Godišnji profit privatne zatvorske industrije u SAD-u premašio milijarde dolara

Godišnji prihodi privatne zatvorske industrije u SAD-u dosežu pet milijardi dolara. Za privatne tvrtke korisno je da broj zatvorenika raste, zbog čega lobiraju za strože zakone koji predviđaju duže zatvorske kazne, piše list La Jornada. Istodobno, vjerojatnost odlaska u zatvor među Afroamerikancima šest je puta veća od one njihovih bijelih sugrađana, navodi se u članku.

Aleksandar Solženjicin napisao je svoj poznati „Arhipelag Gulag“ od 1958. do 1970. godine, govoreći na temelju osobnog iskustva i vlastitih istraživanja o radnim logorima koji su tada postojali u Sovjetskom Savezu. Usporedio je sustav radnih logora s „arhipelagom“ koji se proširio po bivšem SSSR-u, gdje je svaki takav logor postao „otok političke represije i preodgoja“, a kratica GULAG postala je široko poznata širom svijeta nakon objavljivanja Solženjicinove knjige 1973., piše Alejandro Nadal na stranicama popularnog meksičkog lista La Jornada. Međutim, godinama kasnije, Gulag je došao na američki kontinent, navodi se u članku.

Preciznije, Gulag sada postoji u Sjedinjenim Državama, gdje ima najviše zatvorenika na svijetu. Na primjer, čak i u Kini, čija populacija doseže 1,4 milijarde ljudi, broj zatvorenika ne prelazi 1,6 milijuna. Dok u Sjedinjenim Državama, gdje ukupno živi oko 320 milijuna ljudi, u zatvoru je više od 2 milijuna ljudi, istaknuto je u članku.

Za usporedbu, u vrijeme Staljinove smrti 1953. godine, bilo je u sovjetskom Gulagu 2,3 milijuna zatvorenika, napominje autor.

Trenutno, Sjedinjene Države čine oko 5% svjetske populacije i imaju otprilike 25% ukupnog broja zatvorenika u svijetu. Američki zatvorski sustav napravio je veliki skok ’70-ih, kada je broj zatvorenika počeo rasti alarmantnom brzinom. Štoviše, američki Gulag ima posebnu “Poslovni otisak”. Nije iznenađujuće da s tako velikim brojem ljudi koji se nalaze iza rešetaka, američki biznis nije propustio priliku da ovo iskoristi.

Privatizacija zatvora u SAD-u ’90-ih naglo se intenzivirala i sada su privatne komercijalne tvrtke uključene u smještaj oko 19% zatvorenika u zemlji, objašnjava autor.

“Privatni zatvori su profitabilan posao. Za privatne tvrtke uključene u upravljanje zatvorima savezna vlada SAD-a osigurava godišnju subvenciju u iznosu od 23 tisuće dolara za svakog zatvorenika, unatoč činjenici da je minimalna plaća u državi samo 15 tisuća dolara godišnje“, stoji u članku.

Tri glavne kompanije za upravljanje zatvorima u privatnom vlasništvu su CoreCivic, Geo Group i MTC, prenosi La Jornada. Štoviše, posljednjih godina njihov promet i dobit značajno su porasli. Primjerice, prihodi CoreCivica za razdoblje od 2000. do 2017. porasli su s 280 milijuna na 1,7 milijardi dolara, odnosno više od 500%.

Općenito, američka industrija privatnih zatvora godišnje zarađuje 5 milijardi dolara, stoga ne čudi da su vodeće banke spremne dati velikodušne zajmove takvim tvrtkama za razvoj poslovanja, navodi se u članku.

Kako bi proširile opseg svog poslovanja, privatne zatvorske tvrtke izdvojile su znatna sredstva za lobiranje u američkom Kongresu za daljnje proširivanje privatizacijske politike zemlje na zatvore.

Točne informacije o ovom pitanju prilično je teško dobiti, ali prema dostupnim informacijama, samo je CoreCivic od 1999. do 2010. izdvojio oko 1,4 milijuna dolara za lobiranje za potrebne zakonodavne akte na saveznoj razini, piše La Jornada.

Dakako, za ove privatne tvrtke je korisno da broj zatvorenika u Sjedinjenim Državama i dalje raste, a za to su potrebni stroži zakoni koji predviđaju duže zatvorske kazne za sve vrste djela, što komplicira postupak uvjetnog otpusta.

„Više zatvorenika i duže zatvorske kazne, to je formula za ostvarivanje velikih prihoda ovih privatnih tvrtki. A da bi se smanjili troškovi ovog novog izuma kapitalizma, kvaliteta hrane i medicinskih usluga se pogoršava. Tome treba dodati sve vrste zlostavljanja i široko rasprostranjeno nasilje”, napominje autor.

U isto vrijeme, statistika o sastavu i broju zatvorenika služi kao svojevrsni “odraz američkog društva”, piše La Jornada.

“Afroamerikanci imaju šest puta veću vjerojatnost da će završiti  u zatvoru nego njegovi bijeli sugrađani. Rasizam zatvorskog sustava jasan je pokazatelj onoga što se događa u zemlji koja toliko hvali slobodu“, piše Alejandro Nadal.

U 2014. godini pojavilo se nekoliko alarmantnih izvješća o razini nasilja u američkim zatvorima, što je dovelo do poziva na reformu zatvorskog sustava i ukidanje privatizacije. Međutim, reforme koje je administracija Baracka Obame pokušala započeti bile su samo djelomične i zahvatile su samo savezne zatvore. Nakon što je Donald Trump došao u Bijelu kuću, ovaj je proces krenuo obrnutim smjerom, a cijene dionica privatnih zatvorskih tvrtki znatno su porasle, navodi autor.

U ljeto 2018. američki zatvorenici osnovali su prosvjedni pokret.

“Štrajkovi glađu i djela neposluha bili su brutalno suzbijana, ali su na kraju ipak probili zavjesu šutnje. Sada se tijekom predizborne rasprave u Sjedinjenim Državama aktivno raspravlja o reformi pravosuđa i zatvorskom sustavu. Međutim, pitanje je hoće li ovaj novi oblik Gulaga na kraju zaista nestati ostaje otvoreno.

“Vjerojatno se samo u zemlji u kojoj je kapitalizam dosegao svoju najvišu fazu razvoja mogao pojaviti takav izopačeni oblik kombiniranja zatvorskog sustava i privatnog poslovanja”, zaključuje Alejandro Nadal.

La Jornada

Licemjerje demokrata – ”Rat protiv Konfederacije” i privatni zatvori u Americi

“Arhipaleag USAlag” – Preko 2 milijuna zatvorenika i 160 000 “živih mrtvaca”