Predsjednički izbori održani 8. novembra u SAD-u nisu kraj izbornog procesa u toj zemlji što se tiče funkcije predsjednika.
Još u 18. vijeku su osnivači te države isključili svaku mogućnost da nepodobna osoba postane predsjednikom zemlje. Ne vjerujući u izbor širokih masa, oni su stvorili sistem koji će omogućiti pouzdanom kandidatu da uđe u Bijelu kuću. Sistem je predstavljao i kompromis sa tadašnjom idejom da bi predsjednika trebalo da bira Kongres.
Tako je nastao sistem gdje predsjednika države biraju kvalifikovani građani, tzv. elektorski koledž.
On je sastavljen od 538 Amerikanaca koji biraju predsjednika. Broj je identičan broju zastupnika koji svaka savezna država ima u američkom Senatu i Predstavničkom domu (100 senatora i 435 kongresmena) plus tri elektorska glasa dodijeljena Washingtonu (District of Columbia).
Izjednačavanje broja elektorskih glasova koji jedna država ima sa veličinom njene kongresne delegacije je napravljeno s namjerom davanja proporcionalno većeg uticaja malim saveznim državama u odnosu na veće. Ukupni broj glasova na državnom nivou, u tom smislu, nema presudan uticaj na izbor predsjednika. Clinton je imala preko 2 miliona glasova više od svog oponenta, ali manje elektorskih glasova. Zato i nije postala predsjednicom SAD-a.
Građani su, dakle, 8. novembra izabrali kvalifikovane građane koji će izabrati predsjednika.
„Predsjednički izbori se održavaju svake četiri godine u utorak nakon prvog ponedjeljka u novembru. Vi pomažete u izboru državnih elektora kada glasate za predsjednika, jer kada glasate za svog kandidata, zapravo glasate za elektore svog kandidata“, stoji na zvaničnom web portalu elektorskog koledža.
Elektore uglavnom imenuju političke partije predsjedničkih kandidata, no neke države imaju drugačije zakone o izboru elektora. Sastanak elektora se održava u prvi ponedjeljak nakon druge srijede u decembru, što ove godine pada 19. decembra.
Mnoge savezne države imaju sistem po kojem pobjednik odnosi sve elektorske glasove. Ipak, Maine i Nebraska imaju sistem „proporcionalnog zastupanja“. U tom smislu, elektorski glasovi jedne države idu onom kandidatu koji je dobio najviše glasova u toj državi, osim u dvije spomenute države, gdje se glasovi raspoređuju proporcionalno. Za izbor predsjednika je potrebna većina od 270 elektorskih glasova. Nijedan elektor nije obavezan da glasa onako kako su glasali glasači savezne države iz koje dolazi na izborima. U tom smislu, elektori su slobodni u izboru.
U 29 saveznih država postoje pravilnici ili partijska pravila koja teoretski obavezuju elektore da ispoštuju rezultate državnog glasanja. No, kazna za tzv. „nevjernog elektora“ je samo par stotina dolara.
Zbog toga elektori koji podržavaju Hillary Clinton sada pozivaju republikanske elektore da postanu „nevjerni“ i napuste Trumpa 19. decembra. Čak je pokrenuta i peticija na sajtu Change.org u kojoj se poziva na to da Clinton postane predsjednica.
„Pozivamo 149 elektora u državama koje su podržale Trumpa da ignorišu glasove svojih saveznih država i podrže Hillary Clinton“, stoji u peticiji.
Do sada je peticiju potpisalo preko 4,5 miliona ljudi. Čini se da su ovi napori ipak uzalud. Prije svega, da bi Clinton pobijedila, potrebno je „preokrenuti“ minimalno 37 republikanskih elektora, što je gotovo nemoguće. Sem toga, Clinton je već prihvatila rezulate izbora i čestitala Trumpu na pobjedi.
Čak i kada bi elektori glasali suprotnom državnom glasanju pa Clinton to prihvatila, opet bi moralo da dođe do potvrde rezulata ovog glasanja u Kongresu, a tu većinu čine republikanci. Sigurno se mnogima od njih Trump ne sviđa pretjerano, ali je nezamislivo da bi oni pomogli svom političkom protivniku da uđe u Bijelu kuću.
Inicijativa koja je pokrenuta sigurno za važniji cilj ima ukidanje elektorskog sistema glasanja od toga da Hillary Clinton postane predsjednica SAD-a. Hoće li se i kada to dogoditi, ostaje da vidimo.