Crni dan američkog ratnog zrakoplovstva i njegove posljedice

U samo jednom danu je američka zrakoplovna industrija bila uzdrmana trima neugodnim događajima takvih razmjera da ih je jednostavno nemoguće ignorirati i čak nemaju nikakve veze s problemima Boeinga i letećim mrtvačkim sandukom 737 MAX zbog kojeg kompanija koja je u svijetu bila simbol putničkog zrakoplovstva u prvom tromjesečju ove godine nema nijednu narudžbu.

Dana 9. travnja se najnoviji japanski F-35 srušio na obalama Japana. 10. travnja je Turska drsko rekla Washingtonu da bi za blokiranu kupnju istih američkih F-35 mogla naći zamjenu u Rusiji, a najšokantnija vijest je bila izjava afganistanskih talibana o uništenju strateškog bombardera B-52. I sve to u samo jednom danu.

9. travnja se 100 milijuna dolara vrijedan zrakoplov jednostavno srušio se u vode Pacifika. Japanski F-35, jedan od 13 koliko ih ima japansko zrakoplovstvo, raspoređen u zračnoj bazi Misawa, prvo je nestao s radara, a zatim su njegovi fragmenti otkriveni u moru. Što je najgore, uzrok nesreće je nepoznat. Štoviše, zrakoplov nije pokazao nikakve znakove kvara prije nesreće, što znači da neće biti moguće otkriti uzroke tragedije i eliminirati nedostatke. Japanski pilot je poginuo.

Ovo je još jedan značajan doprinos negativnoj reputaciji supermodernog borbenog zrakoplova pete generacije, kojeg Sjedinjene Države agresivno oglašavaju kao superoružje i nastoje ga silom prodati svim svojim saveznicima.

Ali saveznici nisu previše sretni zbog ove perspektive. Prvo, zrakoplov je strašno skup, a drugo, postoje velike sumnje je li ta “čarobna letjelica” tako dobra?

Turska je izrazila ozbiljne sumnje u svemoć borbenog zrakoplova F-35.

Čelnik turskog ministarstva vanjskih poslova, Mevlüt Cavuşoglu, izjavio je “kako će, ako Washington odluči ne isporučiti svoje borbene zrakoplove F-35 Turskoj, Turska naći zamjenu za njih”.

“Ako ne uspije nabaviti F-35, Turska će kupiti slične zrakoplove iz drugih zemalja  i to će se nastaviti činiti sve dok ne započne proizvodnju vlastitih borbenih zrakoplova pete generacije”, rekao je Mevlüt Cavuşoglu.

Zanimljivo je da su sukobi sa Sjedinjenim Državama počeli zbog odluke Ankare da kupi ruske sustave protuzračne obrane S-400, prema čemu SAD imaju otvoreno neprijateljski stav. U velikoj mjeri se “antiameričko zaoštravanje” primijeti u svim slučajevima ruskog protuzračnog naoružanja. Ali, kao što vidimo, Turska se ne boji i svjesna je da komponente svoje protuzračne obrane može steći bez sudjelovanja Sjedinjenih Država. Ranije je Ankara izjavila i da bi kasnije mogla kupiti sustave S-500, a jučer, ako im Amerikanci ne prodaju sustave “Patriot”, da će kupiti još jednu seriju ruskih S-400.

Indija je također nepovratno zaključila posao sa sustavima S-400 i bez obzira na navodno strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Državama, kojeg, usput rečeno, nitko u New Delhiju nije potvrdio, kupuje preko 450 ruskih tenkova T-90SM.

Govoreći usko u kontekstu zrakoplovne i protuzračne tehnologije, odluka Indije i Turske da ne odustanu od sustava S-400 je također pitanje prestiža za autoritarnu supersilu koja je navikla nametati svoje standarde i proizvode svim saveznicima, bez obzira na velike financijske gubitke.

Na ovom dijelu tržišta vojne opreme je važna i odluka najmnogoljudnije arapske zemlje, Egipta, da ne popusti pred američkim pritiskom i za 2 milijarde dolara kupi više od 20 višenamjenskih borbenih zrakoplova 4++ generacije Su-35.

Talibani tvrde da su oborili američki B-52

Ali sve je to bila uvertira u pravi šamar Americi u Afganistanu. Naime, talibani su izjavili da su oborili strateški bombarder B-52. Štoviše, ono što je važno uopće nije činjenica je li zrakoplov uništen na zemlji, iako bi to prema nekima bilo nemoguće, jer američko zrakoplovstvo tvrdi da nijedan od B-52 nije u bazama u Afganistanu, ili je oboren, pogođen na nebu, jer je zrakoplov uništen i svi članovi posade su mrtvi. Incident se dogodio u pokrajini Helmand, u okrugu Washir.

Prema izvješću talibana, okupacijske američke snage su pretrpjele još jedan veliki gubitak u zemlji. Priopćili su kako su oborili američki strateški bombarder B-52 zapadno od pokrajine Helmand u Afganistanu.

Navodi se kako su talibani “gađali američki bombarder B-52 s teškim naoružanjem danas rano ujutro na području Lara u okrugu Washir u pokrajini Helmand”, izjavio je glasnogovornik talibana Qarri Muhammad Yousef Ahmad je rekao da je bombarder pogođen, da se vidio trag vatre i dima onda se srušio.

Dužnosnici NATO pakta kažu da se B-52 srušio zbog kvara. Neki izvori u regiji tvrde da su američki borbeni zrakoplovi, nakon što se avion srušio, preletjeli to područje i bombardirali olupinu. Kasnije objavljena fotografija ostatka bombardera B-52, na temelju koje bi stručnjaci za vojno zrakoplovstvo možda mogli približno ocijeniti što se dogodilo.

Ako je istina što kažu talibani, onda se suočavamo s presedanom u kojem su bradati gerilci mogli upotrijebiti neku vrstu očigledno ne baš najsavršenijeg oružja, sustava MANPADS, protuzrakoplovnog topa ili još nešto jeftinije kako bi svladali “kralja” američkog zrakoplovstva. Podsjetimo i da B-52 prilično košta, više od pedeset milijuna dolara i prošao je kroz sve moguće nadogradnje kako bi se zadovoljili suvremeni zahtjevi za preživljavanjem, postigla smanjena vidljivost i neranjivost, a sada to nije bio slučaj.

Što onda reći o praktičnoj primjenjivosti zastarjelih “supertvrđava” u ratu protiv pravih protivnika, koji bi imali suvremenu protuzračnu obranu, ako su upitne njegove misije protiv islamističke gerile u planinama južnog Afganistana? Sjetite se da B-52 nije izgubljen od 1991. godine, kada je jedna od ovih “letećih supertvrđava” izgubljena zbog Iraka.

Dakle, na jednoj strani imamo glasno oglašavanje nedostižne američke zrakoplovne tehnologije, najmodernije i najbolje, a na drugoj strani se ovakvi incidenti događaju u bombardiranju militanata za koje je novi kalašnjikov statusni simbol ili na vojnim vježbama, kao što je slučaj u Japanu.

Kako bi rekli u Hrvatskoj: “Oba su pala!”, ali ne dva zrakoplova tipa Soko J-21 Jastreb, jednosjedni, jurišno-izviđački mlazni zrakoplovi dizajnirani i izrađivani u SFRJ ’60-ih koje je koristila JNA, već američki F-35 i B-52, dva ponosa američke zrakoplovne industrije.

Istina, prvi je pao sam od sebe, a za drugog se ne može isključiti da je pao zbog neprijateljske vatre. Iako je, prema ponosnim izjavama njegovih vlasnika, B-52 nemoguće oboriti u Afganistanu. Nemoguće ili ne, on se srušio.

Uz sve to, svake se godine proračun Pentagona povećava. 2018. godine je iznosio 639 milijardi, 2019. već 716. milijardi, a za sljedeću fiskalnu godinu pentagon će gotovo sigurno dobiti 750 milijardi dolara. Nema sumnje da će ovaj progresivni rast vojne potrošnje uskoro doseći cifru od 1000 milijardi dolara.

Ali na što se ta sredstva troše? Na održavanje ogromne, prenapuhane i proždrljive infrastrukture, koja je sama po sebi hipotetski potrebna i njeno postojanje na čudan način nikako ne utječe na stvarnu borbenu sposobnost američke vojske.

Kada i gdje su to američke trupe ostvarile nekakvu značajnu vojnu pobjedu i protiv koga. Možda u Faludži, pod zapovjedništvom Jamesa Mattisa, kada je cijeli grad okružen kao u srednjem vijeku, civilima se dalo 48 sati da napuste grad, iako su držani kao živi štit, onda su svi proglašeni teroristima i grad s pobunjenicima i civilima je pretvoren u zgarište?

Možda je pobjeda američke vojske invazija Grenade, upad na Haiti 1994. ili bombardiranje Libije? Možda je primjer “učinkovitosti” američke vojske guranje Kurda pred sebe u borbama protiv terorista takozvane “Islamske države” u Siriji ili pripisivanje sebi pobjeda šiitskih milicija u Iraku? Koliko je poznato, američka vojska, ogromna mašinerija koja guta stotine milijardi dolara, nikad se nije dokazala na bojnom polju. Čak ni tijekom Drugog svjetskog rata u kojeg je u Europi ušla u dogovoru sa sicilijanskom mafijom iskrcavanjem na južni talijanski otok 1943. Jedini primjer herojstva bi bilo iskrcavanje na Normandiju, ali su u proboj poslane tisuće mladića više kako zasluge za poraz nacističke Njemačke ne bi pripale prokletim komunistima, nego zbog stvarne borbene učinkovitosti i spremnosti za suočavanje s neprijateljem.

Zato u Pentagonu znaju da im treba snažno i učinkovito zrakoplovstvo. Pod svaku cijenu, što košta da košta. Ali što se događa s toliko milijardi bačenih u vjetar.

Nešto slično se dogodilo u kasnim sovjetskim vremenima, kada je SSSR imao na tisuće vojnih kampova, vojarni, baza, golemi obrambeni proračun, intenzivno istraživanje i razvoj, ali se istovremeno bilježio pad stvarne učinkovitosti vojne mašinerije. Sada je došao red na “carstvo u propadanju”. Vijesti koje se sada slušaju u Sjedinjenim Državama, i to samo o događajima u 24 sata, podsjećaju na ove sovjetske od prije 30 godina kada je na Crveni trg u Moskvi bezbrižno sletio Nijemac Mathias Rust, kada su se bilježile otmice i katastrofe novih borbenih zrakoplova u inozemstvu i drugi incidenti koji su sugerirali da je sustav postao prevelik da bi ostao stabilan, uz stalno opadanje kvalitete vodstva.

Broj slabih točaka u američkom obrambenom sustavu će se samo povećavati i nikakav novac neće pomoći da se izbjegne gotovo sigurno tužna sudbina američke vojne mašinerije.

JP Gazeta