Jesmo li marionete? Metaforički, ovo pitanje ima smisla. Bukvalno ako se upitamo da li vanjske “sile”, one kojih nismo ni svjesni, manipuliraju mašim mislima i djelima? Koliko je i je li važna naša svjesnost o tome? Ako smo svjesni vanjskih sila, mogu li biti razotkrivene kao manipulacija? Ako smo svjesni, a svejedno dopuštamo da nas se manipulira, znači ji to da smo dragovoljno marionete?
U slučaju kada manipulacija postoji, a nismo je svjesni, postavlja se dublje pitanje koji to ključni događaji u životu svjesnog bića dovode do točke kada više ne prepoznajemo manipulaciju? Oni koji dopuste ili naprosto budu toliko uronjeni u manipulativnu situaciju i do te mjere da ona postane normalno stanje, tada se manipulacija kao normalna i uobičajena nastavlja unedogled i potpuno neometano.
Jesmo li lutke na koncu zato što smo društveno uvjetovani ili je to posljedica naše genetske konfiguracije? Znanstvenici poput Pavlova su tvrdili da smo uvjetovani i genetskim faktorima, ali i našim okruženjem.
Nadalje, kažu da iz te situacije izlaza nema. Zarobljeni smo prošlošću, kao i svakom donesenom odlukom na koju smo individualno ili društveno predisponirani. Ljudska sloboda je fikcija. Nikada nismo bili i nikada nećemo biti slobodni. Predodređeni smo genetskim nasljeđem i društvenim okruženjem.
U stvarnom životu je sposobnost manipuliranja pitanje moći i odražava se u politici, gospodarstvu, vjeri i drugim područjima u kojima provoditelji kontrole ne upravljaju samo svojima, nego i životima drugih. U području politike lutkarski majstori donose zakone i određuju nam dužnosti. U području ekonomije oni posjeduju i upravljaju sredstvima za proizvodnju i diktiraju tempo i način proizvodnje roba i usluga.
Nadalje, oni kontroliraju tržišta manipulacijama cijena i prioritetima distribucije.
U sferi religije, formiraju dogme i prijeteći s propovjedaonica paklom i sumporom usađuju strah u srca takozvanih vjernika. Posjeduju medije koji odvraćaju pozornost ljudi od stvarnih problema. Mase se zabavljaju seks skandalima, sportovima,… bilo čime, samo da nisu ozbiljne teme. Naravno, ozbiljne stvari su za velike igrače koji brinu o nama.
Živimo u svijetu moćnih manipulatora s jedne strane i mase izmanipuliranih nemoćnika s druge. Uhvaćeni smo i pojedeni od strane sustava u kojemu se sve diktira iz modernog Olimpa, moćnog prebivališta bogova i boginja, globalnih sila i vladara koji ne samo da manipuliraju, nego i iskorištavaju politiku i ekonomije manje moćnih nacija.
Ove globalne sile pokreću ratove, uništavaju ljude, cijele narode. Besramno prisvajaju bogate prirodne resurse i istovremeno siju sjeme siromaštva koje onemogućuje otpor.
Ti politički i ekonomski manipulatori žanju plodove modernih tehnologija i znanosti. I tu stvaraju monopole.
Manipulacija ljudima i njihovo iskorištavanje ipak nisu posljedice isključivo genetskog i socio-kulturološkog programiranja. Ono što je zajedničko svjetskom stanovništvu je što smo marionete ili sićušni kotačići u ogromnom i moćnom stroju svjetske države koja nas kontrolira i ograničava zakonima, odredbama, obvezama, zabranama, oporezivanjem, nametanjem iskrivljenih vrijednosti, ograničenjima svih vrsta s bezbroj mehanizama.
Kritičniji dijelovi društva su toga duboko svjesni. Znaju da su marionete, znaju da ih se kontrolira i manipulira u tom zamršenom labirintu uvjeta, ograničenja i zahtjeva u društvu kojega nazivamo domom.
Primjera manipulacija ima bezbroj, dotaknimo se tek nekih.
Dvadeseto stoljeće je obilježeno isprovociranim i pomno planiranim procesom kojemu je cilj pretvoriti sveukupno društvo u antidruštvo u kojemu se “Ja” pretpostavlja onome nekadašnjem “Mi”.
Netko će reći da je to “teorija zavjere”, ali povijesne činjenice govore drugačije. Nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays, bio je prvi u nizu znanstvenika koji su radili na usavršavanju “znanosti kontrole misli”.
U političkoj sferi je upravo on naveo masovnu psihološku manipulaciju kao “inženjerijski pristanak”.
Koristeći propagandu i psihološku manipulaciju za poticaj potrošača na kupnju proizvoda, a sve je tako i počelo, nazivao je “odnosima s javnošću”. O tome govori i četvrti dio dokumentarca BBC-a “The century of Self”.
Dvadeseto stoljeće se opravdano može nazvati stoljećem sebičnosti. Ovaj dokumentarac upire prstom u Sigmunda Freuda i njegovog nećaka Edwarda Bernaysa.
Već prije Prvog svjetskog rata političari i biznismeni koriste njihova saznanja i tehnike kako bi naveli ljude da im ili daju glasove na izborima, ili kupuju njihove proizvode, a Woodrow Wilson Bernaysa postavlja na čelo Komiteta za informiranje javnosti kako bi provodio ratnu propagandu.
Ovdje Bernays uvelike koristi i pretvara u praksu Freudovu teoriju da je ljudsko ponašanje vođeno nesvjesnim instinktivnim porivima.
Služeći se upravo Freudovim napucima, on cilja na nesvjesne i iracionalne osjećaje u stanovništvu i uspješno “budi” inače duboko izolacionistički nastrojenu američku javnost da prihvati ideju o sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu.
Nakon Prvog svjetskog rata, Bernays od svoje uspješno odigrane uloge inženjeringa u ratnohuškačkoj vladinoj propagandi u mirnodopsko vrijeme nudi svoje “usluge” korporacijama i svesrdno pomaže u stvaranju potrošačkog društva
Cilj je kulturu “potrebe” pretvoriti u kulturu “želje” i natjerati potrošača da kupuje, kupuje i kupuje i da se pritom osjeća ugodno. Bernays, svjestan negativnih konotacija vezanih uz termin propaganda, smišlja pojam “odnosi s javnošću”.
Već ’20-ih je u Americi konzumerizam uvelike zaživio, a 1927. kritičari izražavaju zabrinutost zbog činjenice što Amerikanci više nisu građani, već “potrošači”. Onda, 1929. godina, dolazi do poznatog gospodarskog sloma.
Bernaysova propaganda je uspješna, građani se zadužuju kod banaka, kupuju dionice, tržište dionica bilježi rekordne rezultate, ali se pod pritiskom kupnji posuđenim novcem ubrzo urušava. Tijekom “Velike depresije” Bernays fokusira napore na utjecaj na političke stavove javnog mnijenja.
Niti on, ni sam Freud nisu vjerovali u ljudsku jednakost. Uplašeni rastućom fašizacijom u Europi u to vrijeme, obojica vjeruju kako demokracija nije siguran oblik vladavine s obzirom na činjenicu da je “čovjek podložan nesvjesnim porivima”.
Obojica vjeruju kako čovjeka nužno treba kontrolirati i da demokracija može funkcionirati samo ako se kontinuirano provodi ciljani inženjering.
“Potrošač će ostati trajno politički pasivan ako njegova iracionalna želja bude zadovoljena uvijek novim proizvodima koje može kupiti”, bio je temelj nove misli.
Nacionalni savez proizvođača 1936. upošljava Bernaysa u pokretanju ideološke kampanje usmjerene protiv “New Deala” i protiv rastućeg “unionizma” kojeg Alex Carey spominje u djelu “Taking the Risk of Democracy”.
Po završetku Drugog svjetskog rata Bernaysove usluge koristi CIA, gdje se zapošljava kao savjetnik o pitanjima kako obuzdati i kontrolirati “iracionalnu agresiju masa”. U godinama službe za CIA-u Bernays osmišljava i provodi i kampanju za Eisenhowerovu administraciju, koja ima za zadatak uvjeriti američku javnost u direktnu “prijetnju od sovjetskog komunizma”.
Dio te kampanje je bila i mobilizacija javnosti i dobivanje potpore Kongresa za puč protiv demokratski izabranih vlasti u Gvatemali 1954. godine, kada je svrgnut predsjednik Jacobo Arbenz.
Tada je Bernays radio za tvrtku United Fruit Company, koja je bila zabrinuta zbog Arbenzove najave agrarnih reformi kojima bi United Fruits izgubila svoje ogromne plantaže banana u Gvatemali.
U nastavku, naravno, “odnosi s javnošću”, točnije propaganda, bujaju poput industrijske mašinerije koja zapošljava cijele timove psihoanalitičara, stvaraju se ciljane grupe koje imaju zadatak reklamu učiniti efektivnijom, privlačnijom, koje ciljaju na ono naše nesvjesno i to u svim sferama naših života.
U takvim okolnostima, manjak ili potpuno odsustvo jedinstvenog svenarodnog otpora protiv manipulacije je ono što lutkarima omogućava da nas i dalje i unedogled iskorištavaju.
U tom kontekstu, izmanipulirane se ne može gledati kao na kao marionete, jer marioneta i ne zna da je marioneta.
Ali, budući da smo gubitnici u toj velikoj igri, jesmo marionete, jer im dopuštamo da nama upravljaju. Kako govoriti o slobodnoj volji čovjeka kada se podvrgavamo manipulativnom izrabljivanju i opresivnim hirovima svjetske oligarhije i ne bunimo se protiv gaženja ljudskog dostojanstva, tuđeg ili svojega, potpuno nevažno?
Jesmo li doista obdareni slobodnom voljom? Čini se kako smo došli do stupnja kada moramo priznati da je slobodna volja samo iluzija i racionalnije se pomiriti s činjenicom da je ljudska osobnost unaprijed određena.
Ako je to zaista tako, tada i moralna odgovornost umire skupa sa slobodnom voljom, jer je sposobnost razlikovanja dobra od zla stvar slobodne volje.
Ako je baš sve što radimo rezultat onoga čime smo uvjetovani, onda nitko ne bi trebao biti odgovoran za uništavanje, zla i nasilna djela, jer su sve te akcije rezultat genetskog i socijalnog programiranja, ciljane propagande, psiholoških manipulacija.
Tako bi manipulatori i htjeli da bude. Dobrim su dijelom uspjeli, ali se svijet budi i odbacuje propagandu, i to istim oružjima i alatima koji su izmišljeni za njezino širenje i pokoravanje širokih masa u svakom kutku svijeta.
U trenucima krize nestaje povjerenja u zajednicu, JA zaboravlja da da je dobrobit drugih isto sto i vlastita dobrobit. Instinkt preuzima kontrolu, neovisno da li je kriza stvarna ili izmanipulirana. Svijest o manipulaciji otvara prostor da ju se izbjegne, ali poluge moci to ne prihvacaju i forsiraju monopol. Bez obzira na ime, takvo drustveno uredjenje bazdi na fasizam i tu je pocetak svih problema civilizacije. Kad ne bi bilo tog tereta krize, manipulacija bi odumrla u rekordnom roku.
Slažem se da smo mnogo čime uslovljeni i da je ljudska sloboda fikcija, u apsolutnom smislu, što ne znači da možemo izabrati put i život u kome ćemo biti više slobodni nego što jesmo. Misao je podložna kontroli, dokazano iz života, ali ni ona nije apsolutna i uvek će biti mestimičnih stranih upliva. Programere i usađene programe (manipulante) možemo pobediti tako što ćemo umesto drugih i drugima kontrolisati, tj. programirati svoje misli. Po sopstvenom nahođenju. Teško je jer se uvek mora biti budan i fokusiran, ali nije nemoguće. Vremenom samoprogramiranje u željenom pravcu ide sve lakše.
“Svom brižljivošću čuvaj srce (um) svoje, jer iz njega izvire život”. “Jer iznutra, iz srca ljudskoga, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubistva, krađe, lakomstva, pakosti, prevara, razvratnost, zlo oko, hula, oholost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka”. Sveto pismo. “Tvoje su misli tvoj život”. Starac Tadej.
Marionete stvaraju mediji, ponajviše metodom skretanja pažnje. To je jače oružje od nuklearnog.
Ljudi upijaju “mudrosti” koje im serviraju msm mediji po načelu red crne kronike, meke erotike i reduciranih vijesti o situaciji u svijetu, a nakon toga tv shou koji ih prikuje 3 sata za televizor gdje gledaju kako ekipa reve u mikrofon pa nakon toga holivudski uradak na temu USA spasitelji svijeta od vanzemaljaca, rusa ili sj. Korejanaca.
Dok je to tako malo se moze ocekivati od prosječnog građanina da trezveno gleda na pojavnosti u svijetu i zakljucuje od kojih centara moći dolazi nered.
Za izbjeci manipulaciju treba puno citati i informirati se iz razlicitih resursa. Treba imati naucnu potporu, kao fiziku, matematiku, povijest koja se ne uci u skoli nego u knjigama razlicitih izvora. Sa dosta znanja je lako izbjeci manipulaciju. Nazalost nije svakome pristupno znanje zbog manjka vremena kad mora raditi da bi prezivio. Malo ljudi citaju vise stranih jezika i misle da im njihovi politicari pricaju istinu. Ustvari, demokracija je najbolja za manipulaciju jer se sakriva iza “narod glasa”, a za dobru demokraciju treba 50 posto plus jedan glas, ili 50 posto plus nesto neinformiranih.
Ovaj psihoanalitički pristup je davno napušten u manipulaciji. Pogledajte donošenje odluka i pristranosti (BIAS). Ima na Wikipediji dosta, u knjigama još vise.
Neki eksperimenti koji su bitni su npr. Milgramov i Zimbardov.
Pojam koji treba proguglati je ‘provođenje politika’. Takve tečajeve političari iz trećeg svijeta pohađaju na John Kennedy school. U biti su to osnove socijalnog inžinjeringa.
Djuro Šušnjić:
“Ribari Ljudskih Duša”
Ideja manipulacije i manipulacija idejama
Svi sve znamo i ne cinimo nista…
Zar niko nema nešto da kaže o Edwardu Bernaysu? Genijalan, al kako to često biva sa genijalcima i psihopatičan um. Iako to članak manje više uspešno pokušava objasniti, Bernaysov rad je u samim temeljima doktrine upravljanja vladara iz senke i obaveštajnih službi, a povezan je suštinski i sa nekim pokretima kao što je feminizam, koji iako deluje plamenito i progresivno jer se radi o borbi za prava obespravljenih žena, zapravo ih tim pokretom grotekstno manupulira zarad profita Jedna od njegovih najuspešnijih kampanja je bila za duvansku industriju i upravo je povezana za ženama i pokretom oslobađanja žena patrijahalnih stega. U to vreme, bilo je krajnje neprimereno da žena puši jer se to nije uklapalo sa slikom o skromnoj, čedno,j ženi koja radi kod kuće, sluša svog muža.Ali za duvansku industriju to je gubitak 50% tržišta. Taj genijalni Edwardov um je smislio da promoviše sliku buntovne jake žene koja se buni… Čitaj više »
Ja svima kazem da zive u iluziji i da je cijeli sistem napravljen da propadnu,a oni bleje u mene ko tele u sarena vrata….Od svih mogucih nacina na koji mozemo zivjet na ovom malom kamencicu u svemiru mi izabrali najgori moguci….
Crkvaeje naj veci i naj uspjesniji manipulator i manipuliraju od od postanka ljudske vrste. Trze proizvod koji nitko nije vidio ni okusio. Dapace, trze i karte za dogadanja, nakon smrti i to po dobroj cijeni. Izgleda da je to ljudska potreba. Kako, inace, razumjeti glasanje za stranke koje su unistile i pokrale svoje drzave?!
sreća kod nas ljudi nemaju niti mozga niti misli pa nas ne mogu kontrolirati:)
Edward Bernays i “kontrola misli” – Vrijeme je da se stane na kraj prljavoj propagandi
“Munjevito mršavljenja bez dijete. Provjerite>>”,
” Proboj u mršavljenju: Čak -15 kg bez dijete i yo-yo učinka (VIDI
…”Ako je to zaista tako, tada i moralna odgovornost umire skupa sa slobodnom voljom, jer je sposobnost razlikovanja dobra od zla stvar slobodne volje.”
Nelogicno i nategnuto za potrebe pisca. Znanje koje je potrebno za razlikovanje zla od dobra, stice se ucenjem, citanjem,gledanjem, kopiranjem uzora koji se postavljaju mladim ljudima koji su u razvoju i zeljni sticanja vjestina ‘odraslih’.
Slobodan covjek nije podcinjen manipulaciji i kontroli. Slobodna Volja je is to it and premisa i jeste dio covjekove duhovne komponente. Ponekada je potreban napor da covjek ispolji svoju slobodnu volju jer ga cesto sputava njegova tjelesna komponenta koja ima svoju narav kao i duhovna.
Sloboda se postize usmjeravanjem volje na poznanje Istine, Do Istine se dolazi prihvacanjem onoga sto uci Isus iz Nazareta. Stoga odmah nabavite Bibliju, minimalno Novi Zavjet. Ovo je jedina i prava terapija za uzroke i diagnozu gore navedenih drustvenih bolesti.
Nauka se oduvijek zloupotrebljava, kako u izradi oruzja, tako i manipulacijama raznih vrsta. Nauka je nauka, zasniva se na dokazanim cinjenicama i zakonima. Zakon podrazumjeva uvijek isti rezultat. Pricate o savjesti, etici, slobodnoj volji ali i to podlijeze nekim zakonima. Ja vec otkad trubim o socioloskim istrazivanjima i to nije nekoliko zvucnih imena, hrpa kniga i radova. Lutkari, kako ih i sam autor clanka naziva, desetljecima ulazu u takva istrazivanja, a vjerojatno kao rezultat prvih, upregnuli su naucnike diljem svijeta da se bave takvim istrazivanjima za “dobrobit” covjecanstva. Posebne agencije su ih usmjeravale, prikupljale rezultate i nalazile primjenu. Slobodna volja i sl. ne postoji. Ponasamo se uvijek isto ovisno o situaciji i poticajima. Zasto se sve ponavlja i svi prave iste greske? Takvi smo kakvi smo i neko je to dobro proucio, svaki otpor je uzaludan.
Citirat (sublimirat) ću slobodnog mislioca Jiddua Krishnamurtia, koji zaključuje da je jedina revolucija ona na samome sebi, samo sebe možemo mijenjati i nikoga više. Koliko god energije potrošili i napravili napredan sustav, opet će pasti na ljudskom faktoru, iskvarenosti (npr komunizam kao ideja). Kada se stvori dovoljna kritična masa-količina energije, kamen se otrgne od brda i odvalja inercijom u dolinu, nastane lavina. I za ovo društvo oko sebe smo i mi dobrim dijelom krivi, svaki od nas. Nedostatak povjerenja u susjeda, zavist, praćenje trendova i propagande, i sl. Kada se dovoljan broj ljudi stvarno promjeni ili bar potrudi, inercija će dovesti do boljega društva (gledano na lokalnoj razini koja je najvažnija, kako se slažeš sa susjedima i šta u tvom selu, kvartu funkcionira, pa onda i šire). Zaboravljeno selo od boga i vraga u planinama, nekoliko obitelji pretvorilo u novu švicu, samo dobrom voljom, hrabrošću, vizijom i povjerenjem. I ponude… Čitaj više »
Zašto je ljudima lako manipulirati? Odgovor je jednostavan: zato što žele biti manipulirani.
“Tako bi manipulatori i htjeli da bude. Dobrim su dijelom uspjeli, ALI SE SVET BUDI I ODBACUJE PROPAGANDU, i to istim oružjima i alatima koji su izmišljeni za njezino širenje i pokoravanje širokih masa u svakom kutku svijeta” Ništa bolje od ovog pasusa ne pokazuje u kolikoj zabludi živimo. “Sada smo konačno progledali i sve shvatamo” – ali ne shvatamo ono osnovno, da se svet menja, da se menja retorika, politika, ekonomija, društvena načela… pa i propaganda. Da ne objašnjavam ostalo, propaganda je možda i najbitnija, najviše utiče na naš život. Od prvih tekstova, od prvih komentara ukazujem na egoizam (JA – centar univerzuma) kao osnovni problem društva pri čemu je korupcija najopasnija posledica. Ali “lutkari” su majstori svog zanata. Sada vrlo uspešno DANAŠNJU demokratiju (JA – centar univerzuma) zamenjuju nacionalizmom (koji “ružno zvuči” pa ga zovu suverenizmom) koji znači “MI – centar univerzuma”. Koji “MI”? Sigurno ne svi mi… Čitaj više »
Ako hočete ozbiljno shvatiti Bernaysa, onda počnite studirati Goebbelsa, baš je taj “demokrata” bio jedan od njegovih najvjernijih “studenata”. Več je pomalo i smiješno, da skoro svi, koji napišu nešto u vezi tog Freudovog nećaka, ne napišu ništa o tej veoma bliskoj vezi između dva po mnogočemu veoma srodna “svjetonazora” sa obe strane Atlantika. Jebi ga, nači če se neko, kad tad.
Nirtzsche kaže da slobodna volja ne postoji. No, ne postoji ni neslobodna volja, to su kategorije izrasle iz jezuitskih prenemaganja. Bez slobodne volje nema grijeha…i cijeli moralni nauk religije onda ne bi imao temelja, jer se čovjeka ne bi moglo inače ‘popravljati’. Postoje jaka i slaba volja, tj. volje ima ili nema. Kad je ima, onda se može birati pravac, pa se to brka sa ‘slobodnom voljom’ Dakle, nije da netko nešto hoće ili neće, već ili može ili ne može..
nedostaje informacija da je Bernays bio hazar. I da je po nalogu brata Rotšilda, pravio propagandu za ulazak SAD-a u 1. svjetski rat 1917.