ANALIZA: Oslobođenje juga Sirije je samo pitanje vremena

Borbe za oslobađanje juga Sirije se nastavljaju. Vladine snage napreduju prema jordanskoj granici i na dva kilometra su da jugozapadno od glavnog grada pokrajine presjeku linije opskrbe i bilo kakvu vrstu komunikacije između skupina koje su u zapadnom dijelu pokrajine i susjednoj pokrajini Quneitra, od onih koje su ostale zarobljene na istoku i na granici s Jordanom.

Zapravo je ovakvim člancima teško pratiti napredovanje sirijskih snaga, jer dok se pišu već su vladine snage ušle u neki grad ili selo, gdje se militanti uglavnom predaju bez borbe ili nakon kratkotrajnih topničkih udara i pokretanja napada od strane kopnenih snaga sirijske vojske. Uz sve to, rusko i sirijsko zrakoplovstvo provode zračne udare na zapovjedne centre i najčvršće utvrde islamističkih skupina, kojim je jasno da je bilo kakav otpor uzaludan.

Jučer su održani susreti predstavnika ruske vojske i nekih militantnih skupina, nakon kojih je praktično dogovorena predaja naselja Tafatas i četiri sela duž međunarodne autoceste M5 koja povezuje damask s Ammanom. Militantima su predstavljeni uvjeti središnje vlade iz Damaska kako bi se izbjegle vojne operacije. Većina protuvladinih je sretna što je dobila priliku predati se i više će se znati u  sljedećih 24 do 48 sati, piše Elijah J. Magnier, dopisnik kuvajtske kuće Al-Rai i prilično pouzdan i vjerodostojan izvor.

Magnier istovremeno podsjeća na bijednu sudbinu onih koju su na jugu Sirije od početka sukoba surađivali s Israelom. Tel Aviv im je zatvorio vrata i poručio kako ih neće primiti na svoj teritorij, a najviše što mogu dobiti je privremeno utočište na sirijskom okupiranom Golanu. Dakle, ni približno ista situacija kao 2000. godine, kada je Tel Aviv primio pripadnike kvislinške Južne Libanonske Armije (SLA), koja je u izraelskoj agresiji na južni Libanon stala na stranu Izraela. Tada su izraelske snage pri povlačenju iz Libanona sa sobom povukle o brojne pripadnike SLA, dok u ostali uhićeni i sudilo im se za veleizdaju i ratne zločine. Sada se čini da Izrael ne želi gubitnike, a osim toga, ovdje govorimo o radikalnim selafijskim skupinama koje su bliske Al-Qaedi. Oni su i za izraelski režim preveliki teret.

U međuvremenu su se i Ujedinjeni narodi dogovorili da će ojačati UNDOF snage na crti razgraničenja između okupirane sirijske Golanske visoravni i Sirije, kao i južno na službenoj granici Izraela. UN je o d svim militanata koji bježe na Golan tražio i da napuste naftna područje, što je poruka, kako tvrdi Elijah J. Magnier, “Militanti, vaše vrijeme je isteklo. Odlazite!”

Bitka za južnu Siriju je jedna od najsloženijih bitaka koje su pokrenuli sirijska vojska i saveznici u sedam godina rata u zemlji. Početak bitke i odluka Damaska da ga krene u borbu, zanemarujući prijetnje Izraela i Washingtona, ima prilično jasnu pozadinu. Kako se činilo da bitka neće završiti u nekoliko dana, što je logično, stratezi u Damasku su je odlučili podijeliti na dva dijela. Za prvi dio, kojeg pratimo, ispostavilo se da ide lakše i brže od očekivanog. Onaj kompliciraniji, drugi dio, bit će borbe na područjima koja graniče s okupiranim Golanom i Izraelom. No, čini se da ovdje glavnu ulogu igra tajna diplomacija, prije svega ruska i američka, od kojih druga zastupa i interese židovske države.

I prva faza kampanje je u početku naišla na otpor Washingtona, koji se ranije pobunio bilo kakvoj vojnoj akciji u pokrajinama Suweida i istočnoj i jugoistočnoj Dara’i, gdje je sirijska vojska odlučila izbiti na granice s Jordanom.

No, sve  se zadržalo na dva službena upozorenja i na kraju poruku State Departmenta islamističkim militantima “da donose odluke na temelju procjene što je najbolje za njih i njihove obitelji, ne računajući izravno sudjelovanje američke vojske u sukobu”.

Drugi dio kampanje je još uvijek na čekanju, iako su u pokrajini Quneitra koncentrirane jake snage 4. oklopno-mehanizirane divizije sirijske vojske i na tisuće boraca vladinih snaga i raznih sirijskih provladinih milicija.

Iako taj dio graniči s okupiranom Golanskom visoravni i Izrael vojne aktivnosti u tom dijelu vidi kao prijetnju svojoj sigurnosti, treba imati na umu da je Rusije poručila da ni u kojem trenutku niti pod kojim okolnostima neće prestati provoditi udare protiv ISIL-a, sirijskog ogranka Al-Qaede ili bilo koje druge islamističke terorističke skupine koje su  s njima u savezu. To se vidi i po stalnim ruskim udarima na teroriste u Idlibu, gdje su formalno pod zaštitom Turske. Isti je slučaj u na jugu Sirije.

Moskva se obećala da će uništiti ove terorističke skupine zbog vlastitih razloga nacionalne sigurnosti, jer je među njima mnogo ruskih i državljana zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Mogućnost njihova povratka u Rusiju i bivše sovjetske republike u Središnjoj Aziji je bio jedan od glavnih razloga ruske intervencije u Siriji u rujnu 2015.

Damask i Moskva se neće zaustaviti, sa ili bez suglasnosti Sjedinjenih Država i Izraela. ISIL i Al-Qaeda u Qunietri će biti uništeni. Naravno, među teroristima u istom vojnom operativnom području se nalaze i militanti iz Saudijske Arabije i skupine koje se bore za SAD. Neke od skupine, što je pokazao primjer napredovanja u istočnoj Dara’i, mogu izbjeći udare i vojnu kampanju samo ako se odvoje od terorističkih skupina, koje su kao takve označene od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, te tajnom plemenskom diplomacijom pokrenu pregovore o načinu predaje vladinim snagama.

Zapovjednici na terenu u Dara’i su kazali su kako su se SAD i Rusija dogovorili oko prisustva ruske vojne policije na granici s Jordanom i diljem južnog područja u prvoj fazi nakon oslobođenja.

Krajem bitke i pobjedom sirijske vojske, u koju ne treba sumnjati, jer se do sada pokazalo da teroristi panično i bez otpora napuštaju sela i gradove, otvorit će komercijalni put između Libanona i Sirije i Jordana i osigurat će se prijevoz robe u ostatak zaljeva. To je značajan izvor prihoda za Libanon, Siriju i Jordan, kojima je granični prijelaz Nassib između Sirije i Jordana bio vitalna prometnica za gospodarske aktivnosti.

Ruske snage su se već dogovorile da će u prvoj fazi one nadzirati ne samo sela u kojima militanti takozvane “Slobodne sirijske vojske” položili oružje, a njih oko 2000 je čak prešlo u redove vladinih snaga, nego i granični prijelaz Nassib, gdje će ostati do uspostave trajnog mira.

Ove scene su se mogle vidjeti u svim selima u kojima su u pregovorima s Rusima, kao posrednicima, militanti pristali na predaju. Prvo ulazi ruska vojna policija, a za njima oprezno i bez najmanjih provokacija i vladine snage. U svi slučajevima je sve proteklo u najboljem redu.

Točno je da prvi dio kampanje u južnoj Siriji ne predstavljaju neposrednu opasnost za Izrael, koji se boji da bi sirijske snage i saveznici u jeku borbi mogli ući na okupirani Golan i ponovno steći kontrolu nad okupiranim teritorijem. Međutim, priopćenje Ujedinjenih naroda kako će ojačati UNDOF snage u “tampon zoni”, de facto okupiranoj o strane Izraela, sugerira da će se vojne operacije u tom području odvijati uz maksimalan oprez, samo kako bi se situacija vratila u vrijeme prije izbijanja pobune i agresije na Siriju, što je za Damask u ovom trenutku najvažnije.

VIDEO – Operacije sirijske vojske 29.06.2018.

https://www.youtube.com/watch?v=qDKNMk0dktE

Što se tiče Izraela, jučer je na službenoj stranici izraelske vojske potvrđeno da general Eisenkot nastavlja sastanke s američkim generalom Dunfordom i “kako su njihovi razgovori usmjereni su na zajedničko praćenje iranske vojne aktivnosti u regiji i sigurnosti granica Izraela”. Priopćeno je kako Izrael i dalje pozorno prati događaje na jugu Sirije i spreman se za širok raspon scenarija, uključujući dodatnu distribuciju humanitarne pomoći Sirijcima koji bježe od neprijateljstava. U izjavama izraelskih dužnosnika i na službenim stranicama vojske izraelskog režima nema bilo kakvih naznaka ili prijetnji odgovorom na aktivnosti sirijske vojske u borbi protiv terorizma na jugu zemlje.

Na društvenim mrežama su primjetne pojačane aktivnosti takozvanih “Bijelih kaciga”, uz mnoštvom objava, snimaka i fotografija o navodnim “zločinima Assadovog režima”, ali je znakovito da propagandu ove skupine zapadni mediji gotovo da ne prenose. Ako se i pojavi poneki članak kojem su izvor “Bijele kacige”, nije na naslovnicama i bačen je u rubriku kratkih vijesti, što je, ako se sjetimo Aleppa i Istočne Goute, više nego znakovito.

Čini se da se izraelski režim umirio, posebno nakon potvrde da u kampanji na jugu zemlje ne sudjeluju proiranske milicije i Hezbollah. Vjerojatno se može govoriti o pojedincima koji su u sastavu sirijskih postrojbi, ali brigada, milicija ili bojni raznih proiranskih frakcija nema. Iran je trenutno fokusiran na područje iračko-sirijske granice i prijelaz Al-Qaim – Al-Bukamal, gdje je prije dva dana bila delegacija obavještajnih časnika i zapovjednika iračke šiitske HasHd Al-Shaabi armije, na čelu sa zapovjednikom Abu Mahdijem Al-Muhandisom. Prema iračkim izvorima je Abu Mahdi Al-Muhandis posjetio sirijske kolege i svoje borce u Siriji i dogovorio uspostavu sjedišta dvojih snaga u rubnom dijelu Al-Bukamala.

Kako prenosi Hezbollahova televizija Al-Manar, iračke snage su došle pomoći sirijskoj vojsci u uništenju preostalih terorista “Islamske države”, koji se iznova grupiraju i pokušavaju steći kontrolu nad nekim strateškim sirijskim točkama.

Nakon gotovo totalnog poraza terorista “Islamske države” u Siriji, misija iračke šiitske armije je osigurati sigurnost iračko-sirijske granice i spriječiti infiltraciju terorista iz susjedne Sirije u Irak.

“Ova je misija sada posebno važna, jer se u istočnom dijelu pokrajine Deir Ez-Zor i Hasaka i dalje gomilaju američke snage, stoga su iračke brigade pojačale svoju vojnu nazočnost na granici kako bi spriječile američke planove da podrže ISIL”, izjavio je glasnogovornik iračkih snaga Yaafar Al-Husseini.

Dakle, Izrael nema razloga da se upliće u sukob na jugu. Proiranske snage su daleko na sjeveru i fokusirane su na očuvanje strateškog koridora koji Teheran i Bagdad s Damaskom i Beirutom povezuje preko Al-Bukamala i južno od Eufrata.

U određenom smislu je rat koji se trenutno vodi u Dara’i nevažan za Izrael, dok je s druge strane poraz za porazom pravi udarac na moral terorista, uključujući Al-Nusra Front, ISIL i njihove saveznike koji je godinama financirala, osposobljavala i naoružavala CIA u Jordanu. Oni su danas potpuno svjesni da SAD neće poslati svoje trupe da im pomogne i da će ih se riješiti zato što nisu ispunili svoju zadaću u izraelsko-američkom planu. Trenutno je više od 50 lokalnih skupina, uključujući i one koje izravno financira Saudijska Arabija, izgubile nade u svrgavanje vlade u Damasku i svjedoče snažnom usponu središnjih vlasti i obnovi sirijske vojske. Stoga je samo pitanje vremena kada će se jug Sirije vratiti u situaciju prije 2011. i početka agresije na Sirijsku Arapsku Republiku.