Thomas Wright je direktor Centra za Sjedinjene Države i Europu i viši suradnik na Institutu Brookings. U svom članku objavljenom u časopisu Foreign Affairs tvrdi da je Trumpova politika merkantilistički pristup međunarodnoj ekonomskoj politici, opće nepoštivanje ljudskih prava i vladavine prava, te propaganda nacionalizma i jednostranog pristupa kroz multilateralnu suradnju.
Vanjska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa se obično opisuje kao nepredvidiva. Međutim, to je pogrešno. U stvari, iako Trumpove akcije često izgledaju šokantne, one rijetko koga iznenade. Njegovi stavovi koji izazivaju najveće kontroverze, a to su sumnja u važnost i svrhu NATO pakta, želja da napusti Siriju ili započne trgovinske ratove, potpuno su kompatibilni sa svjetonazorom kojeg javno zastupa od ’80-ih.
Nepredvidivost ove uprave nije posljedica osobnosti Trumpa, već borbe između predsjednika i njegovih političkih savjetnika s jedne strane, te službi nacionalne sigurnosti s druge. Donedavno su se ta dva tabora borila za primat i bilo je teško razumjeti tko će pobijediti u sporu o bilo kojem pitanju.
Nakon dvije godine Trumpovog predsjedanja je jasno da predsjednik u ovoj borbi dobiva prednost, čak i ako još nije bezuvjetno i neopozivo pobijedio. Po prvi put možete vidjeti jedinstvenu vanjsku politiku Trumpove administracije, budući da se predsjednikov tim slaže oko njegovih ideja. Ova politika znači ograničenje odnosa s drugim zemljama na bilateralne ugovore i ova uprava radije surađuje s autoritarnim nego demokratskim vladama.
Nadalje, Trumpova politika je merkantilistički pristup međunarodnoj ekonomskoj politici, uz opće nepoštivanje ljudskih prava i vladavine prava, kao i promicanje nacionalizma i jednostranog pristupa kroz multilateralnu suradnju.
Po čemu je Trump poseban?
Mnogi američki predsjednici, kada su ušli u Bijelu kuću, nisu imali pravo vanjskopolitičko iskustvo. Neki su imali ideje koje su u suprotnosti s temeljnim načelima američke vanjske politike, kao na primjer Jimmy Carter, koji je bio za povlačenje trupa iz Koreje. Ali Trump stoji sam u toj liniji i jedini je predsjednik ikada izabran zbog ideja koje jasno odbacuju sve stupove velike strategije.
Iako je Trump promijenio mišljenje o mnogim pitanjima, on ima jasne i dosljedne stavove o vanjskoj politici koji su se pojavili prije tri desetljeća. Odavno je odbacio američke sigurnosne saveze kao nepoštene prema američkim poreznim obveznicima, optužujući saveznike da su prijevarom od Washingtona dobili besplatnu vojnu pomoć i zaštitu.
Dugo je smatrao da je trgovinski deficit prijetnja američkim interesima i odbacio je sve trgovinske ugovore koje su Sjedinjene Države sklopile nakon Drugog svjetskog rata. On je odavno poznat po svom divljenju bivšim diktatorima. Na primjer, 1990. je izrazio žaljenje što bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov nije suzbio demonstracije kao što je Peking na trgu Tiananmen učinio godinu dana ranije.
Tijekom svoje predsjedničke kampanje, Trump ne samo da nije napustio te stavove, nego ih je naglasio. On je u moralnom smislu izjednačio Kremlj pod ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom s američkom vladom, kritizirao NATO, pohvalio Saddama Husseina zbog njegove čvrstoće u suzbijanju terorizma, te pozvao na susret, ako bude moguće, sa sjevernokorejskim čelnikom Kimom. Usput je stalno naglašavao kako je protiv slobodne trgovine. Njegova vanjskopolitička platforma imala je neposredan i trajan učinak, što je navelo desetine republikanskih stručnjaka za vanjsku politiku da ga javno osude.
On nema savjetnike iz političkog establišmenta. Trump je uspio privući nekoliko nejasnih osoba i nekoliko bivših dužnosnika, kao što su Michael Flynn i Walid Fares, ali uglavnom za predstavu. Tijekom svoje kampanje se Trump oslanjao na vlastite instinkte i dodao nekoliko novih pitanja na dnevni red, a posebice je oštro govorio protiv ilegalne imigracije i kritizirao trgovinu s Kinom.
Nakon pobjede na izborima, Trump je imao problema. Bio je potpuno nespreman za vođenje američke politike i gotovo da nije imao kvalificiranih ljudi u timu kojima bi se mogle povjeriti visoke pozicije u području nacionalne sigurnosti. Ovaj nedostatak osoblja, zajedno s njegovom neprestanom kritikom stručnjaka iz institucija koje su mu se suprotstavile tijekom predizborne kampanje, prisilio ga je da se obrati za pomoć umirovljenim generalima i industrijskim magnatima, uključujući Jamesa Mattisa, koji je imenovan ministrom obrane, Rexa Tillersona, koji je bio državni tajnik, te Garya Cohna, koji je postao ravnatelj Nacionalnog ekonomskog vijeća. Nekoliko tjedana kasnije je bivši general Herbert McMaster bio pozvan na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Prvo razdoblje uprave Trumpa
Prva faza Trumpovog mandata je takozvano “razdoblje suzdržavanja”, koje je trajalo od trenutka njegove inauguracije do kolovoza 2017. godine. U ovih sedam mjeseci je Trump učinio mnogo kontroverznih stvari. Govoreći u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, odbio se složiti se s Petim člankom koji u Sjevernoatlantskom savezu svim zemljama jamči kolektivnu obranu. Objavio je povlačenje iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. No, u većini slučajeva je administracija ipak slijedila proceduru koordinacije među odjelima, gdje se odluke donose nakon službenih konzultacija s relevantnim odjelima i agencijama, koje završavaju sastancima sa stručnjacima za nacionalnu sigurnost u Operativnoj dvorani za sastanke. Trump je oklijevao, ali je uvijek prihvatio savjete svog kabineta.
Međutim, predsjednik se ubrzo počeo protiviti svojim savjetnicima. Sredinom srpnja 2017. je ogorčeno izrazio žaljenje zbog činjenice da mora odstupiti od svojih načela i pod pritiskom obnoviti obveze iz iranskog nuklearnog sporazuma, optužujući svoje savjetnike da mu ne daju mogućnost izlaska iz tog “štetnog ugovora”.
Nekoliko tjedana kasnije, na sastanku u Camp Davidu, gdje se odlučivalo o politici u Afganistanu, Trump se naljutio na McMastera, koji je tvrdio da je potrebno produžiti boravak američkog kontingenta u toj zemlji. Trump je popustio s velikom nevoljkošću, ali je jasno stavio do znanja kako nije zadovoljan.
“Razdoblje jednostranih akcija”
U jesen 2017. godine započela je druga faza vanjske politike Trumpove administracije, takozvana “faza jednostranih akcija”. Tijekom ovog razdoblja, koje je još uvijek u tijeku, Trump pokušava zaobići formalni međuresorni deliberativni postupak pri donošenju odluka i artikulirati svoje želje i preferencije. U prosincu 2017. godine, unatoč prigovorima njegovog tima, najavio je premještaj američkog veleposlanstva u Izraelu iz Tel Aviva u Jeruzalem. U svibnju prošle godine je napustio iranski nuklearni sporazum. Uveo je trgovinske namete protiv prijateljskih i protiv “neprijateljskih” zemalja. Na summitu u Bruxellesu 2018. je nastavio kritizirati NATO i snažno je insistirao na povlačenju američkih vojnika iz Sirije. Vjerojatno je njegova najava da će se sastati s Kimom u Singapuru bila bez savjetovanja sa stručnjacima svog kabineta o nacionalnoj sigurnosti, kao i kada je donio jednostranu odluku o sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Helsinkiju. Nastavio je izazivati svoje savjetnike, prihvaćajući društvo ruskog čelnika na konferenciji za tisak nakon summita.
U tom smislu je Trumpu bio potreban novi tim, koji bi ga podržao u njegovima inicijativama, a ne tim koji će mu stavljati klinove u kotač. To je napravio 2018. godine. Sve je počelo otpuštanjem Tillersona, McMastera i Cohena u ožujku i travnju u samo tri tjedna. Ljudi koji su ih naslijedili su Mike Pompeo, John Bolton i Larry Kudlow. Svima je zajedničko da su osobno odani Trumpu. Taj se trend nastavio nakon odlaska američke veleposlanice u UN-u Nikki Haley, a završio je ostavkom Jamesa Mattisa 21. prosinca, nakon što je Trump najavio povlačenje vojnika iz Sirije.
Boltonovo imenovanje je za Trumpovu autonomiju u vanjskoj politici bilo posebno važno. Ranije je Trump bio lišen ovlasti u određivanju dnevnog reda i nije mogao kontrolirati proces međuresornih sastanaka. Bolton mu je dao te ovlasti. Naravno, usput su se pojavljivale manje nesuglasice. Kaže se da je Bolton morao obećati Trumpu da SAD neće biti uvučene u novi rat, ali samo nekoliko tjedana nakon njegovog imenovanja ga je Trump optužio da pokušava sabotirati američki posao s Kimom.
Međutim, Trump sada općenito ima tim koji ne nastoji minimizirati posljedice njegovih odluka, nego naprotiv, pokušava maksimizirati njihov učinak.
U ovoj fazi Trumpove vanjske politike je za Thomasa Wrighta bilo i nekih pozitivnih točaka. Primjerice, krajem 2017. i početkom 2018. je reformirana administracijarazvila strategiju u području nacionalne sigurnosti i obrane u kojoj je naglasak prebačen s antiterorističkih aktivnosti na natjecanje između velikih sila, što su pozdravili mnogi stručnjaci za vanjsku politiku u Washingtonu.
U tim strategijama je prepoznat izazov kojeg svjetskom poretku pod vodstvom Sjedinjenih Država predstavljaju Rusija i Kina i potvrđena je važnost savezništva Moskve i Pekinga. Međutim, čini se da predsjednik nije zainteresiran za promjenu kursa, jer je to spomenuo samo jednom. U svojim komentarima tijekom usvajanje strategije nacionalne sigurnosti, Trump je samo jednom spomenuo sile koje se natječu sa Sjedinjenim Državama, ali je odmah nakon toga naglasio važnost suradnje s Rusijom.
Zajednička vanjska politika
Borba između predsjednika i njegova tima je bila odlučujući čimbenik u prve dvije godine njegova predsjedanja. Iako još uvijek postoji značajna razlika između njih, stavovi Trumpa i njegovih suradnika su se uglavnom približili. Po prvi put promatrači mogu govoriti o Trumpovoj zajedničkoj, premda nepotpunoj, vanjskoj politici, dok uprava amortizira ili prigušuje predsjednikovu impulzivnost u nastojanju da je usmjeri u konstruktivnom smjeru.
U ovoj zajedničkoj vanjskoj politici, Trumpova administracija nema trajnih prijatelja ili trajnih neprijatelja. Usvaja novi ugovorni pristup prema svim zemljama, ne cijeni previše povijesne veze i traži neposredne koristi, od trgovine i nabave do diplomatske podrške.
Ispostavilo se da su autoritarne vlade sklonije ponuditi brze ustupke Sjedinjenim Državama i upravo zbog toga se Trumpovoj upravi lakše nositi s njima nego s demokratskim saveznicima.
Zamislite kontrast između Saudijske Arabije i Japana. Saudijska Arabija je uspjela sniziti cijene nafte kako bi smirila , nakon čega se Trump maknuo u stranu po pitanju ubojstva novinara Jamala Khashoggija.
Unatoč početnim pokušajima premijera Shinza Abea da laska predsjedniku Japan je bio među izgubljenim zemljama. Trumpov zagrljaj s Kimom je jako naljutio japanske dužnosnike.
Danas je Trumpova administracija ujedinjena u svojoj spremnosti da nametne carine, čak i protiv saveznika i partnera, samo kako bi unaprijedila američke gospodarske planove. Pri nametanju carina su moguće taktičke razlike, ali ozbiljnija rasprava o svjetskoj ekonomskoj strategiji koja je u Washingtonu bjesnila 2017. godine sada je gotova.
Danas Trumpova prava redovito koristi moć i utjecaj Sjedinjenih Država kako bi stekla ekonomske prednosti u odnosu na druge zemlje. Uzmite u obzir, na primjer, kako je Trumpov tim iskoristio ponudu Poljske da plati američku vojnu bazu na svom teritoriju i kako je vršio pritisak na Veliku Britaniju da je dovede do teškog Brexita, samo kako bi Sjedinjene Države dobile ustupke u bilateralnom sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.
Uprava prihvaća nacionalizam i prezirno gleda na multilateralnu suradnju u okviru svoje zajedničke ideologije, što je vidljivo iz govora Trumpa, Boltona i Pompea.
Uprava se prema demokraciji i ljudskim pravima odnosi bez velikog poštovanja, osim kada su u pitanju zemlje poput Kube, Irana i Venezuele. To se očituje i u protivljenju Washingtona Europskoj uniji, podršci autoritarnim vođama u osporavanju međunarodnih normi, kao i u povlačenju iz međunarodnih organizacija i ugovora. Istodobno, razmišljanje uprave ostaje spontano i prilično primitivno. Trumpova administracija snažno pritišće Njemačku da odustane od izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2, iako bi, prema doktrini američkog predsjednika, njemačka vlada trebala donositi odluke koje su najprofitabilnije za samu Njemačku.
Trump ima drugačiji stav prema različitim regijama Europe. Njegova administracija bez preduvjeta komunicira sa srednjom i istočnom Europom, gdje pruža političku potporu mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i radi na povećanju izvoza ukapljenog prirodnog plina u ovu regiju, kako bi se suprotstavila ruskom utjecaju. Nasuprot tome, planovi Bijele kuće za zapadnu Europu su mnogo neprijateljskiji. Ovdje se naglasak daje uglavnom na nesuglasice, uključujući odbacivanje plinovoda Sjeverni tok 2, odbacivanje slobodne trgovine s Europom, zahtjeve za povećanje izdatak za obranu unutar NATO-a, kao i neslaganja s EU oko Irana.
U istočnoj Aziji se Trumpova politika sastoji od dvije glavne komponente – Kine i Sjeverne Koreje. Želja za pobjedom u trgovinskom ratu s Pekingom prisiljava predsjednika na šire napore u borbi protiv Kine, za što su se zalagali i neki od njegovih savjetnika. Govorimo o suprotstavljanju političkom utjecaju Kine i preusmjeravanju američke vojske na konkurentski odnos s Kinom. Ali podrška zemljama u regiji koje se protive Pekingu može biti testiranje snage, jer retorika kineskog predsjednika Xi Jinpinga o Tajvanu postaje sve oštrija i emocionalnija, pogotovo u svjetlu trgovinskog rata s Kinom.
Hoće li se Trump suprotstaviti Kini na Tajvanu usko je povezano s hipotetskim ustupcima Pekinga u novom trgovinskom sporazumu sa Sjedinjenim Državama. U međuvremenu je politika američke administracije prema Sjevernoj Koreji pretočena u neformalni sporazum u kojem SAD održavaju odnose s azijskom zemljom sve dok Kim ne isprobava projektile ili nuklearno oružje, čak i ako to ne dovodi do značajnog napretka u uklanjanju nuklearnog oružja. Neki službenici uprave, osobito Bolton, izražavaju rezerve u vezi te strategije pomirenja, ali sve prepuštaju diskreciji predsjednika.
Postoje i nesuglasice između predsjednika i njegovog tima. Najupečatljiviji primjer je politika na Bliskom istoku. Trump i njegovi savjetnici se slažu kako je potrebno voditi žestoku borbu protiv Irana. Međutim, predsjednik kategorički odbija trošiti sredstva kako bi oslabio utjecaj Irana u Siriji, te želi smanjiti američke troškove za ovu regiju. S njegove točke gledišta, treba ograničiti potporu saveznicima kako bi oni sami poduzeli sve mjere koje smatraju potrebnima kako bi se suprotstavili Iranu.
Trumpov tim je imao drugačiju viziju o saudijskom ratu protiv Jemena, nametanja sankcija i raskidanja nuklearnog sporazuma s Iranom. Na primjer, tijekom putovanja na Bliski istok je Bolton izjavio kako američke trupe neće napustiti Siriju sve dok Islamska država ne bude potpuno poražena i dok Kurdi ne dobiju zaštitu. Međutim, sveukupno gledano, Trumpova vanjska politika je koherentnija nego ikada prije.
Što je sljedeće?
Paradoksalno, koherentnija i puno predvidljivija vanjska politika će vjerojatno oslabiti američki utjecaj i destabilizirati svjetski poredak. Podijeljena Trumpova administracija bila je najbolji dokaz za one koji vjeruju u američku poslijeratnu strategiju, koju karakteriziraju jaki savezi, otvoreno svjetsko gospodarstvo i široka podrška demokraciji i vladavini prava. Budući da Trump nikada neće promijeniti svoj svjetonazor, njegova se administracija mora s njim ili složiti ili pristati raditi pod njegovim uvjetima.
Tako počinje treća faza Trumpova predsjedanja u kojoj će utjecaj ujedinjene administracije osjetiti cijeli svijet.
Jednom rijecju ovaj covjek je katastrofa za sve,posebno za SAD.
Plan. Stvari su jednostavne ukoliko znate uzivati u suncu moru I coca coli,
Uvjet je odmicanje od autoputa svjetskih zbivanja,
nasa okolica uziva u stanju lazne napetosti,scenariju bombasticnih zbivanja.
I nakon svega nuzno posljedicno dolazi pitanje.
Gdje smo mi naivni sto smo se dizali na Hej Slaveni.
Sva mu čast što se suprostavio globalistima.
Trump je egomanijak na steroidima koji zamlačuje narod šupljim pričama. Trgovinski deficiti o kojima Trump priča da idu na štetu Amerike su namjerno sklapani i zapravo idu u američku korist. Amerika nema industriju i to nadoknađuje printanjem laznih dolara kojima kupuje proizvode iz drugih zemalja. Dok radnici po Njemačkoj,Meksiku, Japanu,Kini i dr dijelovima Azije rade na proizvodnji , Amerikanci po Washingtonu,New Yorku, Chicagu sjede u uredima i zive na njihov račun jer im za njihove proizvode uvaljuju lazne dolare. Trump je kriminalac i mafijas.
Oprostite za psovku ali jedino mi je to palo na um…..ako može ikako da nas se mane ovaj krug.
https://youtu.be/Tp8Aj7PjumY
Kao nešto Dačić pisao Krampu oko dešavanja na Kosovu i Metohiji;danas je naš Crveni kmer dobi nekakv odgovor sa Krampovim planom za Kosovo i Metoh…….danas zasjedala nekava kontakt grupa za Venecuelu…..nije mi jasno da Dačić dopušta takvo nešto, nije mi jasno da picousti dopušta nekome da nama diktiraju takve gluposti, nije mi jasno da sebi ljudi dopuštaju da u Venecueli prave red i raspored……..
Osim usranog malja ima li kakv drugi lijek za njihovu šizofreniju!??
Na ovim slikama gore sam primetio samo Kolindu i Melaniju, i to sa iste strane.
Zanimljivo je da se neke njegove mjere mogu smatrati socijalistickim. Suzbijanje ilegalne imigracije i protekcionizam prema zemljama koje imaju jeftiniju radnu snagu su u interesu americke industrije ali i radnika. Zato su radnici i mali poduzetnici odj… demokrate koji su postali stranka korporacija ilegalnih i neobrazovanih imigranata i poremecenih libtarda
Tramp je ušao u ovu avanturu “glavački”. Bez obzira na prethodno kretanje u visokim krugovima nije znao šta ga čeka i u čemu će se naći. Tek u poslednje vreme mu je koliko-toliko jasno “ko se pita” a do tada je lutao “kao guske u magli”.
Posle niza pokušaja da sprovede “ono što se setio pre doručka” doveden je na nivo potrebne poslušnosti. Kako znam? Pa sve manje tvituje, tačnije tvitovi su mu sve manje “čudni”.
Tko je gledao njegovo obraćanje građanima o stanju nacije(SOTU), jasno može vidjeti koliko je američki političar, a i američki glasač odvojen od stvarnosti i ostatka svijeta- toliko su glupi i zatucani ti ljudi tamo, da svršavaju na Trumpove izjave “nikad naša zemlja neće biti socijalistička!”. Njihove unutarnje kozmetičke teme poput LGBT prava, manjinskih prava i smiješnog radikalnog feminizma su obje američke partije vješto iskoristile za prodaju priče o “kulturnom marksizmu i komunizmu koja subverzivno unišava američki građanski duh”. Komunizma ne postoji u Americi, a kulturni marksizam nikad nije postojao, to je teorijska izmišljotina američkih desničara koju su izmislili kad su shvatili da čak i oni tako glupi moraju imat neku teorijsku potkovanost. Dok američki građanin misli da su svima dostupne zdravstvene usluge put u “socijalizam Venezuele”, dotad će američki građanin rado podržavati vojne intervencije u Venezueli. Ukratko, prosječnom američkom čovjeku je u 21.-om stoljeću prodana priča o borbi protiv “socijalizma”,… Čitaj više »
Trump je čisti egomanijak koji kupuje sponzoruše ali ako se prisjetimo da mu je protivnica bila Killary koju uzbuditi mogu jedino scene brutalnih likvidacija i čiji muž je već bio US President onda američki vjernici u demokraciju i nisu imali baš neki izbor. USA napokon ima predsjednika kakvog zaslužuje; oličenje malograđanskog primitivizma u kojem su svi posebni i svi najpametniji i tako užasno napredni. Ono što u Srbiji nazivaju “palanački mentalitet” ima i svoju američku verziju. Sviđalo se nama ili ne to ništa ne mjenja jer on će tjerati po svome. Meni djeluje manje opasan od one prevare zvane Barack Obama. Trump se zaista boji Putina i jake Rusije. U ovom trenutku Putin je jedini razuman i odgovoran državnik među nuklearnim silama i kao takav smanjuje mogućnost nuklearnog rata. Što se tiče Venezuele koja je sad aktuelna mislim da osim lajanja ipak neće ići na vojnu intervenciju jer bio bi… Čitaj više »
Foreign Affairs kao i do sada. Pola pasusa istine pa pola pasusa laži. I stalna vrtnja u krug. Da li je zaista potrebna neizmjerna hrabrost za objaviti i jedno otvoreno analitičko mišljenje u zemlji slobode ?
Trump je marioneta kao I svi prethodni poglavari iza politike SADa stoji dobro organizirano financijski moćna organizacija masona koji su povezani sa svim državama svijeta nama je to jasno oni su posvuda I djeluju neprekidno cilj im je svjetski rat i smanjenje svjetske populacije danas sam gotovo siguran da je ista organizacija podržavala Hitlera i na taj račun okupirala evropu kako u vojnom tako i ekonomskom pogledu…Trump je nebitan….