Izvješće objašnjava kako je došlo do komplicirane prijevare i skandala bez presedana, koji se dogodio iWirecardu, a koji podsjeća na njemački Enron

Nekada moćni njemački pružatelj usluge plaćanja, Wirecard, podnio je zahtjev za nesolventnost 25. lipnja, samo nekoliko dana nakon što je priznao da 1,9 milijardi eura, koliko je nedostajalo s njegovih računa, vjerojatno „nije postojalo“, a bivši izvršni direktor Markus Braun uhićen je pod sumnjom za prijevaru i lažno vođenje računovodstva.

Kataklizma je Wirecard dovela do međunarodne sramote, pri čemu su vlasti u nekoliko zemalja ispitivale njezine aktivnosti u pokušaju da precizno utvrde kako to da je kompanija tako dugo mogla kriminalno poslovati neotkrivena.

Iako je ova tvrtka nekada bila vrlo poznata i premda je njezina vrijednost nekada iznosila vrtoglavih 24 milijarde eura te je slovila kao tvrtka koja donosi ”bezgotovinsku revoluciju”, danas ona nije ni sjena onoga što je nekada bila. Ako niste nikada ni čuli za nju, nitko vam to ne bi mogao zamjeriti.

Za one koji žele razumjeti globalni financijski skandal, koji se može usporediti sa zloglasnim kolapsom Enrona iz 2001. godine, evo ključnih činjenica.

Kompanija

Osnovan 1999. godine, Wirecard je procesor plaćanja, koji tvrtkama nudi mogućnost prihvaćanja kreditnih kartica i digitalnih plaćanja, na način sličan Apple Payu ili PayPalu, u trgovinama, putem interneta ili putem mobilnih uređaja i načina plaćanja.

Tvrtka zarađuje svoj novac, u teoriji, primanjem provizije za osiguranje toga da trgovci dobivaju novac koji posjeduju, kao i prodajom usluga kupcima, poput analitike transakcija, u cilju poboljšanja prodaje i praćenja trendova.

Wirecard je imao 300.000 klijenata širom svijeta, potpisao je ugovore sa sektorskim divovima kao što su WeChat, Apple i Google, što je označilo kvantni skok iz njegova skromnog podrijetla od prije 20 godina, kada su njegove jedine usluge bile vezane uz pornografske stranice i usluge kockanja na internetu.

Ipak, trajnost ovih industrija značila je da je tvrtka preživjela takozvani ”pad sustava Dotcom”, koji se dogodio ranih 2000.-ih, a kako je internetska trgovina postajala sve standardiziranija, kredibilitet i razmjeri Wirecarda su s vremenom rasli. Na popisu frankfurtske burze pronašla se 2005. godine, a do 2018. godine zamijenila je Commerzbank s indeksa dionica plavog čipa DAX. Do početka 2019. godine, njegova tržišna vrijednost kretala se oko 17 milijardi eura, što uglavnom odgovara Deutsche Banku, koji je zahvatila kriza, a koja ima 15 puta manji broj radnika i niže prihode. Sada se vrijednost procjenjuje na relativno niskih 350 milijuna eura.

Skandal

Na početku 2019. godine došlo je do toga da je ugledna banka Wirecard počela spektakularno ulaziti u sve veće probleme, što se otkrilo zahvaljujući marljivim izvještavanjima istražnog tima Financial Timesa, koja su istaknula niz nepravilnosti u vezi  s računovodstvom kompanije, posebno u njenom azijskom odjeljenju.

To nije prvi put da je Wirecard optužen za sumnjive računovodstvene prakse; slične su pojave navedene 2008., 2015. i 2016. Svaki put Wirecard je tvrdio da su optužbe nastale zbog toga kako bi njegova tržišna vrijednost pala, da su Wirecardu podmetali ljubomorni konkurenti, koji su čak pokrenuli istražne postupke od strane njemačke agencije BaFin, koji je uvijek odlučivao u korist tvrtke.

Reakcija Wirecarda na izvještavanje FT-a nije se razlikovala, no ni izvještaji BaFina nisu bili drugačiji; regulator je pokrenuo ispitivanje potencijalnih veza između prodajnih mjesta i kratkih prodavača na štetu dionica tvrtke.

Ovog puta, međutim, Wirecard nije mogao ovisiti o prijateljima koji su bili na visokim mjestima, koji bi isprali nered kojeg je Wirecard uzrokovao; ugledni singapurski odvjetnički ured Rajah&Tann bio je u fazi ispitivanja svojih računa i otkrio je ozbiljne dokaze o nepogodnosti.

Katalizator njegove istrage bio je zviždač u Wirecardovom azijsko-pacifičkom sjedištu, koji je bio šokiran kada je tijekom sastanka u siječnju 2018. šef sastanka Ureda za računovodstvo i financije otvoreno i agresivno iznio plan “kuhanja knjiga”, kako bi se osigurala licenca monetarne uprave Hong Konga, za izdavanje unaprijed plaćenih bankovnih kartica na kineskom teritoriju.

Shema usredotočena na ilegalnu praksu poznatu kao “okrugla okidanja”, iznos novca koji bi bio poslan od banke u vlasništvu Wirecarda u Njemačkoj, uspavanoj “korisničkoj” kompaniji, također u vlasništvu Wirecarda u Hong Kongu, trenutno bi se pojavio na njegovoj bilanci, nakon čega bi bio vraćen u Wirecardov indijski ured, koji će se u izvještajima lokalnim revizorima prikazati poput zakonitog poslovnog prihoda.

Šokirani zaposlenik obavijestio je odjel za pravnu službu Wirecarda; sljedećeg mjeseca, drugi zviždač u posebnom azijsko-pacifičkom odjeljenju također je izrazio zabrinutost zbog ugovora koji mu je poslao član računovodstvenog tima.

Čini se da je ugovor s hidrauličkom i cjevovodnom tvrtkom FlexiFlex osiguran i potpisan bez znanja, pristanka ili doprinosa bilo kojeg od Wirecardovih odvjetnika, prodajnog tima ili tehnološkog osoblja, no ipak je naznačeno da Wirecard radi s milijunskim iznosima u poslovanju s FlexiFlex. Od tada je potvrđeno da Wirecard nikada nije imao nikakvih poslovnih odnosa s FlexiFlexom, a zaposlenik je jednostavno kopirao logotip tvrtke s interneta i zalijepio ga na obrazac ugovora koji je sam ispunio. Potpuna krivotvorina, drugim riječima.

Udvostručavanje

Rajah&Tann su nakon toga objavili opsežno izvješće o svojim nalazima, u kojem su zaključili da je Wirecard umiješan u “krivotvorenje i/ili krivotvorenje računa”, kao i “varanje, kazneno kršenje povjerenja, korupciju i/ili pranje novca” u više jurisdikcija. Bombastična otkrića potaknula su pretres u uredima tvrtke od strane singapurske policije; kao odgovor, Wirecard je pokrenuo pravnu tužbu protiv singapurskih vlasti i FT-a, a također je zaposlio privatne istražitelje da pregledaju i nadziru ”hedge” fondove kako bi “skratili” svoje zalihe, a kako bi novinari pratili priču.

Tvrtka je provela veći dio ostatka 2019. godine radeći uobičajeno, čak izdajući obveznice u iznosu od 500 milijuna eura, klasificirane kao investicijski razred od strane bonitetne agencije Moody’s, sve dok nisu ”procurili” dokumenti, koji su otkrili navodni profit na Wirecard jedinicama u Dubaiju i Dublinu koji zapravo nije postojao i koji je samo ”napuhan”, a kupci, koji su potpisnici dokumenata dostavljenim revizoru EY, nisu postojali. Wirecard je tvrdio da navodne problematične datoteke nisu autentične, nakon čega je tvrtka odbila bilo kakve optužbe za prijestupe. Ipak, zbog pritiska ulagača, Wirecard je imenovao KPMG za provođenje posebne revizije, za koju tvrdi da će u potpunosti raščistiti sve nejasnoće.

KPMG je konačno poslao izvještaje u travnju 2020. zaključujući da ne može provjeriti jesu li poslovi, zbog kojih je došlo do „lavovskih udjela“ u profitu Wirecarda od 2016. do 2018., bili istinski te su naveli nekoliko „prepreka“ svom radu. Sve u svemu, milijardu eura gotovinskog iznosa također nije bilo moguće provjeriti, budući da je jedini dokaz koji je postojao u vezi s iznosom bio dokument od strane singapurskog povjerenika, no on je prekinuo veze s Wirecardom još prije početka revizije. Dva mjeseca kasnije njemačka policija izvršila je pretres Wirecardovih ureda koji se nalaze u Münchenu, nakon što su tužitelji pokrenuli kriminalističku istragu protiv izvršnog direktora Brauna i tri člana izvršnog odbora platne grupe.

Skandal bez premca

Kolaps Wirecarda potaknuo je Europsku komisiju da pokrene istragu BaFina, kako bi utvrdila je li tvrtka prekršila zakone EU-a. Europska uprava za vrijednosne papire i tržišta mora provesti “analizu utvrđivanja činjenica” i podnijeti izvještaj prije 15. srpnja.

Nakon izvještaja EMSA-e Bruxelles bi mogao tražiti pravni postupak protiv njemačkog regulatora, koji je sa svoje strane priznao da je skandal Wirecard “skandal bez premca” u vezi s kojim organizacija “nije dovoljno učinkovito djelovala kako bi ga na vrijeme otkrila”.

Njemački ministar za ekonomske poslove, Peter Altmaier također je javno pozvao na istragu ulogu BaFina u kolapsu Wirecarda, dok je ministar financija Olaf Scholz opisao aferu kao “skandal bez premca”.

Što god da izađe iz istrage EMSA-e, vjerovnicima Wirecarda duguje se gotovo četiri milijarde američkih dolara. Ne samo to, otkrivene su praznine u vezi s pravilima europskih računovodstvenih praksi. Koliko je tvrtki trenutno uključeno u slične spletke, nije poznato.