Završava 2018. godina, a Venezuela je još uvijek u krizi. Inflacija i dalje raste, nedostaje lijekova i robe široke potrošnje, financijske i političke sankcije Washingtona i dalje guše gospodarstvo, a razlike i podjele među Venezuelancima izgledaju nepremostive.
Nicolás Maduro će 10. siječnja 2019. položiti prisegu kao predsjednik za novi šestogodišnji mandat. Međutim, napetosti i nesuglasice između oporbe i vlade nisu riješene, a budućnost Narodne skupštine, koju kontrolira oslabljena oporba koja se protivi “chavizmu”, je u dilemi. Zapravo, čini se da oporba nema nikakvo ozbiljno i vjerodostojno vodstvo koje bi moglo dobiti značajniju razinu potpore kako bi se suprotstavila vladi.
Pad povjerenja u institucije, vidni nedostatak neovisnosti u državnim tijelima i nedostatak transparentnosti kod vlade doveli su do erozije demokracije u zemlji. Višestruki pokušaji antivladinih skupina da svrgnu i nasilno destabiliziraju vladu doveli su do još veće nestabilnosti i neizvjesnosti.
Uz sve to, Trumpova administracija ozbiljno razmatra uključivanje Venezuele na popis “terorističkih država”, što bi intenziviralo ekonomski i politički napad na zemlju bogatu naftom i otvorilo vrata vojnoj intervenciji s katastrofalnim posljedicama.
Zemlja koja je prije manje od jednog desetljeća bila model socijalne pravde s narodnom vladom kao da se pretvorila u kaotičnu, nestabilnu i retrogradnu državu. Živa participativna demokracija koja je inspirirala društvene pokrete i uzrokovala promjene diljem Latinske Amerike, Europe, Afrike, Bliskog istoka pa čak i Sjedinjenih Država, čini se kao relikt prošlosti. Korupcija, vidljiva u gotovo svim vladinim institucijama i privatnom sektoru, vratila se i urušila svakodnevno funkcioniranje društva i pružanje osnovnih usluga. Govoriti o napretku je uzaludno, jer jedino što se čini da napreduje je propadanje zemlje.
Krivicu za tu tužnu stvarnosti ne snosi samo vlada, iako je zbog lošeg upravljanja i lošeg vođenja gospodarstva i naftne industrije odgovorna za veliki dio katastrofe koju zemlja proživljava.
Moramo također uzeti u obzir ulogu oporbe i njenog vodstva, koje je godinama stvorilo jak lobi u Washingtonu i traži da se pooštre sankcije protiv Venezuele. Logika je jasna. Namjera je da upravljanje zemljom postane nemoguće i onda silom svrgnuti nesposobni “režim”. Njihovi postupci su izazvali financijsku imploziju i neopravdanu blokadu nabave osnovnih proizvoda i humanitarnih potrepština, kao što su lijekovi i oprema za hitne slučajeve.
U Venezueli, Španjolskoj i Sjedinjenim Državama se vodi nekoliko sudskih slučajeva koji oni uključuju visoke sadašnje i bivše dužnosnike vlade Nicolása Madura, kao i neke koji su bili na dužnosti tijekom Chavezovog mandata. Sudi se i nekim poduzetnicima koji su ukrali milijarde dolara od naroda. Među optuženima je i Alejandro Andrade, koji je zlorabio Chavezovo povjerenje samo kako bi se obogatio, a zatim je pobjegao u Miami, gdje se suočava s američkim pravosuđem za zločine poput pranja novca. Osobe poput njega snose najveći dio odgovornosti za gospodarski kolaps Venezuele i posljedično za patnje venezuelanskog naroda.
Odgovornost za situaciju u zemlji također snosi i narod, koji nije neovisno, kritički konstruktivno, stalno i iskreno nadzirao Madurovu vladu. Mnogi su upali u zamku “države koja će se brinuti za sve”, dajući apsolutno povjerenje onima koji su na vlasti i pretpostavljajući da će oni iskreno obnašati svoje funkcije. Nažalost, porok korupcije i bolest moći brzo su zarazni kada budnost, uz kritički pogled, kao sjena ne stoje nad državom.
Ljudi su dužni tražiti da vlada ispuni svoja obećanja i da preuzme odgovornost. Kako bi jamčili njezino funkcioniranje i ispunjavanje njenih dužnosti, ljudi moraju aktivno surađivati s državom. “Narodna vlast” nije samo glasovanje, a zatim svi na odmor do sljedećih izbora.
Vlast u rukama ljudi znači da najveća odgovornost za zemlju imaju ljudi. Izgradnja domovine je svakodnevni posao, uz davanje maksimuma i težnju koja će potaknuti razvoj održivog modela koji jamči dobrobit ljudima i prosperitet za sve. Čini se da je to san, ali to je bila Venezuela tijekom Bolivarske revolucije koju je vodio Chávez. To je Venezuela za koju sam izgarala i za koju sam dala više od desetljeća svog života.
Hugo Chávez 1998. nije pobijedio na predsjedničkim izborima zbog toga što je bio simpatičan. Njegova neočekivana pobjeda se temeljila na obećanju boljeg sutra za Venezuelu. Iskorjenjivanje siromaštva, uklanjanje sveprisutne i destruktivne korupcije, transformacija umirućeg socioekonomskog modela u državu socijalne pravde i izgradnja neovisne, suverene, osnažene i ujedinjene zemlje, to je bila platforma koju su izgradili on i njegova Bolivarska revolucija. To je bilo obećanje koje je cvjetalo za vrijeme njegove uprave, unatoč velikim preprekama i unutarnjim i vanjskim prijetnjama, od državnog udara do ekonomskih sabotaža, od unutarnje korupcije i neučinkovitosti do vanjskih agresija – diplomatskih, političkih i čak vojnih. Sve su te prepreke bile prevladane pod vodstvom Chaveza.
Osobno mislim da je Hugo Chávez vjerojatno bio podcijenjen, ali i precijenjen predsjednik u povijesti.
Revolucija – ili transformacija države – ne može ovisiti o jednom čovjeku. Narod mora biti motor i upravljač. Chaveza su podcijenili gotovo svi koji nisu vjerovali u njega, kao i oni koji su ga htjeli prevariti ili upotrijebiti za vlastite svrhe, da bi na kraju izdali njegovo povjerenje. Opozicija i njeni saveznici u Washingtonu vidjeli su ga kao nekoga tko nema intelektualnu i stratešku sposobnost upravljanja vladom i da ide prema svome cilju, ali su ostali iznenađeni i frustrirani. Konačno, Strateški institut američke vojske ga je nazvao “mudrim konkurentom”, priznajući da su pogriješili. Chávez je bio sjajan vizionar, s majstorskim strateškim sposobnostima i snom o boljem svijetu kojeg je želio pretvoriti u stvarnost.
Međutim, oni koji su ga podržavali također su ga precjenjivali. Zato što Hugo Chávez nije bio Bog, nije bio car ni nadčovjek. Bio je čovjek s mnogo lijepih ideja i dobrim namjerama kako ih ostvariti.
Ali nije uspio ostvariti svoj san, iako je sigurno učinio više nego što je mislio da je moguće. Chavezova je pogreška bila koncentracija vlasti i nemogućnost da se vodstvo revolucije – ili država – preda u ruke ljudi. Pogreška je bila neprihvaćanje sustava provjera i ravnoteže, neovisnosti vlasti, transparentnosti i budnosti naroda, što je apsolutno nužno za postizanje države socijalne pravde i sustava participativne demokracije.
Sada, kada 2018. završava, a uskoro će biti i šest godina od Chavezove smrti, na početku nove Madurove vlade bilo bi važno za nas da se zapitamo je li Bolivarska revolucija uspjela preživjeti svog utemeljitelja? Kada Venezuelu pogledate izvana, vidjet ćete samo katastrofu i nered. Ali gledajući prema unutra – u zajednicama, u susjedstvu, na selu ili u gradskim središtima – očito je da strast, ljubav i predanost koja je podigla revolucionarnu zastavu i borbu za socijalnu pravdu nastavljaju rasti, i dalje vrije u onima koji je žele dovršiti.
S novim godinama postoje nove mogućnosti. Nadam se da Bolivarska revolucija, u svom čistom i poštenom obliku, ima još jednu priliku za procvat.
Eva Golinger, američka odvjetnica, spisateljica i novinarka porijeklom iz Venezuele, stručnjakinja za međunarodno pravo, Latinsku Ameriku i ljudska prava.
Puno jasnija slika o ovoj državi za razliku od neki dan kada sam pokušao povući poveznicu s Norveškom.Hvala autoru!
U priči Eve Golinger, Venezuelanke i Amerikanke koja ‘je cijelo desetljeća i više izgarala za Venezuelu i revoluciju’ upada u oko jedan detalj: Alejandro Andrade je ukrao milijarde od naroda i pobjegao u SAD, ali tamo nije dočekan kao heroj koji je radio u američkom interesu, a na štetu naroda Venezuele, nego mu američko pravosuđe sudi zbog zločina pranja novca. Zanimljivo. Nakon tih ‘više od desetljeća’ bolivarske revolucije, na kojoj god strani u nekakvom ideološkom, vrijednosnom smislu bio, ostaje žal zbog ovakvog epiloga u Venezueli. Kao civilizacija smo kroz venezuelanski primjer imali pred sobom drugačiji put, drugačiji način upravljanja državom, resursima, drugačiju raspodjelu bogatstva…mogli smo reći kako imamo alternativu liberalizmu, surovom kapitalizmu. Nažalost, priča je u Venezueli završila slično kao i naša sa samoupravljanjem. Unutarnji i vanjski neprijatelji se uvijek podrazumijevaju kad god neka država iskače iz okvira i sasvim sigurno nisu razlog propadanja. Prije će biti da nismo sposobni… Čitaj više »
Bolivarska revolucija je prošlo svršeno vrijeme ako se ne uvedu promjene ništa od bolivije neće biti osim tuge, čemera i jada. kao i kod nas.
Mislim da je Eva Golinger prepoznala problem. Narod, koji je doslovno izvučen iz bijede za Chaveza. dobili su stambene blokove, gratis škole i opismenjavanje svih, zdravstvo s 5000 kubanskih stručnjaka i tko zna koliko medicinskih sestara, je navikao “Sve će to riješiti država i Chavez će se pobrinuti za sve” i tako su navikli živjeti, a da im nitko nije nametao odgovornost za trajnu nadgradnju
RIP KOmadante, šta su ti uradili od države, tata
Čini mi se da Venezuelu čeka isti scenarij ala Argentina. Pogledajte Argentinu danas, ono objektivo, a uz to dodajte da je Brazil odlučio premjestiti ambasadu iz Tel Aviva u Zapadni Jeruzalem i sve će vam biti jasno.
Ja se ponadao da odvjetnica Eva živi u Venecueli kad sipa takve hvalospjeve, kad ona samo porijeklom iz Venecuele?
Kad dotična Eva bude bar pola godine živila u Veneculi sa revolucionarima onda ću je bar ja smatrati za relevantnu osobu da piše o državi koju vodi vozač autobusa sa položenom E kategorijom!
Venezuela nema budućnosti narednih 30 godina minimalno bez obzira tko vladao i na koji način. To je bolesno tijelo koje mora umrijeti da bi se rodilo novo spremno. Nije isključen i raspad države odnosno vrlo je moguć.. Nažalost to je mravinjak gdje nema pravila.
Opozicija nema snage ni ideje, vlast nema poverenje – jedini izlaz je neki treći igrač. Pitanje je koja će se strana toga prva setiti. Da li se sećate one istorijske inflacije u Jugoslaviji? Ako ste tada primili platu pre podne morali ste je nekome dati da se kupe devize ili roba jer već popodne te pare nisu vredele ništa – takav je bio njen vrh. A onda se pojavio “genijalni spasitelj” Avramović i pobedio tu aždaju. Šta je uradio? Zaustavio štampariju – genijalno zar ne 🙂 Kada je došlo vreme za zaustavljanje inflacije Milošević to nije mogao učiniti sam jer bi ga svi pitali “ŠTA SI ČEKO DO SADA?”. Ovako, Avramović je bio izgovor. Isto bi tako Maduro morao naći nekog “Avramovića”, “neku čvorugu” koja će reći “dosta je bilo javašluka, od danas RAD, RED I DISCIPLINA i imaćemo svega”. To mora da bude neko u koga narod ima poverenje… Čitaj više »
E, moj Jole, ne sikiriki, sve se zna, al niko ne želi pučanstvu kazat istinu. Tu je trabl, moj JOLE.
Probošt ću te na kraju balade, W. špeksir. N E Ć E.
NERMIN N, postavljate isprazno pitanje. Pa mnogima puno toga jasno, pa i meni blesanu. Ugledajte se na LR, on je za Vas Papa štrumf. SRETNO VAM NOVO LETO 2019.
Sto se mene tice, ta revolucija je umrla sa Hugo Chavezom. Ovi pateticni isp;ljuvci koji su ga okruzivali nisu za vodjenje kokosinjca, a kamoli drzve sa tolikim stanovnistvom i prirodnim bogatstvima. Ono sto me je zaprepastilo, sem njihove bezidejnosti, korumpiranosti i zalosnim odnosom prema doslovce gladnom narodu, je sto doticni gospodin u sred apsolutne krize u drzavi kad su mnogi gladni, nasao da je zabavno placati nekog jadnog sarlatana *onaj turcin sto soli meso preko lakta i takve performanse naplacuje masno zabludeloj eliti) tisuce dolara za posrani odrezak mesa.
Takvi predstavnici socijalizma ne trebaju univerzumu, i ako bi postojala istinska mocna socijalisticka drzava koja drzi do ugleda socijalizma, trebala bi je momentalno zbrisati za lica zemlje uzm komentar “nije to socijalizam”.
Traži se iskusni bolivarioc sa najmanje deset godina radnog iskustva.Ne vezano uz oglas,želim svu sreću i izlazak iz problema tom narodu.
Pitanje i odgovor.Koja je razlika između Venecije i Venecuele?Nema razlike,tonu i jedna i druga.
Venecuela ce zavrsiti kako su i ostali koji su tim putem isli zavrsili. Cak i da SAD podje tim putem bi zavrsilo isto. Nazalost, ali tako je. Da bi takav sistem nadvladao ljudsku narav treba diktaturu a diktatura uvijek, i bez iznimke, zavrsi u teskoj korupciji koja istruli sustav iznutra.
Prve pobune robova su propale ali je robovlasništvo ipak izumrlo. Prve pobune kmetova su također propale ali je feudalizam ipak izumro. Tako će biti i sa ovim jadnim i neljudskim kapitalizmom iako su mnoge prve socijalističke revolucije propale. Naravno Chavez je učinio veliku grešaku što nije konfiscirao i nacionalizirao sve proizvodne snage koje drži veliki kapital u Venecueli. Bez toga u stvari i nema socijalizma jer vlada kapitalizma a socijalizam nema svoje vlastite proizvodne snage. Chavez je mogao nacionalizirati barem 51% svih veneculanskih velikih firmi kao sto se to radi u Kini. Pa neka se onda i dalje razvijaju ali socijalizam onda ima barem 51% materijalne baze za razvoj a ne da veliki biznis samo izvalči profite u inostranstvo a narod gladuje, kao što je sada slučaj u Venecueli.
SAD je sve manje u stanju nametati svoju volju svijetu pa tako i Latinskoj americi… To daje šanse Venecueli da postane normalna država …
Glavni faktor za opstanak Venezuele je srećom ispunjen- moderna i dobro opremljena vojska koja drži liberalne demonkrate iz susjedne usa na odstojanju. Unutarnji razvoj je vrlo težak pod uslovima specijalnog rata kojem je Venezuela izložena uslijed svog socijalnog sustava, koji je crvena krpa za liberalo-lihvare. Realno, vodstvo države radi skoro najbolje što može u takvim uvjetima. Najveća zamjerka koja im se može uputiti je apsolutno premekana politika prema domaćim izdajničkim elementima. Nacionalizacija Goodyeara je rijedak dobar primjer, za nadati se da je to samo početak – svim ekonomskim saboterima potrebno je momentalno eksproprirati imovinu, a njih suditi za izdaju i podrivanje ekonomskog sustava zemlje. Kazne bi trebale biti adekvatne planiranom zločinu – za glavne naredbodavce streljački stroj, za ostale dugogodišnja robija. Sa nacionaliziranom industrijom i medijims, imaju realne šanse da se odupru subverzivnim aktivnostima liberalnih pasa i njihovih handlera iz washingtona, za otvorenu agresiju tu je uvježbana vojska i ruska… Čitaj više »
Zalosno je kako je lako manipulirati ljudima. Desetljeca istrazivanja su dala rezultate i danas mozemo lako procitati komentare i misljenja koja veze nemaju sa cinjenicama i logikom. Zar treba jos objasnjavati kako se ponasaju SAD i Zapad opcenito? Zar nismo vidjeli kako se lako usutkaju mnogo jace drzave od Venecuele a sa puno manje pritisaka? Onemogucena svim mogucim mehanizmima, i spolja i iznutra, ne vidim kakvu sansu Venecuela ima. U svakom slucaju, smjena vlasti i povinovanje nece promijeniti situaciju na bolje (za narod), naprotiv. Ono sto ce se promijeniti je samo imidz. Stvarno stanje, ko hoce da vidi, ima primjera dosta. Na vlast dolaze pravi, ili negdje, jos veci kriminalci. Njima je super a sav profit ide vani te sredstva za socijalna davanja pride. Naravno neki ce reci da socijalizam ne valja jer njima i takvima treba kandzija. Samo tako su motivirani da “izgaraju” na poslu, 10, 12 sati nema… Čitaj više »