Istina, i samo istina

Neki kažu da je istina izrečena s lošom namjerom gora od svake laži.

Istina je jedna od „najskupljih“ riječi. Kada bi se primjenjivala toliko koliko se priča da se primjenjuje ili koliko je prizivaju, svijet bi izgledao drukčije. Na sudovima se svjedoci zaklinju da će „govoriti istinu i samo istinu“, pod prijetnjom kaznenim progonom ako se zakletva ne ispoštuje. I na ispovijedi se traži samo istina, pod prijetnjom Njegove kazne, ali ni tada se u potpunosti i uvijek ne ispoštuje obećanje da će se reći „istina, i samo istina“.

Bez obzira na to što se govori kako je „istina svjetlija od Sunca“, zna ona imati i drugo lice i zna poslužiti i kao nešto što može pogodovati negativnom, umjesto pozitivnom cilju. O tome svjedoči i izreka iz podnaslova, a poznata je i jedna anegdota vezana za ovo pitanje: U vojsci je dežurni upisao u knjigu dežurstva da je vojnik Taj i Taj zakasnio deset minuta nakon izlaska u grad. Vojnik se ljutio na svog kolegu što ga je „izdao“, a ovaj se pravdao da je napisao samo istinu i da on ništa nije kriv, da je izvršavao samo svoju dužnost. Onda je vojnik Taj i Taj rekao: „Dobro, onda mogu i ja tako postupiti kad ti budeš izlazio u grad, a ja budem dežurni, pa šta ćeš onda?“ „Samo upiši istinu, ja je se ne bojim kao što je se bojiš ti!“, odgovorio mu je dežurni. Kad su sljedeći put uloge bile izmijenjene, bivši dežurni je izašao u grad i došao na vrijeme, cinično dobacivši  dežurnom: „Slobodno upiši samo istinu!“. I dežurni Taj i Taj je upisao istinu, da je ovaj vojnik „došao iz grada na vrijeme, a sad još i trijezan!“

Ima mnogo slučajeva u kojima ljudi ne lažu, ali izbjegavaju istinu. To se nekad uzima kao grijeh, ali nekada i kao vrlina, naročito u diplomatskim krugovima. Kažu: „Mi nikada nećemo dozvoliti da se to dogodi!“, a kada se dogodi onda kažu kako nisu oni to dozvolili, nego neko drugi. Dakle, nisu lagali. U nekim slučajevima se i namjerno laže, ali ni to se ne uzima za zlo. Recimo, liječnici ne kažu nekome da će ubrzo umrijeti ili mu kažu kako će se ubrzo oporaviti i kada za to nema šanse. Ne govori se istina ni, na primjer, kad nekoj bakici kažu da izgleda dvadeset godina mlađa nego što to jest i tako ju oraspolože. Ni to se ne zamjera.

Da, istina je zaista važna i vrijedna, velika riječ. Svijet bi bio bolji da na njemu ima više istine. Ali i istina se može zloupotrebljavati, pogotovo ako se koristi nepotpuna ili u krivo vrijeme. Ili ako se koristi različito u različitim prilikama. Recimo, ako ispričamo istinu da je neko ubio čovjeka ubodom noža, što smo svojim očima vidjeli, to će ubojici donijeti bar višegodišnju robiju, možda i smrt, u zavisnosti od tog po kom zakonu odgovara. Ali ako kažemo da smo vidjeli i da je prethodno ubojica bio maltretiran od strane ubijenoga, da ga je ovaj pokušavao daviti i da ga je ubojica ubio tek kad se nije mogao nikako spasiti, to će utjecati da presuda bude sasvim drugačija. Ako u doba sukoba dva naroda iznosimo samo negativne istine o jednom od tih naroda, sigurno ćemo utjecati da mržnja prema protivnicima na drugoj strani poraste. Ako dva čovjeka kažu jedan o drugom po deset pozitivnih rečenica, a samo po jednu negativnu, a mi tim ljudima ispričamo samo negativne, bez obzira na to što smo rekli istinu, ta istina zvuči kao laž.

Istina i samo istina – ali ni to nije uvijek tako kako zvuči. Istina treba biti kompletna, pravovremena i dobronamjerna, jer samo takva je od koristi čovječanstvu.