ANALIZA: Kurdi se povlače – Veliki projekt “Sirijskog Kurdistana” se raspada

Na jugu Sirije još službeno nije počela ofenziva protiv islamističkih skupina, ali su vladine snage tamo uputile toliko velik broj jedinica i vojne tehnike da je pitanje vremena kada će se krenuti s vojnim rješenjem. Trenutno se vode sporadični sukobi u pokrajini Dara’a i Quneitra, te čišćenje ostataka terorista “Islamske države” koji su iz područja Al-Tanfa došli južno do pokrajine Suweida i zauzeli nekoliko sela na samoj granici s istočnim dijelom pokrajine Hama.

Moglo bi se reći da je u vojnom smislu došlo do određenog “zastoja”, a bitke koje se vode su uglavnom lokalnog karaktera, kao i sporadični sukobi među samim teroristima u Idlibu, uglavnom između koalicije koju vodi Al-Nusra Front  i ostalih frakcija koje de facto djeluju pod turskim zapovjedništvom.

Međutim, na sjeveru Sirije se trenutno događaju važne promjene koje bi mogle odrediti budući kurs kurdskih YPG snaga.

Nakon dogovora turskog ministra vanjskih poslova Mevlüta Çavuşoğlua i američko državnog tajnika Mikea Pompea su se sirijski Kurdi trebali povući iz grada i šireg područja Manbija. U početku su priopćili kako YPG snage tamo nemaju svoje trupe i da su naredili  povlačenje svojih “vojnih savjetnika”. Međutim, zadržali su teška oružja i topništvo i tražili od američkih snaga da upravu nad tim područjem preuzme Vojno vijeće Manbija, sačinjeno od lokalnih snaga, te da se zabrani ulazak turskim snagama.

Ipak,čini se da turske jedinice i islamističke milicije odane Ankari ipak ulaze u Manabij. Glasnogovornik Vojnog vijeća Manbija, Shervan Derwish, tvrdi kako turske snage nisu ušle u Manbij ili područja na kojima se nalaze njegove snage, koje su još uvijek raspoređene na  liniji razdvajanja s turskom vojskom.

Suprotno njegovim tvrdnjama, turska vojska je objavila snimke velikog vojnog konvoja kako ulazi u područje Manbija, a glasnogovornik američke vojske, Eric Pahon, potvrdio je da SAD provode “koordinirane, ali neovisne ophodnje s Turskom u blizini spornog područja.

“Mi patroliramo s jedne strane, a oni patroliraju s druge”, rekao je Eric Pahon.

S vojne točke gledišta, ako se Ankara odluči na ulazak u Manbij, kurdske snage to neće moći spriječiti. Ovaj scenarij je više nego izvjestan, ako se u dogovorenom roku kurdske milicije i svi doseljenici koji su u to područje došli nakon protjerivanja terorista “Islamske države” ne povuku istočno od Eufrata.

“Sirijski Kurdistan”se raspada uz američki blagoslov

Turska je ostvarila veliki dio svojih ciljeva na sjeveru Sirije u regiji takozvanog “Sirijskog Kurdistana”, čiji je teritorij sve manji zbog vojnog i diplomatskog pritiska Ankare. Tijekom borbe protiv terorista “Islamske države” je u posljednjih nekoliko godina u sjevernim i sjeveroistočnim regijama Sirije bujao i  kurdskog separatizam. Nije nikakva tajna da su kurdski političari i vojni zapovjednici ciljali na uspostavu “široke autonomije” s odlikama državnosti, koja bi na kraju vodila u podjelu Sirije.

Nakon dvije uspješne vojne operacije Turske, prvo protiv “Islamske države” u kampanji  “Štit Eufrata”, zatim izravno protiv sirijskih Kurda u operaciji “Maslinova grančica” u sjeverozapadnoj Siriji, turska vojska ide dalje na istok.

Turskim vlastima je važno da se pitanje Manbija odluči prije općih izbora 24. lipnja. Iz ovog naselja na sjeveroistoku pokrajine Aleppo i susjednih teritorija počelo je povlačenje kurdskih YPG snaga. Kurdi napuštaju Manbij, iako su prije nekoliko tjedana čitav svijet uvjeravali da Ankari nikada neće pokloniti ovo područje.

Međutim, bilo je dovoljno da Sjedinjene Države, glavni inozemni zaštitnik YPG snaga i labavog kurdsko-arapskog saveza, “Sirijskih demokratskih snaga” u kojima kurdske jedinice igraju vodeću ulogu, postignu dogovor s Turskom.

Niz američko-turskih sastanaka na diplomatskoj i vojnoj razini je rezultirao izradom plana za Manbij u kojem je prva točka povlačenje Kurda iz grada i njihov prijelaz na istočnu obalu Eufrata.

Predstavnici američke i turske vojske postigli su dogovor o provedbi plana za Manbij, prethodno dogovoreni od ministara vanjskih poslova dviju zemalja. To je potvrđeno 14. lipnja u Glavnom stožeru turske vojske. Prema informacijama, plan NATO saveznika je postignut nakon sastanka u Stuttgartu, a pojedinosti sporazuma turski Glavni stožer ne otkriva. Napominje se samo kako će, “prije daljnjih pregovora”, plan odobren od strane generala biti predstavljen političkom vodstvu Sjedinjenih Država i Turske.

Plan za Manbij je odobren 4. lipnja u Washingtonu, nakon razgovora između američkog državnog tajnika Mikea Pompea i turskog ministra vanjskih poslova Mevlüta Çavuşoğlua. Na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji dva diplomata nisu htjela govoriti o detaljima sporazuma, ističući kako su otvoreni za daljnje korake, možda i preinake, samo  “kako bi se osigurala sigurnost i stabilnost Manbija”. Stranke su se složile kako će diplomatskim kontaktima riješiti “preostala pitanja”.

Uoči razgovora je Çavuşoğlua rekao da je prva faza plana povlačenje sirijskih Kurda iz regije i uspostava zajedničkih patrola američkih i turskih snaga u regiji.

“Turska traži političko rješenje za Siriju i snažno se protivi svim koracima usmjerenim na podjelu ove zemlje. U Astani, Sočiju i Ženevi je Turska pokazala da je jedan od ključnih igrača u procesu rješenja krize”, rekao je čelnik turske diplomacije.

Prema turskim medijima, proces koji je pokrenut nakon 4. lipnja osigurava zajedničke patrole na području Manbija vojnih i obavještajnih djelatnika Turske i Sjedinjenih Država. Pojedinosti mehanizma praćenja će se razviti na temelju analize situacije na terenu. Nakon odlaska kurdskih jedinica, sporazum također podrazumijeva i stvaranje lokalne uprave koju  će činiti stanovništvo Manbija.

“Vojno vijeće”, koje će osiguravati sigurnost regije i lokalnu civilnu upravu, formirat će se sukladno etničkom sastavu stanovništva regije, što ide u prilog Turskoj.

Odmah nakon sastanka Pompea i Çavuşoğlua u Washingtonu, došlo je do kontakta vojnog vrha dvije zemlje u Stuttgartu, a YPG snage su najavile početak povlačenja svojih snaga iz Manbija i okolice.

Prema zapovjedniku YPG snaga, savjetnici i borci kurdskih snaga su završili borbu protiv terorizma u tom sirijskom gradu, pripremili su arapsku miliciju i Vojno vijeće Manbija koje će štititi stanovništvo i upravu.

Sporovi Ankare i Washingtona još nisu gotovi, ali ih strane moraju detaljno proučiti. Na primjer, nije dogovoreno vrijeme provedbe prve i sljedećih faza plana, kao ni njihov sadržaj. Stoga aktualno Vojno vijeće Manbija, još u vijek pod utjecajem kurdskih snaga, kategorički odbacuje mogućnost ulaska turskih patrola unutar upravnih granica grada i šireg područja.

Dakle, dva NATO saveznika se nisu složile o detaljima, ali u svakom slučaju Kurdi u ovoj priči ne izgledaju kao strana u sporazumu, već kao “poslušni promatrač”.

Neki od zapovjednika i pripadnika YPG milicija su već optužili američke partnere da su izdali kurdske interese i vladi u Damasku ponudili “izravni dijalog bez preduvjeta”.

Predstavnici glavne političke i vojne frakcije sirijskih Kurda, Stranke demokratske unije (PYD) i njezina vojnog krila – YPG snagama, 6. lipnja, odnosno drugog dana nakon sporazuma Sjedinjenih Država i Turske o Manbiju, izrazili su spremnost za početak pregovora s vladom u Damasku. U intervjuu za Associated Press je viši kurdski vođa Aldar Khalil rekao “kako je cilj razgovora promicanje političkog rješenja za sve Sirijce i potpuno zatvaranje vrata sukobima i ratovima”.

Drugi sugovornik agencije AP, utjecajni član kurdskog vodstva Ilham Ahmed, sugerirao je “kako će za određeno vrijeme biti pripremljen dijalog između Kurda i Damaska”.

“Pokušavamo zaštititi naš samoupravni projekt na sjeveroistoku Sirije, a Amerikanci su također za to zainteresirani”, rekao je Ilham Ahmed.

Podsjetimo kako su prethodni pokušaji da se na pregovorima sastanu predstavnici sirijskih Kurda i vlade u Damasku, na kojima je insistirala ruska stranka, bili neuspješni. Pregovori su otkazivani uglavnom zbog stalnog mijenjanja stavova političkih i vojnih čelnika sirijskih Kurda, koji su predložili pregovore s Damaskom pod patronatom njihovih američkih pokrovitelja.

Sada kada PYD i YPG šalju signale kako  žele pregovarati, Damask ne reagira s posebnom žurbom. Pozornost vlade Bashara Al- Assada je u ovom trenutku usmjerena na južne i jugozapadne regije zemlje. Geografski su bliže Damasku i tamo postoji mnogo više prijetnji i izazova, osobito iz Izraela.

Međutim, to uzrokuje zbunjenost u redovima sirijskih Kurda, iako Damask, baš kao i Ankara, ne želi prihvatiti nikakve “separatističke težnje”, na što su Kurdi od sirijskih vlasti upozoreni u samom početku.

Dakle, Kurdi prelaze istočno od Eufrata, ali  Vojno vijeće Manbija, koje ostaje na terenu, odbija prihvatiti bilo kakvu vojnu nazočnost Turske u ovoj regiji. Prema informacijama sa sjevera Sirije, potvrđeno je da “zbog izdaje interesa Kurda od strane Amerikanaca”  raste neraspoloženje među pripadnicima  YPG snaga. Neki i dalje slijede kurs američke politike, dok su odlučili započeti pregovore sa službenim Damaskom, bez iznošenja bilo kakvih preduvjeta.

Sada se PYD i YPG suočava s dva glavna izazova. Prvo, vjerojatnost da će se razoružati kurdske milicije i povratak teškog oružja koje im je prethodno dala američka strana, iako ta mogućnost ostaje strogo hipotetska. Međutim, dužnosnici u Ankari sve više pričaju o tome kao “sastavnom dijelu” sporazuma s Washingtonom o Manbiju.

Oružje koje su dobili Kurdi je ključni element njihove privrženosti američkom faktoru utjecaja u regiji i postalo je instrument podređenosti kojim se osigurala gotovo potpuna odanost Sjedinjenim Državama. Ako YPG bude morao vratiti oružje, onda se više neće moći govoriti o borbenim jedinicama sirijskih Kurda, već o njihovom raspuštanju.

Od 4. lipnja turski mediji šire glasine kako sporazum s američkom stranom podrazumijeva da u određenom trenutku Kurdi vrate oružje koje su dobili i da im  se ostavi onoliko koliko im je potrebno za borbi protiv ostaka terorista “Islamske države” na sjeveroistoku Sirije. Predstavnici YPG snaga i to poriču i tvrde kako s američkom stranom imaju drugačiji sporazum.

Ranije su izvori u redovima “Sirijskih demokratskih snaga” priopćili kako su dobili novu veliku seriju vojne opreme i oružja. Dobavljač je isti, američka vojna komanda u regiji koja provodi protuterorističke operacije u Iraku i Siriji. Navodno je u istočnom dijelu pokrajine Deir Ez-Zor sirijskim Kurdima predano ukupno 250 komada vojne opreme i  municije, uključujući oklopne automobile i drugu tešku opremu. Prema izvorima, naoružanje je bilo neophodno da bi kurdske snage porazile ISIL.

Kao razlog su navedene borbe koje Kurdi protiv ostataka terorista kalifata vode u samom sjeveroistoku Sirije, uz granicu s Irakom, a proteklih dana su borbe znatno eskalirale.

Prošlog tjedna su uglavnom kurdske snage protjerale ISIL iz dva velika područja istočno od Al-Shaddadya u pokrajini Hasaka. Ofenziva je provedena sa zapada i sjevera s ciljem grupiranja terorista na malom području, a Kurde je iz zraka podržala i američka koalicija. Kurdi su osvojili oko pet naselja u tom području, a 12. lipnja, nakon zračnih udara i topničke podrške, uspjeli su probiti obranu terorista “Islamske države” i presjeći cestu Al-Shaddady-Dashish i osvojiti još nekoliko sela, koja su sada pod kurdskom vojnom upravom.

Dakle, razoružavanje Kurda od strane njihovih gospodara bi značilo ne samo slabljenje YPG milicija u vojnom smislu, nego potpun raspad  njihovog projekta “Federacije Sjeverne Sirije”, koji je najavljen u ožujku 2016.

Izvorno su dio te federacije bili kurdski kantoni Afrin, Kobani i Hasaka. Međutim, Kurdi se nisu uspjeli približiti svojem krajnjem cilju – proglašenju “Sirijskog Kurdistana”, nešto poput iračkog, koji bi se kasnije odvojio od Damaska.

Ne samo to, nego su izgubili i velika područja koja su ranije kontrolirali na sjeveru i sjeverozapadu Sirije i sada prelaze na istok Eufrata, rijeke koja je postala posljednja linija obrane YPG snaga.

Za YPG snage je sada ključno pružanje otpora Turskoj, držanje fronta protiv Damaska kako bi se imao nekakav ulog u pregovorima s Damaskom, te vidjeti kako će riješiti rastuće napetosti s Iranom, jer se iz iračkog dijela Kurdistana u posljednje vrijeme provode napadi na iranske granične patrole i Teheran je zaprijetio odmazdom svima koji pružaju podršku frakciji PJAK, sestrinskoj miliciji YPG i PKK snaga. Bez američkog oružja mogu potpisati kapitulaciju na sva tri fronta.

Stoga je velike prijetnja za njih da ih konačno napustite “američki partneri”. Tada bi našli sami, oči u oči s antikurdskom koalicijom “po defaultu”, koju čine Turska, Iran i Sirija.

Iran i Turska, zajedno s Rusijom, jamci su prekida vatre u Siriji. Za Teheran, Ankaru i Damask Kurdi samo stvaraju gomilu problema, pogotovo s obzirom na njihov stav i podršku politici Washingtona na Bliskom istoku, koja se ne oblikuje bez uske suradnje američkih stratega s Izraelom.

Iran je naglasio kako je oprezan oko pitanja bilo kakvog sporazuma SAD-a s Turskom i drugih ključnih akterima u regiji. No, kada su Mike Pompeo i Mevlüt Çavuşoğlu objavili plan za Manbij, Teheran je bio prilično tih.

Teheran je otvorio samo jedno pitanje i izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da se umjesto američkih trupa na sjeveru Sirije rasporede saudijske snage. Ta se mogućnost pojavila u arapskim medijima, koji su, navodno, citirali sadržaj sastanaka između visokih vojnih Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jordana u američkoj bazi blizu grada pod kurdskom kontrolom Kobanija, na samoj granici s Turskom.

Međutim, profesor i stručnjak za Saudijsku Arabiju Hossein Askari, koji također predaje međunarodno poslovanje na Sveučilištu George Washington vjeruje da bi to bilo najbolje rješenje, jer su se Saudijci dokazali kao nesposobni još tijekom operacije “Pustinjska oluja”, a posebno proteklih godina u Jemenu.

Hossein Askari je rekao kako bi arapske snage u Siriji bile izrazito neučinkovite i otišle bi nakon prvih teških gubitaka, do kojih bi sigurno došlo u izravnom sukobu sa sirijskom vojskom, Hezbollahom, šiitskim snagama iz Iraka i šire regije, hipotetski, čak i iznenadnim borbama koje bi mogle izbiti protiv sirijskih Kurda. Profesor Askari ne vidi nikakvog razloga za zabrinutost u Teheranu, ako arapske trupe zamijene američke, koje su puno bolje organizirane, uvježbane i borbeno spremne.

Pregovori predstavnika Pentagona i YPG snaga su održani nekoliko dana prije  prije zaključenja sporazuma o Manbiju između Sjedinjenih Država i Turske. Ako su izvori koje navodi Middle East Monitor točni, razgovaralo se o stvaranju nekakvih zajedničkih graničnih formacija na liniji razdvajanja turskih vojnika i milicija sirijskih Kurda. Jezgra tih formacija bi bili borci skupine Jaysh Al-Sanadid, arapske plemenske milicije sjeverne Sirije koja je u koaliciji s YPG snagama.

Sastanak su navodno inicirali Saudijci, koji su nedavno pokušavali poduprijeti kurdske snage. Poznavajući složene odnose Turske sa Saudijskom Arabijom i otvoreno neprijateljstvo koje saudijski režim pokazuje prema Teheranu, dva od tri jamca primirja u Siriji su pokazali zabrinutost.

Za pretpostaviti je da Bijela kuća i Pentagon tako pripremaju teren za buduće povlačenje iz sjeverne Sirije, prebacujući odgovornost na arapske monarhije. Washington računa da se pod zastavom koalicije Sirijskih demokratskih snaga bore i arapske jedinice i to vide kao moguću sponu između njihovih zapovjednika i saudijske Arabije i ostatka arapskih monarhija.

Izvori u Teheranu su tom smislu podsjetili da se američki predsjednik Donald Trump u više navrata zalagao za “što skorije povlačenje američkih vojnika iz sjeverne i istočne Sirije” i predaju tih područja lokalnim i regionalnim silama. Scenarij predaje lokalnim i regionalnim silama podrazumijeva dolazak multinacionalne arapske  koalicije, koja bi trebala služiti kao klin između Turske i Kurda. Za Saudijsku Arabiju je ovo vrlo rizično, iako u geopolitičkom smislu izgleda primamljivo, jer uključuje ograničenje turskog i iranskog “ekspanzionizma” na arapskim teritorijima. Snage arapskih monarhija, kako vjeruju Saudijci, već bi se nekako složile s Kurdima.

Middle East Monitor navodi se kako je YPG zapovjedništvo odobrilo dolazak arapskih snaga na teritorij raspadajuće “Federacije Sjeverne Sirije”. Što se tiče Saudijaca, zaista je pitanje mogu li oni učinkovito zamijeniti Snage za specijalne operacije (SOF) Pentagona? Taj scenarij neće prihvatiti ni Turska i Iran, čiji su stavovi o ovom pitanju jasno, kao ni Damask. Iz svega bi se mogla intenzivirati međusobna želja da jednom zauvijek okončaju projekt “Sirijskog Kurdistana”. Jedini izlaz za kurdsko političko i vojno vodstvo u Siriji je da pokušaju očuvati dio onoga što su stekli, je bi mogli ostati bez ičega, a to mogu samo prekidom veza s Washingtonom i otvorenom pregovorima s Damaskom.