Eliah J. Magnier: „SAD pozivaju na mir i ispričavaju se zbog svoje prošlosti“

„Kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ispričavam se zbog patnje koju smo nanosili svijetu desetljećima, a posebno na Bliskom istoku. Žao mi je što sam nanio toliko boli iranskom stanovništvu nanošenjem oštrih i agresivnih sankcija s ciljem suzbijanja njihovog suvereniteta i podvrgavanja hegemoniji SAD-a. Žalim i u ime prijašnjih administracija koje su arapske zemlje uvjerile da im je Iran neprijatelj i da im treba naše oružje i zaštita da bi se obranili od iranskog napada koji se nikada nije dogodio. Pravi je cilj bio prodati naše oružje, transformirati Bliski istok u ogromno američko skladište oružja za dobrobit naše industrije naoružanja. Kajem se zbog svoje zemlje koja je pomogla svrgavanju iranskog režima u prošlosti i koja to traži sve do danas.“

“Kajem se što sam gledao i dozvolio bez intervencije na rast ISIL-a u Iraku i njegovo širenje na Siriju. Cilj nam je bio stvoriti neuspjele države u Levantu i Mezopotamiji i pronaći jednu jedinstvenu državu za okupljanje svih džihadista u njihovom snu. Bilo je prikladno da SAD pomognu svojim saveznicima, uglavnom Izraelu, da se šire i zauzmu sirijsko područje bez prepreka. Životi Sirijaca nisu bili važni i kategorizirani su kao “kolateralna šteta”, što je rečenica koju su sve prethodne uprave koristile za pokrivanje svojih zločinačkih djela, uključujući ubojstva stotina tisuća civila. Nemam opravdanja za to što smo spriječili sirijsko stanovništvo da obnovi svoju zemlju. To smo učinili uvođenjem brutalnih sankcija, vršeći pritisak na Jordan da ograniči komercijalnu razmjenu, zauzimanjem prelaza Al-Tanf kako bi zatvorili vrata trgovini Iraka i Sirija i zadržavanjem snaga na sjeveroistoku Sirije s ciljem da Kurdima damo državu, a zatim ih ostavimo na milost Turskoj. Zapravo nismo znali što radimo i nismo imali strategiju, jer smo bili potpuno neupućeni u stvarnosti Levanta.“

“Žalim u ime SAD-a zbog Iračana koje su izravno ubile američke akcije. Uništili smo i opljačkali ekonomiju Mezopotamije nametanjem sankcija i doprinijeli smo smrti stotina tisuća djece. Desetljeće kasnije smo im rasformirali vojsku, ubili što više Iračana i zemlju pokušali podijeliti na oslabljene mini države.”

“Ispričavam se što sam Izraelu ponudio Golansku visoravan, sirijski teritorij, umjesto da Izraelu nametnem mirovni sporazum sa Sirijom. Ne razumijem zašto nijedan prethodni predsjednik nije priznao palestinsku državu, kad su isti Palestinci pristali živjeti s Izraelom u dvije države. Zatvorili smo jedno oko za sva ubojstva izraelske vojske i podržali te akcije u ime „prava na samoobranu“. Opravdali smo svaki izraelski rat, ciljano ubijanje ili invaziju, umjesto da radimo na mirovnom sporazumu koji bi bio od koristi svima koji su zainteresirani. Dali smo Jeruzalem Izraelu, ignorirajući prava Palestinaca jer smo uvjerili zaljevske Arape da odustanu od svog zahtjeva. Izraelski lobi u Washingtonu je previše moćan da bi ga se zanemarilo i predsjednici žele biti ponovno izabrani.”

“Ne znam što bih rekao u vezi s Afganistanom. Napadali smo zemlju, uništili je i ubili toliko ljudi jer imamo jaku vojsku i ne znamo što bismo s njom. Držali smo talibane odgovornim za utočište istoj Al-Qaidi koju je stvorila i naoružala za borbu protiv Sovjeta naša vlada. Istu Al-Qaidu koju smo desetljećima kasnije i do danas podržavali obukom i oružjem kako bi terorizirala narod Sirije i borila se protiv njene legitimne vlade. Posljednja uprava rukovala se talibanima nakon toliko godina nepotrebnog rata i sklopila je mir s njima.”

„Znam da je moj prethodnik ponižavao arapske vođe i zlostavljao kraljeve s ciljem da im usisa novac. Prethodni predsjednici smatrali su ove vođe neizabranima, dakle imunima na američke ucjene. Nije bilo straha od državnog udara, jer ova kraljevstva prenose vladavinu s jednog člana obitelji na drugog. Unatoč tome, nismo imali prava intervenirati i zvati ih tražeći novac. Ponašali smo se na najgrozniji način koji je u suprotnosti s bilo kojim moralnim i etičkim principom Zapada.”

“Morao bih se ovdje zaustaviti ili bih trebao danima razgovarati o tome kako smo učinili svijet manje sigurnim, potaknuli utrku u naoružanju s Rusijom, poslali rakete u Europu i uvjerili Europljane u rusku opasnost koja ne postoji, samo kako bi pokušali zaustaviti uvoz ruskog plina, prisiljavajući Europu da nađe alternativu i zatvori slavinu u Ukrajini, prijeteći europskim saveznicima kada ne slijede američku politiku, čak i ako smo iskoristili bezgraničnu dobit od svakog centa kojeg smo uložili u obranu kontinenta u Drugom svjetskom ratu. Žao mi je što smo kroz desetljeća pokušavali promijeniti režim na mnogim mjestima širom svijeta i sada u Venezueli.”

„Obećavam da ću raditi za mir, naredit ću Izraelu da se odrekne svojih stotina nuklearnih bombi, da obveže arapske države da grade škole, sveučilišta, nude mogućnosti zaposlenja, brinu se za klimu i Zemlju i otvore granice svima onima koji se žele poboljšati njihov život i zaustaviti animozitet kojeg smo potaknuli promovirajući sektaške narative. Obećavam da ću upotrijebiti vojsku Sjedinjenih Američkih Država protiv bilo koje zemlje svijeta spremne na invaziju ili destabilizaciju druge zemlje. Kad su ljudi dovoljno zreli, reagirat će i sami promijeniti svoj režim. Nije na SAD-u da obavljaju posao u njihovo ime. Ako pate, to je proces kroz koji bi trebali proći kako bi shvatili što žele u životu.”

“I na kraju, nemam stida da izrazim svoje osjećaje i podijelim ih sa svijetom. Ja se kao ljudsko biće osjećam ranjivo, sretno, tužno, radosno i ponekad depresivno. Nema štete u suočavanju sa sobom kao čovjekom i ljudskim bićem. Svakodnevno ispitujem savjest i nastojim djelovati u skladu s dobrobiti i dobrobiti svijeta, bez idiotskih riječi „neka Bog blagoslovi Ameriku i nikoga više“. Kažem neka Bog blagoslovi svijet i vodi me kako ne bih uzrokovao patnju i glad, jer svijet je moj dom, jer je to dom svake osobe spremne živjeti u miru i blagostanju.”

To je novoizabrani američki predsjednik rekao svim nacijama, danas, uživo na televiziji, na dan svog izbora. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Svi oko mene slušali su u suzama. Ljudi su odjednom dobili novu nadu u život.

Onda sam se iznenada sam probudio…

Hoće li doći vrijeme kada će se sličan govor možda uputiti nekim budućim naraštajima?

E.J. Magnier