Buduće članice zbog čekanja i prevelikih zahtjeva gube strpljenje za ulazak u EU

Srbija 10 godina, Crna Gora 11 godina, a Sjeverna Makedonija 14. Naime, to je vrijeme koliko su godina te zemlje zapele u fazama pristupanja u Europsku uniju, da ne spominjemo Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, koje su u još ranijim fazama ovog procesa.

EU je na pragu najvažnijih izbora u svojoj povijesti koji se održavaju krajem ovog mjeseca, a nezadovoljstvo država kandidata za pristupanje EU otkriva još veće probleme s kojima se blok suočava sada i nosit će se s njim ubuduće.

Europska unija je u ovom obliku i pod tim imenom osnovana 1993. godine, kada je obuhvatila 12 zapadnoeuropskih zemalja. Od tada se polako proširila na 28 članica, a posljednja država članica, Hrvatska, postala je dio EU 2013. godine. Osam zemalja, uglavnom u regiji Zapadnog Balkana, nalazi se na listi čekanja za članstvo u EU. Proces pristupanja podrazumijeva da zemlje moraju uskladiti nacionalne zakone s politikama EU i dobiti potporu država članica Europske unije, Europske komisije, Vijeća EU i Europskog parlamenta.

Također moraju pokazati napredak u rješavanju domaćih problema i etničkih napetosti, zbog kojih regija trpi ekonomski deficit. Međutim, zemlje kandidati se žale da je proces odgođen, a uvjeti za ulazak su suviše strogi. Negativno raspoloženje prema EU raste, a jaz popunjavaju zemlje poput Kine, Turske i Rusije.

EU je u protekle dvije godine otvorila mogućnost prihvaćanja novih članica sa zapadnog Balkana. Strategija EU za 2018. uključuje ambiciozan cilj i da 2025. s Balkana u Europsku uniju uđu najmanje dvije članice, najvjerojatnije Srbija i Crna Gora.

Projekt proširenja EU nije samo koristan za potencijalne zemlje članice, tvrde u Bruxellesu. Čelnici EU vjeruju da će im to pomoći da uspostave stabilnost i razviju demokraciju u susjednim zemljama, ojačaju svoj ekonomski položaj u novim članicama, steknu kontrolu nad strateškim zemljopisnim područjem i ne dopuste zemljama poput Rusije i Kine da ojačaju u Europi, čime bi stekle još veću moć u međunarodnoj areni.

Ali narodi zapadnog Balkana u tom procesu gube strpljenje. Prema istraživanjima javnog mnijenja, 26% ispitanika u regiji ne vjeruje da će se njihove zemlje ikada priključiti EU. Neki oporbeni političari u Srbiji čak su ponudili povlačenje zahtjeva za članstvo. Na nedavnom summitu u Berlinu je predsjednik samoproglašenog Kosova, Hashim Taci, pozvao je Sjedinjene Države na aktivnije sudjelovanje u pregovorima o rješavanju razlika između Kosova i Srbije. Kazao je kako “bez Sjedinjenih Država ne može biti dijaloga, pregovora ili sporazuma, jer EU nema jedinstven stav u tom procesu”.

Razočaranje će se pogoršati ako EU u lipnju ne započne formalni postupak pristupanja bloku Sjeverne Makedonije i Albanije. U lipnju prošle godine je ta odluka odgođena. Potom su neke države članice EU, uključujući Francusku i Nizozemsku, smatrale da zemlje nisu učinile ništa u jačanju vladavine prava i borbi protiv organiziranog kriminala.

Ostale zemlje u međuvremenu jačaju svoju prisutnost u regiji. Kina zapadni Balkan vidi kao strateški put do srednje Europe, kao želi doprijeti kroz inicijativu “Jedan pojas, jedan put”.

Kina svake godine održava poslovni summit “16 + 1” u kojem sudjeluju države srednje i istočne Europe, uključujući Albaniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, od ove godine i Grčku, čime se format pretvorio u “17 + 1”. Kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC) gradi autoceste, mostove i industrijski park u Srbiji, kao i autocestu koja povezuje zemlju s crnogorskom obalom. Osim toga, tvrtka koja u Hrvatskoj gradi Pelješki most također pripada ovom kineskom mega-konzorciju.

“Smiješno je i pogrešno nazvati Srbiju glavnim partnerom Kine u Europi”, izjavila je nedavno Zorana Mihajlović, ministrica građevinarstva, prometa i infrastrukture Republike Srbije.

Zajedno s Turskom, svoja ulaganja u projekte infrastrukture i nekretnine na zapadnom Balkanu su povećali i Izrael i UAE.

Što se tiče Turske, ona je na ideju bržeg ulaska u EU došla 2004. godine, ali se proces toliko oduljio da je Europski parlament nedavno usvojio rezoluciju kojom poziva EU da obustavi pregovore s Ankarom.

“U međuvremenu, ruske komercijalne investicije sugeriraju želju Moskve da se stvori politička i ekonomska ovisnost Balkana o Rusiji. Rusija se protivi prijemu Balkana u EU i želji Sjeverne Makedonije za ulazak u NATO”, pišu  Paul Stronski i Annie Himes iz Zaklade Carnegie.

Strah da te zemlje pokušavaju oslabiti europski utjecaj u regiji i pogoršati etničke napetosti možda su dovele do toga da su Francuska i Njemačka 29. travnja u Berlinu sazvale summit o Balkanu. Ali ako je njihov cilj bio uvjeriti balkanske zemlje da ih EU želi primiti, onda nisu uspjeli.

Nakon summita je Hashim Tachi za Financial Times izjavio: “Berlinski sastanak razočarao je ne samo mene, nego sve nas u regiji. Nije bilo ničeg konkretnog, samo prazni razgovori.”

Bilo bi pošteno napomenuti da EU ipak pokušava riješiti neke nerješive probleme. Balkanske zemlje koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije još uvijek imaju neriješene granične sporove. Francuski predsjednik Macron i njemačka čelnica Angela Merkel nadaju se rješavanju spora između Srbije i Kosova.

Kosovo je proglasilo neovisnost od Srbije 2008. godine, a Srbija to nikada nije priznala. Kao odgovor na blokadu Srbije zahtjeva Prištine za članstvo u Interpolu , Kosovo je uvelo 100% carine na robu iz Srbije i BiH. Na summitu u Berlinu nije postignut nikakav napredak. Ipak, još jedan sastanak predstavnika Beograda i Prištine zakazan je za srpanj.

Sami čelnici Europske unije nisu složni oko toga je li Balkan uopće spreman za pridruženje bloku. Neki se boje da će razgovori o proširenju na predstojećim europskim izborima ojačati euroskeptike.

Zemlje zapadnog Balkana mogu vidjeti druge zemlje, poput Kine, Rusije i Turske, kao “način zaštite i kompenzacije usporavanja procesa pristupanja EU”, kaže dr. Vuk Vuksanović na London School of Economics. No, on vjeruje da je članstvo u Europskoj uniji “jedina opcija za zemlje regije koja ima strateško značenje”.

Europska unija je najveći trgovinski partner u regiji, a Europska banka za obnovu i razvoj je prošlog mjeseca priopćila kako će ove godine uložiti 1,1 milijardu eura u  zapadni Balkan.

Europski čelnici ističu da je članstvo spor proces, ali se isplati i da će u konačnici donijeti prosperitet i mir regiji. Zemlje zapadnog Balkana moraju biti spremne ispuniti ovo obećanje. Međutim, još uvijek nije jasno tko je točno i koliko dugo spreman čekati da dođe trenutak ulaska u takozvanu “zajednicu demokratkih i progresivnih europskih naroda”.