Mirovinska reforma je jedna od ključnih u sklopu takozvanih strukturnih reformi koje su temelj neoliberalnih politika koje nameće MMF. U nas iste nameće Europska komisija i mnoge zemlje Europske unije su već usvojile zakone za koje mnogi tvrde kako će ih prisiliti “da s radnog mjesta odlaze izravno na groblje”.
Pogledajmo koje zemlje u svijetu imaju nisku dob za odlazak u mirovinu, a ipak se smatraju uspješnim svjetskim ekonomijama, čime pobijaju tvrdnju o nužnom radu do 67 godina za muškarce i 65 za žene, kako preporučuju neki ekonomski stručnjaci.
Pet zemalja s najnižom dobi za odlazak u mirovinu
5. Japan
U Japanu je dobna granica za odlazak u mirovinu porasla 1998. godine, kada je s 55 podignuta na 60 godina. Od tada se stalno povećavala. Trenutno je prosječna maksimalna dob za odlazak u mirovinu u Japanu 62,7.
Ipak, očekuje se da će do 2025. god. Starost umirovljenja porasti na 65 godina i za muškarce i za žene. Trenutno Japan ima najstariju populaciju na svijetu.
Japanci u pravilu nakon umirovljenja ostaju u zemlji kako bi bili bliži svojoj obitelji. Međutim, neki se nakon umirovljenja sele u zemlje jugoistočne Azije, posebice u Maleziju.
4. Indija
Trenutačno je dob za umirovljenje u Indiji 60 godina. U privatnom sektoru je ne tako davno podignuta s 58 na 60 godina.
Unatoč povećanju dobi za umirovljenje, stručnjaci primjećuju da mnoge starije osobe rade i nakon umirovljenja. Razlog je što je u mnogim regijama zemlje visoka razina siromaštva, kao i obveze prema obitelji. Stoga se, nakon povećanja službene dobi za umirovljenje, dob za odlazak u mirovinu nije mnogo promijenila.
Većina Indijaca koji su umirovljeni ostaju u zemlji. A oni koji su napustili Indiju i žive u inozemstvu u pravilu šalju novčanu pomoć svojim obiteljima.
3. Rusija
U Rusiji se trenutno vode rasprave za povećanje dobi za odlazak u mirovinu, obzirom da je među zemljama s najnižom dobi za umirovljenje.
Žene trenutno u mirovinu odlaze s 55 godina starosti, a muškarci sa 60. Dakle, prosječna dob umirovljenja je 57,5 godina.
Prema predloženoj reformi se planira da se dob za umirovljenje svake godine povećava za jednu godinu, možda i svake dvije, tako da na kraju dob za odlazak u mirovinu za muškarce bude 65 godina, a za žene 63. Ova najava je naišla na kritike javnosti i još uvijek je u fazi rasprave.
Zakon treba uskladiti s migracijama, jer dio stanovništva napušta Rusiju ne samo nakon umirovljenja već i prije, što znači da izlaze iz sustava mirovinskih isplata.
2. Kina
U Kini je također vrlo niska dob i prosječno se u mirovinu odlazi s 56,2 godine. Stručnjaci napominju da je u ovom trenutku 15% stanovništva Kine u dob za umirovljenje. Stoga se navodi kako vlasti u Pekingu razmatraju podići dob umirovljenja u zemlji.
Kineska vlada planira postupno povećati dob za umirovljenje, ali tek nekoliko mjeseci godišnje, kako bi se lakše nosila s posljedicama starenja stanovništva.
Neki Kinezi ulažu u nekretnine izvan zemlje kako za sebe i za njihove roditelje osigurali smještaj. Riječ je o dobrostojećih pojedincima koji kupuju nekretnine u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji.
1. Ujedinjeni Arapski Emirati
Državljani UAE u mirovinu idu s 49 godina. Istodobno, stranci koji rade na teritoriju zemlje moraju raditi do 60. godine života.
Osim toga, vlasti zemlje čine sve kako bi radnici koji rade UAE nakon umirovljenja napustili zemlju.
Pet zemalja s najvišom dobi umirovljenja
5. Australija
U Australiji je dob za umirovljenje 65 godina. Istu dob za umirovljenje ima Belgija.
Međutim, u Australiji je dob za odlazak u mirovinu, za one koji su rođeni nakon 1957. godine, porasla na 67 godina. Oni koji još uvijek rade planiraju kasnije otići u mirovinu.
Ako Australci odluče napustiti zemlju nakon umirovljenja, oni uglavnom odlaze u Italiju, Grčku ili Novi Zeland.
4. Nizozemska
Dob za umirovljenje u Nizozemskoj je 65,75, godina. Zemlja se približava gornjoj granici i da postane zemlja s najvišom dobi umirovljenja u Europi.
Međutim, u razdoblje za umirovljenje od 65 do 66 godina spadaju i zemlje poput Finske (65,25), Francuske (65,3), Njemačke i Španjolske (65,4).
3. SAD
Ne samo u Sjedinjenim Državama, nego i zemljama kao što su Italija, Danska i Irska, službena dob za umirovljenje je 66 godina. U Portugalu doseže 66,25 godina.
Zapravo, u Sjedinjenim Američkim Državama je starosna dob za umirovljenje je 63 godine,ali raste od ’90-ih.
Ipak, stanovništvo u dobi od 65 godina, i starije, sve više prelazi na poslove s nepunim radnim vremenom.
Kada umirovljenici nakon odlaska u mirovinu napuste SAD, odlaze u zemlje poput Kanade, Japana, Meksika, Njemačke i Velike Britanije.
2. Island
Dob umirovljenja na Islandu je 67 godina, no zapravo se muškarci u toj zemlji umirove malo kasnije, u prosjeku sa 68,5 godina.
Postoje mjere u zemlji koje sprečavaju ljude da se rano umirove, kao i mjere podrške onima koji kasnije odu u mirovinu.
Dakle, vlasti zemlje potiču stanovništvo da radi što je dulje moguće.
1. Norveška
Dobna granica za odlazak u mirovinu u Norveškoj je u prosjeku 67,75 godina. Norveška ima najveću dob za umirovljenje u Europi.
No, ljudi se u stvarnosti u mirovinu odlaze od 62 do 75 godina, ovisno o tome imaju je mirovinsku štednju, koja ovisi o plaćama primljenim tijekom radnog vijeka.
Sa 67 godina umirovljenici počinju primati državnu mirovinu i to je službena dob za umirovljenje još od ’70-ih.
U isto vrijeme, za umirovljenike postoji prilično fleksibilan sustav, budući da se stariji ljudi mogu ranije umiroviti, ali ako imaju mirovinsku uštedu akumuliranu mirovinskim odbicima od plaća.
Ipak, studije i ankete pokazuju da Norvežani u mirovinu planiraju otići što je prije moguće.
Na primjer, 2003. godine je većina Norvežana u mirovinu odlazila sa 61 godinom. U 2013. godini je ova dob narasla na 64 godine.
kod nas žene rade do smrti, a muškarci 5 godina duže….
Koliko je, a da 65, s tendencijom da se digne na 67. u RH. Ali nam je prosječna dob umirovljenika 53 godine.
Eto, pokraj svih sustava imamo još i mirovinski sustav. Čini se kako taj sustav postoji oduvijek. A ne postoji. to je moderna izmišljotina koja traje manje od sto godina. Lijepo zamišljeno. Završiti zanat, školu, odraditi 40 godina, uplaćivati u mirovinski sustav, a onda uživati u mirovini do smrti. Dosad nije postojala ni jedna generacija s takvim životnim putem. Ili nije bilo mirovina uopće, ili su ti putevi prekinuti kakvim petogodišnjim ratom. Mirovinski sustav oduvijek ima problema. Nekad se borio s hiperinflacijom i prošlomjesečne uplate slijedećeg mjeseca nisu vrijedile koliko kutija cigareta. Danas se bori s drugim problemima. U prosjeku je hrvatski umirovljenik odradio tek 28 godina radnog staža, odnsno, dužan je uplate za 12 godina. Pa računica izgleda ovako: 12 godina puta 12 mjeseci jednako je 144 puta prosječno 70 eura uplate na mjesec jednako je 7 200 eura puta 1 200 000 takvih jednako je 8 milijarda i 640… Čitaj više »
S tehnologijom do 1960 ih godina kako bi covjek osigurao optimalne uvijete za zivot, strucnjaci su izracunali da je potrebno 1 sat rada dnevno. Dok u najzescim okolnostima rad ne bi trebao prelaziti 4 sata dnevno, no zasto uz svu tu tehnologiju radno vrijeme kao i dob za odlazak u mirovinu se povecava, a ne smanjuje, vrlo je jednostavan odgovor, zato jer je ovo moderno robovlasnistvo. Prepisano sa youtube klipa “Šta je to kapitalizam”:https://www.youtube.com/watch?v=7Qx_h75nhr0
Rođen sam dec1959 i živim u Nizozemskoj ; moram raditi do 67 godine I 10 meseci . Generacije koje dolaze morat će pak radit do 70 . Ako ne odem i ranije Petrusu …..
oni samo produzuju drage mozgonje ali ako izgubis posao u 58 dobro ces se namuciti da nades drugi neovisno o struci da si neznam tko to sam licno iskusio na svojoj kozi pa koja je onda logika produzavanja to je sramotno ljudi od 60 godina nemogu raditi kao dvadesetogodisnjaci a kamoli 67 mozda nemogu da se deru na tebe kapitalisti pa im se neprima
https://www.youtube.com/watch?v=6beWTTg6IsQ
Kako se Njemacka oporavila poslije rata i postigla punu zaposlenost vec 60tih godina.
SVE DO 1972 zene nisu mogle da rade bez posebne dozvole – ako im radi muz
Znaci radili su samo (bilo je izuzetaka) muskarci i uspjeli su da postignu punu zaposlenost.
Pa naravno – puna zaposlenost se i danas moze postici ako postoji pravilo da samo jedan clan porodice radi.
A drugi clan se bavi kucanstvom, djecom itd – pa ti onda i ne trebaju imigranti jer imas dosta djece
Ako je to Njemacka uspjela 60tih na danas bi to mogla svaka evropska drzava jos lakse jer je tehnologije napredovala …
ja gledam na nezaposlenost. dok god nezaposlenost ne postoji nema ni potrebe ni mogucnosti da se radno vrijeme / radni vijek skrati.
sto ljudi rade ako se produktivnost stalno povecava?
sad se postavlja pitanje u sto rad ide:
-u preglomaznu drzavu ukljucujuci socijalne servise
-u kupnju robe kratkog vijeka trajanja. dizajnirano na kvarljivost (planned obsolescence) je namjerno izazvano dok je tehnolosko zastarijevanje nesto sto ne mozemo izbjeci.
-kupujemo sto nam ne treba; bacamo odjecu i hranu, kupujemo nepotrebne tv programe, putujemo radi dosade, mode i biografije,
-poboljsavamo kvalitetu zivota, veca kuca, preuredjujemo, novi auto
-u stednju