Da SAD povrate izgubljenu hegemoniju, jedan rat Washingtonu ne bi bio naodmet

Jesmo li zreli za rat? Ovo je pitanje koje se postavlja godinama, posebno od ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom, naglom ekspanzijom Kine, koja za zaštitu svojih ekonomskih interesa mora jačati i oružane snage, a sve prati kidanje veza među zapadnim liberalnim demokracijama.

“Rat je samo nastavak politike drugim sredstvima”, poznata je izreka Carla von Clausewitza.

Postoji deset razloga zbog kojih bi američkim interesnim skupinama i eliti upravo u ovom trenutku odgovarao jedan “ograničeni rat”, ali takvi ratovi uvijek sa sobom nose rizik neizvjesnog ishoda, jer sve teorije padaju u vodu u trenutku kada se na bojnom polju nađete oči u oči s neprijateljem i ne postoji jamstvo da jedan rat, nakon što je pokrenut, može ostati “ograničen”.

Američke političke elite, FED i interesne skupine koji upravljaju svim aspektima života, a skrivaju se iza Kongresa, predsjednika ili jedne od dvije stranke u zatvorenom američkom dvostranačkom monopolu, izgledaju prilično preplašeni, i to iz više razloga.

S pravom strahuju za vlastitu budućnost, za profit i opstanak velikih korporacija i bankarskih konglomerata koji oduvijek podržavaju, bolje rečeno odabiru političko vodstvo i američki režim.

Nikada se američki narod, korporacije i enormno bogatih 1% nisu morali u jednom trenutku suočiti s toliko novih prijetnji njihovom bogatstvu i ugrozama njihove globalne moći. No, krivce za mnoge greške i ne treba tražiti izvan granica Sjedinjenih Država, jer mnoge od tih prijetnji dolaze same po sebi, zbog vidljivih promjena svijeta u kojem živimo i  želje ostalih aktera da se čuje njihov glas.

U Sjedinjenim Državama se jednostavno ne žele pomiriti s činjenicom da je stara “slobodna Amerika” odavno mrtva i da su od nje ostale samo institucije i slogani kojima se uspavljuje javnost, prisiljena na apatiju i pokoravanje. Američki čelnici nisu svemoćni i sigurno nemaju odgovore na sva pitanja, ali bivša uprava i ova na čelu s Trumpom kao da čine sve kako bi u konačnici ratom pokušali riješiti problem. Prema onome što vidimo, on je sada ograničen na rat protiv Irana, iako je svima jasno da se on ne bi zaustavio na teritoriju Islamske Republike.

Odjednom smo se probudili u svijetu u kojem realni kapitalizam i slobodno tržište jednostavno više ne postoje. Nekoliko moćnih interesnih skupina manipulira svim tržištima, a američkom valutom se pokušava neograničeno kontrolirati cijeli svijet, te zadržati vodeća uloga koju su te skupine sebi osigurale krajem Drugog svjetskog rata.

No, Kina je odlučile reći “ne”, Rusija također, ne nužno ovim redoslijedom, nakon čega su ove dvoje zemlje pridobile brojne saveznike.

Danas u Americi samo budale vjeruju da je ono što vlada tvrdi istina i da je sve pošteno i nepristrano. Sve je samo propaganda. Regulatorne agencije postoje samo kako bi zaštitile određene skupine i njihove poslove, a ne društvo  općenito. Američki pravni sustav je vic, a svi ratovi koji su se navodno vodili u ime demokracije i protiv zla bili su pljačkaške ekspedicije protiv drugih naroda u ime profita i krađe prirodnih resursa.

Sve vlade vode propagandu, a mediji tajne planove i politiku vlade narodima prodaju kao spasonosna rješenja. No, svijet, posebno SAD, danas se suočava s novim izazovima koji nisu simulacija ratnih igara ili ograničeni unutarnji sukob interesnih skupina i tu se kriju stvarni problemi i rizici za američku i sve nacije svijeta.

Rat kao jedino rješenje za opstanak i prosperitet američkih elita?

Američko vodstvo i interesne skupine aktivno žele nastaviti politiku kojom su sebi osigurali toliko bogatstvo i moć. Zamislite na trenutak s koliko prijetnji se te skupine suočavaju u zemlji i inozemstvu i koliko bi im jedan ograničeni rat mogao riješiti ili odgoditi većinu problema s kojima se suočavaju.

Ali postoje dva problema koje rat nosi sa sobom. Prvo, on čak može jamčiti opstanak moćnih skupina, ali bi bio loš za američke vojnike i civile, kao i za američko gospodarstvo, privatna bogatstva i ostale slobode.

Drugo, ne postoji jamstvo da jedan pravi rat, nakon što je pokrenut, može ostati “ograničen”. Oba svjetska rata su povijesni primjeri kako se planovi za “ograničenim ratovima” mogu pretvoriti u velike ratove u kojima ginu deseci milijuna ljudi.

Helmuth von Moltke, njemački vojni strateg, rat je opisao ovako: “Nijedan ratni plan ne može preživjeti stvarni sudar s neprijateljem!”

Ratovi se lako pokreću, ali se teško privode kraju

Hermann Göring je na suđenju u Nürnbergu rekao: “Naravno da obični ljudi ne žele rat. Ni u Rusiji, ni u Engleskoj, čak ni u Njemačkoj. To je očito. Ali, nakon svega, sve je uvijek na čelnicima zemlje koji određuju politiku i koji uspijevaju ljude uvući u njega. To je tako u demokraciji, fašističkoj diktaturi ili u komunizmu. Imali pravo glasa ili ne, ljudi će uvijek biti gurnuti od strane lidera. To je vrlo jednostavno. Sve što trebate učiniti je reći im da su napadnuti, osuditi mirotvorce za nedostatak domoljublja i što izlažu zemlju opasnosti. To djeluje na isti način u bilo kojoj zemlji.”

Deset  razloga za rat

1. Rat može uzrokovati krizu i dati opravdanje za daljnje izdavanje suverenih državnih obveznica i ekspanziju valute za cijelo vrijeme trajanja sukoba.

2. Rat će omogućiti političarima da okrive Rusiju i Kinu za nadolazeći kraj dolara kao svjetske rezervne valute, njegovog kolapsa i dužničke krize.

3. FED i njegov globalni središnji bankarski kartel su zapravo uništili zapadno gospodarstvo kroz pretjeranu emisiju duga, stvaranje novca i zaduživanje. Rat bi omogućio da se krivica prebaci na neprijateljske narode.

4. Rat će dopustiti Sjedinjenim Državama da preuzmu kontrolu nad Europskom unijom, pojedinim europskim narodima i NATO paktom. Danas se Njemačka, Francuska i druge zemlje prilično dvoume kada treba podržati američke ratne planove u Siriji i zaboravljenoj Ukrajini.

5. Rat će ugušiti razne regionalne  pokrete, od Katalonije do Škotske, bili oni separatistički, iredentistički, unitaristički ili kakvi god.

6. Rat bi pružio opravdanje za ponovnu uspostavu američke kontrole nad glavnim stranim medijskim kućama i alternativnim internetskim medijima i uspostavio bi se apsolutni monopol nad informacijama, a tako i javnim mnijenjem.

7. Ratom protiv Rusije i Irana bi se kroz postojeće plinovode i naftovode prekinula isporuka energenata ruskih i iranskih kompanija, a na Bliskom istoku bi se u budućnosti omogućila apsolutna kontrola nad proizvodnjom energenata s petrodolarom kao jedinom valutom.

8. Kako je bilo u oba svjetska rata, veliki rat bi omogućio američkoj vladi da uguši domaće političke pokrete i ukloni protivnike, a preživjeli bi samo “ovlašteni” kontrolirani oporbeni kandidati iz dvije vodeće stranke.

9. Uspješan rat protiv Kine će odgoditi globalni izazov kojeg za SAD predstavlja Kina, barem za nekoliko godina, dok se azijski div ne oporavi.

10. Na kraju, za vrijeme kriznog ratnog stanja političari do krajnjih granica mogu ići s napadima na građanske slobode, slobodu tiska, oduzimati bogatstva do razine koja nikada ne bi bila moguća u miru, što je najveća prijetnja prije svega za Amerikance. Isplanirati lažni teroristički napad, kako bi se građane natjeralo da žive u strahu i da se ime sigurnosti odreknu svojih sloboda, 17 godina od “11. rujna” je nemoguće.

Međutim, pravi rat bi pružio valjane razloge da se građanima zaplijeni njihovo zlato, da im se smanje ili otmu mirovine, uvede porez na imovinu, smanje ili ukinu socijalna izdvajanja, dramatično povećaju porezi i ograniče sve preostale slobode i sposobnost pružanja otpora takvim mjerama za vrijeme trajanja krize.

Ovo je vjerojatno još jedan u nizu apokaliptičnih scenarija, ali pogledajte što se događa u Siriji, Ukrajini i uskoro s Iranom… Sve u svemu, jedan “dobar rat” da SAD povrate izgubljenu hegemoniju ne bi bio naodmet. Za Washington, naravno.