Jedan od najpoznatijih političara svoga vremena, indonezijski predsjednik Sukarno, prije više od 60 godina je davao izjave koje do danas nisu izgubile značaj, prije svega o demokraciji, medijima i američkoj politici.
Šest desetljeća je nije malo. Prije šezdeset i dvije godine, 1956. je svijet bio posve drukčiji. Rane Drugog svjetskog rata bile su još uvijek svježe, a Hladni rat je tek počinjao. Tada su prošle samo tri godine od smrti Josifa Visarionoviča Staljina i dvije godine otkako je Nikita Hruščov predao Krim sovjetskoj Ukrajini. 1956. je bila godina održavanja Dvadesetog kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza, nakon kojeg je nestala sva zahvalnost i poštovanje zapadnih zemalja prema Sovjetskom Savezu. U jesen 1956. je u Budimpešti počela pobuna, koja je prema sovjetskim izvorima trebala preusmjeriti pozornost tadašnjeg vodstva u Moskvi i osujetiti pokušaje da se Sueski kanal, kojeg je nacionalizirao Egipat, obrani od Zapada.
Te je godine stvorena Narodna vojska Demokratske Republike Njemačke (DDR), koja će jedno vrijeme biti druga europska sila, odmah nakon sovjetske Crvene armije. 1956. na vlast u Finskoj dolazi Urho Kaleva Kekkonen, koji će tom zemljom vladati 25 godina.
Mnogo se stvari dogodilo 1956. Godine, ali što će se u svijetu dogoditi za nekoliko desetljeća nitko nije znao. Zato je iznimno zanimljivo i vrlo poučno osvrnuti se natrag.
U svibnju 1956. predsjednik Indonezije Sukarno leti u Sjedinjene Države i 17. svibnja govorio na sastanku oba doma američkog Kongresa, a sljedeći dan u National Press Clubu u Washingtonu.
Sukarno je bio prvi vođa Indonezije, koja je stekla neovisnost od Nizozemske. Gotovo cijelo razdoblje svoje vladavine su ga SAD pokušavale svrgnuti ili ubiti kako bi preuzele kontrolu nad teritorijem Indonezije i izbjegle daljnje poraze u Aziji.
Povijest ove borbe zaslužuje zasebnu priču. Recimo samo da je Washington ipak uspio provesti državni udar u Indoneziji, dovesti na vlast vojsku, a zatim potpuno ukloniti Sukarna. CIA je nakon vojnog udara u Indoneziji 1965. godine potrošila više od deset godina da do kraja uništi Komunističku partiju u zemlji. U tom “procesu” je, prema nekim procjenama, život izgubilo milijun ljudi.
U međuvremenu je Sukarno postao jedan od vođa antikolonijalne borbe, govorio je s američkim političarima i novinarima. Izjave iz njegovih govora nam pružaju priliku da shvatimo što se od 1956. godine promijenilo, a ono što uopće nije. Mnoge riječi zvuče nevjerojatno aktualne, a neke od njih bi vrijedilo objesiti u urede američkih vazala i takozvanih “državnika” koji upravljaju marionetskim tvorevinama.
Deset citata indonezijskog predsjednika Sukarna
Govor na zajedničkom sastanku oba doma američkog Kongresa 17. svibnja 1956.
” Za čovjeka koji gladuje, demokracija nije ništa više od slogana. Što “pravo glasa” može značiti za ženu koja je iscrpljena radom i čija djeca boluju od malarije? Demokracija nije vlada, demokracija je vladavina naroda”, rekao je Sukarno u Washingtonu.
“U pitanju pružanja stranih potpora trebalo bi donijeti odluku uzimajući u obzir postojanje različitih načela u različitim zemljama. Bez dovoljnog znanja o tim zemljama, čak i ako ste prilikom pružanja pomoći bili vođeni zabrinutošću za održivost tog područja, to bi moglo biti kontraproduktivno, a protok milijardi dolara uzrokovat će samo napetosti. Naravno, vojna pomoć ne može osigurati stabilnost Azije. To samo može dovesti do činjenice da će zemlje koje dobivaju tu pomoć biti više ovisne o Americi, pa će se njihova vrijednost, kao pravih sudionika univerzalne borbe za slobodu, mir i prosperitet, smanjiti”, rekao je Sukarno tijekom iste posjete u National Press Clubu u Washingtonu.
“Ovo je uistinu ozbiljan test – susresti se s tolikim brojem predstavnika tiska, muškaraca i žena. U nekom smislu, ovo je zastrašujuće, budući da je svjetski tisak doista moćno sredstvo dobra ili zla. Sjećam se riječi Marka Twaina, koji je također bio zadivljen snagom ovog oružja. Mark Twain je jednom napisao: “Postoje samo dvije sile koje mogu donijeti svjetlo u sve kutke svijeta – sunce na nebu i Associated Press na zemlji”. Mark Twain se nikada nije morao suočiti sa 60 novinara, ne samo iz Associated Pressa, već iz cijelog svijeta. Osim toga, uvijek sam s veseljem istaknuo da je na prvo mjesto stavio sunce. To bi barem trebalo potaknuti sve novinare i sve nas da imamo osjećaj pravilne skromnosti”, rekao je indonezijski predsjednik tijekom svoje posjete Sjedinjenim Državama.
Sloboda i objektivnost medija
“Jedan od najvažnijih rezultata tehnološkog napretka je širenje veza između naroda svijeta. Ono što se danas događa u jednoj zemlji postaje svjetski poznato već sutra. i biva odobreno ili kritizirano. Velika prednost je što djelovanje svih vlada osvjetljava svjetlo dana i, očito, svjetlost sloboda tiska. To znači da je javno mnijenje zaista faktor u međunarodnim poslovima, čimbenik kojeg niti jedna vlada ne može zanemariti, bez obzira na njegovu političku boju. To također znači da ono što se događa u jednoj zemlji ima utjecaj na cijeli svijet. Povijesna misija tiska je tražiti činjenice, objaviti ih i analizirati.”
“Ironija je da svi možemo imati oružje i naftu. Štoviše, ako svi imamo ulje, možda ne bismo ni trebali oružje. Stvorili smo zaista čudan svijet, svijet u kojemu se naviješta uzvišeni ideal ljudskog bratstva i u kojem smo istovremeno spremni uništiti svoju braću u čovječanstvu. Naučili smo rješavati probleme koje je priroda postavila pred nama, ali još nismo naučili kako riješiti probleme koje pred nas postavljaju naš um i srce.”
Američka politika i komunizam
“Pogledajmo najosnovnije činjenice američke politike. Koja je njezina istinska svrha? Ne sastoji li se ona od poraza komunizma širom svijeta. S njihove točke gledišta to je najpoželjnije. Ali nije samo to cilj vaše politike. Mislim da ćete se složiti i da će se lideri vaše zemlje s time složiti i da se nastojite jamčiti veću slobodu čovječanstvu.
Čini vam se da je komunizam na putu postizanje tog cilja i zato ste protiv komunizma. Zamislite da je poraz komunizma krajnji cilj politike. To je isto kao miješati pojedine vojne pobjede s ciljevima rata”.
Apsolutna istina
“Nitko od nas, uvjeren sam u to, ne zna apsolutnu istinu. Apsolutno razumijevanje je osobnost Boga, a ne čovjeka. Međutim, nema sumnje da moramo nastaviti s naporima u traženju načina za razumijevanje istine.
Znam da su Sjedinjene Države zemlja gdje se najozbiljnije provode sociološka istraživanja. Ove studije istražuju mnoge čimbenike koji dijele čovječanstvo. Želio bih vidjeti kako se i čimbenici koji ujedinjuju čovječanstvo proučavaju na sličan način. A ima ih puno.”
Nuklearni projektili i plugovi s volovima
“Naslijedili smo vrlo čudan svijet. U trenucima očaja ponekad pomislim kako je čovjek došao do zvijezda, a nekad je umakao ruke u primitivno blato. Imamo penicilin i sva čuda bakterioloških oružja. Imamo raketne bombardere i plugove koja vuku goveda. Imamo atomske bombe i kerozinske svjetiljke koje osvjetljavaju pola svijeta. Imamo televiziju i kućne perilice za rublje.
Je li moguće da je naša tehnologija ispred našeg mentalnog razvoja? Ne mislim tako, jer duboko vjerujem u potencijal neke osobe… Da, ovo je zapetljani svijet, nemirni svijet, ali vrlo obećavajući svijet.”
Nismo neutralni nikada nećemo biti…
“Nazvali su nas “neutralnima”. Nismo neutralni i nikad nećemo biti neutralni, sve dok ljudi diljem svijeta ne postanu slobodni. Kažu da mi “sjedimo na ogradi”, ali ne želimo biti smrvljeni do smrti i gonjeni do kraja. Kažu da grizemo ruku koja nas hrani. Ne znam ništa o tome, ali svakako moramo ugristi ruku koja nas guši, sve dok se ne oslobodimo kolonijalnih okova.”
Gladan čovjek se ne može najesti od glasačkih listića
“Gladna osoba se ne može nahraniti glasačkim listićima. Vjerujemo u metode i ideale demokracije, ali uz političku demokraciju mora postojati ekonomska i društvena demokracija. Usred društvene nejednakosti i siromaštva, demokracija ne može dugo postojati.”
Složit ćemo se da Sukarnove riječi o demokraciji, svjetskoj politici, istinskim ciljevima američke vanjske politike i posljedicama njihove “pomoći” drugim zemljama, javnom mišljenju i utjecaju medija zvuče aktualno kao i prije nekoliko desetljeća.
Iskreno, ni za daleku ‘56. nije naročito vizionarski. Očekivao sam snažnije i konkretnije retke. Jače bi se našlo od Tita.
Meni jedan od dražih dražih doživotnih predsjednika koji je u slamanju puča pobio od pola do tri milijuna, inače voljen od naroda i uveo “vođenu demokraciju” na svekoliko oduševljenje prisutnih. Nema ništa bolje od dragog vođe.
Nermin je uz šjor Babića novinarska zvijezda na puno širem prostoru od Logičnog. Važan tekst u današnjoj medijskoj proamerickoj-kapitalistickoj propagandi kontra pozitivnih tekovina socijalizma. Tekst koji će otrgnuti pozitivca Sukarna od zaborava. Dovoljno se prisjetiti koga su Ameri namjestili nakon njega. Tako se povijest ponavlja od Drugog svjetskog do danas. Najnoviji su primjeri Brazila i Argentine, Ukrajine, pokušaja u Nikaragvi, Venezueli… ukratko cijeli svijet.
Jedan od Sukarnovih sinova zivi u Beogradu.
Svi iz Indonezanske ambasade govore Srpski jezik.
Zahvaljujući stipendijama studentima iz Srbije se nudi mogućnost stručnog usavršavanja u Indoneziji za različite obrazovne profile, uključujući turizam i društvene nauke. Takođe smo podržali sprovođenje programa Vlade Republike Srbije pod nazivom „Svet u Srbiji”, preko kojeg su brojni studenti iz Indonezije pohađali master i doktorske studije u Srbiji.
Ljudsku istoriju su prožimale misli poznatih ljudi. Napisano je mnogo knjiga i kreirano mnogo izreka. Rezultati velike većine tih kreacija su NULA. Zašto? One su samo oslikavale vještački Matrix u kojem ljudi žive i koji su sami kreirali, a takve misli i riječi nisu u stanju ništa promjeniti na bolje.
hahaa, jedan sukarno nudi jos jednu pricu.
poznato jest, da se tajne sluzbe sluze sex-agenticama i agentima u ucjeni politicara. do danas. tako i kgb onomad.
dakle, u avionu se blizu sukarna “slucajno” nasla grupica zgodnih, mladih cura koje su mu davale komplimente. on, sav ozaren, pozvao ih u svoj hotel “na pice”. tu se razvila prava orgija, one su ga opetovano “usrecivale”. iza dva ogledala sve su snimale kamere. kasnije su pozvali sukarna i pokazali mu film, u nadi suradnje po obicaju. ali jedan sukarno? on se zahvalio za tu paznju moskve, na prekrasnim snimkama, te pitao, moze li dobiti vise kopija filma – on bi ga u indonezijskim kinima pokazao naciji – neka bude ponosna na svog potentnog predsjednika, koji moze oduseviti tolike mlade, strane djevojke.
lica kgb ljudi se oduljila…
“Je li moguće da je naša tehnologija ispred našeg mentalnog razvoja?” ITEKAKO. MI “mislimo”, da ako je tehnologija proizvod našeg “uma”, da smo uvijek barem korak “ispred” nje, a to, na žalost, znači, da u stvari uopšte ne mislimo jer smo nabildovani “kompleksom boga stvaritelja”, koji još uvijek sve nadgleda i sve može, ako hoče. Mi smo zapravo samo nikad odrasla djeca, koja proizvode nezapamčeno opasna sranja pomoču tehnologije ( i posve skorumpirane “znanosti”), i guramo se naprijed u visine prometejske. Na ovakav način, nema nam spasa, razumijete?? Dakako, da ne, zato još uvijek “živite”kako živite i zato več vaša djeca nemaju nikakve šanse. Ako če biti barem malo manje lošija od nas, šutat če naše spomenike na grobljima, pamtit če nas po našim nedjelima.
Iz svega se dade iscitati da su amerikenjci od nastanka bili i ostali je*eni kurvini sinovi i kceri.Da merikenjci mjenaju i postavljaju valde po svojim zeljama dakle i nese Balkanske valde us SAD sluge i poltroni, zato ih narod treba svrgnuti i uspostaviti demokratsku vladavinu naroda bez fashistickih simbola i zlocinaca.