Carine Pekinga na američki LNG će prekinuti izvoz “američkog plina slobode” u Kinu

Internetsko izdanje lista Nikkei javlja da je Kina jučer priopćila kako će uskoro objaviti vlastiti “Popis entiteta” na kojem će biti strane tvrtke, grupe i pojedinci koji su povrijedili kineske poslovne interese. Peking i Washington nastavljaju s udarcima u produljenom trgovinskom ratu, piše Nikkei.

Popis “nepouzdanih entiteta” će imenovati strane subjekte koji krše tržišna pravila i duh potpisanih ugovora, kao i na one koji su smanjili svoje poslovanje s kineskim tvrtkama iz neposlovnih razloga, navodi se u priopćenju kineskog ministarstva trgovine. Daljnji detalji bit će objavljeni uskoro, priopćilo je ministarstvo.

Najava je uslijedila dan prije kineskih carina odmazde od 25% na američku robu vrijednu 60 milijardi dolara. U subotu će američka strana također ukinuti izuzeća na namještaj i elektroničke uređaje i naplaćivati cjelokupnu carine od 25%, što dodatno intenzivira trgovinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije.

Popis “nepouzdanih entiteta” u Kini je odgovor na odluku američkog ministarstva trgovine u svibnju o dodavanju Huaweija i 68 njegovih podružnica na listu tvrtki koje “štete nacionalnim ili vanjskopolitičkim američkim interesima”.

Očekuje se da će Kina pažljivo odmjeriti potencijalne učinke na njezino gospodarstvo jer odabire subjekte koji se nalaze na popisu.

“Čini se da traže proporcionalan odgovor”, rekao je Wendy Cutler, potpredsjednik Instituta za azijsku politiku i bivši američki trgovinski pregovarač.

Ono što je sigurno su povećanje kineskih carina za 5140 američkih artikala, uključujući ukapljeni prirodni plin, drvo i vino, a sastoje se od četiri stope – 5%, 10%, 20% i 25%.

Da ne nabrajamo svaku skupinu proizvoda zasebno, za SAD je najteže povećanje carina ono od 25% na američki LNG, proizvod kojeg Trumpova administracija po svaku cijenu želi izvoziti u velikim količinama.

Kada je Peking u rujnu uveo carine od 10% na američki LNG, izvoz je u sljedećih šest mjeseci pao za oko 80%.

Kina aktivno traži nove izvore plina, posebno iz Nigerije i Rusije, a očekuje se da će carina od 25% na američki LNG ubrzati taj trend, za Asian Nikkei piše Issaku Harada.

Peking je “iznimno zainteresiran” za dodatne isporuke plina iz Rusije. Kina ne želi riskirati s mogućim prekidom isporuka energije iz Sjedinjenih Država, ali se postavlja pitanje ima li Rusija dovoljno goriva za Kinu?

Kako je Kina zainteresirana za dodatne količine ruskog plina je najavljeno na najvišoj razini najmanje tri puta posljednjih mjeseci. Predsjednik Putin je 27. travnja to rekao na tiskovnoj konferenciji Međunarodnog foruma “Jedan pojas, jedan put” u Pekingu, kada je potvrdio da “kineski partneri traže da razmotre mogućnost povećanja isporuka putem plinovoda “Snaga Sibira”. Prema Putinu, tehnološke mogućnosti omogućuju ruskim tvrtkama da udovolje zahtjevu Kine.

Interes Kine za povećanjem uvoza ruskog plina u odnosu na količinu navedenu u ugovoru o “Snazi Sibira”, kojem Kini treba osigurati 38 milijardi kubnih metara plina godišnje, potvrdio je i Aleksej Miller, čelnik Gazproma. Prije nekoliko dana je Elena Burmistrova, generalna direktorica Gazprom Exporta, izvijestila o “ekstremnom interesu” Kine za dodatne isporuke plina.

Posljednja izjava je dana nekoliko dana nakon nastavka trgovinskog rata između Kine i Sjedinjenih Država, a već od 1. lipnja Kina povećava uvozne carine na američki LNG s 10% na 25%, što bi moglo dovesti do prestanka njegovog uvoza u Kinu.

Naglo povećanje potrošnje plina u Kini je zabilježeno kada je Peking, suočen s rastućim ekološkim problemima, počeo ubrzavati prijenos proizvodnje energije s ugljena na plin. Potrošnja plina u Kini u 2017. je porasla je za 15,3%, na 240,4 milijarde kubnih metara, što predstavlja oko trećinu globalnog rasta. Sredinom 2018. kineski mediji izvijestili su da je zemlja postala najveći uvoznik prirodnog plina u svijetu.

U 2018. godini je potrošnja plina u Kini porasla je za dodatnih 18,1%, na 280,3 milijarde kubnih metara. U isto vrijeme domaća proizvodnja raste prilično skromno, pa je bilo potrebno brže povećati uvoz. Prema kineskoj carinskoj upravi je prošle godine uvoz plina u Kinu porastao je za 31,8%, a godinu ranije za 27,2% godinu ranije. Kina je 2017. uvezla 94,6 milijardi, a prošle godine 124,75 milijardi kubnih metara plina.

Glavni dobavljač plina je bio Turkmenistan, koji je prošle godine u Kinu izvezao 35,5 milijardi kubnih metara plina. Preostala tri glavna dobavljača, Mianmar, Kazahstan i Uzbekistan, isporučili su zajedno 13,1 milijardi kubnih metara plina Kini.

Pokretanje u pogon plinovoda “Snaga Sibira”, planirano za kraj ove godine, učinit će njihov udio još manje značajnim.

Vodeći analitičar Nacionalne zaklade za energetsku sigurnost Igor Juškov kaže kako plinovod “Snaga Sibira” može osigurati dodatno opterećenje, dakle, više od 38 milijardi kubnih metara godišnje iz ugovora, na dva načina. Prvi je intenzivniji razvoj Gazpromovih polja Čajandinski i Kovikta, iz kojih će se isporučivati plin u Kinu. Druga opcija  je da se drugim tvrtkama osigura pristup plinovodu “Snaga Sibira”.

“Ali ovdje će se odmah pojaviti pitanje programa opskrbe. Gazprom će inzistirati da ga dobavljači alternativnog plina prodaju Gazpromu, koji ga je već prodao Kini. No, takvi uvjeti ne mogu odgovarati drugim dobavljačima. Rosneft ima vrlo dobre odnose s Kinezima, a tu je i joint-venture Verhnečonskneftegaz, koji će uz Rosneft aktivno lobirati za pravo na neovisno opskrbu plinom kroz “Snagu Sibira”. Možda je Putinova izjava da bi se isporuke u Kinu mogle povećati samo nagovještaj potencijala neovisnih dobavljača“, rekao je Juškov.

Koridor Altai

Osim toga, potreba za isporukom više plina Kini može realizirati dugoročni projekt zapadnog plinskog pravca kroz mali dio rusko-kineske granice u Republici Altai. Sporazum o plinovodu “Altai” su Gazprom i kineska nacionalna tvrtka za naftu i plin CNPC potpisali još 2015. godine. Radovi na ovom projektu nisu počeli, iako ima sve prednosti da se počne graditi, kaže Igor Juškov.

“Proizvodnja plina na novim poljima u Rusiji ide dalje na sjever, a taj plin, na primjer, s polja Bovanenkovo, ide u postojeći Sjeverni tok”, objašnjava stručnjak.

Međutim, Jamal-Nenecko autonomno područje već ima razvijena polja, gdje nisu potrebna značajna ulaganja. Prema Gazpromu, na tim se poljima godišnje može proizvesti oko 150 milijardi kubnih metara plina. Drugim riječima, Rusija nema problema s proizvodnjom plina, za razliku od nafte, ali postoji problem prodaje. Stoga, ako se potpiše ugovor za isporuku plina Kini preko zapadne rute, to će se moći osigurati kroz postojeća polja i neće biti potrebno povlačiti dodatne količine iz europskog smjera.

“Europa i Kina nisu međusobno isključive rute, tako da se ne može govoriti o “okretanju na istok”. Azijski smjer nadopunjuje europski smjer i ima dovoljno plina za svakoga”, dodao je Juškov.

Istovremeno će novi dio plinovoda koji će se morati graditi na zapadnoj ruti biti relativno mali, budući da u ovom području već postoje plinovodi. U tom smislu, zapadna ruta se bitno razlikuje od “Snage Sibira”, gdje su i baza resursa i sam plinovod novi. Osim toga, postoji i višekomponentni plin u istočnom Sibiru, koji zahtijeva izgradnju postrojenja za separaciju plina, dok u zapadnom Sibiru takvog problema nema i tamo je uglavnom čisti metan, bez helija i s niskim sadržajem propana i butana. Stoga bi troškovi isporuke plina Kini preko zapadne rute trebali biti znatno niži od troška “Snage Sibira”.

Ali kako bi plinovod Altai postao nova ulazna točka za ruski plin u Kinu, potrebno je dogovoriti glavno pitanje – cijenu.

“Na zapadu zemlje Kina ima vrlo malo industrijskih kapaciteta, pa će plinovod morati biti položen ne velikim udaljenostima. Stoga su Kinezi vrlo teški u pregovorima o cijeni. Oni žele plin na granici uzeti jeftino, što je problem za Gazprom. Ako Kinezi dobiju vrlo jeftin plin, europski potrošači mogu tražiti popust i za sebe. Zbog toga se pitanje cijene pokazalo kao jedina točka koja otežava potpisivanje ugovora. Kina bi željela povezati plin iz zapadne rute s opskrbom iz srednje Azije, prvenstveno iz Turkmenistana. Kakva je cijena turkmenskog plina za Kinu, nema točnih podataka, budući da Kina ne samo da kupuje plin iz Turkmenistana, nego ga i dobiva prema sporazumu o podjeli proizvodnje. Ali definitivno možemo reći da je Turkmenistan prilično jeftin za Kinu.

Prekretnica u ovom zastoju može biti pogoršanje odnosa između Kine i Sjedinjenih Država. Sav plin koji se sada isporučuje Kini s juga prolazi kroz brojne teritorije koje Amerikanci mogu blokirati, kao, na primjer, tjesnac Malacca, gdje Pentagon stalno organizira vojne vježbe. Ova okolnost u velikoj mjeri utječe na interes Kine za ruske projekte, ESPO, Snaga Sibira i druge, kao i za plinovode u Srednjoj Aziji.

“Ali je sada u Turkmenistanu, prema informacijama koje dolaze od tamo, situacija u gospodarstvu vrlo komplicirana, što stvara rizike političke destabilizacije. Osim toga, izgledi za proizvodnju u Turkmenistanu su nerazumljivi, a čini se da ogromna ulaganja u plinska polja ne daju očekivane prinose. Već u zimi 2017. godine je došlo do ozbiljnog prekida u nabavci iz Turkmenistana. To dovodi do sumnje da je situacija s resursnom bazom u Turkmenistanu složena. Ti čimbenici zajedno omogućuju nastavak rusko-kineskih pregovora o zapadnoj ruti”, kaže Igor Juškov.

Trgovinski rat

Planovi za povećanje izvoza ruskog plina u Kinu moraju uzeti u obzir još jedan potencijalni negativni čimbenik – produbljivanje sukoba između Kine i Sjedinjenih Država, koji može dramatično promijeniti cjelokupnu konfiguraciju svjetske trgovine.

Možda za Rusiju globalna kriza neće biti osobito vidljiva, ali će Kina sigurno biti pogođena. Zapad je iskoristio prethodni val krize kako bi izvršio pritisak na Rusiju, a sada će meta najvjerojatnije biti Kina, koja se suočava s gubitkom mnogih inozemnih tržišta. Kina će morati poduzeti ozbiljne mjere kako bi stvorila nova tržišta za svoje proizvode. Rusija je jedno od takvih potencijalnih tržišta, koje može djelovati u načinu razmjene kvota. Ali ako za Kinu kriza bude vrlo ozbiljna, to će utjecati na izglede za opskrbu plinom kineskog tržišta.

U budućnosti Kina zaista može postati glavno tržište za ruski plin, ali Peking mora donijeti odgovarajuću političku odluku. Prema mišljenju stručnjaka, Kina već dugo razmišlja o tome da prekine isporuke ukapljenog plina morskim putem.

Sjedinjene Države na moru mogu blokirati Kinu na isti način kao Iran. Rusija sada može isporučivati plin Kini, umjesto da ga izvozi zemljama pod američkim utjecajem. Značajno povećanje opskrbe plinom iz Rusije bi moglo postati dio velikog političkog, vojnog i strateškog sporazuma za nekoliko desetljeća.

Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine do sada ide na ruku energetskom sektoru Rusije, rekao je Fares Kilzie, predsjednik odbora direktora Creon Energy grupe. Prema njegovim riječima, ruski plinovod je najbrži način rješavanja niza problema s kojima se suočava Kina.

Prvo, to je ionako daljnja provedba programa plinifikacije kineskih termoelektrana na ugljen. Drugo, postoji problem u kineskim lukama koje se suočavaju s nedostatkom kapaciteta za LNG i njegovo uplinjavanje. Treće, Rusija je u slučaju kompliciranja odnosa između Kine i Sjedinjenih Država jamstvo energetske sigurnosti Kine.

“Svaki novi plinovod koji će ući u Kinu će pridonijeti energetskoj sigurnosti zemlje i već se traže povećane isporuke tamo gdje postoje”, kazao je Kilzie.

“Opskrba plina iz Turkmenistana dosegla je svoj vrhunac i teško je očekivati značajan porast. U Rusiji ima dovoljno plina i za Europu i za Kinu. Stoga se u budućnosti ne može isključiti udvostručenje već najavljenih količina isporuka”, zaključio je Fares Kilzie.