Potrošačka groznica traje sve duže, pojavljuje se sve češće i zahvaća sve veće područje u svijetu. Metode reklamiranja se stalno usavršavaju, a kupaca je sve više.
Nema što neće učiniti trgovci kako bi prodali što više svoje robe. Naravno, nije neočekivano da se roba nudi i nije ništa nenormalno da trgovci žele prodati i na tome zaraditi. Pa, zaboga, od toga žive! Ali problem je u sredstvima kojima se neki služe na putu ostvarenja toga cilja.
Prije svega neke velike i bogate firme se služe baš brutalnim metodama kako bi pridobile kupce. Recimo, neka tvornica hrane potkupi eminentne stručnjake da naprave analizu njihovih proizvoda i objave „dokaze“ kako su istraživani proizvodi korisni i toliko dobri da uspješno liječe i neke teške bolesti, mada je istina da upravo ti proizvodi izazivaju bolesti. Jednom pročitate da je kava vrlo opasna po zdravlje, drugi put da je ljekovita. Duhan također, i tako dalje.
Ali ostavimo te drastične primjere, njih je mnogo lakše prepoznati od onih perfidnih koji nas zapljuskuju svakodnevno. Najčešće se igra na kartu mode, jer ljudi žele biti moderni i tu im je lako podvaliti, a oni teško mogu shvatiti, a pogotovo dokazati da su prevareni. Ulaže se mnogo u reklame koje su vrlo sugestivne, pogađaju potencijalnog kupca u najosjetljivije mjesto. Tako uz reklamu za lijek vidimo na ekrenu kako on uspješno djeluje, odnoseći bol kao rukom. Onaj tko muku muči s takvom bolešću povjeruje da to ide baš tako, kao rukom odneseno.
Način kupovine se olakšava za kupca, od kupovine sa odgođenim plaćanjem, dostave robe na kućne adrese i slično; ljubaznost prodavača je sve izraženija. Uvode se novi i novi „praznici“ za koje se kupuju pokloni, a raniji praznici se sve više komercijaliziraju. Evo, već počinju pripreme za Božić i Novu godinu i svake godine se početak priprema pomjera i produžava period kupovine.
Sredstva informiranja sve više prostora posvećuju kupovinama i tako nas navode da više razmišljamo o trošenju i uključimo se i sami u kupovinu. Prikazuju se redovi kupaca koji strpljivo čekaju da potroše svoje novce, a i kod nas se sve više priča o „crnom petku“, za koji ranije nismo ni znali da postoji. Sve češće se čuje kako je sad „povoljno“ kupovati i kako se „isplati“.
Ipak, jedna od perfidnijih dosjetki prodavača puštena je u opticaj tek posljednjih godina i sve češće se koristi, a to je kako kupovina „liječi depresiju“. Mnogi nasjedaju na ovu sintagmu, pogotovu oni kolebljivi koji samo traže razlog da se uključe u masu potrošača. Ipak, još uvijek nema ni jednog dokaza da je kupovina nekoga izliječila od depresije. No, nemojmo se iznenaditi ako uskoro dobijemo „dokaze eminentnih stručnjaka“ i za to, jer trgovina je čudo.