GPS ili GLONASS – Ruski sustav je u vojnoj sferi puno sigurniji

Pentagon je proveo 10 godina da zamjeni sve satelite za GPS navigaciju, jer su bili toliko ranjivi da su mogli uzorkovati različite katastrofalne situacije. Međutim, čini se da još treba obaviti dobar dio posla.

U prosincu je iranska tiskovna agencija IRNA objavila snimke i izvijestila  da su iranske oružane snage uspjele presresti i grubo prizemljiti američku izviđačku bespilotnu letjelicu, koju su američke zračne snage morale uništiti. Iranski inženjeri su objasnili da je slaba točka drona bio GPS navigacijski sustav. Činjenica je da ometanje radijskih signala dovodi do toga da softver bespilotne letjelice automatski pokreće sustav autopilotiranja. Naravno, Iranci koji su presreli bespilotnu letjelicu su imitirali “izvorni signal” i učinili da dron sleti na željeno mjesto.

Napadom se pokušava prevariti GPS prijemnik kada uređaj za presretanje emitira snažniji signal od onog kojeg uređaj prima s GPS satelita. Izgleda kao niz poznatih GPS signala. Simulacija se odvija na takav način da prisiljava “primatelja” da pogrešno odredi svoje mjesto i da ide ka onim koordinatama koje je poslao uređaj za presretanje. Kao što je poznato o ovim sustavima, prema vremenu koje je potrebno da signal putuje od GPS satelita do “prijemnika” se može izračunati točna lokacija GPS satelita. Mnogi strani stručnjaci su u brojnim člancima potvrdili ovu ranjivost.

“Čak su i moderni vojni GPS prijemnici iznimno osjetljivi na manipulacije. Bilo koji GPS uređaj na dronu se može ponovno kalibrirati tako da autopilot može letjeti na drugom kursu. Tehnički, takve su mogućnosti vrlo dostupne”, izjavio je bivši američki specijalist za mornaricu Robert Densmore.

Kraljevska tehnička akademija Velika Britanije je provela istraživanje o GPS navigaciji i dobila razočaravajuće zaključke. Činjenica je da su sateliti koji pružaju GPS navigaciju osjetljivi na učinke svemirskog zračenja i solarnih magnetskih oluja. Stručnjaci akademije su zabilježili slične propuste u radu satelita 1997., 1998. i 2003. godine.

Stručnjaci britanske Kraljevske tehničke akademije su primijetili da zbog tih manjkavosti postoji rizik presretanja satelitske kontrole, učitavanja pogrešnih podataka tijekom ponovnog učitavanja softvera, kao i namjernog uzrokovanja unutarnjeg kvara. Sve se to odražava na točnosti obrade informacija iz takvog satelita i može dovesti do raznih katastrofalnih situacija.

Kao što je poznato, prvi GPS navigacijski sateliti lansirani su u orbitu na 20 000 kilometara 1974. godine. To je takozvana “orbita besmrtnosti” u kojoj sateliti mogu biti u dobrom stanju cijeli svoj životni vijek, obično 15 godina. Ali je zbog toga oprema mnogih “staraca” ostala ista, a prijemnici i odašiljači nemaju sustav zaštite od modernih uređaja za presretanje i hakiranje.

Algoritam sustava GPS dešifriran je 2000. godine, tako da ga svaki talentirani haker može koristiti.

Promjena cjelokupnog GPS sustava je skupa. Pentagonu je trebalo 10 godina da u potpunosti zamijeni sve satelite, kako bi uklonio ranjivosti operacijskog sustava Windows, poboljšao softvere i ugradio antivirusne i antihakerske programe. Međutim, kako se opravdava upad Iranaca u sustav nadzora američkog drona, preko kojeg su primali informacije iz američkog zapovjednog centra za upravljanje dronovima u Iraku? Možda se i ovaj slučaj razjasni, kao što su se saznali uzroci za greške iz ranijih američkih ratova.

GPS i njegove mane u ratu

Ranjivost GPS navigacije na vanjske čimbenike koji utječu na satelite utječe i na korištenje preciznog oružja.

Tijekom vojne operacije u Iraku 2003. je jedan od tih “neuspjeha” doveo je do činjenice da je dio preciznog oružja, posebno artiljerijski sustavi, griješio u koordinatama i gađao vlastite jedinice.

Amerikanci su za neuspjehe obrambenog raketnog sustava Patriot okrivili upravo ove nedostatke. Naime, protuzrakoplovni projektili su promašivali mete i morali su se lansirati dodatni samo kako bi se oborile iračke rakete Scud. Amerikanci su oborili 45 projektila R-17 (Scud), ali su lansirali 158 projektila od kojih svaki košta oko 2 milijuna dolara.

Pametne bombe JDAM su pokazale isti fijasko, koji se isprva vidio tijekom bombardiranja SRJ 1999. godine, a onda su počele “griješiti” prvo u Iraku 2003., a zatim u Libiji i Siriji. Zanimljivo je da su kao dokaze o upotrebi visokopreciznog oružja u Siriji na televizijskim kanalima stranih medija često prenošene snimke ruskih dronova ili zrakoplovnih sustava.

Poznajući GPS algoritam a još više ako ga netko posjeduje, možete namjerno “iskriviti” koordinate u GPS navigaciji i tu grešku poslati na skupinu vojnih GPS prijemnika.

Tako je bilo i za vrijeme Gruzijskog rata u kolovozu 2008. kada su ruski topnici otkrili da je greška u GPS prijemnicima bila gotovo 300 metara. Softver je namjerno iskrivljen i nije se mogao ponovno pokrenuti sve dok ruske specijalne snage nisu kao trofej dobile diskove sa svježim ažuriranjem GPS softvera.

Postojao je jedan izvanredan slučaj tijekom pomorskih vježbi američke mornarice u području San Diega. Vojska je simulirala situaciju potpunog gubitka komunikacije i slučajno isključila sve GPS prijemnike u okrugu. Posljedica toga je da nekoliko sati nije bilo mobilne komunikacije u gradu, bankomati nisu davali novac, a zrakoplovi nisu mogli sletjeti u zračnu luku. Dogodio se mali informativni Armagedon.

Tijekom rata u Iraku 2003. godine svi civilni GPS prijemnici bili su isključeni od strane Amerikanaca, a krive informacije su pružene vojnim GPS prijemnicima iračke vojske, tako da su Iračani morali odustati od uporabe ranije doniranih američkih sustava navigacije i oružja. Za lansiranje raketa Scud koristili su obavještajne podatke i balističke izračune, kako su ih podučavali sovjetski vojni stručnjaci, a koristili su sovjetske i kineske sustave za komunikaciju.

Dakle, možemo reći da GPS može postati informacijsko oružje protiv bilo koje vojske koja široko koristi uređaje s GPS prijemnicima.

Više nije tajna da bilo koje visoko precizno oružje koje koristi GPS može biti “zbunjeno” ruskim EW i REB sustavima.

GPS praćenje “u interesu klijenta”

Činjenica da se GPS uređaji mogu koristiti kao alati za špijunažu i nadzor opisana je čak i u romanima i na tu su temu napravljeni filmovi. Ali to se događa i u praksi. Primjerice, 2012. je Vrhovni sud Sjedinjenih Država donio odluku o neustavnom korištenju GPS uređaja bez sudskog naloga i odlučio je zaustaviti ovu praksu. Kako je sudska odluka odmah stupila na snagu, FBI je istog dana bio prisiljen onemogućiti primanje signala s oko 3000 aktivnih GPS prijemnika.

Svi moderni uređaji, telefoni, pametni telefoni, tableti i drugi “pametni uređaji”, koji koriste bežični internet i imaju GPS uređaje u svojim elektroničkim krugovima davatelju internetskih usluga omogućuju praćenje lokacije bilo kojeg uređaja u “interesu klijenta”.

Praćenje se koristi u trgovinama i od marketinških agencija za praćenje kupaca. U kombinaciji sa snimkama videokamera, informacije su korisne za trgovce koji proučavaju preferencije kupaca.

Najpoznatiji skandal je izbio oko Applea, koji je, bez obavještavanja svojih klijenata, pratio i vjerojatno još uvijek prati njihove uređaje. Apple je pratio sve uređaje, uključujući i one koji nisu spojeni na bežičnu mrežu, odnosno one koji su koristili ugrađeni GPS tracker. Isti uređaji nalaze se u sigurnosnim sustavima mnogih automobila, teretnim i vozilima hitne pomoći.

Sada vlasnik može “odabrati” takav nadzor kao opciju, pristajući na Appleovu ponudu kada je povezan s bežičnom mrežom, na primjer, kako ne bi izgubio svoj skupi gadget. Apple pronalazi “lopova” i može blokirati gadget, obavještavajući vlasnika o lokaciji uređaja.

Koliko je neranjiv GLONASS?

Sva moderna ruska naoružanja i vojna oprema koriste domaći satelitski navigacijski sustav Globalni navigacijski satelitski sustav (GLONASS). Kao što je poznato, testovi domaćeg navigacijskog sustava GLONASS iz orbite su prvi put provedeni u listopadu 1982. lansiranjem satelita Kosmos-1413, a 1995. godine je dovršena implementacija GLONASS-a u strukturu s punim radnim vremenom. U tri orbitalne ravnine su raspoređena 24 navigacijska satelita, tako da se u svakoj orbitalnoj ravnini nalazi 8 satelita.

Orbitalna struktura satelitske mreže GLONASS konstruirana je tako da svaku točku Zemljine površine i blizu Zemljine površine istovremeno promatraju najmanje četiri satelita. Sustav GLONASS, za razliku od GPS-a, omogućava pouzdano primanje navigacijskog signala u područjima Južnog i Sjevernog pola Zemlje.

GLONASS sateliti emitiraju dvije vrste navigacijskih signala – standardne  i visoke preciznosti. Signal standardne preciznosti je namijenjen civilnim potrošačima koji se nalaze u bilo kojoj zemlji na svijetu, a signal visoke preciznosti se ne daje na uporabu bez suglasnosti Ministarstva obrane Ruske Federacije.

U prosincu 2014. je načelnik Vojne topografske uprave Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, Sergej Kozlov, izjavio medijima kako će sigurnost ruskih oružanih snaga sa satelitskim navigacijskim uređajima do 2020. godine doseći 100%.

Potrebno je napomenuti sljedeće, dok je domaći navigacijski sustav GLONASS nešto slabiji od američkog GPS-a u točnosti koordinata i vremenu primanja koordinata, unatoč tome je dobro obavljao sve svoje zadaće tijekom borbenih operacija u Sirijskoj Arapskoj Republici, gdje je aktivno korišten od ruskog zrakoplovstva, bespilotnih letjelica i preciznih oružja. Zahvaljujući navigacijskim informacijama dobivenim od GLONASS-a na minimum su svedene žrtve među civilnim stanovništvom Sirije, a spaljeno je cijelo “crno područje” terorističke infekcije.

Osim toga, ruski navigacijski sustav je naširoko korišten od strane stručnjaka iz ruskih snaga za specijalne operacije, koje su provodile zadaće izviđanja i usmjeravanja zrakoplovstva prema važnim objektima vojne infrastrukture terorista.

Kao što možete vidjeti, Rusija je uspjela razviti vojni navigacijski sustav koji je zahvaljujući borbama u Siriji dokazao svoju učinkovitost. Međutim ima i neospornu prednost – otporan je na “gušenje” i ima zaštitu od presretanja signala.

S druge strane, jedini način da GPS bude otporan na “gušenje” signala je povećanje snage navigacijskog odašiljača kako bi se uklonila mogućnost presretanja njegovog signala.

U praksi to znači da je GLONASS za vojnu uporabu praktično neranjiv i otporan na bilo koju namjernu interferenciju. Osim toga, GLONASS sateliti koriste zaštićene signale u vojne svrhe, čiji su oblik kodna i poruke o navigaciji tajni.

Jedina iznimka su sateliti verzije GLONASS-K, koji rade s GPS odašiljačima. Mnogi “budni patrioti” su sigurni da takva simbioza može biti presedan za pokušaje hakiranja algoritma kodova za zaštićene GLONASS signale. Zbog ovih informacije se javnosti obratila vojska koja je navela da se ovi sateliti koriste samo u komercijalne svrhe. Rusko ministarstvo obrane uglavnom, a za pitanja nacionalne sigurnosti isključivo koristi satelite GLONASS-M.

VIDEO -Iran u realnom vremenu kontrolirao američke dronove iznad Sirije i Iraka /  Zvezda