Danas nema ni hladne krvi ni vremena za provjere – Svaki incident znači početak nuklearnog rata

Svi ozbiljni analitičari se slažu da je u vrijeme Hladnog rata između dva suprotstavljena bloka svijet bio sigurniji. Sada su zbog izlaska Sjedinjenih Država iz raznih ugovora o kontroli naoružanja i raskida nuklearnog sporazuma s Iranom svi složni da je situacija u svijetu takva da ljudi poput ruskog potpukovnika Stanislava Petrova i poznatog američkog stratega Zbigniewa Brzezinskog ne bi imali vremena da spase svijet i sebe same od sigurne pogibelji.

U Rusiji je poznata šala komičara Mihaila Žvaneckog, koji je rekao “kako je časno, čak i prikladno imati takvog neprijatelja kao što je Amerika”. Naravno, mislio je na staru Ameriku Kissingera, Brzezinskog i bivših američkih uprava, ne na ovu današnju, šizofrenu i neuračunljivu.

Naravno, može se poći i od činjenice da ne postoje stvarni preduvjeti za oružani sukob između Rusije i Sjedinjenih Država, što mnogi misle.

Sa svoje strane je Mihail Žvanecki rekao kako vjeruje da je Amerika “vrlo pouzdan neprijatelj, vrlo vjeran i da nikada neće napasti Rusiju”

“Mislim da i oni isto misle o nama”, rekao je ruski komičar, iako je danas sve manje onih na obje strane koji vjeruju u ovu staru šalu.

Osim toga, do raspada Sovjetskog Saveza je bilo razloga vjerovati da u Washingtonu i Moskvi na ključnim i odgovornim mjestima sjede razumni ljudi.

Postoje slučajevi u kojima je Sjedinjene Države i SSSR doslovno nekoliko minuta dijelilo od nuklearnog sukoba. Na primjer, 2012. godine je pokojni Zbigniew Brzezinski predstavljao svoju novu knjigu i komentirao je epizodu iz 1979. godine, koju je ranije u svojim memoarima spomenuo njegov bivši pomoćnik Robert Gates.

Brzezinski je potvrdio da su ga probudili usred noći s vijestima o masovnom lansiranju sovjetskih projektila koji su usmjereni na Sjedinjene Države. Po protokolu je bio dužan odmah to prijaviti predsjedniku Jimmyu Carteru. Ali dok se promišljao kako to reći, znajući što slijedi, doslovno minutu prije nego će probuditi predsjednika je stigao kratki poziv s porukom: “Spustite slušalicu”. Kasnije se ispostavilo da je netko u računala Ujedinjenog zapovjedništva za zrakoplovnu obranu Sjeverne Amerike pogrešno učitao informacije scenarija vojnih vježbi.

“Da nitko nije primijetio grešku, uzimajući u obzir sve što bi uslijedilo, uz moje izravno sudjelovanje bi u šest sati poginulo 85 milijuna Rusa i Amerikanaca”, rekao je bivši pomoćnik američkog predsjednika Cartera.

Drugi primjer je iz rujna 1983. godine, odmah nakon dobro poznatog incidenta s južnokorejskim Boeingom. U Sovjetskom Savezu su primili signal raketnog napada iz američke baze na teritorij današnje Rusije. Dežurni oficir proturaketne obrane, potpukovnik Stanislav Petrov, nije reagirao po protokolu i tražio je potvrdu informacije, kako bi nazvao vodstvo zemlje, koje bi donijelo odluku o osvetničkom nuklearnom protunapadu.

Kako bi let interkontinentalnog balističkog projektila iz Cape Canaverala do Moskve trajao 40 minuta, potpukovnik Petrov je pričekao i za oko 15 minuta utvrdio da je alarm bio rezultat lažnog sustava uzbunjivanja. Naime, tadašnji najnoviji sustav za rano upozorenje je informacije poslao u zapovjedni centar udaljen 100 kilometara od Moskve u trenutku kada je bilo provedeno planirano održavanje prema novom borbenom programu, ali je ono provedeno ne u simulaciji, već u načinu rada, zbog kvara u jednoj jedinici sustava razmjene je stroj poslao lažne informacije o masovnom lansiranju balističkih projektila.

Potpukovnik Petrov je zaključio da je to bio lažno lansiranje i upozorio nadležne u zapovjednom lancu. Zapovjednik protuzračne obrane, pukovnik Jurij Votincev, stigao je na zapovjedno mjesto i izvijestio o lažnom pokretanju sustava vrhovnog zapovjednika i ministra obrane Ustinova. Tih nekoliko minuta je svijet dijelilo od nuklearne katastrofe, kao u slučaju Zbigniewa Brzezinskog. Zbog vojne tajne i političkih razloga je akcija Petrova postala poznata javnosti tek 1991.

Uz sve grijehe koje možemo pripisati Zbigniewu Brzezinskom, ipak se treba zapitati jesu li ljudi u američkom zapovjedništvu, prije svega u političkom vrhu, svjesni onoga što čine kada ofenzivne raketne sustave dovlače na same granice Ruske Federacije. Čak i da se u ruskoj vojsci svi vode primjerom potpukovnika Petrova, na raspolaganju imaju samo nekoliko minuta i nemaju vremena za dodatni provjeru ovako ozbiljnih informacija.

https://www.youtube.com/watch?v=IXTEKNpVTeA