Nekad nam se učini kako sve ide u lošem smjeru i u nekim razmišljanjima smo u pravu. Ali ima i područja u kojima se stalno ide naprijed, samo o tome ne razmišljamo i zato nam se ne čini tako.
Kad se prisjetim svog djetinjstva i usporedim sa sadašnjošću onda najbolje vidim mnoge promjene. Posebno je to uočljivo na pitanju odnosa između muškaraca i žena. Žene, ipak postaju sve ravnopravnije ne samo kroz zakonsku regulativu nego i u stvarnosti. Kao ilustraciju za ovu tvrdnju, evo nekoliko mojih sjećanja iz djetinjstva.
Bio sam u blizini odraslih ljudi koji su razgovarali: „Ženama samo treba natovariti što više posla, da se ne opuste!“, govorio bi jedan, a drugi je bio znatno radikalniji: „Žene treba obavezno tući svaki dan. Bar šamar mora dobiti, inače ćeš biti gotov. Ako ti ne znaš zašto je tučeš, ona sigurno zna!“, i bio je posebno ponosan na zadnju rečenicu koju je negdje ranije čuo i sad je stalno koristio kao svoju veliku mudrost. Jedan je pričao kako je vrlo važno, čega se on strogo pridržava, nikada ne uzimati svoju djecu u ruke, pogotovo kada plaču, jer se žene lako naviknu na to da im drugi paze na djecu.
Kad je jedan mladi muž s tek vjenčanom ženom išao na svadbu, uzeo je korpu s nekim stvarima koje su im tamo bile potrebne i nosio je putem do mjesta slavlja. Sreo ga je jedan stariji čovjek i očitao mu pravu lekciju o tome kako se ne treba sramotiti i nositi korpu, a pored njega ide žena praznih ruku. A to da ženskoj djeci nisu dopuštali da idu u školu, da ženama nisu dali raditi u firmama, bila je sasvim uobičajena pojava.
I žene su se u takvim prilikama snalazile na svoj način. Jedan od njih je bio rađanje djece, mada to uglavnom nije bilo smišljeno, ali je imalo i svoje prednosti. Obaveze oko djece su im ipak bile draže nego fizički poslovi i briga o djeci im je bila kao odmor u odnosu na radove na njivi. Znale su govoriti: „Ne daj, Bože, ljeta bez djeteta!“, jer svake godine, dok su to mogle, rađale su djecu i zahvaljujući tome manje su išle na njive.
Moglo bi se toga nabrajati u nedogled. To je samo ono čega se ja sjećam, što se događalo prije tek pola stoljeća. Sad su se odnosi, ipak, promijenili na bolje. Ne možemo reći da se slična ponašanja i danas tu i tamo ne mogu vidjeti, ali to nije prevladavajuće. Ova generacija je ipak napravila dobar odmak od prethodne, i stalno se napreduje na tom polju. Sad nam se čini nevjerojatnim da nekada žene nisu imale pravo glasa. Možda će se i nekim generacijama koje dolaze činiti sasvim nevjerojatnim sadašnji odnosi, a nama se čine primjerenima i normalnima. Ipak, dobro je da sve ide u dobrom smjeru, a možda je i dobro da ne ide prenaglo, da se ostavi dovoljno mogućnosti svima za bezbolno prilagođavanje.
Napredak u tom polju je paradoksalan. Sa jedne strane itekako jeste sa druge uopste nije. Da objasnim. U poceku je nastala nova socijalisticka zemlja sa svim teretom trulog drustva, i ta mentalna promena ka slobodi tece polako pogotovo kada ne peres mozak i ne forsiras i naravno u taktu drustvenog napretka. Posto je jugoslavija 70ih finalno napustila i ostatke tog socijalistickog “motora”, ostala joj je samo inercija, i ta socijalna svest koja ju je pratila sa zdravim zakasljenjem (prava kulturna revolucija bi taj proces naravno ubrzala). Nigde pre niti sada si mogao da nadjes zreo odnos prema zenama inzenjerima, doktorima, istrazivacima, arheolozima..itd. Ovo govorim iz odnosa drzave i ljudi koji su ziveli u Beogradu i radili na pozicijama u kojima su mogli da odlucuju o buducem zapošljavaju. Danas slobode i sigurnosti ne samo za zene nego za prosecnog radnika i onog koji je svoj radni vek “iskoristio” ne postoji.Zene tretiraju… Čitaj više »
Jos jedna sitnica, sve privilegije i odnosi koji teze ka jednakosti, pravdi i slobodi drustva i misljenja u pravom smislu tih reci (realnim stanjem na terenu, a ne u sofizmu potplacenih politicara) u ovom momentu koje cirkulisu u evropskom drustvu (ukljucujuci sve do Urala) je singularno produkt socijalizma 20. veka, kao direktno i tako i kao protivteza od strane buržoazije (Humani kapitalizam napravljan od krvi i kostiju 3. sveta).
Tako da imamo 2 sile koje rade ovde na podrucju evrope. Jedna je inercija a druga je kontrasila koja poristice iz burzoaska ekonomije i njenih ciljeva (sluzenja svojoj klasi).
Kompaktno sam pisao, ali mislim da je jasno sta sam hteo reci.
“Sad su se odnosi, ipak, promijenili na bolje” (?) Ivo oprosti, ali stvarno mislim da ti to ne misliš. Volio bi da imaš hrabrosti i popa ne zoveš bop… (OK možda samo provociraš diskusiju) … a, tek Crveni Komesar, puno pisao a malo razumljivog rekao… Prije nego rečem svoje, moram naglasiti da je Stvoritelj muškarca i ženu napravio kao dva istovrijedna i jedinstvena bića bez kojih ne bi bilo ovakvog svijeta. No koliko god oni bili istovrijedni, oni su po svom postanku dobili različito tijelo a sa time i različite jednakovrijedne zadaće….. Od postanka do danas žena rađa djecu a u tom periodu je ranjiva pa joj treba muškarac da je štiti i pomaže ….I to se ne može promijeniti nikakvim propagandama i ispiranjem mozga. Meni je logično, da je pumpanje ženskih glava o potrebi nekih ekstra prava i priznanja veće vrijednosti od stvarne, samo posljedica kapitalističke (robovlasničke) organizacije života.… Čitaj više »
naj bolji primjer su united states ovdje su zene predatori