Gazprom ostvaruje energetske pobjede na jugu i na sjeveru Europe

Rusija je u lipnju prošle godine počela izgradnju plinovoda “Turski tok”, kojim će ruski plin ispod Crnog mora biti dostavljen u Tursku i zemlje južne i jugoistočne Europe. Istovremeno je projekt “Sjeverni tok 2” sve bliže završetku, jer ako Danska i ne izda dozvolu, plinovod će se preusmjeriti u pomorsku “off shore” zonu, bit će duži oko 19 kilometara, ali će se izgraditi, što će povećati opskrbu Europe ruskim plinom, čija potrošnja ne prestaje rasti. Dakle, može se reći da su Vladimir Putin i Gazprom pobijedili na dva energetska fronta, ne samo u Turskoj, nego i Europi.

Ruski predsjednik je bio jedan od prvih lidera koji je čestitao Recepu Tayyipu Erdoganu na nedavnom ponovnom izboru i istaknuo značaj važnih energetskih projekata Rusije i Turske. Do 2023. Će Rusija završiti izgradnju prve nuklearne elektrane Akkuyu u Turskoj. Osim toga, Rusija će pred nosom Sjedinjenih Američkih Država isporučiti protuzrakoplovne sustave S-400 Turskoj, koji nisu u skladu s vojnom opremom NATO pakta i bit će potreban dolazak ruskih vojnih instruktora da surađuju s turskim kolegama iz vojnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, kako bi sustav uopće funkcionirao.

Rusija nastavlja i izgradnju plinovoda “Turski tok”, koja je započela u lipnju prošle godine i kojim će ruski plin kroz Crno more biti isporučivan Turskoj i zemljama južne i jugoistočne Europe.

Bruxelles i Washington su doslovno eksplodirali od bijesa kada su saznali da je propao projekt “Nabucco”, koji je trebao povezati Iran i Azerbejdžan sa Srednjom Europom. Iako je mogao prolaziti iz Irana preko Turske dalje prema Europi, planirano je i da prolazi kroz Siriju, ali je propao zbog propale agresije na arapsku zemlju.

SAD prijete da Turskoj neće isporučiti već naručene borbene zrakoplove F-35, čak i da će uvesti sankcije Turskoj, ali Erdogan podsjetio Washington da ima i drugih dobavljača koji su zainteresirani za zamjenu i isporuku svojih zrakoplova. Na mogućnost uvođenja sankcija je turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavusoglu odgovorio kako će odgovoriti protusankcijama, unatoč činjenici da su SAD i Turska NATO saveznici.

Iako Rusija gradi gotovo sve industrije za supstituciju uvoza, putevi plinskih i naftnih cjevovoda su važan geopolitički faktor i jedan od skrivenih uzroka rata u Siriji.

Usprkos svemu, Vladimir Putin je, kao iskusan strateg i taktičar, turskog sultana pretvorio u ruskog dužnika. U novoj eri koja je upravo započela u Turskoj, koji neki zovu erom “Erdoganovog apsolutizma”, Turskoj trebaju ulaganja u realni sektor, financijska stabilnost, jaka valuta i gospodarski napredak. Ankara osjeti da se ne može osloniti na zapadne saveznike, koji manipuliraju turskom lirom i ne pridaju važnost rastu turske ekonomije. Putin je iskoristio priliku i ponudio se kao važan ekonomski partner, a nije pravio puno problema ni oko isporuke sustava S-400, kao pentagon, koji je godinama opstruirao prodaju sustava “Patriot” turskoj vojsci.

Nakon što je pobijedio u Turskoj i jugoistočnoj Europi, čini se da Putin dobiva bitku za izgradnju plinovoda “Sjeverni tok 2”, koji će kroz Baltik Rusiju izravno povezati s Europom, točnije Njemačkom , koja ne želi odustati od projekta ni pod koju cijenu.

Ovaj projekt, koji bi trebao biti dovršen već iduće godine, povećat će ruske isporuke plina Europi za najmanje 50 milijardi kubnih metara godišnje. Kako bi  umirila Ukrajinu, Rusiji nije problem da 20 do 30 milijardi kubnih metara plina godišnje i dalje isporučuje kroz ukrajinske plinovode.

Međutim, posao s Ukrajinom će se nastaviti “samo ako bude ekonomski opravdan”, rekao je Putin. To je vrlo upitno, jer Gazprom više ne želi popravljati ukrajinske plinovode i kompresorske stanice, a ukrajinski Naftogaz nema novac da uloži u obnovu i održavanje plinskog tranzitnog sustava, tako da je budućnost ukrajinskih plinovoda vrlo uputna.

Što se tiče ruskih uspjeha, njih je vrlo jednostavno objasniti. Nema tu nikakve posebne ljubavi Europe prema Rusiji ili skrivene ruske čežnje da se vrati Europi. Sve se temelji na običnom izračunu i uzajamnoj koristi. Činjenica je da, unatoč naporima Sjedinjenih Država, ranije i Europske komisije, potrošnja ruskog plina u Europi ne prestaje rasti. Udio ruskog plina na europskom tržištu je 2017. iznosio gotovo 40%, dok je u Njemačka od ukupne potražnje 60% plina kupovala iz Rusije.

Iako je EU ranije najavila kako će povećati isporuke iz Sjedinjenih Država, Katara i drugih proizvođača, po tom se pitanju vrlo malo učinilo.

Unatoč izgradnji LNG terminala u Poljskoj, Litvi i drugim zemljama, Gazprom je 2017. drugu godinu zaredom uspio oboriti rekorde u izvozu plina u EU, a da Turski i Sjeverni tok još nisu ni proradili.

Europski kupci su povećali kupnju ruskog plina zbog velikog pada proizvodnje “plavog goriva” u Nizozemskoj i drugim zemljama.

Predsjednikom uprave Gazproma, Aleksej Miller, rekao je da je 2017. godine ruska tvrtka u odnosu na 2016. povećala proizvodnju plina za 12,4%, odnosno na 472 milijarde kubnih metara, dok je izvoz plina u Europu povećan za 8,1%, na rekordnih 193,6 milijarde kubnih metara.

U studenom prošle godine je Miller na sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom rekao je kako, nakon rezultata iz 2017. godine, Gazprom očekuje apsolutne rekorde u isporukama plina za Europu, iako isporuke prema ugovorima za ovu godinu dosežu 192 milijarde kubičnih metara.