Francuska i Italija se otvaraju Kini – Milijarde su ipak jači argument od prijetnji

Jučer su tijekom službenog susreta u Parizu kineski predsjednik Xi Jinping i francuski predsjednik Emmanuel Macron potpisali niz poslovnih i bilateralnih sporazuma, uključujući kupnju 300 zrakoplova kompanije Airbus. Ovo je još jedna velika kupnja zrakoplova od strane Kine, nakon narudžbe 300 zrakoplova Boeing kada je američki predsjednik Donald Trump 2017. godine posjetio Kinu, ali i odgovor na spekulacije o odnosima Kine s Francuskom i Kine s Europom.

Gospodarska suradnja je postala srž međunarodnih odnosa u XXI stoljeću. Budući da Kina i Europa međusobno nisu sigurnosna prijetnja jedni drugima, njihova je razina ekonomske suradnje najbolji pokazatelj njihovih odnosa općenito. Kina je najveće tržište za Airbus i najveće tržište za većinu francuskih i europskih luksuznih proizvoda. Kina također osigurava najbrže rastući broj turista i inozemnih studenata u Europu.

Kina i Francuska, osim gospodarske i trgovinske suradnje, podržavaju i multilateralizam. Dvije strane također podržavaju Pariški sporazum o klimatskim promjenama i može se sa sigurnošću reći da su Kina i Francuska međusobni razvojni partneri, što je također slučaj za odnose između Kine i Europe.

Francuska i Europa ozbiljno shvaćaju Kinu, ali i brinu zbog Kine. Međutim, te su zabrinutosti više posljedica tjeskobe zbog neizvjesne budućnosti, a ne zato što se europske zemlje suočavaju s realnim prijetnjama koje bi dolazile iz Kine.

Kina je naručila zrakoplove Airbus, ali su neki u Francuskoj i Europi već sad zabrinuti da će Airbus izgubiti svoje tržište kada Kina počne proizvoditi vlastite velike putničke zrakoplove.

Kineski ljudi kupuju francusku luksuznu  robu, a Francuzi se brinu zbog toga što je kineski narod sve bogatiji i ljudi si mogu priuštiti luksuz. Dobro je što kineske tvrtke ulažu u Europu, ali se Europljani brine da Kinezi kupuju njihovu konkurentnost.

Ove brige su normalne, ali i proturječne. Ipak, nisu omele razvoj kinesko-francuskih i kinesko-europskih odnosa, koji pokazuju trend napretka.

Francuzi bi trebali primijetiti da ih Kina poštuje. Kineska vlada nikada ne daje neodgovorne izjave o Francuskoj ili Europi kada imaju problema, niti je Kina izazvala bilo kakav sukob s Parizom i ostalim europskim kancelarijama.

Neki stavovi u Francuskoj i Europi spadaju u tabor “teoretičara kineske prijetnje”. Ovi stručnjaci u svakom poslovnom potezu Kine vide “dugoročnu  politiku Pekinga , što Europi daje lažan strateški dojam o Kini. Ako se takav dojam učvrsti, suradnja Francuske i Europe s Kinom može biti suzdržana. Međutim, to neće donijeti koristi nikome, stoga i rješavanje nesporazuma može koristiti Europi, a to je odgovornost političara EU.

Trgovinski sporovi između Kine i Francuske i Kine i Europe se vrlo lako mogu ublažiti ili riješiti konzultacijama. Uzajamna suradnja je glavni kurs, a problemi su samo nuspojave.

Trgovinski rat se pretvara u nasilje samo u Sjedinjenim Državama, koje uz ove mjere koriste sankcije, embargo, zamrzavanje imovine i financijskih tokova navodnih “neprijatelja” i zemalja koje iz ovog ili onog razloga predstavljaju “prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti”. Kina i Europa se snažno protive takvom unilateralizmu i zagovaraju promicanje gospodarske suradnje bez trgovinskog rata.

Točni je da Kina i Zapad imaju različite političke sustave. Međutim, Francuska je bila prva zapadna zemlja koja je uspostavila diplomatske odnose s Kinom, što pokazuje stratešku viziju Charlesa de Gaullea i francuskih vođa iz njegova vremena

Danas su SAD poduzele krajnje “mjere predostrožnosti” protiv Kine, a Zapad je sumnjičav prema Kini. Peking se nada da Francuska u okviru drugačije strategije  ponovno može prevoditi druge zapadne zemlje. Strategija bi trebala biti u skladu s trendom globalizacije multilateralizma i koristiti interesima svih Francuza.

Odnosi Francuske i drugih europskih zemalja s Kinom bi se trebali razvijati na temelju činjenica, a ne na temelju percepcije ili mašte. Njihova ekonomska i trgovinska razmjena bi trebala biti veća i kvalitetnija. Njihovi odnosi trebali bi pomoći u održavanju pravednijeg svjetskog poretka koji bi koristio miru i razvoju. To je iskrena nada Kine i Peking se nada da će Francuska dijeliti ove stavove s kineskim vodstvom.

Drugi važan proboj u Europi je bio posjet Rimu, dan prije nego je Xi Jinping otputovao za Pariz.

Talijanski premijer Giuseppe Conte je još na Svjetskog gospodarskog forumu u Davosu 23. siječnja 2019. rekao kako je spreman nazočiti drugom po redu Forumu za međunarodnu suradnju “Belt and Road” krajem travnja u Pekingu.

Govoreći početkom ovog mjeseca u Genovi, premijer Conte je rekao da je kineska inicijativa “Jedan pojas, jedan put” prilika za Italiju i Europu, te da njegova koalicijska vlada proučava i analizira implikacije formalnog odobravanja inicijative.

“Uvjeren sam da ćemo moći predstaviti naše kriterije u smislu ekonomske, financijske i ekološke stabilnosti i održivosti, te prema našim pravnim standardima odobriti projekt, za kojeg  želimo da bude širok i transparentan”, rekao je Conte.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je potom u Pekingu izjavio da Kina pozdravlja Italiju i druge europske zemlje i poziva ih da aktivno sudjeluju u inicijativi “Jedan pojas, jedan put”.

U proteklih šest godina su 152 zemlje i međunarodne organizacije potpisale dokumente o suradnji s Kinom u ovoj inicijativi, što potvrđuju i službeni podaci na stranici inicijative.

Od kada je preuzela vlast u lipnju 2018. godine, nova talijanska vlada je posjetila Kinu tri puta na visokoj razini. Azijskog diva su posjetili ministar financija Giovanni Tria, ministar ekonomskog razvoja Michele Geraci i zamjenika premijera Luigi Di Maio, koji obnaša dužnosti ministra gospodarstva.

Konačno su se prije tri dana u Rimu susreli Xi Jinping i predsjednik Sergio Mattarella, a onda je kineski vođa s premijerom Conteom potpisao Memorandum o suradnju u projektu Jedan pojas, jedan put.

Vrijednost sporazuma između Italije i Kine je oko 2,5 milijardi eura, ali je potencijal sporazuma koje su potpisale dvije delegacije 20 milijardi eura.

“Kina i Italija moraju uspostaviti učinkovitije odnose i izgraditi bolje odnose koji su već vrlo dobri”, rekao je premijer Conte tijekom sastanka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

Nakon ovih ugovora, od kojih Italija nije odustala ni pod pritiskom američkih “saveznika”, Xi Jinping je odletio za Palermo. Zanimljivo, ako je posjet Xi Jinpinga kontinentalnoj Italiji izazvao kontroverze, u Palermu, na Siciliji, je sve bilo u savršenom redu.

Predsjednik regije Sicilije Nello Musumeci, predsjednik Regionalne skupštine Sicilije Gianfranco Miccichè i gradonačelnik Palerma Leoluca Orlando, sva trojica dugogodišnje političke vođe otoka, nadaju se provedbi gospodarskih, komercijalnih i kulturnih odnosa između Sicilije i Kine.

Iako su razgovarali o trgovinskoj razmjeni, očito je da Xi Jinping u Palermo nije putovao samo zbog  naranči i lutaka, nego da pripremiti put za uključivanje Sicilije u “Novi put svile”. Ne umanjujući značaj političkih vođa Sicilije, jasno je da milijarde koje bi se mogle utrošiti na luke i ceste na otoke privlače mnoge lokalne “poduzetnike”. No, ostanimo pri službenom dijelu posjete.

Predsjednik regije jasno kaže “kako postoje svi uvjeti i da biti dio Novog puta svile znači imati konkurentnu infrastrukturu”, sli da se za završne sporazume mora raditi s nacionalnom vladom.

U ovom trenutku, dakle, “Novi put svile” se čini daleko. Međutim, Sicilija ima priliku iskoristiti interese Kine u tom području, osobito u Africi, kako bi postala središte na Mediteranu. Čvorišta je spominjao upravo Michele Geraci, tajnik za gospodarski razvoj u vladajućoj Ligi i organizator posjete Xi Jinpinga Palermu.

“Ne znamo točno računa li Kina na Palermo, ali znamo da Palermo treba Kinu da povrati svoj status industrijske, političke i kulturne prijestolnice Mediterana“, rekao je Michele Geraci u društvu Xi Jinpinga.

Gradonačelnik Palerma, Leoluca Orlando, dobro je shvatio da je, bez obzira na razloge, posjet kineskog predsjednika izvrsna prilika za privlačenje investicija, provedbu projekata modernizacije, obnovu, implementaciju novih tehnologija, pokretanje kulturne razmjene i promicanje turizma, uz strukturne pogodnosti ne samo na grad, već i za cijelu regiju. Za to je predao kineskom veleposlaniku dosje “Palermo 2030”, ambiciozni dugoročni projekt koji za cilj ima preobraziti grad u “vrata Mediterana” koja Europu povezuje s Afrikom i Azijom.

Dosje ističe međunarodni, multikulturalni, geostrateški i turistički status grada i predlaže model razvoja koji bi se mogao kombinirati s interesima Kine. Navedeni su novi investicijski projekti, koji bi mogli potaknuti interese kineskih ulagača, poput revolucije pametnog grada ili upotrebe 5G mreže u različitim područjima.

“Vjerujem da kineske interese na Siciliji još treba u potpunosti razumjeti. Jedno je sigurno, nakon što je mnogo uložila u Afriku, jasno je da Kina ima interes razvijati svoja područja djelovanja na Mediteranu i s te točke gledišta Sicilija i Palermo igraju središnju ulogu. Osobito mislim na temu novih tehnologija i proširenje 5G”, rekao je Giusto Catania, tajnik za urbanizam u Palermu.

Upitan da odgovori na činjenicu da je zbližavanje s Kinom u nekih uzrokovalo proteste protiv “kineske kolonizacije i rasprodaje zemlje”, Giusto Catania je odgovorio: “Italija u međunarodnoj konkurenciji mora biti zemlja sposobna za ulaganje u novu infrastrukturu i nove tehnologije.”

“Ako netko zamišlja da će sačuvati zemlju izbjegavanjem vanjskih odnosa, vjerujem da je krenuo pogrešnim putem. Jasno je da zemlja može preispitati svoju industrijsku politiku ulaganjem u inovacije”, zaključio je vijećnik grada Palerma zadužen za urbanizam.