“Milijun ujgurskih muslimana u koncentracionim logorima!” ili “Etničko čišćenje i kulturni genocid!”, to su emocionalni naslovi koje zapadni mediji vrlo učinkovito koriste u kampanji protiv Kine. Ali što je stvarnost, ako odbacimo pretjerivanja, iskrivljivanje činjenica i senzacionalizam.
Prvo, mediji nikada neće prikazivati mirna i prosperitetna područja Xinjianga, niti će razgovarati o milijardama dolara koje je Kina uložila u Xinjiang za modernizaciju gradova, izgradnji 21 zračne luke, povezivanju regije vlakovima velike brzine s ostatkom zemlje i inozemstvom i tako dalje. Tamo postoje i tisuće džamija, kao i sve vjerske institucije su pod kontrolom države, ali postoje, a povijest regije datira više od 2000 godina, kada je drevni Put svile povezivao Kinu s Italijom i Grčkom.
U Kini džamije sagrađene u 10. stoljeću i svjedoče o toleranciji i poštivanju vjerskih prava u kineskom društvu. Dvije stvari moramo zapamtiti. Prvo, Xinjiang je vrlo velika regija, četiri puta veća od Kalifornije, a Ujguri predstavljaju samo oko 40 posto stanovništva Xinjianga. Točno je da je doseljavanjem Han Kineza promijenjena demografska slika regije, ali je ona bila pusta, a posla je bilo previše, dok dio Ujgura živi nomadskim životom i ne odriči se svojih tradicija.
A sad, analizirajmo činjenice. Postoje četiri vrste ujgurskih muslimana. To su dobro obrazovani i umjereni sekularni, ujgurski muslimani, potom siromašni nomadi, oni koji pripadaju srednjoj klasi i na kraju pripadnici separatističkih organizacija i terorističkih skupina.
Umjereni sekularni Ujguri
Oni su muslimani srednje ili više srednje klase koji vode normalan život, rade dobre poslove i lako se integriraju u kinesku kulturu. U Kini su i poznati i kao glazbenici, televizijski voditelji, čak i reperi. Među njima su poznate glumice Guli Nazha i Dilraba Dilmurat.
Djeca obrazovanih obitelji idu u školu, vode normalan život i koriste društvene mreže poput Tika Toka, “Douyin” u Kini.
Ujguri radničke klase
Postoje također mnogi Ujguri iz radničke klase ili mali obrtnici koji posjeduju restorane i suvenirnice ili rade kao umjetnici i zanatlije na turističkim mjestima. Njihovi životi nisu loši i većina njih nema problema s vladom.
Siromašni Ujguri
Postoje i vrlo siromašni Ujguri koji žive u kineskim „favelama“. To su glavne mete za regrutiranje islamističkih militanata. Mnogo njihove djece radi na ulici i polira cipele ili pomaže obiteljima u skromnim poslovima, kao što su briga o magarcima ili drugim životinjama. Kad je kineska vlada naredila djeci da idu u školu, zapadni su mediji urlali o „represiji“. Kakvo licemjerje. Da ti Ujguri dođu u Sjedinjene Države, djeca će sigurno biti prisiljena ići u školu, dok je u Kini škola “zli kazneno-popravni dom“ koji prisiljava ujgursku djecu da se školuju.
Većina te djece uopće ne govori kineski, što ozbiljno ograničava mogućnost pronalaska posla u odrasloj dobi. Tako, kada u školi uče kineski, zapadnjačka propaganda vrišti o “kulturnom genocidu”, što je čisti idiotizam.
BBC ipak priznaje da je “komunistička” vlada u posljednjih pet godina potrošila 1,2 milijarde dolara za obnovu i izgradnju novih škola za djecu Xinjianga. Tome se mora pljeskati, a ne demonizirati ove projekte. Kineska vlada je učinila fenomenalan posao kada je 1,85 milijuna muslimanskih Ujgura izvukla iz siromaštva. Taj je posao učinjen između 2014. i 2017. Naravno, zapadni mediji o tome nikada neće govoriti.
Ujgurski nomadi
U ogromnom području Xinjianga žive ujgurski pastiri i nomadi. Iako se to čini romantičnim, njihovi životi nisu kompatibilni s modernim vremenom. Mnogi su zaglavili u ekstremnom siromaštvu, a njihova djeca su obično potpuno nepismena. Ponekad kineska vlada prebaci desetke tisuća tih ljudi u gradove i osigura im posao, besplatno stanovanje, zdravstvenu zaštitu i tako dalje. Naravno, američki mediji tada govore o “etničkom čišćenju”.
Ali i druge regije pomoću sličnih projekata preseljenja izlaze iz ekstremnog siromaštva. Mnogi nomadi uživaju u ovom novom životu.
“Uz centralno grijanje, plin, tekuću vodu, internet i kablovsku televiziju se ne moramo brinuti za stvari koje su nas mučile u prošlosti”, kažu za lokalne medije. Ponekad se roditelji i ne žele odreći nomadskog života, te ostaju u ogromnim prostranstvima Xinjianga.
Separatisti i teroristi
Ono što glavni mediji ne spominju jest da Zapad od 1950. godine podržava boravio separatizam u Xinjiangu. Kad su kineski komunisti 1949. godine pobijedili i porazili frakciju koju su podržavale Sjedinjene Države, koja je kasnije stvorila Tajvan, SAD su počele naoružavati i financirati separatiste u Tibetu i Xinjiangu. Mnoge od njih dovele su u Njemačku ’70-ih i potaknule ih da stvore „Pokret za slobodni Turkestan”.
Trenutno američka vlada i nevladine udruge financiraju i slave takozvani “Svjetski kongres Ujgura”, a Nacionalni fond demokracije (NED), koji je odigrao važnu ulogu u sukobima na Trgu Tienanmen 1989. godine, priča o “milijun muslimana u koncentracionim logorima”, ponekad o 2 ili 3 milijuna. Ovu brojku su dobili od svjedočenja članova “Svjetskog kongresa Ujgura“ iz inozemstva. No, kao dokaz o tom koncentracionim logorima postoji samo jedna fotografija unutrašnjosti jednog kampa za deradikalizaciju s nekoliko stotina interniranih.
Međutim, na zgražanje propagandista, nijedna muslimanska država ne vjeruje u pripovijest o “koncentracionim logorima”. Neki mediji da, kao što je Al-Jazeera ili saudijska Al-Arabiya, ali vlade uglavnom ne optužuju Peking.
Turska je najbliža Ujgurima, koji su turskog porijekla. Turski čelnik Erdogan boravio je nedavno u Kini, rekavši da „rehabilitacijski centri za Ujgure“ neće utjecati na kinesko-turske odnose. Indonezija, najveća muslimanska zemlja na svijetu, tvrdila je da je shvatila tešku Kine u borbi protiv separatista. Slično tome, Pakistan, Bangladeš, Malezija, pa čak i Saudijska Arabija, odbacuju takve senzacionalne priče. Mnogi su diplomati i novinari posjetili ove centre i uvjerili se da nema govora o „koncentracijskim logorima“.
Drugo je povijesna perspektiva. Nakon završetka mudžahedinskog rata u Afganistanu 1989. godine, mnogi od njih otišli su u Središnju Aziju, a bolest vehabizma se proširila i na Xinjiang. To je bio najveći problem koji je pogodio ujgursku zajednicu u Kini. Od 2009. do 2015. bilo je mnogo terorističkih napada ujgurskih militanata, a onda ih je Kina odlučila suzbiti.
U jeku rata u Siriji, oko 18 000 ujgurskih militanata se otišlo boriti u Siriju, pridruživši se Islamskoj državi ili Al-Qaedi kako bi se borili protiv Assada.
Xinjiang također ima i veliki ekonomski značaj. Kineska inicijativa za „Novog puta svile“ svake godine tisućama vlakova i kamiona prevozi robu između Kine i Europe, a većina njih prelazi Xinjiang. Brojni naftovodi i plinovodi iz Središnje Azije također prolaze kroz ovu regiju i energijom hrane kinesku industriju i ekonomiju.
Nestabilan Xinjiang će izazvati kaos u kineskoj ekonomiji. Kineska vlada pokušava pomoći siromašnima i boriti se protiv islamističkih militanata. Dok zapad lije krokodilske suze, Ujguri plešu i pjevaju na ujgursku verziju televizijskog showa „Supertalent“.
VIDEO: “Uyghur Got Talent 2016”
Sjedinjene Države doista moraju redefinirati svoju vanjsku politiku, koja sada počiva na kaosu, sukobu, ratovima, podjelama, makijavelističkoj vladavini i beskrajnoj propagandi. Sjedinjenim Državama potreban je pozitivan pristup zasnovan na suradnji, prijateljskoj konkurentnosti i etičnoj politici.
UN je ove godine obišao Xinjiang
U siječnju 2018. China Digital Times izvijestio je da se oko 120 000 pripadnika Ujgura trenutno nalazi u kampovima za deradikalizaciju ili političko obrazovanje.
Naravno, najveću brojku je objavio Radio Slobodna Azija, azijska verzija Radija Slobodna Europa, koji je objavio kako se u tim logorima drži čak 10 posto Ujgurskog stanovništva. Ako u obzir uzmemo da je po posljednjem popisu bilo
11,3 milijuna Ujgura na preko 1,6 milijuna kvadratnih kilometara teritorija Xinjianga, onda dobijemo broj zatočenih od 1,6 milijuna, što je očigledno pretjerivanje.
Naime, nedavno je povjerenik Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma posjetio kinesku regiju Xinjiang, gdje Peking procjenjuje da veliki broj Ujgura predstavljaju potencijalnu terorističku prijetnju. Kasnije ćemo pojasniti da vlasti u Pekingu i nisu u krivu, ali ne zbog Ujgura samih, koliko zbog inozemnih aktera koji financiraju manji dio stanovnika sa separatističkim težnjama i terorističke skupine.
Vladimir Voronkov, glavni tajnik za borbu protiv terorizma, najviši je dužnosnik Ujedinjenih naroda koji je posjetio Xinjiang, pokrajinu koju zapadni su „aktivisti“ opisuju kao „zatvor na otvorenom u kojem su ljudi lišeni vjerskih sloboda“ .
Glasnogovornik UN-a Farhan Haq potvrdio je da je Voronkov, ruski diplomat, bio u službenom posjetu Kini, ali nije davao detalje o njegovoj posjeti. Haq je naglasio da je ured UN-a radio na osiguravanju da se u provođenju protuterorističkih mjera poštuju ljudska prava.
Peking tvrdi da su kampovi za interniranje u Xinjiangu “centri za stručno osposobljavanje kako bi se ljudi odvratili od ekstremizma i reintegriralo ih se u društvo, a postoje u regiji koja je bila pogođena nasiljem za koje se optužuju ujgurski separatisti ili islamistički militanti, povratnici s Bliskog istoka i radikalizirani pojedinci iz lokalne muslimanske zajednice.
Voronkov posjet Xinjiangu, i kojem je prvi izvijestio časopis Foreign Policy, izazvao je oštre kritike zapadnih „aktivista za prava“, koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da inspekciju i službeno izvješće piše UN, a ne zapadne nevladine udruge.
“Dopuštajući svom direktoru za borbu protiv terorizma da uđe u Xinjiang UN riskira potvrdu kineske lažne priče da je to protuterorističko pitanje, a ne pitanje masovnog kršenja ljudskih prava”, rekao je Louis Charbonneau, direktor Human Rights Watcha zadužen za UN.
Michelle Bachelet, ravnateljica ureda UN-a za ljudska prava, zatražila je u prosincu Peking dozvolu za obavljanje misije za utvrđivanje činjenica u Xinjiangu, ali još uvijek čeka. Novi kineski veleposlanik pri UN-u u Ženevi, Chen Xu, rekao je da će visoka povjerenica za ljudska prava posjetiti Kinu “kada se nađe vrijeme pogodno za obje strane”.
Kina inzistirala na tome da je sudbina Ujgura i protuteroristička kampanja internata za deradikalizaciju unutarnja stvar Kine.
Na zahtjev Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, tijekom svog posjeta Kini, podigao pitanje o situaciji s Ujgurima. Guterres je kineskom ministru vanjskih poslova Wang Yiu rekao “kako se i u borbi protiv terorizma ljudska prava u potpunosti moraju poštivati”, piše UN, a izvješće o posjeti Voronkova je objavio The Guardian.
Eskalacija terorizma s povratkom militanata iz Sirije
Kada je Kina u listopadu 2012. objavila izvješće u kojemu navodi kako se pripadnici dvije islamističke separatističke skupine iz redova ujgurske manjine iz pokrajine Xinjiang bore na strani sirijskih pobunjenika kao strani plaćenici, takozvani aktivisti za ljudska prava o tome nisu napisali ništa.
Riječ je o skupinama „Islamistički pokret istočnog Turkestana“ (ETIM), kojem je cilju ima stvaranje islamske države na teritoriju kineske pokrajine Xinjiang i „Udruzi za solidarnost i obrazovanje Istočnog Turkestana“ (ETESA), koja se kao političko krilo nalazi i djeluje iz egzila u Turskoj. Sada je, zbog boljih kontakata Ankare i Pekinga, antiteroristička suradnja podignuta na višu razinu, ali u turske vlasti nemaju velikog utjecaja na militante koji se još uvijek nalaze u Siriji.
Kineske vlasti skupine ETIM i ETESA smatraju terorističkim skupinama ideološki bliskima Al-Qaedi i kao takve su stavljene izvan zakona. U nemirima krajem lipnja 2013. u kojima je nekoliko stotina Ujgura napalo policijsku stanicu u blizini Heitanam na samom sjeverozapadu Kine, poginulo je 35 ljudi, preko 50 ih je teže ranjeno, a 200 ih je uhićeno.
Napad je uslijedio nakon pritvaranja mladog lokalnog imama i zatvaranja njegove džamije zbog širenja radikalizma. Kineske vlasti su napad okarakterizirale kao teroristički čin, a zbog napetosti i mogućih nemira na obljetnicu nereda u Xinjiangu, kada je 5. srpnja 2009. je u gradu Urumqi u nemirima poginulo oko 200 ljudi, u cijeloj su pokrajini su raspoređene jake vojne i policijske snage.
“Pojačati sve sigurnosne mjere kako bi nadzirali i iskorijenili terorističke skupine i ekstremističke organizacije koje su aktivne u pokrajini Xinjiang“, za novinsku agenciju Xinhua je izjavio je tada Yu Zheng Sheng, član Politbiroa Komunističke partije Kine.
Povratnici iz Sirije odgovorni za eskalaciju nasilja u Xinjiangu
Napetosti između Han Kineza i muslimana Ujgura traju već godinama i to nije bilo prvi put da je došlo do sukoba u kojem je bilo smrtno stradalih. No ovaj je događaj značajan zbog toga što su napad na vladine urede i policiju postaju izvršili pripadnici ujgurske manjine koji su se vratili iz Sirije.
Sirijski veleposlanik u Kini, Imad Moustapha, navodi kako se surađujući s kineskim vlastima došlo do saznanja da je preko Pakistana u Kinu ušlo oko 30 mladih Ujgura koji su prošli obuku u Turskoj i koji su sudjelovati u borbama u Siriji.
Veza između terorista iz redova ujgurskog naroda i Al-Qaede u Pakistanu za vlasti u Pekingu nije nikakva novost, budući da postoje brojni dokazi kako su pripadnici ujgurske manjine u Afganistanu sudjelovali u borbama na strani talibana. Kinezi su vlastima u Islamabadu ranije zamjerali jer su ujgurski ekstremisti nalaziti utočište u pakistanskoj pokrajini Waziristan, gdje su prolazili vojnu obuku i ideološku indoktrinaciju. Sada je Kina u izvrsnim odnosima s Pakistanom i ova suradnja doprinosi rješavanju problema.
Iranski PressTV je naveo kako iza tih nereda stoje separatisti iz ekstremističkih skupina ETIM i ETESA, koje su organizirale odlazak i prihvat u Turskoj, odakle odlaze u Siriju i vraćaju se u domovinu.
Potvrdu o sudjelovanju u nemirima u Kini ujgurskih militanata koji su se borili u Siriji iznio je i Global Times, koji je prenio priču mladog Ujgura kojeg su uhitile kineske tajne službe i koji je opisao cijeli tijek svoje avanture kao borca „globalnog džihada“.
Memeti Aili (23), pripadnik ujgurske manjine iz Kine, sa sveučilišta u Turskoj je završio kao militant u Aleppu, potom se vratio u Kinu gdje je u Xinjiangu svojim očima vidio kako se njegov san pretvara u noćnu moru. Memeti Aili je po povratku u Kinu uhićen, što je na jednoj od svojih internetskih stranica potvrdio i Al-Nusra Front.
Zadaća koju mu je povjerila ekstremistička skupina ETIM se sastojala u „vršenju terorističkih napada kako bi usavršio svoje borbene sposobnosti“. ETIM je teroristička skupina koja, surađujući s disidentima iz Udruge za obrazovanje i solidarnost Istočnog Turkestana (ETESA), za cilj ima stvaranje neovisne islamističke države na teritoriju Xinjianga na sjeverozapadu Kine.
„Nakon što sam slušao njihova predavanja, jedino na što sam mislio je bio džihad. Zapostavio sam studije i obitelj. Sad kada razmislim, sve što sam činio mi liči na noćnu moru“, izjavio je kineskim istražiteljima Memeti Aili.
Djelatnik kineskog odjela za antiterorizam je za Global Times izjavio kako se brojni mladi ljudi poput Ailia nalaze u Siriji i tamo se bore u redovima i terorističkih skupina.
„Njihov cilj je svladati unutarnje strahove, poboljšati borbenu gotovost i steći potrebna znanja za izvođenje terorističkih napada“, stoji u izjavi kineskog dužnosnika.
Na opasnost koju sa sobom nosi povezivanje kineskih državljana koji stupaju u kontakt s ekstremističkim ili disidentskim skupinama u inozemstvu, a posebno onima u Turskoj i Pakistanu, ranije je upozoravao glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hong Lei.
Memeti Aili je izjavio kako prije dolaska u Siriju nikada nije dotaknuo oružje. Na periferiji Aleppa su imali sedam dana vojne obuke, koju su prošli bez pitke vode, struje i dovoljno hrane.
„Dnevno smo morali mijenjati svoj položaj i po četiri puta, a sve zbog straha od napada sirijske vojske. U tih sedam dana nismo naučili praktično ništa“, tvrdi Memeti Aili.
Tijekom obuke je isključivo gledao kako se rukuje vatrenim oružjem i koriste ručne bombe, a rijetki su imali priliku da prođu praktičnu obuku. Po završetku tog „tečaja“, Memeti Aili je dodijeljen jednoj od jedinica bivše „Slobodne sirijske vojske“.
„Kretali smo se po Aleppu u svim smjerovima, samo kako bi izbjegli bombardiranja i zračne napade. Nismo se nikada susreli s pripadnicima sirijske vojske, ali smo zato vidjeli mnoge od naših prijatelja kako ginu. Kada sam htio prevesti ranjene suborce u bolnicu, rekli su mi da se bolnica često bombardira i da ih ostavim gdje jesu da umru“, u svojoj ispovjedi priča mladi Ujgur.
Ono što je iznenadilo Memetia Ailia je činjenica da lokalno stanovništvo u svojim selima i četvrtima nerado gleda na strance. Većina militanata je bez iskustva stradala zbog loše opreme i oružja. Memeti Aili je dobio zadaću da obavlja noćne patrole po četvrtima koje u Aleppu, s nakon što je 2012. dva mjeseca sudjelovao u borbama, vratio se u Istanbul.
ETESA, kao disidentska udruga, poriče da su Ujguri odlazili u Siriju kako bi sudjelovali u borbama ili da su dio bilo koje terorističke skupine, iako je danas na internetu gomila fotografija i snimaka koje potvrđuju suprotno.
„Ujguri nisu sudjelovali ni u kakvim terorističkim aktivnostima i nikada se nisu uplitali u pobune protiv vlada i država u bilo kojem dijelu svijeta“, glasi priopćenje koje je izdala ETESA.
Ekstremizam u Xinjiangu ili „Istočnom Turkestanu“
Nakon jednog od atentata u Xinjiangu, koji se dogodio u travnju 2013. u kojem je ubijena 21 osoba, tadašnji zamjenik kineskog ministra za sigurnost, kasnije direktor Interpola, Meng Hongwei je izjavio „kako su napadi u izravnoj vezi sa zbivanjima van kineskih granica“.
„Budući da je broj terorističkih napada u svijetu u porastu, mi moramo obratiti posebnu pozornost na mogućnost infiltracije subverzivnih skupina, kao i na separatističke aktivnosti određenih skupina u zemlji i inozemstvu“, izjavio je tada Meng za kinesku agenciju Xinhua.
Ahmatniyaz Sidiq, Ujgur koji je navodno povezan s ekstremističkim organizacijama, iste je godine sa skupinom islamističkih militanata napao zgradu lokalnih vlasti i policijsku postaju u Turfanu. U terorističkom napadu je život izgubilo 24 osobe, od čega su šesnaestorica bili napadači, a osam policajci.
Kineska policija je nakon tih napada zadala teške udarce skupini ETIM, ali se čini da je ona među ujgurskom manjinom još uvijek sposobna regrutirati u svoje redove pojedince koji će se, kroz ekstremizam i terorističke aktivnosti, žrtvovati za ostvarenje separatističkih težnji ove skupine.
Li Wei, ekspert za borbu protiv terorizma na kineskom Institutu za suvremene međunarodne odnose je tada prvi put izjavio „kako teroristički napadi u Xinjiangu slijede inozemnu matricu, što je novost“.
„Na primjer, njima su sada pripadnici snaga sigurnosti glavna meta i posebno su aktivni u novačenju i obuci novih članova koji će kasnije promicati njihove vrijednosti. Teroristički napadi u Xinjiangu su pokazali sve mane sustava i strategije u borbi protiv terorizma, kao na primjer prevelik broj policijskih službenika u velikim gradovima, a zanemarena su sela. Ne treba posebno napominjati kako je policiji potreba nova i modernija oprema. Koliko god je potrebno pojačati provincijsku policiju, tako treba ohrabriti lokalno stanovništvo da ukaže na sve sumnjive pokrete i aktivnosti unutar zajednice u kojoj žive“, izjavio je Li Wei.
Govoreći o globalnoj prijetnji koju sa sobom nosi islamski ekstremizam, tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslove Kine, Cui Tiankai, od Vijeća sigurnosti je zatražio da se međunarodna zajednica suoči s uzrocima tog fenomena. Naravno, odgovora nije bilo zbog opstrukcije zapadnih sila u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i udruga koje kao vanjski suradnici rade za UN, a predstavljaju se kao tijelo ove međunarodne organizacije.
„Ovi su teroristički napadi velika prijetnja ne samo za kinesku nacionalnu sigurnost, nego i za mir i stabilnost cijele regije. Međunarodna zajednica se mora suprotstaviti ovim skupinama odlučno i s jasnom strategijom“, izjavio je tada Cui Tiankai.
Očito uzalud ,jer se ta „međunarodna zajednica“ ponašala kao u slučaju Čečenije, kada su islamistički ekstremisti bili manjina s ugroženim ljudskim pravima, sve dok Ahmed Čatajev, „politički disident“, nije organizirao teroristički napad u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu, kada su 2016. ubijene 42 osobe, a oko 250 ljudi je ranjeno.
Na upozorenje Cuia Tiankaia se jedino nije oglušila Rusija, koja je tada, zbog terorističke prijetnje na svojim južnim granicama, učvrstila prijateljske odnose sa svim bivšim sovjetskim republikama u Središnjoj Aziji i sa samom Kinom.
Riječi kineskog veleposlanika su vjerojatno bile upućene Turskoj, zemljama članicama EU, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Japanu koje pružaju punu podršku kineskim separatističkim disidentskim skupinama, među kojima je najvažniji Svjetski Ujgurski Kongres (WUC), organizacija koja okuplja sve disidentske skupine, pa i pripadnike organizacije ETESA, koja pod krinkom pomoći Ujgurima koji se školuju u inozemstvu regrutira mladiće poput Memetia Ailia, koji kasnije postaju borci „globalnog džihada“, a kada se vrate u domovinu nastavljaju s onim za što su i obučeni. Jedan od većih problema je upravo taj što takozvana “demokratska oporba u egzilu” i ujgurski disidenti, koji su uglavnom žive u razvijenim zapadnim zemljama i Japanu, ne vide nikakav problem u aktivnostima ekstremističkih skupina u domovini i drže ih “borcima za neovisnost”, iako je njihova vizija neovisnog Istočnog Turkestana slična onoj kakvu imaju sve slične skupine u svijetu, a to je da pokrajinu Xinjiang pretvore u islamistički emirat, nešto poput onoga što danas vidimo u Idlibu ili kako je, do njenog vojnog sloma, funkcionirala takozvana „Islamska država“.
Neki Ujguri žele neovisnost, ali taj pokret nije popularan među populacijom
Ovo su riječi španjolskog novinara Carlosa Spottorna koji je tri godine živio u Xinjiangu.
„Situacija u regiji se brzo mijenja, prvenstveno ekonomska. Danas su u Xinjiangu milijuni ljudi uključeni u izgradnju infrastrukture, a masovne migracije s istoka i potraga za naftom nude mogućnost zarade. Naravno, sukobi s lokalnim stanovnicima u takvoj situaciji bili su neizbježni. Neki Ujguri žele neovisnost pod svaku cijenu, ali mislim da taj pokret nije popularan među cijelom populacijom i ovdje ljudi većinom ne žele izravnu konfrontaciju. Umjesto toga, Ujguri žele zanimljivi povećati svoju ulogu u lokalnom političkom i ekonomskom životu“, piše Carlos Spottorno koji u svojoj opširnoj reportaži spominje i doseljavanje Han Kineza zbog velike potrebe za radnom snagom, što je dovelo do promjene demografske slike regije, te sve ono što se prigovara Pekingu, a zapravo su procesi koji se primjećuju u svim zemljama, razvijenim i nerazvijenim, gdje postoje unutarnje migracije.
Problem separatizma i odnedavno terorizma u Xinjiangu vrlo je akutan i u mogao bi donijeti službenom Pekingu donijeti ozbiljne probleme. Xinjiang je za Kinu geopolitički zanimljiv. To je ogroman tampon koji štiti “srednju Kinu” od Zapada. Uz to, tamo postoje ogromne količine nafte i plina, a ne tako davno su u regiji pronađene i naslage litija. Sigurno je da će Kina obraniti jedinstvo svog teritorija svim sredstvima, bez obzira na neprovjerene napise zapadnih medija.
Ovo su, naravno, provjereni napisi. Ljetos, kad smo se svi pitali gdje je g. Babic, on je bio u Xinjangu i osobno se uvjerio u stanje stvari.
U medjuvremenu, satelitske slike sistematskog razaranja dzamija i hramova po Xinjangu su sve lazirane. Ti odvratni, zlocesti zapadnjaci i njihove spletke!
Čini se po analizama Babića da je na “Zapadu” sve trulo, a na “Istoku” sve bajno. Iako se u ovom članku proziva zapadnu propagandu, ironija je da je autor ovog članka istovjetan svojim zapadnim pandemima. Jedino u čemu su zapadni propangisti dosljedniji je da hvale kuću u kojoj žive. Možda da autor ovog propagandnog članka osnuje nekakav pokret koji će sve nezadovoljnike povest da zatraže ako ne državljanstvo onda barem radne vize za neku od zemalja na “Istoku”. Ako ne za Iran, onda barem za Kinu ili Rusiju. Tako bi dobio nekakav kredibilitet, i svi ostali koji uzdižu “Istok” dok i dalje ostaju na mrskom “Zapadu”. Takve u Hong Kongu, Rusiji, Iranu ili negdje drugdje, nazivate (vi, ne ja) neupućenim i izmanipuliranim budalama, izdajicama svoje zemlje. Samo oni barem izlaze na ulicu za svoje ideale, i dobovaju batine za svoje ideale, dok vi samo pišete, a i dalje uživate pogodnosti… Čitaj više »
Problem je u navijačkom tekstu. Briga mene za te Ujgure i za Han Kineze. Nemam nikakve poslovne niti druge odnose s njima. Za Ujgure sam čuo još dok sam proučavao Mongole, pregazile ih horde jednom davno. Uglavnom radi se o turkijskom narodu. Čuo sam da se i Ameri koriste s njima preko ekstremističkih islamskih grupa (zna se čiji projekt) da destabiliziraju Kinu što je sasvim razumljivo jer bez jakog saveznika ne mogu u direktni okršaj s konkurencijom na poziciji hegemona. Bog dao, Bog uzeo rekao bi priprost puk. U ovom slučaju radi se o (samo)Izabranom Narodu. Impotentna EU svakako nije pouzdan saveznik a između USA i Rusije još uvijek kao da stoji željezna zavjesa tako da oboje uđu oslabljeni kada mali slatki limunčići krenu u pohod po uzoru na Džingis Kanove Mongole ali ovaj put tehnološki napredniji od nekad slavnih susjeda. Tu se navodi neki Memeti Ali koji se borio… Čitaj više »
Koliko sam ja skonto, nitko ne negira da postoje centri za deradikalizaciju, ali ima i razlog i tamo nije cijela nacija, već prolaze deseci tisuća Ujgura u turnusima. Ruše se džamije, kako to , koje? Kakose ovi mole, a na netu džamija, i to velebnih novih, u Xinjangu, koliko hoćeš. Ako se neka rušila, tkoje pitao zašto se rušila? Koji klinac Google prikazuje gomilu džamija na upit Moschee Xinjiang. Guaardian i Belingcat su našli satelitske snimke jedne male džamije koja je srušena i dva zapuštena svetišta u pustarama Xinjianga, koja su već bila napola urušena i potom su skroz “sanirana”, uklonjena, pa mi uz stotine postojećih i novih džamija to baš i ne izgleda sustavno rušenje.
Kad god se spominju logori za obuku miltantnih islamista, skupljenih sa svih strana svijeta, uvijek su u igri Turska i Pakistan. Zanimljivo.
Ko god zagovara povratak u Srednji Vek treba da bude interniran.
Rece jedan gulagovac: „Jedino smo u gulagu bili slobodni. Tamo smo mogli reci sta smo hteli. Jer sta su nam mogli? Da nas salju u gulag?“.
Ako im je lajanje u prazno vaznije nego kako zive, u logorima ce moci lajati do mile volje. Oni srecni, normalni srecni.
Neke informacije u ovom tekstu smatram tačnim, neke netačnim, a većinu teksta potpuno navijačkim i subjektivnim. Tačno je da Kina u zadnje dvije decenije masovno ulaže u svoje zapadne pokrajine Xinjiang, Tibet, Gangsi i Sichuan, te i u sjevernu Unutrašnju Mongoliju. Milijarde dolara su se tu slile kako bi se poboljšalo ekonomsko stanje, posebno u Xinjiang i Tibet. Ali to ima svoju ekonomsku stranu, te se u tekstu tačno navodi kako se ta trasa potudara sa projektom Novog puta svile. Samim time se Kina preko tih zapadnih provincija mrežom željeznica, autoputeva, plinovoda i naftovoda povezala sa centralnom Azijom i dalje sa Rusijom i Iranom. Sve je to tačno. Ali ono što autor ovog članka, iz nekog razloga, nije spomenunio je šta se dešava iza toga. Kinezi su na Tibetu predstavljali samo 6% stanovništva prije par decenija, a u Xinjiangu 8% stanovništva. Međutim, Han i Hui Kinezi na Tibetu i dalje… Čitaj više »
No, kao dokaz o tom koncentracionim logorima postoji samo jedna fotografija unutrašnjosti jednog kampa za deradikalizaciju s nekoliko stotina interniranih. Po meni ih na slici ima minimalno 1000
Ko bodo imeli ubogi begunci, ki jih zločinca Assad in Putin preganjata v Siriji, v Evropi številčne vahabitske družine, bomo tudi Evropejci postavili taborišča.
Vsak narod se brani, samo Indijanci iz Amerike se niso. Zato so doživeli genocid.
Ovaj tekst ne prezentira pravu istinu. Dali medju ujgurima ima terorista i radikalnih pojedinaca i vise od toga? Pa ima . Ali problem kineskih muslimana ne datira u posljednih 70tak godina nego je to problem koji vuce korijene dok su Kinom vladali carevi i taj problem traje vec stoljecima. Kineski muslimani su vodili i ratove protiv kineske drzave u kojoj su bili potpuno obespravljeni i bili su tretirani kao Indijanci u Americi. I u tim proslim vremenima je kineska drzava napravila uzasne zlocine nad muslimanima Kine. I tvrditi danas da je odnos Kine prema Ujgurima humanitarnog karaktera me zabrinjava.Kad su kinezi za vrijeme vladavine careva pravili zlocine nad muslimanima tada nije bilo Amerikanaca pa da se stvara pretpostavka da su ih ovi podgovarali da se bune.A dali Islamske zemlje znaju za ovakav odnos Kine prema Ujgurima?Znaju i to veoma dobro i nedjeluju iz svojih sebicnih razloga a ima komentatora koji… Čitaj više »
hebate, vidi naslovnu sliku, kako su ovi napredniji od nas… na našem gradilištu jedan radi a šest okolo pametuje… ovih sto se samo klanjaju jednom koji radi!! to je taj civilizacijski utjecaj Kine, to trebamo. Živeo propagandista
Tibetanski separatisti – ovo nema veze sa zdravim razumom, Kina je OKUPIRALA Tibet!
Neobjektivan i navijački tekst. Autoru želim brzo preseljenje u jednu od tih njegovih idealnih ,savršenih utopističkih zemalja na istoku. Zašto da živi na toliko mi mrskom zapadu
Nije Kina nevinašce, to je jasno, međutim, dovoljno je samo pogledati tko to dreči na Kinu zbog Ujgura i sve je jasno. Sve američke organizacije iz guste mreže cionističke mafije. “Organizacije za ljudska prava”, Amnesty International i Human Rights Watch. Osnovali ih židovi, i danas su na čelu obje organizacije židovi, Predsjednik HRW je židov Kennet Roth, Soros je za HRW donirao više od 100 milijuna dolara. NED je umivena varijanta CIA-e, legloa agresisvnih cionističkih neokonsa. NED je 1983- osnovao židov Allen Weinstein, a danšni predsjednik je židov Carl Gershman. Zloglasna organizacija, koja je, kako kaže Willima Engdahl, imala svoje prste u svim mućkama, pučevima i obojenim revolucijama od strane SAD-a u zadanjih 20-ak godina, U tim rabotama, NED usko surađuje sa Sorosevim Otvorenim duštvom i organizacijom Freedom House. NED zajedno sa Sorosem i Zakladaom njemačkih Zelenih Heinrich-Böll-Stiftung, sufinancira i srpski NGO i istoimeni portal “Peščanik”, okupljalište svih sorosevaca iz… Čitaj više »
Što se tiče ovog što je ovdje napisao puf, da kineske državne vlasti kontroliraju muslimane i džamije (i crkve) i imaju svoje špijune posvuda po džamijama i crkvama, — u principu je danas isto i u SAD-u, Njemačkoj i na Zapadu. Tamo crkve nisu neovisne. Evanđeličke- luteranske crkve imaju status državnih crkava u skandinavskim državama i te crkve propagiraju isto što i vlade tih država, koje su pod kontrolom globalističke mafije iz duboke države, dakle globalizaciju, masovnu migraciju, lihvarstvo, “religiju klime”, rodnu ideologiju itd.. Isto kao i obadvije crkve u Njemačkoj, koje također imaju faktički status državnih crkava i u svemu podrčavaju Merkrličin režim, Katolička i evanđelička crkva u Njemačkoj dobivaju od crkvenog poreza po 6 milijardi eura godišnje i zato moraju igrati, kao gospodar svira. Propagirati globalizaciju, EU, migraciju, rodnu ideologiju, itd. Ako se koji biskup ili čak obični svećenik, župnik, tome suprostavi, ako javno izračava drugačije stavove, ako… Čitaj više »
Njemački Ured za zaštitu državnog poretka posmatra (dakle, špijunira) 109 dažmija u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.
https://www.cicero.de/innenpolitik/islamismus-salafismus-ist-nur-die-spitze-des-eisberges/plus
eh sada netko će vjerojanto reći, ali zašto zapadne države toleriraju tolike islamističke ekstremiste u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, i ostalim zapadnim zemljama. To sve spada u strategiju. Svi ti ekstremisti su povezani sa cio-vehabijskom Saudijskom Arabijom, koja za SAD i Izrael vrši prljave poslove i sve to spada u strategiju kaosa. Među onim selefijma, vehabijama i ostalim bradonjama, po gradovima zapadnoeuropskih država je veliki broj agenata CIA-e, Mosada i sudijskih obavještajnih službi, Njihov zadaak je stalno održavati strah u stanovništvu, da se vodi stalna i neprestana “borba protiv terorizma” i da se huškaju etničke i vjerske skupine jedne na druge, zato se ti ekstremisti i toleriraju. Kina ima puno pravo da ne tolerira saudijske agente na svojoj teritoriji.
prijatelji cio-vehabije i cionisti:
https://tribun.hr/veliki-neprijatelji-saudijska-organizacija-pokrovitelj-islamsko-zidovskog-okupljanja-u-italiji/
Svaka zemlja ima svoje zakone. Ko ne zeli da ih postuje neka ode tamo gde mu odgovara. Ne mogu odredjene religije odredjivati i nametati svoje u tudjoj zemlji. Ko tako radi , neka odgovara.