Izvješće EU potvrđuje kriminalnu spregu nevladinih udruga i trgovaca ljudima

Ovaj je portal o trgovini ljudima u koju su uključene i nevladine udruge, i to tako da ih uopće nije briga za njihove živote, jer imaju političku agendu, pisao još 2017. Tada je službena propaganda tvrdila suprotno, a sada izvješće Europske unije priznaje da su nevladine organizacije i trgovci ljudima blisko surađivali u prebacivanju migranata iz sjeverne Afrike u južnu Europu.

Povjerljivo izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) na 168 stranica ilustrira događaje od 2015. do 2018. i operaciju “Sophia” u središnjem Mediteranu. Dio izvješća je ipak “procurio” i američki časopis Politico je objavio djelomični sadržaj pod znakovitim naslovom “Ubojita migracijska strategija Europe”.

Amnestirajući SAD od krivnje za veliku seobu naroda, Politico se fokusirao na operaciju “Sophia” koja je prijelaz migranata na Mediteranu učinila još opasnijim, posebno zbog zapljene drvenih brodova koji su zatim zamijenjeni drugim vrstama nesigurnijih i ekonomičnijih plovila.

Američki list ističe kontinuiranu i suradnju s libijskom obalnom stražom, “sastavljenu od bivših militanata koji su sudjelovali u građanskom ratu”, što bi bili islamistički militanti i kriminalne bande objedinjene u Libijsku islamsku borbenu skupinu (LIFG), koja je koketirala s Al-Qaedom, Islamskom državom, skupinom Ansar Al-Sharia i drugima.

Neizbježno se poziva na Italiju i ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija, koji je označen kao “ekstremno desničarski lider” i “zagovornik politike koja zatvara luke nevladinim organizacijama”.

Vrijedno je dati neke informacije o novinama o kojima je riječ sa sjedištem u Arlingtonu, u Virginiji, mjestu za koje se zna da je domaćin nekoliko federalnih institucija, uključujući Pentagon. Politica ima tiražu od oko 32 tisuće primjeraka, a 2017. godine je njegov američki internetski portal posjećivalo 26 milijuna korisnika mjesečno, a europsko izdanje oko 1,5 milijuna. Novine se besplatno distribuiraju u Washingtonu i New Yorku, a sadašnji direktor je financijer Patrick Steele, koji je naslijedio osnivača i vlasnika istoimene komunikacijske tvrtke, poduzetnika Roberta “Bob” Allbrittona.

U travnju 2017. je Politico objavio kontroverzni članak u pokušaju da dokumentira postojanje veze između Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina i židovske pravoslavne organizacije Chabad-Lubavitch. U studenom 2016. je bivši direktor Politica, Michael Hirsh, bio je prisiljen podnijeti ostavku nakon što je objavio kućnu adresu Richarda Spencera, predsjednika američkog Nacionalnog instituta za politiku, također sa sjedištem u Virginiji, koji je ideološki povezan s “bijelim supremacionistima”.

“Poslovni model” trgovaca ljudima i njihov modus operandi

Međutim, Politico u svom tumačenju izvješća Europske unije, kojem bi prikladnije ime bilo priznanje da nevladine udruge i libijski islamistički militanti surađuju u trgovini ljudima, nije uzeo u obzir nekoliko temeljnih elemenata kako bi se pružila potpuna slika o fenomenu iskrcavanja koji je široko prisutna u izvješću Europske službe za vanjsko djelovanje, kao ni poslovni model trgovaca ljudima, njihov modus operandi, te ulogu nevladinih organizacija i njihovih satelitskih udruga na moru, kojima je glavni cilj olakšati put imigranata, a time i trgovinu ljudima.

U početnom dijelu EEAS opisuje poslovni model trgovaca ljudima, aktivnost koja im godišnje donosi između 250 i 300 milijuna eura dobiti i temelji se na tri bitna elementa:

• Sustavnom protoku imigranata koji žele koristiti središnju mediteransku rutu (CMR);
• Mogućnost nesmetanog djelovanja na libijskom teritoriju;
• Sposobnost učinkovitog prebacivanja migranata u Europu čamcima za spašavanje.

Temeljnu ulogu imaju i “sigurne kuće” na libijskom teritoriju, koje omogućavaju imigrantima da tamo ostanu u očekivanju da će ih se moći ukrcati.

Što se tiče brodova, u početku su se koristili drveni brodovi, sigurniji i obimniji, a nakon zaplijene tih plovila su se trgovci počeli koristiti gumenim čamcima puno manjih dimenzija.

Prema obavještajnim podacima koji su navedeni u izvješću, drveni brodovi su bili kupljeni od strane libijskih ribara ili su uvezeni iz Egipta i Tunisa. Kasnije su se gumeni čamci uvozili iz Kine i prebacivali u Libiju preko Turske i Malte.

Malteške vlasti su jednom presrele 20 spakiranih čamaca koje je trebalo prebaciti u Misratu, grad koji je, uz Tripoli, posljednje veliko leglo islamističkih militanata u Libiji. Kažemo da su vlasti Malte “presrele” pošiljku gumenih čamaca, ali ih nisu zaplijenile jer “nije bilo pravne osnove za intervenciju”.

U izvješću je potom objašnjeno da su od proljeća do jeseni 2016. najkvalitetniji brodovi s motorima zamijenjeni manjim brodovima koji su zatim ostavljeni za intervenciju nekim nevladinim organizacijama.

Ako su trgovci ljudima prije lipnja 2016. tražili spašavanje na moru nakon što bi napustili brod i imigrante uputili kako se kretati GPS-om, kasnije se strategija promijenila i trgovci ljudima su se počeli oslanjati na brodove nevladinih organizacija koji su lokaciju o svom položaju slali putem Sustava automatske identifikacije (AIS).

Tada je na središnjem mediteranskom putu prijavljeno čak 26 brodova povezanih s nevladinim organizacijama. Njihova masovna prisutnost je snažno utjecala na trgovinu ljudima i osigurala trgovcima da natrag dobiju brodove kojima će se ponovno koristiti za druga putovanja.

Da bi vratili plovila koja treba ponovno upotrijebiti, trgovci su razradili različite strategije, uključujući i strategiju praćenja iz čamca s ljudima za upravljanje prerušene u ribare, koji su uzimali prazne gumene čamce nakon što su nevladine organizacije dovršile postupke spašavanja.

Izvješće zatim prelazi na razdoblje od studenog 2016. do svibnja 2017. i ilustrira nove obrasce trgovine iz tog razdoblja, koji ukazuju na to da su, nakon nekoliko incidenata, trgovci počeli raditi s jatima od 3 do 9 brodova u pratnji malih motornih čamaca koji su u stalnom kontaktu s Pomorskim koordinacijskim centrom za spašavanje (MRCC). U mnogim slučajevima su oni koji su upravljali čamcima bili naoružani kako bi svoj promet “zaštitili” od suparničkih skupina trgovaca.

U dokumentu se jasno navodi da su krijumčari često ostajali na licu mjesta za vrijeme spašavanja, a zatim vukli brodove kako bi ih ponovno iskoristili. Na licu mjesta su ih dobivali natrag od nevladinih organizacija koje su radile na pretovaru ljudskog tereta i odlasku u talijanske luke.

Izvješće zatim objašnjava da su od prosinca 2017. godine trgovci ljudima nastavili slati migrante koristeći GPS i upućivanjem poziva MRCC-u, a zatim bi čekali pomoć kako bi izbjegli uhićenje, ali i kako bi se spriječilo da brod nastavi plutati na moru bez ikakvog kontakta, uz rizik napada od drugih trgovaca.

Uloga nevladinih organizacija

Što se tiče načina djelovanja nevladinih organizacija, izvješće ilustrira kako su korištene taktike ostale nepromijenjene, s tim da su mnogi brodovi sustavno gasili transpondere Sustava za automatsku identifikaciju (AIS) i tako sprečavali daljnje praćenje njihovih aktivnosti. Osim toga, zrakoplov koji bi letio s Malte je također korišten da pokrije veće područje i bolje koordinira operacije spašavanja.

U dokumentu se također navodi da brodovi nevladinih organizacija nikada europskim vlastima nisu prenijeli prikupljene informacije o vrsti brodova, izjavama migranata i drugo, čime su otežali borbu protiv trgovine ljudima.

Također su zanimljive reference na neke epizode koje upućuju na ometanje brodova nevladinih organizacija s postupcima koje provodi libijska obalna straža, kao što je bilo 6. studenoga 2018. kada se nekoliko imigranata bacilo u more kako bi pobjeglo od obalne straže i popelo se na brod “Sea Watch 3” (SW3), koji pripada nevladinoj organizaciji “Sea Watch” iz Njemačke, a brod plovi pod nizozemskom zastavom.

SW3 je pokrenuo operacije spašavanja unatoč tome što je libijska obalna straža naredila da se brod odmakne kako ne bi komplicirao postupke spašavanja. U tom trenutku se nekoliko imigranata bacilo u more u pokušaju da dođu do gumenjaka SW3, kako se ne bi vratili u Libiju. Obalna straža je pokušala spasiti nekoliko ljudi, ali su se mnogi utopili.

Dakle, ovo izvješće ne samo da potvrđuje spregu između raznih bandi koje se u Libiji bave trgovinom ljudima i nevladinih organizacija, već i da ni jednima ni drugim nimalo nije stalo do života ovih nesretnika koje se na put prema Europi vrbuje i potiče diljem sjeverne i subsaharske Afrike.

Osim toga, izvješće ne pojašnjava u koje se svrhe troše stotine milijuna dolara godišnje koliko zarade razne “bivše” islamističke, danas kriminalne skupine u Libiji.

Sve navedeno nije ništa novo, ali je ipak službena potvrda iz Europske unije o kriminalnim aktivnostima nevladinih organizacija na Mediteranu, iako je ista EU 2014. odlučila da se pokrene proces masovne imigracije na Stari kontinent. Pripremljeni masovni egzodus su u listopadu 2014. dogovorili William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE), a opširnije o njemu smo pisali u članku prije dvije godine u kojem smo opisali kako su “nevini humanitarci” i nevladine udruge uključeni u trgovinu ljudima.

Politico /  European External Action Service (Eeas) 

Migracijska kriza je bila “11. rujan Europske unije” i otkrila je svu njezinu ranjivost

Opširnije: “Nevini humanitarci” i nevladine udruge uključeni u trgovinu ljudima