Indija i SAD – Azijski div ne pristaje na ucjene

Odluka Indije da uvede povećane carine na određenu količinu robe iz Sjedinjenih Država bila je upozorenje Washingtonu. U posljednjih nekoliko godina su SAD, igrajući na proturječja New Delhija s Pekingom i prodajući Indiji svoje oružje, pokušali ovu zemlju pretvoriti u svog vjernog partnera u Aziji. Ali sada odnosi između dvije zemlje ulaze u razdoblje punopravnog trgovinskog rata, sličnog sukobu između Sjedinjenih Država i Kine.

U popisu 29 američkih proizvoda na koje Indija nameće povećane carine dominiraju poljoprivredni proizvodi, posebno jabuke, bademi, slanutak, leća i orasi. Od ovih carina New Delhi očekuje dobit od 240 milijuna dolara.

Točno je da je to kap u oceanu indijsko-američke trgovine, čiji je ukupni promet prošle godine iznosio oko 89 milijardi dolara. No, kontekst odluke o carinama sugerira da su ekonomska proturječja između dvije zemlje iznimno ozbiljna, a ona datiraju još iz 2014. kada je Indija odbila pristati na reformu Svjetske trgovinske organizacije na kojoj je američka uprava radila cijelo desetljeće.

Prije su SAD ukinule povlastice na bescarinski uvoz određenog broja indijskih proizvoda ukupne vrijednosti 5,7 milijardi dolara godišnje, uključujući, od ukupno 2000 raznih proizvoda, dragocjeno kamenje, kožnu galanteriju, lijekove, kemijske proizvode, plastiku.

Indija u trgovini sa SAD-om uglavnom djeluje kao industrijska snaga, dok su Sjedinjene Države u ovu zemlju uglavnom izvoze svoje poljoprivredne proizvode, koje Indija lako može kupiti u drugim zemljama, baš kao i oružje, što je izvoz s visokom političkom komponentom.

Osim toga, Indija ima stalan suficit u trgovini s Amerikom, koji je prošle  godine iznosio oko 13 milijardi dolara.

Trumpova uprava je prvi pokušaj da preokrene ovu situaciju napravila prošle godine, uključujući stavljanje Indiju na popis zemalja kojima su povećane carine na čelik. Kao odgovor na to je Indija, 2018. godine, koja je postala drugi najveći proizvođač čelika u svijetu, objavila vlastite protekcionističke mjere, ali su one u kontekstu rastućeg trgovinskog rata između Amerike i Kine odgođene na neko vrijeme.

“U trgovini sa Sjedinjenim Državama će Indija biti vođena imperativima i interesima vlastitog razvoja”, naglasio je novoimenovani ministar trgovine Indije Piyush Goyal.

Ta “razmjena ljubaznosti” se dogodila uoči posjete američkog državnog tajnika Mikea Pompea Indiji.

Iako je Pompeo planirao razgovarati o jačanju obrambenih i energetskih veza, sada će na dnevni red neizbježno doći carinska politika. Znakovito je da je indijski premijer Narendra Modi ovu odluku donio gotovo istovremeno s godišnjim summitom Šangajske organizacije za suradnju, gdje se s Vladimirom Putinom i Xi Jinpingom složio da na summitu G20 u Osaki održe novi trilateralni sastanak posvećen jačanju ekonomske suradnje.

U svibnju je američki ministar trgovine Wilbur Ross pozvao Indiju da odustane od svog “nepovoljnog stava prema američkim tvrtkama i neravnoteže u međusobnoj trgovini”, što je identična poruka koja se već neko vrijeme koristi protiv Kine.

“Za sada to nije produžetak trgovinskog rata i ovo je mala bitka koja će pomoći daljnjem oblikovanju veza između Indije i Sjedinjenih Država”, priopćili su za Bloomberg iz međunarodnog think tanka CUTS u Jaipuru.

Prema analitičarima agencije, “Sjedinjene Države će naći vrlo uvjerljive argumente, obzirom da je Indija drugi najveći kupac američkog oružja i zato što je u proteklih pet godina izvoz američkog oružja u Indiju porastao za više od 550%, što New Delhi može odvratiti od produbljivanja trgovinskih sporova”. No, je li to baš tako?

Zajednički neprijatelj kao “lijek za nesuglasice”

Do nedavno je Washington smatrao da su Australija, Indija i Japan tri vodeće zemlje u azijsko-pacifičkoj regiji koje su u stanju zadržati rastuću gospodarsku i vojnu težinu Kine. Za takve kalkulacije su američki stratezi imali sve razloge, budući da teritorijalni sporovi između Indije i Kine od šezdesetih godina još uvijek nisu riješeni, a posljednja eskalacija sukoba na Himalaji se dogodila nedavno, 2017. godine.

Međutim, djelovanje Trumpove administracije može značajno smanjiti značaj napetosti u indijsko-kineskim odnosima. Pritisak SAD-a na ključne zemlje Euroazije do sada dovodi do toga da se napetosti između tih zemalja  ublažavaju, baš kao što su antiruske sankcije ublažile kontradikcije između Rusije i Kine.

Trumpova glavna uloga nije ponovno učiniti Ameriku sjajnom, nego svim zemljama u svijetu pokazati kako se trebaju ponašati. Indija je već naučila ovu lekciju i pokazala je neovisnost u donošenju odluka. Indijske vlasti pod nacionalističkim premijerom Modijem, što je očekivano, željele bi iskoristiti sve praznine koje se nakon mogućeg protjerivanja kineske robe pojavljuju na američkom tržištu, ali to ne znači da će Indija bez odgovora trpjeti sve protekcionističke mjere američke trgovinske politike.

Njezine vlasti shvaćaju potrebu za protekcionizmom, ali neće slijepo ovisiti o američkim receptima. Indijci razmišljaju racionalno i vođeni su interesima svojih proizvođača, vlastitim tržištem, a ne nekim smiješnim doktrinama o “slobodnoj trgovini i Washingtonskom konsenzusu”.

Nije točno ni da Indija ovisi o američkom oružju. New Delhi kupuje američko oružje uz očekivanje da će to indijskoj robi omogućiti brži proboj na američko tržište, a sada vidimo suprotno.

Budući da SAD i Indija nisu “strateški saveznici”, što bi bio odnos kojeg SAD imaju s vazalskim zemljama poput Poljske, prodaja oružja Indiji je posao u kojem potencijalni budući agresor prodaje New Delhiju oružje za koje Pentagon odavno ima “protulijek. Naravno, oružje od potencijalnog agresora možete kupiti samo u dva slučaja: ili ako ste ludi ili ako očekujete uzajamne preferencije na takozvanom “slobodnom tržištu”. Jasno je da Indija pripada drugom slučaju, stoga se slaba točka ne nalazi u Indiji, nego u Sjedinjenim Državama, koje mogu izgubiti indijske ugovore o vojnoj suradnju, a tu koristi može imati samo Rusija.

S ovom politikom SAD riskiraju da se nađu u situaciji u kojoj nemaju gdje prodati oružje. Sebi su dali katastrofalnu “reklamu” u Iraku, Siriji i Libiji, a malo tko želi kupiti oružje od nekoga tko bi vas sutra mogao napasti.

Urednik kanala PolitEconomics Khazbi Budunov kaže kako Sjedinjene Države već počinju osjećati posljedice Trumpove ekonomske politike, jer se u prvih osam mjeseci fiskalne godine proračunski deficit povećao za 39%.

“Kada govore o trgovinskom ratu, obično se ostavlja po strani pitanje kako će Sjedinjene Države zamijeniti kinesku robu. Nisam siguran da je Trump imao ikakav plan u tom smjeru. Čini se da su mjere protiv Kine bile žurne i ne baš promišljene” rekao je Budunov.

“Kako bi stimulirao američko gospodarstvo, Trump je smanjio poreze i pokušao nadoknaditi izgubljene prihode carinama, prvo na račun Kine, a sada na račun Indije. U ovom slučaju su američke vlasti najvjerojatnije očekivale da će se domaće američko tržište rekonstruirati i početi proizvoditi robu koja je prethodno dolazila iz Kine. Ali sada vidimo da proračunski deficit raste, a osim toga, FED već dugo odbija smanjiti kamatnu stopu i nema jeftinog novca u američkoj ekonomiji”, dodaje Budunov.

U početku su mnogi smatrali da je trgovinski sukob SAD-a s Kinom neka vrsta nesporazuma koji će se brzo riješiti i nitko nije bio potpuno siguran da je to okret prema globalnom protekcionizmu. No, situacija s Indijom svjedoči da se krećemo u tom smjeru.

Sve to, međutim, ne znači da će uključivanje u trgovinski rat za indijsko gospodarstvo biti poticaj. Prošlog tjedna je nacionalna banka zemlje izvijestila da bi slaba globalna potražnja zbog trgovinskih ratova mogla utjecati na izvoz i aktivnosti investitora, dok su manja potrošnja i dužnička kriza u financijskom sektoru već smanjili gospodarski rast na petogodišnji minimum.

Od dobrih vijesti za New Delhi možemo istaknuti činjenicu da se Indija još uvijek uspješno nosi s problemom američkih carina na svoj čelik zbog rasta domaće potrošnje. Prošle je godine proizvodnja sirovog čelika porasla za 4,9% i iznosila 106,5 milijuna tona, a to je u ovoj godini nastavljeno. U svibnju je proizvodnja indijskog čelika na godišnjoj razini porasla za 5,2%, iako je izvoz zabilježio značajan pad od 34,7%. No, Indija je i dalje neto uvoznik tih proizvoda.

Višak čelika diktira smjer dugoročnih promjena u ekonomskoj politici Indije, tvrde domaći stručnjaci i podsjećaju da su za “višak” čelika u zemlji eksplodirala dva glavna potrošača, željeznice, koje trebaju veliku modernizaciju, te stanogradnja.

U Indiji ogroman broj ljudi živi na ulici, takoreći u istim uvjetima u kojima su njihovi preci živjeli prije nekoliko tisuća godina. Istodobno postoji i fenomen kao “unutarnja Švicarka” u kojem su viši slojevi društva potpuno modernizirani i žive kao Europljani. Nemoguće je privući ljude iz nižih slojeva društva u ekonomske procese a da im se ne ponude pristojni uvjeti stanovanja, posebno s viškom čelika kojeg ima Indija.

S-400 i rusko-indijski odnosi

U ovom kontekstu Rusija vidi svoju priliku, što i nije teško obzirom na pregovore s Washingtonom koji se uvijek svode na prijetnju i ultimatum. Ništa tako dobro ne ilustrira neuspjehe politike ograničavanja Rusije kao pokušaj da se Moskvu pritisne kroz plinovode i trgovinu oružjem, posebice S-400. SAD su prekinule izgradnju Južnog toka i dobile Turski tok. Pokušali su osujetiti isporuke  S-400 Turskoj i poboljšali su veze između Moskve i Ankare. Sada pokušavaju iskoristiti temu S-400 izvršiti pritisak na Indiju i izazvati nemire između Rusije i Irana, ali će rezultat biti upravo suprotan očekivanjima Washingtona.

S-400 postaje najjače rusko geopolitičko oružje, ali ne vojno, već konkretno političko sredstvo za promjenu ravnoteže snaga u svijetu i pokazatelj kako se na svjetskoj šahovskoj ploči situacija mijenja.

Sama činjenica prodaje ruskog protuzrakoplovnog raketnog sustava bilo kojoj zemlji je mnogo ozbiljnija stvar od jednostavnog priliva u ruski proračun milijardi “dolara” i produbljivanja vojno-tehničke suradnje s nekom zemljom.

Nakon što su Sjedinjene Države prošle godine donijele Zakon o suzbijanju neprijatelja putem sankcija (CAATSA), kojim je Kongres obvezao vladu da se suprotstavi izvozu ruskih modernih oružja, SAD su gotovo automatski počele prijetiti zemljama koje su ga odlučile kupiti, a među njima je i Indija.

Kao što smo naveli, SAD žele Indiju za saveznika, ali po svojim pravilima. Ali takav pritisak dovodi do toga da su te zemlje prisiljene donijeti važne odluke. Svjedočimo da SAD javno dobivaju odbijenice na svoje zahtjeve i trpe veliki gubitak “imidža”. Doista, jedna je stvar kada se slabljenje nečijeg utjecaja odvija u tišini, a sasvim drugo kada kao odgovor na ultimatum SAD dobiju odgovor: “Ovo nije vaš posao”.

Dakle, politika aktivnog suprotstavljanja prodaji sustava S-400 dovodi do toga da Sjedinjene Države ne štete Rusiji, nego sebi.

I sada, gotovo u isto vrijeme, imamo tri vijesti o S-400 od kojih dvije potvrđuju taj trend.

Prva se tiče činjenice da su Sjedinjene Države konačno prepoznale uzaludnost prijetnji Turskoj, koja bi ovog ljeta mogla dobiti sustave S-400. U razgovoru s Erdoganom je Trump pristao osnovati zajedničku tehničku skupinu koja bi se bavila kompatibilnostima zrakoplova F-35 i S-400.

Prevedeno, Washington je učinio prvi korak u odustajanju od vlastitih prijetnji da će Ankari zabraniti opskrbu zrakoplova F-35 i sudjelovanje u njegovom proizvodnom programu. Već nekoliko godina SAD aktivno vrše pritisak na Tursku da ne kupi S-400, prijeteći gubitkom ugovora za F-35 i raznim drugim kaznama, uključujući članstvo u NATO paktu, iako NATO više treba Turke nego oni njega.

Ucjena Turske nije dovela ni do čega i Erdogan nije namjeravao popustiti. Na kraju se Trump morao povući. Sada će se SAD morati složiti s obećanjima Turaka da će F-35 i S-400 staviti u različita područja, tako da se zrakoplovi ne nalaze u području pokrivanja raketnih sustava. U stvari, govorimo o potpunom porazu SAD-a.

Druga vijest se odnosi se na ugovor za prodaju sustava S-400 Indiji, kojeg SAD također pokušavaju minirati. Ako su ranije o sporazumima koje su potpisali Putin i Modi uglavnom govorili američki kongresmeni, sada se oglasio i State Department. Iako kroz svog anonimnog visokog predstavnika, izjava je bila više nego specifična.

Times of India piše da je glasnogovornik State Departmenta novinarima rekao kako se ne slaže s time da odluka Delhija da kupi sustave S-400 “nije bitna”.

“Ovaj se predstavnik nije složio s mišljenjem da indijska kupnja S-400 iz Rusije neće imati nikakvih posljedica sve dok ova zemlja poveća svoju vojnu kupnju u Sjedinjenim Državama”, piše Times of India.

“Ne slažem se s tim. S-400 je važan jer podliježe sankcijama prema Zakonu o suzbijanju neprijatelja Sjedinjenih Država putem sankcija. To je također važno jer takve zalihe ometaju buduću vojno-tehnološku suradnju” ,  kazao je dužnosnik State Departmenta.

“Dogovor Indije i Rusije o kupnji sustava na S-400 može dovesti do činjenice da su Sjedinjene Države nametnu sankcije u skladu sa Zakonom o suzbijanju američkih neprijatelja sankcijama, koji je usvojen u američkom Kongresu kako bi se suprotstavio kupnjama oružja iz Rusije”, dodao je.

Dužnosnik je kazao kako će, ako Indija odluči kupiti ruski sustav S-400, to imati ozbiljne posljedice za bilateralne vojne veze s Washingtnom.

“Možete pratiti vrlo ozbiljan razgovor koji se odvija s našim NATO partnerom Turskom. Isti problem će nastati ako Indija odluči kupiti sustav S-400. Ne miješamo sustave koji koriste najmodernije tehnologije. Kupnja sustava S-400 stvara određene prijetnje. Stoga se i vodi ovaj razgovor u Turskoj“, izjavio je američki dužnosnik za Times of India.

Napominjući da za nijednu zemlju ne postoje iznimke za zakon CAATSA, dužnosnik je rekao da postoji odredba koja dopušta predsjedničku definiciju.

„Svaki će se slučaj pojedinačno razmatrati. Ali čini mi se da je glavno pitanje smjer u kojem se vode indijski vojni poslovi. S kim će dijeliti najmodernije tehnologije i sustave podrške? Jer neke odluke isključuju druge… Budući da pregovaramo o isporuci borbenih zrakoplova i drugih modernih sustava naoružanja, odluka Indije o kupnji sustava S-400 utjecat će na te rasprave”,  rekao je glasnogovornik State Departmenta.

Indija, čiji najveći partner u naoružanju ipak ostaje Rusija, posljednjih je godina sklopila ugovore sa SAD-om vrijedne 18 milijardi dolara. Sada Washington počinje prijetiti odbijanjem isporuka oružja, iako je riječ o profitabilnim poslovima za američki vojno-industrijski kompleks.

Čak i ako zanemarimo činjenicu da je vojno-tehnička suradnja s Delhijem potrebna Washingtonu zbog dotoka kapitala, financijski razlozi su ovdje manje važni. Glavni je cilj približiti Indiju u plan američkog obuzdavanja Kine u azijsko-pacifičkoj regiji, ili Indo-Pacifiku, kako sada ovu regiju voli zvati atlantistička elita.

Međutim, misliti da će Indija, koja je već šest desetljeća u vojno-tehničkoj suradnji usko vezana za Rusiju, demonstrativno raskinuti već potpisani sporazum s Moskvom, znači ne razumjeti ništa o geopolitičkom razmišljanju indijske političke elite. Zašto onda SAD vrše ovakav pritisak na Indiju, čak i anonimno? Na to nema racionalnog odgovora, osim da američke elite jednostavno ne mogu šutjeti, čak i kada im se to isplati.

Za kraj, treća bi vijest bila navodni „preokret“ u vezi s činjenicom da je Rusija odbila Iranu prodati S-400. O tome je izvijestio Bloomberg, navodeći čak i neke pojedinosti o tome kako je sve navodno učinjeno. U Moskvi je “odbijenica” opovrgnuta, ali se uspjela raširiti svijetom, iako je sve, strogo govoreći, svrha provokacije ostvarena.

Bilo je potrebno ubaciti klin u odnosima između Teherana i Moskve, igrajući na činjenicu da se prije deset godina Rusija, nakon što je izašla u susret Sjedinjenim Državama i Izraelu, povela ne baš iskreno sa svojim partnerom i zamrznula isporuke sustava S-300 Iranu, iako je ugovor već bio potpisan.

Ali sada je situacija sasvim drugačija. I to ne samo zato što su se ruski odnosi sa Sjedinjenim Državama promijenili. Od 2015. godine Rusija i Iran djeluju kao “braća po oružju” u Siriji, isporuke sustava S-300 su završene u jesen 2016. godine, a političke veze Moskve i Teherana su puno bliže.

Iran je na granici pridruživanja punopravnom članstvu Šangajskoj organizaciji za suradnju. Trenutni pokušaji Washingtona da raskine “iranski sporazum” neće uspjeti, rat u Siriji će se završiti, a ako Iran bude trebao S-400, dobit će ih. Ali za sada nije bilo zahtjeva, a shodno tome ni odbijanja. No, postoje pokušaji da se unesu nemiri u odnose između dviju zemalja. Posebno su impresivni naslovi u stilu “Ugovor za isporuku S-400”, a da nikakvog ugovora nije bilo.

U isto vrijeme, najtužnije je za SAD da će se u slučaju postizanja sporazuma o isporuci sustava S-400 Iranu oni nalaziti ne samo u Turskoj i Siriji, nego i u Islamskoj Republici, pa čak i u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Obje arapske zemlje su već izrazile interes za kupnju ruskih sustava protuzračne obrane. Štoviše, ugovor sa Saudijcima potpisan je 2017. godine, iako konkretni datumi još nisu dogovoreni.

Putinova posjeta Saudijskoj Arabiji održat će se ove godine i više je nego vjerojatno da će tijekom tog susreta biti objavljeno hoće li i kada Saudijci dobiti S-400. Hoće li i kralja Salmana i prestolonasljednika Muhammeda SAD također kazniti zbog suradnje s Rusijom? To će biti zanimljiv razvoj događaja, jer su Saudijci, koji su o Washingtonu prestali razmišljati kao vladaru svijeta još od Obaminog vremena, ipak obećali Trumpu da će kupiti američko oružje vrijedno gotovo 100 milijardi dolara.

S obzirom na broj zemalja koje su zainteresirane za kupnju sustava S-400, za Rusiju glavni ograničavajući faktor mogu biti samo njezine proizvodne mogućnosti. Ali one će rasti zajedno s rastućim utjecajem Rusije u svijetu i padom utjecaja Sjedinjenih Država, koje same i na sve načine pridonose tome, pokušavajući silom i pritiscima zaustaviti rastući utjecaj velikih euroazijskih divova, Kine Indije i Rusije, te  regionalnih sila poput Irana.