Imigrantska politika – Razlog uspona i strmoglavog pada kancelarke Merkel

Unatoč svim uloženim naporima njemačke kancelarke, nedavno održan hitan sastanak Europske unije o problemu izbjeglica je završio neuspjehom, a mjesto Angele Merkel je postalo upitno. Njezinu migracijsku politiku sada odbacuje ne samo EU, već i njemačko društvo, koje je slogan “Dobrodošli!” zamijenilo s novim  – “Odlazite!”. Osim što je summit o problemu migracija bojkotirala Višegradska skupina, čiji lideri nisu htjeli ni slušati prijedloge njemačke kancelarke, percepciju o njezinoj politici je promijenila i njemačka javnost. Što je to utjecalo na Nijemce da promijene svoj stav i danas su razočarani politikom kancelarke?

Njemačka je 2015. bila na vrhuncu gostoljubivosti prema ilegalnim imigrantima s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike koji su dolazili na njemački teritorij. Bili su politički korektni prema izbjeglicama, bez obzira jesu li službeno oni to zaista bili ili ne. U cijeloj zemlji su održavane demonstracije u znak podrške onima koji su tražili spas od ratova i siromaštva i diljem bogatijeg dijela Europske unije tražili nove domovine.

Netko je izbjeglice pomogao novcem, netko osnovnim potrepštinama, a bilo je primjera gdje su Nijemci strance primali u vlastite kuće i stanove. Stanovništvo Njemačke je uspostavilo nove “svjetske standarde humanizma i tolerancije”. Brojne ankete koje su provedene od strane nevladinih udruga i medija su tada govorila da se samo 7% Nijemaca zalaže da se strance prisilno treba vraćati odakle su došli.

Tri godine zajedničkog života s gostima, od kojih se mnogi u početku nisu htjeli ili nisu mogli prilagoditi životnim uvjetima u svojoj novoj domovini i poštivati njemačku tradiciju i kulturu, uzrokovale su pravu revoluciju u glavama Nijemaca.

Posljednja anketa provedena od strane francuskog Instituta za primijenjene znanosti (INSA) govori kako se danas 86% stanovništva slaže da migrante koji dolaze u velikom broju treba deportirati, a 65% ih smatra da državna granica treba biti zatvorena. Naravno, ne misli se na granicu iz vremena “Željezne zavjese”, nego da ponovno treba uspostaviti kontrolu granica s pregledom vozila i provjerom dokumenata. U 2015. godini je takvo mišljenje o graničnoj kontroli imalo samo 16% Nijemaca

Takva mjera bi zapravo bila kraj Schengenskog sporazuma o slobodnom kretanju u Europi. No, rješavanje izbjegličkog problema je za Nijemce tako važno da su čak spremni trpjeti poteškoće ako putuju u Francusku, Austriju, Poljsku ili Švicarsku.

Novo raspoloženje njemačkog društva se vidi u mnogim medijima. Na primjer, krajem 2015. su njemački dnevni listovi s oduševljenjem pisali o odluci jedne njemačke gospođe da ugosti sirijske izbjeglice u svojoj kući. Ovu su vijest popratila izvješća o organiziranju besplatnih tečajeva njemačkog jezika za migrante ili kako se volontira u dobrotvornoj prodaju kolača, a prihod je bio usmjeren da se prilagode Afganistanci, Iračani, Libijci i drugi, dok se dio novca slao njihovim obiteljima, “koje su još uvijek u svijetu užasa i siromaštva”. Krajnji cilj svega ovoga bio je ujedinjenje arapskih, etiopskih, eritrejskih i drugih obitelji i zajednica na njemačkom teritoriju.

“Ovo je pitanje humanosti i tako mogu dati primjer pokazivanja solidarnosti svojoj djeci. Možemo pokazati da se može nešto učiniti kako bismo poboljšali ovaj svijet”, govorili su volonteri novinarima.

Sve je bila bajka do “Božića Kölnu”. U prvim danima siječnja 2016. su u medijima počele curiti informacije kako su stanovnici Kölna, posebice žene, maltretirane od strane migranata. U početku se ponudio opis situacije koji je nudio i “rješenje problema”.

“Nemojte hodati u minicama i izazvati arapske muškarce koji mjesecima nisu imale odnose sa ženama”, bio je jedan od suludih savjeta medija. Međutim, ispostavilo se da je problem puno većih razmjera i nije bio ograničen na jednu “pijanu noć Kölnu”. Osim toga, time što su se pokušavale prikriti policijske statistike, što se činilo da se ne baci sjena na migracijsku politiku vlade Angele Merkel, mediji su  na kraju morali potvrditi da je tijekom novogodišnjih blagdana samo u Kölnu bilo oko tisuću slučajeva seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja i silovanja žena.

Policija Kölna je tada postala aktivnija i zaprimala tužbe žrtava. Primljeno je oko 1200 tužbi, a polovica je uključivala pritužbe na uznemiravanje, čak i silovanje. Na kraju je otvoreno 267 kaznenih predmeta, ali rezultati istrage su i dalje bili razočaravajući. Pozivajući se na slabe rezolucije video kamera instaliranih na trgu i katedrali, istražitelji su uspjeli pronaći samo 35 sumnjivih osoba. Od njih je 24 osuđeno, uglavnom na uvjetne i male novčane kazne.

Zbog istine treba navesti da je policiji bilo teško uhvatiti kriminalce u vrijeme počinjenja zločina, jer su imigranti koji rade u školama oko novopridošlih napravili čvrst prsten, živi štiti kojeg policija nije mogla ili nije smjela probiti.

Tako su Nijemci shvatili da su u neznanju ili zbog političke korektnosti omogućili stranim gostima da snose zakonske posljedice za svoja nedjela. Osim toga, da je istraga u Kölnu dala rezultate i da je pravosuđe oštro kaznilo počinitelje spomenutih nedjela, ne bi došlo do spontanog i sasvim razumljivog osjećaja među Nijemcima o kolektivnoj krivnji svih koje je kancelarka Merkel dovela u njihovu zemlju.

A onda je došlo najgore. 20. prosinca 2016. godine se lažni pakistanski izbjeglica, inače Tunižanin, Anis Amri, kamionom zabio u jedan od berlinskih božićnih sajmova, ubivši 12 osoba i ranivši još 50. Ispostavilo se da se Amri na isti način planirao “provozati” i na Alexanderplatzu i parku Lustgarten, znamenitostima njemačke prijestolnice koje su uvijek prepune ljudi.

Ovaj teroristički napad je konačno prisilio vlasti da priznaju da među 1,5 milijuna migranata u Njemačkoj ima mnoštvo onih koji su u zemlju ušli s podmuklim namjerama. Ali se odavno znalo da je veliki broj ilegalnih imigranata u zemlju ušao bez ikakvih dokumenata, pa je bilo teško utvrditi njihov pravi identitet. Zapravo je to nemoguće u većini slučajeva.

Ubrzo nakon toga je španjolski dnevni list objavio reportažu da je Europol na društvenim mrežama pronašao nekoliko stotina računa osoba koje su dale dokumente izbjeglicama, koji su putovnicu njemačkog državljanina mogli kupiti za 500 eura. Nije riječ o lažnim dokumentima, već o legalnim i netko je na tome zarađivao ogromne novce.

Organizatorima takvog “posla” je lavina izbjeglica bila dar neba i oni su, naravno, htjeli nastaviti gomilati bogatstvo.

Na drugoj strani su djelovale skupine organiziranog kriminala, koje su kupovale putovnice državljana EU, koje bi pravi vlasnici proglasili izgubljenima, ali je u kratkom roku to bilo dovoljno da se dokument iskoristi za jednokratni prelazak granice.

Sve to je uspijevalo, unatoč činjenici da su njemačke službe obaviještene “kako je među pridošlicama veliki broj radikaliziranih islamista i prekršitelja zakona”.

Njemačka policija zna za 554 slučajeva  “nezakonitog izdavanja putovnica za novčanu naknadu” samo u 2016. godini. Koliko je zapravo bilo takvih epizoda, nitko ne zna. Visoki policijski službenici kažu da se u ovom slučaju uglavnom otkrije samo vrh ledenog brijega.

Poznato je da je samo u jednom od ureda u Bremenu izdano 1200 putovnica osobama kojima je odobren rad sa strancima, a koje uopće nisu ispunjavale uvjete. Dužnosnici u Bremenu su zatvorili oči i za to primili odgovarajuću naknadu.

Posljednja kap koja je prelila čašu strpljenja Nijemaca je bio “slučaj Suzanne”, tinejdžerice od 14 godina koju je silovao i zadavio imigrant iz Iraka, koji je zatim pobjegao u svoju zemlju, sa svojim roditeljima i petero braće i sestara. Slučaj je šokirao Njemačku, unatoč činjenici da je počinitelj uhićen i iz Iraka isporučen u Njemačku, gdje će mu biti suđeno.

Nakon toga je sve više ljudi u Njemačkoj postalo svjesno da se njima manipuliralo,  kako su mediji i nevladine udruge igrale na njihove plemenite osjećaje i brigu za ponižene i proganjane. U zemlji su se počeli održavati skupove i demonstracije protiv prijema izbjeglica, koji se sada smatraju nepoželjnima. Čak su i vlasti morale priznati “da je nešto pošlo po zlu”.

Čelnik Ministarstva unutarnjih poslova Njemačke, Horst Seehofer, dao je kancelarki Angeli Merkel ultimatumom od 15 dana da revidira imigrantsku politiku. Inače vladajućoj koaliciji prijeti raspad, a novi nacionalni izbori nikako je jamče ponovni izbor Merkel za mjesto kancelarke.

Nakon svega što se dogodilo proteklih nekoliko godina su Nijemci za slogan “Dobrodošli!” priznali da je bio pogrešan i zamijenili ga novim: “Imigranti, odlazite!”. Trenutno, gotovo polovica zemlje želi ostavku njemačke kancelarke, a informacije o mogućnosti održavanja novih izbora se teško mogu nazvati glasinama.