Informacijski rat Reutersa: "Turski jatagan u ruskim leđima"

Reuters je izvijestio kako je Turska povećala isporuke oružja sirijskim militantima u Idlibu kako bi im pomogla da se nose s ofenzivom koju, uz potporu Rusije, provode sirijske vladine snage.  Prema sugovornicima agencije, opet “neimenovanim” i opet “bliskim vladi i uredu turskog predsjednika”, Ankara je donijela tu odluku nakon neuspješnih pokušaja da uvjeri Moskvu da zaustavi napad u Idlibu kako bi se zaustavio priljev izbjeglica na njezin teritorij.

Pružajući potporu pobunjenicima, kako Reuters zove teroriste Hayat Tahrir Al-Shama i njihove saveznike, turska strana je spremna zadržati svoj utjecaj u sjeverozapadnom dijelu Sirije i ojačati vlastitu nazočnost u vojnim bazama koje su stvorene u sklopu sporazuma s Rusijom o zoni de-eskalacije, kazao je “izvor” agencije.
Prema pisanju Reutersa, turske vlasti su teroristima u Siriji isporučile više desetaka oklopnih vozila, višecijevne raketne sustave Grad, protutenkovske navođene rakete i protutenkovske raketne sustave. Turske vlasti još nisu komentirale ove informacije.
Ranije smo pratili tijek operacija za Kafr Nabudu, kojeg je ranije ovog mjeseca oslobodila sirijska vojska, a onda su u silovitom protunapadu teroristi An-Nusra Fronta nad njim povratili kontrolu, da bi sirijska vojska, nakon topničke i zrakoplovne pripreme, grad ponovno oslobodila u samo nekoliko sati.
Podsjetimo da su se u rujnu prošle godine Moskva i Ankara složili da u Siriji stvore demilitariziranu zonu u regiji Idlib. Rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je u veljači kako neće dopustiti da to ostane “rezervat terorizma” i zona bezvlašća. Moskva je to rekla zato što demilitarizirana zona u Idlibu, za koju je odgovorna Turska, nikada nije počela funkcionirati kako je bilo dogovoreno.
Sredinom svibnja su predsjednici Vladimir Putin i Recep Tayyip Erdogan razgovarali telefonom o situaciji u Siriji. Objavljeno je da je tijekom razgovora “provedena temeljita razmjena mišljenja o ključnim aspektima krize u Siriji, uz naglasak na situaciju u zoni de-eskalacije Idlib”.
Stranke su također pristale nastaviti provoditi “intenzivne kontakte”, a  turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavusoglu je najavio namjeru Moskve i Ankare da sazovu radnu skupinu kako bi razgovarali o situaciji u Idlibu, ne navodeći detalje gdje i kada bi se mogao održati sastanak. Nije rekao ni tko će u  u njemu sudjelovati.
“Činjenicu da Turci snabdijevaju oružjem sirijske militante potvrđuju i oporbeni izvori”, navodi Kiril Semjonov, šef Centra za islamske studije pri Institutu za inovativni razvoj i stručnjak Ruskog vijeća za međunarodne poslove.
Osim toga, na području takozvanog “turskog odbojnika” ili “protektorata” u Afrinu i sjevernom Alepu su obučene i opremljene jedinice proturske “Sirijske nacionalne armije”, koje u bitkama protiv snaga Bashara Al-Assada nisu sudjelovale od 2016. godine.
SVP: Izvor Reutersa kaže da su militanti oružjem koje im je dala Turska ponovno zauzeli grad Kafr Nabudu, kojeg je prethodno oslobodila sirijska vojska.  Možete li se složiti s tim?
Kiril Semjonov: Naravno, nakon dobivanja dodatnog streljiva je artiljerija terorista počela raditi punim kapacitetom. I što je najvažnije, ponovno je počelo masovno korištenje navođenih protutenkovskih projektila protiv položaja vladinih snaga. Podsjetimo da je još 2015. godine masovno korištenje protutenkovskih navođenih raketa od strane militanata bio glavni čimbenik u ometanju Assadovih vojnih operacija. Ono što je izvanredno ovaj put, suprotno objavljivi Reutersa, je da prema mnogim drugim izvorima to nisu bili američki sustavi “TOW”, već ruski “Kornet”, kojih ima u Turskoj, ali prethodno nisu bili u rukama terorista.
SVP: Reuters tvrdi da je Ankara skandaloznu odluku poduzela nakon neuspješnog pokušaja da uvjeri Moskvu da zaustavi eskalaciju u Idlibu. Kažu kako su htjeli zaustaviti protok izbjeglica na njihov teritorij. Može li to biti istina i  hoće li se Moskva i Ankara sada moći ponovno složiti.
Kiril Semjonov: Očigledno je da pregovori između Turske i Rusije nisu stali. Ankara je bila spremna dati neka područja Idliba Assadu u zamjenu za nesmetano vođenje svoje operacije u Tel Rifaatu. Takve transakcije su već provedene između stranaka. Na primjer, Aleppo za operaciju “Štit Eufrata”, Abu Duhur i područja jugoistočno od Idliba u zamjenu za operaciju “Maslinova grana”. Ovaj put su ruski promatrači već bili napustili Tel Rifaat, ali je ostao Assad.
SVP: A što se tiče Assada, on ovisi o Moskvi? Ofenziva u Idlibu ne može biti dosljedna bez Rusije?
Kiril Semjonov: U ovom slučaju je operacija već dogovorena. Ali ako se Rusija složi s Turskom i odbije je podržati, tada Assad nema mnogo šansi da uspješno dovrši operaciju.
SVP: Što je s iranskim čimbenikom?
Kiril Semjonov: Iran, naravno, može potaknuti Assada na aktivnije akcije i, oslanjajući se na Iran, Assad se može hrabrije ponašati s Moskvom.
SVP: Općenito, što može objasniti trenutnu naglu povećanu aktivnost militanata? Što mislite, kako će se razvijati događaji?
Kiril Semjonov: Trenutna aktivnost militanata je prije svega odgovor. Treba shvatiti da iako je Hayat Tahrir Al-Sham teroristička organizacija, eskalacija nije u njenom interesu. Ona nastoji steći pravni status. Možda se rastopiti u takozvanoj “vladi nacionalnog spasa”, a svaka eskalacija, kao što se može vidjeti, dovodi do napretka Assadovih snaga.
SVP: Koje su druge razlike između Moskve i Ankare? Jesu li oni prevladani?
Kiril Semjonov: Do sada je glavni problem Idlib. Daljnja dinamika rusko-turskih odnosa će uvelike ovisiti o tome kako će se razriješiti trenutna kriza.
No, politički analitičar Igor Rjabov, poziva da ne vjerujemo riječima Reutersa.
“Ova agencija je više puta bila dio specijalnih operacija zapadnih obavještajnih službi. Ne treba joj vjerovati i uvijek treba tražiti potvrdu iz drugog izvora”, rekao je Igor Rjabov.
SVP: Ako je trenutna poruka agencije dio informacijskog rata, može li se to odnositi na planiranu isporuku Turskoj ruskih protuzračnih raketnih sustava S-400? Može li to biti pokušaj da se a Moskva posvađa s Ankarom?
Igor Rjabov: Velika Britanija i Sjedinjene Države desetljećima provode specijalne operacije u kojima su na drugoj strani  Rusija i Turska. Samo na taj način Zapad nekako može utjecati na situaciju u Bosporskom tjesnacu i općenito na  situaciju na Mediteranu. Stoga ništa ne iznenađuju ovakvi pokušaji obostranog diskreditiranja Rusije i Turske.
SVP: Da li Turska doista kontrolira militante u Idlibu?
Igor Rjabov: Militante u Idlibu, još od njihovog nastanka, kontroliraju zapadni politički akteri. Također bi oni mogli biti ti koji stoje iza ove isporuke.
SVP: Može li Iran ovdje odigrati destabilizirajuću ulogu? Ranije je priopćeno kako Teheran stvara vlastiti vojni objekt između Hmeymima i Tartusa. Koliko to može utjecati na odnose između Rusije i Turske? Postoji i sumnja da Iran preko luke Banias pokušava isporučiti naftu Turskoj i tako zaobići američke sankcije.
Igor Rjabov: Iran već duže vrijeme igra na postizanje ciljeva u regiji, koordinirano sa saveznicima u Siriji, Turskom i Rusijom. Njegova je uloga pomoći u obuzdavanju oružanih provokacija od strane militanata.
SVP: Po Vašem mišljenju, kako će problem uopće biti riješen?
Igor Rjabov: Idlib kao točka napetosti koristi Zapadu. Tamo može odigrati mnogo taktičkih poteza, ne samo kako bi izvršio pritisak na sirijsku državu, već i na igranje na sukob među saveznicima. Mnogo je već uloženo u militante sa sjedištem u ovoj pokrajini, ali mislim da je Zapad iscrpio resurse ulaganja u ovaj sukob.
SVP / Reuters