Fukushima – Sedam godina poslije je sve isto kao na dan havarije (video)

Nuklearna elektrana Fukushima i nakon sedam godina katastrofe predstavlja veliku prijetnju za stanovništvo koje se vraća u obližnja mjesta i gradove, gdje su i dalje izloženi prekomjernom zračenju. U obližnjim gradovima od nuklearne elektrane Fukushima je razina radijacije i dalje i do 100 puta veća od dopuštenih razina.

Sva područja koja su ispitana, uključujući i mjesta gdje je ljudima dozvoljeno da se vrate, imaju istu razinu radijacije kao aktivno nuklearno postrojenje, unatoč godinama dekontaminacije. Izvješće je alarmantno jer se žene, trudnice, djeca i ostali vraćaju u svoje kontaminirane kuće i izloženi su riziku trajnog zračenja ekvivalenta rendgenskom snimanju prsa. Međutim, vlada Japana tvrdi da razine zračenja u navedenim zonama ne predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje, pozivajući se na japanske medicinske stručnjake i Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja koji podržavaju njihove tvrdnje.

Za čišćenje Fukushime i okolne zone je još uvijek zadužena tvrtka japanska tvrtka TEPCO, koja je tek nakon dvije godine rekla cijelu istinu o havariji i posljedicama koje će se osjećati tisućama godina.

Istraživači su u mikročesticama otkrili i uran iz nuklearnog goriva koji je bio dio ili povezan s mikročesticama bogatim cezijem, emitirane iz nuklearnog reaktora tijekom taljenja jezgre. Čestice su oko 20 puta manje od širine ljudske kose i ljudi ih lako mogu udahnuti. Prvo se mislilo da su oslobođeni samo plinoviti radionuklidi, kao što su cezij i jod. No, sada je jasno da su oslobođene i male, čvrste čestice od kojih neke imaju vrlo dugo vrijeme poluraspada. Uran ima vrijeme poluraspada od milijarde godina. Dobivanje kemijskih podataka o rastaljenom nuklearnom gorivu unutar oštećenih nuklearnih reaktora nije moguće zbog visoke razine zračenja.

Iako se u početku govorilo da je havarija na nuklearki u Fukushimi slična onoj koja se dogodila u Černobilu 1986. godine, ispostavilo se da je japanska vlada podcijenila razinu radijacije i da je emisija radioaktivnih čestica već u samom početku bila 40% veća od one u Ukrajini 1986. godine. Nakon znanstvenih istraživanja i nadzora nad japanskom nuklearnom elektranom u Fukushimi ustanovljeno je da se nije pridavalo dovoljno značaja količini radijacije ili se namjerno obmanjivala javnost. 2013. je čak i The Guardian priznao da je nakon više od dvije godine od nesreće u Fukushimi “radijacija 18 puta veća no što se mislilo”.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti iz apela kojega je međunarodnoj zajednici 6. listopada  2013. uputio japanski premijer Shinzo Abe. Japanski premijer je tada zatražio međunarodnu pomoć kako bi se uspio nositi s krizom Fukushimi, ograničiti štetu i spriječiti curenje radioaktivne vode u Pacifik.

Japanskom premijeru je tada trebalo dva mjeseca da svijetu javno prizna da je nakon havarije 2013. kompanija TEPCO nakon dvije godine prvi put priznala da se u more izlijeva 300 tona radioaktivnog materijala dnevno iz jednog od spremnika u tvornici i iz podruma zgrade u kojoj je smješten reaktor.

U nekim dijelovima tvornice je zračenje smrtonosno i tamo ljudi ne smiju ući. Zbog toga je tvrtka TEPCO 2015. razvila nekoliko posebnih robota za podvodnu potragu salivenih šipki nuklearnog goriva u tri uništena reaktora.

Za izgradnju svakog uređaja je bilo potrebno dvije godine, ali kako se približe reaktoru,  “zračenje uništava njihove kablove i oni se kvare”, žali se Naohiro Masuda, čelnik nadzora procesa dekontaminacije kompanije TEPCO.

Bez pronalaženja šipki nuklearnog goriva bit će nemoguće izračunati koliko vremena će tvrtka trebati za dovršetak ovog posla, ali on bi mogao potrajati između 30 i 40 godina.

Snimka “smrti” robota od prevelikog zračenja:

https://www.youtube.com/watch?v=rlhbRwnDnTA