Izbori za EP: Europa sama po sebi nije spremna za normalne odnose s Rusijom

Glavni i odgovorni urednik Rusije u globalnoj politici i predsjednik Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Fedor Lukjanov u kolumni za TASS kaže kako rastuća popularnost nacionalista u europskim zemljama koji gaje simpatije prema Moskvi neće poboljšati odnose između EU i Rusije.

Izbori za Europski parlament uvijek su se smatrali nezanimljivom formalnosti, ali su se ove godine pretvorili u važan politički događaj. Razlog je jasan. Europska unija ulazi u razdoblje temeljnih promjena svog društvenog i političkog modela. Prethodni model integracije, ako nije potpuno iscrpljen, zahtijeva duboke prilagodbe, te usklađivanje s drugim vanjskim uvjetima. Nitko nema plan za transformaciju, ali svi znaju da se više ne ići istim putem. Svijet o tome je u većoj ili manjoj mjeri prisutna na svim političkim polovima.
Bitka se odvijala oko toga tko će odrediti prirodu i opseg promjena. Hoće li to biti tradicionalne snage koje zagovaraju obnovu u okviru statusa quo ili nove snage koje inzistiraju na obnovi “društvenog ugovora” na paneuropskoj razini. Važno je napomenuti da je ideja napuštanja Europske unije, koja je prije dvije ili tri godine bila sveprisutna u retorici nacionalističkih pokreta, sada gotovo nestala. Makabra farsa s Brexitom je svima pokazala cijenu pokušaja napuštanja bloka. Tako da i oni koji su tijekom prethodnih kampanja govorili o sreći izvan Europske unije, Marine Le Pen, na primjer, sada predlažu reforme u duhu Charlesa de Gaullea  i zagovaraju Europu nacionalnih država, odnosno, vraćanje dijela suverenih prava na nacionalnu razinu i depolitizaciju EU.

Polemika o uređenju Starog svijeta

To je stvar principa i ne čudi da se borba vodi gotovo bez pravila. Upečatljiva manifestacija toga je bio veliki skandal u Austriji, gdje su vođe Slobodarske stranke, koje su bile dio vladine koalicije, upale u vješto postavljenu zamku. Potpredsjednik Heinz-Christian Strache i vođa njegove parlamentarne frakcije Johann Gudenus pred skrivenom kamerom s oduševljenjem govore o uslugama koje su spremni pružiti navodnom ruskom tajkunu u zamjenu za financijsku potporu za izbornu kampanju.
U Austriji gotovo nitko ne sumnja da je sastanak s “nećakinjom ruskog oligarha” bila namještaljka, ali optuženici nisu poricali autentičnost izjava, što je okončalo njihove karijere i izazvalo pad vlade.
Svrha objave snimke tjedan dana prije izbora je očigledna i njezin cilj nisu bili samo austrijski političari. Dalekovidni organizatori skandala su točno identificirali najslabiju kariku u lancu europskih nacionalnih populističkih stranaka. Stracheovi suradnici nisu mudri i vrlo su ograničeni političari, odražavajući svjetonazor određenog društvenog sloja, preostale radničke klase i sitne buržoazije, onih koji se protive globalizaciji i novim tendencijama. To je snaga Slobodarske stranke u nacionalnoj političkoj areni, ali i njezina nemoć da igra aktera većeg kalibra.
VIDEO – “Inkriminirajuća” snimka objavljena tjedan pred izbore u Austriji

Tu su i francusko “Nacionalno okupljanje”, nekada “Nacionalni front”, Marine Le Pen i talijanska “Liga” Mattea Salvinija, pa čak i egzotični Brexit Nigela Faragea u Velikoj Britaniji, koji su mnogo sofisticiraniji i ideološki pametniji politički pokreti. Međutim, uhvatiti njihove vođe u ovakvoj gluposti je puno teža zadaća, piše Fedor Lukjanov.
No, Austrijanci, koji su progutali mamac, bacili su sjenu na sve istomišljenike, a europske etablirane stranke su svim snagama austrijski skandal iskoristile kako bi što više diskreditirale sve ostale iz suprotnog tabora.
Sada će, nakon izbora za Europski parlament, biti zanimljivo saznati kako će napad potkopati položaj ostalih nacionalista u zemljama EU. Iskustvo Sjedinjenih Država, gdje je nacionalni populist Donald Trump bio pod teškom paljbom većine medija i lijeve liberalne elite već tri godine, pokazuje da njegove pristaše jednostavno ignoriraju optužbe. Oni ne vjeruju ničemu što dolazi od dugogodišnje političke aristokracije. Dakle, bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako se  takvi napadi mogu primijeniti na Europu. Uskoro će sve postati jasno, nakon glasanja za Europski parlament i na prijevremenim izborima u Austriji u jesen.
Bilo kako bilo, u Europi se vodio vrlo akutna politička borba, ali u svojoj srži ona nije sukob ambicija pojedinaca i interesnih skupina, već rasprava o načelima strukture Starog svijeta. I ta se borba samo pojačava, obećavajući u nadolazećim godinama sve veći intenzitet.

Što slijedi uspjehu nacionalista

Skandal u Austriji nije prošao bez “ruskog traga”, iako je ovdje jasno vezan samo za uvjerljivost snimke. Ruski oligarsi, hakeri, trolovi i ubojice su već postali brend tvrtke koja se njima koristi iz bilo kojeg razloga. Osim toga, sustavno se propagira mišljenje da Rusija namjerno podupire populističke snage u Europi, nadajući se da će time ukinuti europske sankcije, proširiti politike EU, promicati svoj utjecaj s njima i postići druge “podmukle ciljeve”.
Ostavimo po strani autore teorija zavjere o fantazijama o svemoćnoj Rusiji koja je pružila svoje pipke u europske političke sustave. Činjenica jeste da većina nacionalnih populista u zemljama Europske unije ima pozitivan stav prema Rusiji, budući da u predsjedniku Putinu vide nepokolebljivog borca za takve stvari kao što je “nacionalni interes”. Naime, taj je koncept ključ ideologije protivnika europske federalizacije. Dakle, ukidanje sankcija nepovoljnih za ekonomije njihovih zemalja bi uzrokovalo uzajamnu dobronamjernu reakciju Moskve. Uspjesi euroskeptika na nacionalnoj ili europskoj razini stalno otvaraju rasprave među nama u Rusiji o tome hoće li se atmosfera u Europi promijeniti na bolje kako ove snage rastu i hoće li biti novih mogućnosti za Rusiju? Odgovor je najvjerojatnije negativan, tvrdi Fedor Lukjanov.
Prije svega, čak i izborna dostignuća nacionalista ne znače da će oni biti dovoljno jaki da provode svoj put, koji u jasnom i formuliranom obliku još ni ne postoji. Rezultat sadašnjih promjena je fragmentacija mainstreama i fragmentacija političkog polja, a uspjesi nacionalnih konzervativnih snaga uvelike kataliziraju taj proces. Ali u praksi to ne znači promjenu političkog kursa, nego njegovo nestajanje. Formiranje koalicija je vrlo bolan proces, a kada uspije, struktura postaje krhka. Jačanje nacionalista objektivno vodi do toga da će tradicionalne stranke biti prisiljene razmotriti još više mogućnosti kombiniranja napora. Ali ideološki je to još uvijek tabu i iznimka, slično austrijskoj vladi konzervativaca i krajnje desnice. Kao što vidimo, većinska Narodna stranka nije samo osudila koalicijske partnere, nego im je sada aktivna opozicija. Skandal u Austriji je vrlo poučan i to je ono što se događa kada se zbunjuju ljudi prizorima pristojnog društva koji kontaktiraju opscene partnere.

Rusija kao sredstvo poravnanja računa

Svi ti procesi su bolni, nervozni i dugotrajni. U nadolazećim godinama će se EU dublje baviti vlastitim problemima, koji su u usko vezani za ideologiju, identitet, političku strukturu, ekonomske perspektive, odnos između nacionalnog i nadnacionalnog, razumijevanje kako vanjski faktori utječu na unutarnje procese, itd. U ovom razdoblju, Europska unija zapravo gubi sposobnost vođenja značajnog dijaloga s vanjskim partnerima i može samo zadržati postojeću razinu, ako je time zadovoljna.
Štoviše, pokušaji da se nešto učini jednostavno su kontraproduktivni. Austrijski skandal pokazuje da je Europa skrenula na američki kolosijek. U Sjedinjenim Američkim Državama je ruska tema bila instrumentalizirana za domaće političku borbe još 2016. godine. Od tada je postalo nemoguće ozbiljno razgovarati o bilo čemu. Sada se isto događa u Europi. Rusiju se čak ništa i ne pita. Ona je postala sredstvo za rješavanje računa i razjašnjavanje odnosa u unutarnjoj politici.
Pokušaji Moskve da na neki način utječe na to se još više koriste u te svrhe i očito su osuđeni na fijasko. Jer, kao u američkom scenariju, bilo koja ruska manifestacija odgovora, bila ona pozitivna, negativna ili neutralna, uvijek se nekako ugradi u scenarij za iste unutarnje političke intrige.
Bezazlena priča, koja je ruski Međunarodni raspravni klub Valdai ovog tjedna učinila nesvjesnim sudionikom, jasno je pokazala što se sada događa u Europi i kako su nepouzdane naizgled čvrste strukture. Naime, Klub Valdai je namjeravao održati svoju redovitu europsku konferenciju zajedno s Nacionalnom akademijom obrane Austrije, koja je prije tri mjeseca ljubazno pristala ugostiti događaj i olakšati njegov smještaj. Sve je bilo spremno, a tri sata prije početka službenog programa, kada su svi sudionici iz Rusije i drugih europskih zemalja stigli u Beč, austrijski vojni čelnici neformalno su poručili da odbijaju sudjelovati na konferenciji. Bez objašnjenja, bez službenih obavijesti i, naravno, bez isprike, samo na razini privatnih poruka tehničkih radnika u duhu “Dobro, razumijete…”.
Valdai se mobilizirao i sam održao događaj, bez austrijskih kolega. Mogli bismo se jednostavno nasmijati kukavičluku i grubosti, česta kombinacija austrijskih generala i dužnosnika Ministarstva obrane, koji su se ponašali kao nojevi, jer su bili uznemireni političkim skandalom. Ali, nažalost, to je u najmanju ruku upravo model ponašanja prema Rusiji za kojeg može pretpostaviti da će biti pravilo u nadolazećim teškim godinama za Europsku uniju.
Gore navedeno, naravno, ne znači da bi Rusija trebala prekrižiti EU. Gospodarske, kulturne i povijesne veze su toliko jake i značajne da u novoj fazi razvoja bliski odnosi ne samo da su nužni, već i neizbježni. Ali to će postati moguće kada Europska unija prevlada unutarnju zbunjenost i kada sama odluči o ideologiji i modelu daljnjeg razvoja. Do sada, što najviše brine, nijedna od stranaka u političkoj borbi u EU, ni “stare” institucionalne stranke, ni “nove” transformirajuće snage, nemaju jasnu ideju kako odgovoriti na velike izazove Europe. Do trenutka kada se nešto počne kristalizirati će vjerojatno opće konture svijeta postati jasnije, stoga će Rusija lakše nego sada shvatiti svoje prilike za sljedeća desetljeća, zaključio je Fedor Lukjanov.
TASS