinu

Ruski plinovodi u Baltičkom moru su odavno “trn u oku” u Washingtona, piše Neue Zürcher Zeitung. Glavno oružje Sjedinjenih Država u ovom pitanju je njihov ukapljeni plin kojim namjeravaju opskrbiti Europu. Međutim, kako primjećuje list, to će biti teško učiniti, jer je ruski plin profitabilniji, uz to, Gazprom je s cijenama u stanju potisnuti LNG s europskog tržišta. Osim toga, neće biti dovoljno europskih terminala za primanje LNG-a ni za polovicu ukupne europske potražnje.

Energetska politika i polaganje plinovoda oduvijek su bili više od komercijalnog pothvata, piše Neue Zürcher Zeitung. Unatoč svim proturječjima, SSSR je neprekidno isporučivao plin zapadnim zemljama. Prema publikaciji, to je bio pokušaj Moskve da američki saveznici ovise o Sovjetskom Savezu.

Plinovod Sjeverni tok 2, koji će izravno isporučivati ruski plin Njemačkoj, postao je sjeme razdora između Berlina i mnogih europskih zemalja, prvenstveno onih koji uglavnom ovise o opskrbi plinom. Osim toga, projekt je zabio klin između Njemačke i Sjedinjenih Država. Donald Trump je u više navrata izjavio da sudjelujući u stvaranju Sjevernog toka 2, Savezna Republika Njemačka “pluta u ruskim mrežama”.

U isto vrijeme, primjećuje Neue Zürcher Zeitung, Amerikanci imaju komercijalni interes i silno žele isporučiti svoj ukapljeni plin u Europu.

Kao što piše list, protivnici Sjevernog toka vjeruju da ovaj projekt ima očigledan cilj – ekonomsko i političko slabljenje Ukrajine. U ovom trenutku, polovica ruskog plina koji ide u Europu prolazi kroz Ukrajinu, koja dobiva prihod od tranzita. Kijev želi spriječiti izgradnju Sjevernog toka 2 i zahtijeva zajamčeni tranzit od najmanje 40 milijardi kubnih metara plina godišnje iz Moskve. Gazprom, pak, namjerava koristiti ukrajinske tranzitne kapacitete samo kao rezervu za razdoblja velike potražnje.

Američki planovi su da još uvijek mogu intervenirati omesti projekt. Za Washington su  plinovodi u Baltičkom moru već dugo trn u oku i optužuju Rusiju za koristi energiju kao oružje u vanjskoj politici.

List podsjeća da je Washington već zaprijetio projektu sankcijama i tvrdi da za to ima pravnu osnovu. Zapadne banke se boje ulagati u projekt, tako bi Gazprom ostao njegov jedini vlasnik.

Čak i Neue Zürcher Zeitung tvrdi kako glavno oružje Sjedinjenih Država nisu sankcije, nego ukapljeni plin kojeg izvoze od 2016. godine. Krajem 2017. godine je bilo 24 LNG terminala u Europi i još 4 u Turskoj. Dakle, korištenjem LNG-a se možete pokriti manje od polovice europske potražnje, ali je međunarodna udruga izvoznika i kupaca u godišnjem izvješću SAD smjestila na posljednje mjesto među velikim izvoznicima LNG-a u Europu i Aziju.

Među glavnim zemljama EU je iznimka Njemačka, gdje do danas ne postoji niti jedan LNG terminal. Berlin je obećao započeti izgradnju 4 takva terminala, ali konačna odluka nije na vladi, nego na privatnim tvrtkama, a one se, logično, vode interesom i profitom.

List primjećuje da status LNG-a mnogo ovisi o situaciji na tržištu, a zbog trenutno niskih cijena LNG-a u Aziji, europsko tržište je privlačnije. Najveći problem s ukapljenim plinom je cijena.

“Za Europu je ruski plinovodni plin profitabilniji od američkog LNG-a”, kaže Richarda Holtuma iz Trafigure. Prema njegovim riječima ukapljeni plin se na europsko tržište isporučuje tek kada cijene u Aziji padnu. Osim toga, Neue Zürcher Zeitungu piše kako se ne tako davno vodila rasprava o tome hoće li Gazprom započeti rat cijenama kako bi istisnuo LNG s tržišta. Međutim, ton ije potrebno, jer je ruski LNG ionako jeftiniji od američkog, a otvaranjem novog kompleksa Arktik LNG-2 će se cijene ruskog ukapljenog plina dodatno sniziti.

Sada je, zbog povećane potražnje u Europi, ova rasprava izblijedjela, ali mnogi se slažu da je ruski koncern sposoban poduzeti taj korak, obzirom da su troškovi proizvodnje Gazproma vrlo niski.

Publikacija piše da Gazprom s povećanom ponudom iz Sjedinjenih Država reagira povoljnijim uvjetima za Europu. Osim toga, američki LNG mora se natjecati ne samo s ruskim plinovodnim plinom, već i ruskim ukapljenim plinom, a da ne govorimo o LNG-u iz Katara, Nigerije, Alžira i Malezije. Drugi važan aspekt je povećana kupnja LNG-a pogoditi tranzitni status Ukrajine možda puno više od odustajanja Rusije od punog tranzita preko susjedne zemlje, što se uglavnom prešućuje.

EMP / GIIGNL

VIDEO – Izvješće o LNG globalnom tržištu 2018.