Hrvatski put u euro se zakomplicirao, prenose inozemni mediji

Danas smo objavili članak profesorice Kathleen R. McNamara s odsjeka za rad Vlade i State Departmenta na Sveučilištu Georgetown, koji je izašao u novom izdanju časopisa Foreign Affairs, koja kritizira euro kao propalu valutu, koja više nije “potpora američkom dolaru”, već postaje “generator rizika” za globalni financijski sustav. Pod pojmom  “globalni financijski sustav” prof. McNamara misli na sustav iz Bretton Woodsa, koji je utemeljen krajem Drugog svjetskog rata (1944.) i desetljećima je služio kao stup hegemonije američkog dolara u svjetskoj monetarnoj politici sustavu međunarodne naplate.

Opširnije promišljanje američke znanstvenice možete pročitati u prethodnom članku, ali je ključna misao kako se EU nije uspjela dovoljno integrirati i takva politički necentralizirana Europa ne može biti temelj za snažnu zajedničku europsku valutu, koja je zbog tog podložna napadima izvana, a posebno iznutra, jačanjem takozvanih populističkih političkih stranaka i pokreta koji prijete urušavanjem europskog političkog i monetarnog projekta.

Sve se to događa u vrijeme kada se Hrvatska sivim silama trudi da što prije uđe u eurozonu i odbaci nacionalnu valutu. Međutim ozbiljnije rasprave o tom pitanju nema, a da bi se bolje informirali o tom procesu ljudi moraju poznavati strane jezike i čitati inozemni tisak i internetske portale.

Tako talijanski portal Occhi della Guerra, nakon analize koju je objavio stručni portal Il Post, piše kako “Hrvatska okreće leđa euru”, što su čitatelji na Facebook i internetskoj stranici portala pozdravili kao “mudru odluku” i upućuju hrvatsku javnost da ne čini “kardinalnu glupost kao oni prije više od 15 godina”, od kada Italija tone u dužničko ropstvo i reže javnu potrošnju. Uz sve mjere štednje, rezove javne potrošnje i privatizacije, Italija i dalje duguje 2552 milijarde eura, što je 143,13% BDP-a i nema naznaka usporavanja ovog negativnog trenda.

Ove godine je Hrvatska trebala biti u eurozoni

Vraćajući se na Hrvatsku, autor članka Andrea Muratore piše kako je Hrvatska, zemlja koja se 2013. posljednja pridružila Europskoj uniji, još u listopadu 2017.  započela put koji je trebao dovesti do odustajanja od kune u korist eura. Međutim, taj je proces vođen znatno sporije od vremenskog okvira kojeg su predviđale institucije EU, koje su planirale vidjeti ulazak Hrvatske u eurozonu 2019. godine.

“Međutim, situacija se u odnosu na 2013. godinu znatno promijenila. Hrvatska u ovom trenutku europskom sustavu tečaja planira pristupiti do 2020. godine i od tada će početi teći takozvano prijelazno razdoblje do punog uvođenja eura”, piše Andrea Muratore.

Međutim, talijanski autor, koji je u naslovu naveo “kako Hrvatska odustaje od eura”, čime zemlju stavlja u rang Češke i Poljske, koje su na službenoj razini poručile kako se neće odreći nacionalne valute, piše kako tijekom procesa ulaska u eurozonu konsenzus među stanovništvom oko uvođenja eura pada. Ova je izjava točna, ali su politički duopol HDZ/SDP i Hrvatska narodna banka složni oko toga da zemlju moraju uvesti u eurozonu i taj ishod nema alternative.

Muratore podsjeća da je Agencija Nova navela “kako se 53,4% hrvatskih građana protivi uvođenju eura kao valute zemlje”, a prema rezultatima ankete koju je provela agencija HRejting, objavljene 24. travnja na internetskoj stranici N1, tek “39,3 posto sudionika istraživanja preferira europsku valutu”. Dakle, točnije bi bilo reći kako hrvatski građani ne žele euro. Ako je već tako i građani o ovom pitanju ne misle kao HNB, ujedinjena vlast i oporba, isključujući pri tome oporbeni Živi zid, onda bi bilo dobro provesti široku javnu raspravu i referendum o tom pitanju, a ne uvesti zemlju u eurozonu kao što je bio slučaj s NATO paktom, kroz glasanje u Hrvatskom saboru.

Ranije je premijer Andrej Plenković najavio kako je ulazak u eurozonu jedan od budućih ciljeva, te utvrdio da bi 2024. mogao biti najvjerojatniji datum ovog ulaska.

Talijanski novinar tvrdi “kako Hrvatska u utrci za ulazak u euro zaostaje za Bugarskom i Rumunjskom, što je, s druge strane, potaklo pojavu unutarnje javne rasprave koja je pokazala jasnu evoluciju razmišljanja Hrvata u odnosu na 2015. godinu, kada je uvođenje eura umjesto nacionalne valute u anketama podržavalo više od 55% građana.

“U srpnju prošle godine Hrvatski sabor ponovno za guvernera središnje banke imenuje Borisa Vujčića (54), najpoznatijeg po svojim stavovima u korist ulaska Hrvatske među zemlje koje su usvojile euro kao svoju valutu”, piše talijanski portal Il Post, koji ističe naklonost euru političke većine koja vodi zemlju.

Međutim, stanovništvo je posebno skeptično zbog ograničenja koja zahtijevaju europski ugovori za pristupanje jedinstvenoj valuti.

“Komplikacije su mnogobrojne i Hrvatska do sada nije ispunila sva pravila nametnuta zemljama koje teže ulasku u eurozonu. Unatoč tečaju eura u kunama, prema kojem lokalna valuta može varirati samo u uskom rasponu, i iako je vlada zatvorila 2017. s proračunskim suficitom, Hrvatska nije zadovoljila takozvana “Maastrichtska ograničenja” povezana s inflacijom i javnim dugom”, nastavlja  Muratore.

Fiskalna politika i štedljivost hrvatske vlade su doveli do toga da je zemlja 2017. zaključila s proračunskim suficitom, ali je to upitan obvezujući parametar, koji prema riječima njegova tvorca nema znanstvene temelje ili vjerodostojan gospodarski supstrat.

Istovremeno, stanovništvo prigovara vladi da konvergencijske politike s europskim standardima nisu dovele do opipljivog poboljšanja u situaciji kod kuće. Rast ostaje iznad 2,5% BDP-a, ali je povezan s određenim sektorima kao što su turizam i vađenje energije u Jadranu, dok su sektori poput proizvodnje i dalje u zastoju.

Što se tiče tržišta rada, na kraju 2017. godine je stopa nezaposlenosti pala na 12,4%, a sada se kreće između 9 i 10%., ali je to poboljšanje posljedica pada populacije radno sposobnog stanovništva, bilo zbog starenja ili emigracije u inozemstvo, a oba negativna trenda bilježe rast.

U tom kontekstu, čini se da hrvatska populacija zamjenu kune s eurom ne smatra nikakvim čimbenikom promjene koji bi pravdao promjenu monetarnog kursa, a posebno ne širenje nadzora supervizora Europske središnje banke na interni bankarski sustav, koji je posljednjih godina već pod povećalom zbog sustavnih učinaka vezanih za neuspjeh agroprehrambenog diva Agrokora, najvećeg hrvatskog društva koje je prije gašenja i nastanka grupe Fortenova zapošljavao 50 000 ljudi. Većina od njih i sada rade, ali je grupa u vlasništvu vjerovnika, uglavnom inozemnih, stoga se pozorno prate daljnji učinci “restrukturiranja” i kako će ono utjecati na bankarski sustav zemlje.

Talijanski autor podsjeća “kako izgleda da se za rast unutarnjih ulaganja Zagreb odlučno fokusirao na Kinu”.

“U Dubrovniku je nedavno održan godišnji summit “16 + 1” između Pekinga i istočnoeuropskih zemalja, a Hrvatska je od premijera Li Keqianga dobila obećanja o budućim kineskim ulaganjima u fizičku i digitalnu infrastrukturu zemlje, uključujući mrežu 5G koja brine Bruxelles. Ovaj je izbor u očitom proturječju s europeizmom i potpori odbacivanja kune od strane vlade, ali je razumljiv s obzirom na suprotno mišljenje javnog mnijenja, što bi moglo imati značajnu težinu već na europskim izborima”, uz priličnu dozu optimizma za budućnost Hrvatske zaključuje Andrea Muratore.

Iskreno, iznutra se to toliko ne primjećuje, kao se što javna rasprava o euru vodi odvojeno od institucija, unutar određenih krugova i među stanovništvom općenito. Koliko je poznato, vlada i premijer Andrej Plenković, guverner Boris Vujčić, ali i oporba takozvanog “lijevog centra”, smatraju kako je ulazak u euro posljednji i nužan korak na putu zatvaranja ciklusa euroatlantskih integracija.

Međutim, narod očigledno misli drugačije, a iskustvo nas uči da se u ovakvim pitanjima ljude ionako ne pita za mišljenje, a ako se i pita, kao što je bio slučaj s referendumom o ulasku u Europsku uniju, pokrene se agresivna promotivna kampanja kojom se ljude preplaši i na temelju iracionalnih i neargumentiranih strahova ih se uvjeri kako na glasanju moraju zaokružiti “Za”.

Što će se dogoditi s eurom, još nije poznato, ali postoje naznake da se od 2015. naovamo sve kreće u suprotnom smjeru, iako takve podatke, nažalost, moramo saznati iz stranih medija.

Occhi della Guerra

Foreign Affairs: EU je u krizi, euro propada i više nije potpora dolaru